Naslovnica Blog Stranica 136

Najbolji načini za uzgoj prekrasnih dalija

Agrosavjet
-
0
Najbolji načini za uzgoj prekrasnih dalija

Dalije su prekrasne biljke koje su popularne među vrtlarima zbog svojih velikih, svijetlih cvjetova i širokog raspona boja i oblika. Međutim, neki vrtlari se možda osjećaju preplašeno uzgojem dalija zbog njihove reputacije kao osjetljivih biljaka koje zahtijevaju puno brige i pažnje. Srećom, uz nekoliko jednostavnih koraka i osnovnih znanja, možete uživati u prekrasnim dalijama u vašem vrtu.

Priprema tla

Prije sadnje dalija, važno je osigurati da imaju dobro pripremljeno tlo. Idealno tlo za dalije trebalo bi biti duboko, dobro drenirano i bogato hranjivim materijama. Najbolje je posaditi dalije na mjestu koje je osunčano najmanje šest sati dnevno. Takođe, ako vaše tlo nije idealno, možete dodati malo komposta ili đubriva za poboljšanje zdravlja tla.

Sadnja

Nakon pripreme tla, vrijeme je za sadnju dalija. Najbolje vrijeme za sadnju dalija je nakon što je prošla opasnost od mraza, obično sredinom maja. Sadite dalije na dubini od 10-15 cm i razmaknite ih 30-45 cm jedna od druge, ovisno o veličini vrste dalije.

Briga o biljkama

Nakon sadnje, dalije će rasti brzo i zahtijevati redovnu njegu kako bi bile zdrave i cvjetale obilno. Važno je redovno zalijevati biljke tokom sušnog razdoblja kako bi se tlo održavalo vlažnim, ali ne preplavljeno. Također, uklanjanje uvelih cvjetova omogućit će biljkama da stvaraju nove cvjetove.

Jedan od najvažnijih aspekata njege dalija je kontrola štetočina i bolesti. Neke uobičajene štetočine koje napadaju dalije su lisne vaši i puževi. Zaštita biljaka pesticidima može biti korisna, ali najbolji način za kontrolu štetočina je ručno uklanjanje inficiranih dijelova biljaka. Također, važno je ukloniti biljne ostatke u jesen kako bi se spriječila zaraza bolestima sljedeće godine.

Dalije će cvjetati tijekom ljeta i jeseni, a cvjetovi mogu biti raznih oblika i boja. Odaberite sorte koje vam se najviše sviđaju i koje se najbolje uklapaju u vaš vrt. Možete ih posaditi pojedinačno ili ih grupirati zajedno za veći učinak.

Kada se cvjetovi počnu sušiti, orežite ih kako biste potaknuli nove cvjetove. Takođe, kada dođe vrijeme za zimu, iskopajte lukovice i spremite ih na suvo i hladno mjesto. Sljedeće godine, možete ih ponovno posaditi i uživati u novom cvjetanju.

Proizvodnja povrća na okućnici za potrebe domaćinstva

Agrosavjet
-
0
Proizvodnja povrća na okućnici za potrebe domaćinstva

Od ukupnih površina pod povrćem, tradicionalno baštensko gajenje odvija se na oko 20 odsto, a značajne površine nalaze se na okućnicama, najčešće od 200 do 500 m². Jedna od mogućnosti korišćenja okućnica je proizvodnja povrća za potrebe sopstvenog domaćinstva, s tim da višak proizvoda može da se plasira na tržištu.

Da bi proizvodnja povrća na okućnici bila uspješna, neophodno je napraviti planove sjetve i sadnje poznavajući osnovne zahtjeve uzgoja povrtarskih biljaka.

Kod nas se gaji više od 30 povrtarskih vrsta. Zavisno od toga koji se biljni organ koristi u ishrani, dijele se na: korjenaste (mrkva, peršun, paštrnak, celer, cvekla, rotkvica i rotkva), lukovičaste (crni luk, beli luk, praziluk), krtolaste (krompir, artičoka), lisnate (kupus, karfiol, brokoli, kelj, kelj pupčar, keleraba,salata, spanać, blitva), plodovite (paradajz, paprika, plavi patlidžan, krastavac, dinja, lubenica, tikvice, tikve) i mahunasto povrće (boranija, grašak, bob, bamija).

Dužina životnog ciklusa povrća je važan preduslov za organizovanje bašte. Tako se povrtarske vrste dijele na jednogodišnje, dvogodišnje i višegodišnje.

Jednogodišnje povrtarske vrste svoj životni ciklus završavaju u toku jedne godine (od nicanja do formiranja semena). Najzastupljenija su grupa u našim agroekološkim uslovima, a čini je plodovito i veći dio lisnatog povrća.

Dvogodišnje povrtarske vrste karakteriše formiranje vegetativnih organa u prvoj godini, koji se koriste u ishrani, a u drugoj generativnih. U ovu grupu spadaju kupusnjače, lukovi, korjenasto i neko lisnato povrće.

Višegodišnje povrtarske vrste prepoznatljive su po tome što na jednom mjestu ostaju više od tri godine (ren, špargla, artičoka i druge).

Ipak, za planiranje uzgoja povrća u baštama i na okućnicama najvažnija je botanička podjela, prema rodovima i familijama kojima pripadaju. Iz srodstva i pripadnosti istim grupama biljaka potiče i sličnost ili razlika između grupa povrća. Na osnovu toga slijede zahtjevi povrća prema agroekološkim uslovima gajenja (zemljište, toplota, voda, svjetlo), osjetljivosti na određene biljne bolesti, potreba za određenim hranivima (kaliofilno povrće, leguminoze – povrće azotofiksatori), međusobnim odnosima pojedinih vrsta povrća (alelopatski odnosi) i drugim važnim faktorima u životu povrća i bašte.

Podjele biljnih vrsta koje se gaje u baštama pomažu da se definiše tehnologija gajenja povrća, uz ekonomično korišćenje svih resursa (zahteva biljke, sorte, raspoloživog zemljišta i radne snage).

Uspešno gajenje povrća uslovljeno je biologijom vrste, odnosno zahtjevima za temperaturom, svjetlošću i vodom. Na osnovu njih se određuje način proizvodnje (vrijeme sjetve, mjere njege tokom vegetacije, vrijeme berbe), na otvorenom polju i/ili zaštićenom prostoru.

Pročitajte: Uklanjanje pesticida: Da li pranje vodom može potpuno da očisti vaše voće i povrće?

U odnosu na temperaturu za rast i razvoj (od nicanja do sazrijevanja) povrtarske vrste mogu se svrstati u nekoliko grupa. Prvu grupu čine vrste koje imaju velike zahtjeve za temperaturom u svim fazama rasta i razvića. Tu spadaju paradajz, paprika, plavi patlidžan, krastavac, tikve, boranija, pasulj. Najpovoljnija temperatura za vegetativni rast im je oko 25ºC, a dobro podnose i više temperature, ako su dobro obezbijeđene vodom. Nepovoljno reaguju na niže temperature (10ºC), jer zaustavljaju rast. Drugu grupu čine povrtarske vrste koje imaju umjerene zahtjeve za temperaturom, čiji je optimum oko 20ºC, ali bolje podnose i niže temperature od 10ºC, a svoj rast zaustavljaju na 5ºC. Ovoj grupi pripada korjenasto povrće, kupusnjače, salate, spanać i grašak. Vrlo skromne zahtjeve prema toploti imaju lukovi, spanać i blitva, jer im je optimum za rast vegetativnih organa od 15ºC do 18ºC.

Drugi važan uslov uspješne proizvodnje u baštama je plodored, odnosno smjena usjeva u vremenu i prostoru, prvenstveno zbog zajedničkih bolesti kod grupe usjeva, zahtijeva za ishranom uz pravilno održavanje i povećanje plodnosti zemljišta. Povrtarski plodored na okućnicama je složen jer uključuje smjenu usjeva tokom godine, kao i gajenje miješanih usjeva. Ovakav plodored je najintenzivniji i omogućuje raznovrsnu proizvodnju povrća tokom godine, maksimalno korišćenje raspoloživih resursa (zemljišta i radne snage) i visoku rentabilnost. Povrtarski plodored zasniva se na različitim zahtjevima biljaka, a prije svega prema hranivima (stajnjaku) i biološkim osobinama vrsta. U odnosu na zahtjeve ishrane, povrće se dijeli u tri grupe.

Prva grupa – Čine je vrste koje imaju velike zahtjeve za hranivom i dobro reaguju na obilno đubrenje stajnjakom (vrežaste vrste, kupusnjače, paradajz, paprika, plavi patlidžan, celer, praziluk), a pri tome povećavaju prinos uz održavanje kvaliteta.

Druga grupa – Ovde spadaju vrste sa manjim zahtjevom za hranivima i stajnjakom, koje se često gaje druge godine poslije unošenja stajnjaka (peršun, mrkva, paštrnak, crni luk, salata, spanać, rotkva, rotkvica).

Treća grupa – To su vrste koje obogaćuju zemljište azotom– leguminoze (grašak, boranija, pasulj, bob).

U praksi je najčešći tropoljni povrtarski plodored, koji je zasnovan na ovoj podeli i zahtevu povrtarskih vrsta prema hranivima.

Sledeći važan princip pri formiranju plodoreda je da vrste sa dubokim korijenovim sistemom treba uzgajati poslije onih sa plitkim, kako bi se održala dobra struktura, prozračnost i poroznost zemljišta (korenaste i leguminoze; plodovite i korenaste). Zatim treba smjenjivati vrste koje tokom vegetacije produkuju različitu biomasu (crni i bijeli luk i vrežaste vrste). Potom bi trebalo obaviti pravilnu smjenu jarih i ozimih vrsta povrća, da bi se smanjila zakorovljenost bašte, uz što manje korišćenje pesticida i racionalnije korišćenje površine.

Jedan od najvažnijih zahteva pravilne primjene plodoreda je da grupe usjeva imaju zajedničke bolesti i štetočine. Trebalo bi izbjegavati uvođenje u plodored jedne za drugom povrtarske vrste koje pripadaju istoj porodici, zbog toga što one najčešće imaju iste neprijatelje – insekte i izazivače bolesti. To naročito važi za paradajz, plavi patlidžan, papriku, krastavac, zatim za korjenasto povrće (mrkvu, peršun, celer i paštrnak), kao i za lukove (crni i beli luk, praziluk).

Pročitajte: Kako da prepoznate koja štetočina je napala vaše povrće? Ovo su simptomi prepoznavanja

Potrebno je i uvoditi različite sorte iste vrste (spram dužine vegetacije, kvaliteta,kao i namene korišćenja). Združivanje usjeva (miješane vrste) je karakteristično za povrtarski plodored. Kombinuju se vrste koje imaju slične zahtjeve prema uslovima uspijevanja (temperatura, svetlost, voda), a formiraju različitu vegetativnu masu. Poznate vrste koje se kombinuju su: mrkva i crni luk; salata, crni i bijeli luk; spanać i mladi luk; kupusnjače sa krastavcem (posebno špalirni uzgoj).

Ove vrste su poznati kao „dobri susjedi“ i najčešće se gaje red do reda. Takođe, postoje i vrste koje nije preporučljivo gajiti jedne uz druge, tzv. „loši susjedi“, na primjer krastavac pored rotkve i rotkvice; praziluk – pasulj, cvekla, grašak, boranija; crni luk – boranija, pasulj; paradajz – krompir, grašak.

Na ovako organizovanoj okućnici, korišćenjem sortne tehnologije, uz smanjenu upotrebu hemijskih sredstava, pravilnom smenom usjeva i adekvatnim izborom sorti moguće je obezbijediti proizvodnju hrane visokog kvaliteta za potrebe sopstvenog domaćinstv

Prirodna zaštita usjeva: Smanjite korištenje pesticida uz pomoć bubamara

Agrosavjet
-
0
Prirodna zaštita usjeva: Smanjite korištenje pesticida uz pomoć bubamara

Bubamare su insekti koji su poznati po svom karakterističnom izgledu i vrlo korisnoj ulozi koju igraju u ekositemu. Ovi šareni insekti su često simbol sreće i dobrog izgleda, ali mnogi ljudi ne znaju koliko su zapravo korisni u borbi protiv štetočina u poljoprivrednim usjevima i vrtovima. Bubamare su poznati kao prirodna kontrola populacije štetočina, a njihovo prisustvo u vrtu može pomoći u smanjenju korištenja pesticida. U ovom tekstu ćemo detaljnije istražiti ulogu bubamara u ekositemu i kako ih privući u vaš vrt kako bi vam pomogli u zaštiti biljaka.

Bubamare mogu pomoći u zaštiti voća i povrća od štetočina koje napadaju voće. Bubamare se hrane različitim vrstama štetočina, kao što su lisne vaši i grinje, koje mogu oštetiti lišće i plodove voća i povrća. Kada se populacija štetočina poveća, bubamare će se pojaviti i početi jesti ove štetočine, pomažući u održavanju njihove populacije na prihvatljivim razinama.

Postoje i druge vrste insekata koje pomažu u borbi protiv štetnika, kao što su različite vrste pčela, osa i stršljenova, ali bubamare su često najučinkovitije. Odrasli insekti pojedu 40-50 biljnih vaši dnevno, odnosno do 3000 tokom svog života, a larva pojede i do 600 biljnih vaši. Odrasla bubamara pojede 30-40 grinja na dan, 90 odraslih štitastih vaši i do 300 larvi štitastih vaši. Larve bubamare, čiji razvoj traje 3 do 5 sedmica, dnevno pojedu čak 20 do 30 lisnih vaši, stoga su bubamare jako korisne u suzbijanju ovih štetnih insekata.

Larva bubamare
Foto AgroSavjet: Larva bubamare

Bubamare su korisne jer se hrane različitim vrstama štetnika, a također su brzi u širenju i preuzimanju kontrole nad štetnikom.

Kako bi se privukle bubamare u voćnjake i povrtnjake, mogu se posaditi biljke koje privlače ove insekte, kao što su lucerka, detelina i kadulja. Također je važno izbjegavati upotrebu pesticida koji mogu oštetiti ili ubiti korisne insekte poput bubamara. Dakle, bubamare mogu pomoći u zaštiti voćaka i povrtnjaka, ali je važno osigurati prikladno okruženje za njih i izbjegavati korištenje pesticida koji ih mogu ugroziti.

Koje biljke saditi uz paradajz – Savjeti za prirodno đubrenje i iskorištavanje prostora

Agrosavjet
-
0
Koje biljke saditi uz paradajz – Savjeti za prirodno đubrenje i iskorištavanje prostora

Uzgoj povrća u vrtu zahtijeva ne samo dobro pripremljeno tlo i redovno zalijevanje, već i pažljivo planiranje gdje i što posaditi. Kada je riječ o uzgoju paradajza , postoji nekoliko biljaka koje se pokazalo da imaju pozitivan učinak na rast i razvoj te ukus ploda. Jedna od takvih biljaka je bosiljak, koji ne samo da pruža aromatični dodatak jelima, već može pomoći i u sprečavanju preranog cvjetanja i povećati broj listova. Neven je također dobar izbor jer djeluje kao prirodna zaštita i potiče rast, dok se krompir, krastavci i komorač trebaju izbjegavati zbog negativnih učinaka na rast paradaiza. Čitajući dalje, možete saznati više o tome koje biljke mogu biti korisne kao prirodno đubrivo ili kako iskoristiti prostor oko paradaiza.

Pored svake sadnice paradaiza poželjno je posaditi tri sadnice bosiljka. Berete li redovno vrhove bosiljaka, razgranat će se i proizvesti više aromatičnih listova, a neće prerano otići u cvijet.

Prema iskustvima biovrtlara i neven na paradaiz djeluje kao prirodna zaštita te pospješuje njegov urod. Neven je ujedno i ljekovita biljka. Dobar za paradaiz je i bijeli luk koji odbija crvenog pauka (koprivinu grinju), piše 24sata.hr.

Pored paradaiza dobro je saditi i niski grah ili crni azuki-grah jer grahorice fiksiraju azot u tlu i čine ga dostupnim korijenju paradaiza te tako služe kao prirodno đubrivo. Visoki grah i grašak ipak ne treba saditi kraj paradaiza jer se može zaplesti oko njega i zagušiti ga.

Mrkva povoljno djeluje na paradaiz, ali posađena ispod njega stvorit će sitnije korijenje.

Loši za paradaiz su krompir, krastavci i komorač jer izlučevine njihovog korijenja negativno djeluju na rast paradaiza. Paradaiz je podložan i sličnim bolestima kao krompir i kukuruz, zato bi te biljke trebalo saditi dalje. Paradaiz ne treba saditi ni blizu paprike jer se te biljke takmiče za hranjiva. Ispod paradaiza dobro je saditi i zelenu salatu, cikoriju, korabicu, rotkvu, spanak, peršin, poriluk ili kupusnjače – tako ujedno se bolje iskorištava prostor oko paradaiza koji raste u visinu.

Gubar – Opasna štetočina šumskog drveća i voćnjaka

Agrosavjet
-
0
Gubar – Opasna štetočina šumskog drveća i voćnjaka

Gubar (Lymantria dispar) je polifagna štetočina šumskog drveća, ali napada i voćne vrste poput jabuke, šljive, dunje, trešnje i druge zasade koji su u blizini šuma.

Povremeno se gubar masovno javlja u godinama gradacije, a jedna gradacija može trajati 3-5 godina. Štetne prave gusenice koje kada se prenamnože izazivaju golobrst u šumama i voćnjacima.

Stabla koja u nekoliko godina uzastopno dožive golobrst i defolijaciju fiziološki slabe, izostaje prirast i plodonošenje, suše se i propadaju.

Ova štetočina prezimljava u stadijumu jaja. Jaja se nalaze u jajnim leglima koja su prekrivena dlačicama sa ženkinog trbuha skrivena na deblu ili granama.

Pročitajte: Do kada nije kasno orezivati voćke?

Poslije piljenja gusjenice se hrane mladim lišćem, lisnim i cvjetnim pupoljcima. Mlađi larveni stupnjevi se hrane izgrizajući list u vidu rupica, a stariji larveni stupnjevi gusenica najprije po obodu pa sve do glavnog nerva izgrizaju cijeli list. Ispredaju svilene niti pomoću kojih ih vjetar nosi na druga stabla. Na kraju razvića prave zapredak od svilenih niti i lišća gdje se preobražavaju u lutku, a kasnije u leptira.

Poslije piljenja gusenice se hrane mladim lišćem, lisnim i cvjetnim pupoljcima. Mlađi larveni stupnjevi se hrane izgrizajući list u vidu rupica, a stariji larveni stupnjevi gusenica najprije po obodu pa sve do glavnog nerva izgrizaju cijeli ist. Ispredaju svilene niti pomoću kojih ih vjetar nosi na druga stabla. Na kraju razvića prave zapredak od svilenih niti i lišća gdje se preobražavaju u lutku, a kasnije u leptira.

Pročitajte: Borba protiv suše: Kako sačuvati povrće i voćke u vrtu bez navodnjavanja

Na smanjenje brojnosti gusenica gubara naročito u godinama gradacije utiču prirodni neprijatelji predatori i paraziti. U cilju suzbijanja i smanjenja brojnosti značajno je mehaničko uklanjanje jajnih legla.

Hemijsko suzbijanje je najefikasnije kad se sprovodi u vrijeme dok su gusjenice u mlađim stadijumima razvića nekim od registrovanih insekticida.

Kako spriječiti kovrdžavost lišća breskve: Najučinkovitije mjere zaštite

Agrosavjet
-
0
Kako spriječiti kovrdžavost lišća breskve: Najučinkovitije mjere zaštite

Kovrdžavost lišća breskve, uzrokovana gljivicom Taphrina deformans, je jedna od najpoznatijih i najštetnijih bolesti breskve širom svijeta. Bolest je prvi put opisana u Engleskoj 1821. godine, ali je porijeklom iz Kine, postojbine breskve.

Štete koje bolest uzrokuje proizlaze iz prevremenog opadanja lišća i slabljenja vitalnosti voćaka, smanjenja rodnosti i pogoršanja kvaliteta plodova.

Simptomi bolesti javljaju se na svim dijelovima breskve, ali su najizraženiji na lišću. Oboljelo lišće zadebljava, deformiše se, kovrdža, a ako je zahvaćeno u cjelosti potpuno izgubi hlorofil i postaje zeleno-žuto. Sa porastom lišća simptomi postaju izraženiji, ono se sve više kovrdža i poprima ljubičasto-crvenu boju. Na njemu se javlja sivkasta prevlaka, koju čine reproduktivni organi gljive. Oboljelo lišće se sasušuje i opada, a mlado lišće koje se pojavi nakon toga, zbog čega se iznuruje, slabi i prevremeno suši. Ljetorasti ostaju kraći, a cvjetovi se deformišu i opadaju. Plodovi se takođe suše i opadaju.

Pročitajte: Zaštita breskve i nektarine

Optimalni uslovi za razvoj patogena su vlažno i hladno vrijeme u početku vegetacije, a obrazovanje askospora se dešava pri relativnoj vlažnosti vazduha od 95-100%. T. deformans, pored breskve, parazitira nektarinu, nešto ređe se javlja na bademu i vrlo rijetko na kajsiji. Ciklus razvoja bolesti odvija se tokom proljeća i ranog ljeta.

Mjere zaštite

Bolest se suzbija hemijskim tretmanima, ali se preporučuje i primjena mjera integralne zaštite.

Mjere zaštite su veoma važne u zaštiti breskve od patogena T. deformans, a najvažnija su preventivna prskanja. Preparati na bazi bakra koriste se u jesen prije opadanja lišća ili u rano proljeće prije otvaranja pupoljaka čime se postiže veoma dobra zaštita dok se tokom vegetacije mogu izvršiti preventivna prskanja preparatima na bazi cirama, dodina, ditianona u fazi pucanja pupoljaka. Međutim, ukoliko patogen prodre u tkivo i ostvari infekciju, zaštita više nije moguća (kada uočite simptome kovrdžavih listova onda se zaksnili sa zaštitom do sljedeće vegetacije gdje morate ispoštovati sve mjere zaštite da biste spriječili da se vaše breskve ponovo zaraze).

Takođe, sorta breskve može uticati na otpornost prema ovom patogenu. Grupi otpornih ili tolerantnih sorti pripadaju Majski cvet, Amsden, Alexander, Bianco, Loto, Cresthaven, Fayette, Glohaven, Golden Jubilee, Kalamazoo… Pored toga, pravilno đubrenje i obilno zalivanje voćaka mogu pomoći u sprječavanju prevremenog opadanja lišća koje može dovesti do povećanog intenziteta infekcije.

Uz ovaj trik otjeraćete muhe bez pesticida

Agrosavjet
-
0
Uz ovaj trik otjeraćete muhe bez pesticida

Od danas se protiv muha možete boriti saksijom i s malo sjemenki bosiljka. Ova vrlo mirisna biljka jedan je od najboljih saveznika u kuhinji za pretvaranje mnogih jela u izvrsne specijalitete, ali ima i još jednu manje poznatu namjenu.

Muhe mrze miris bosiljka, a srećom po nas, sadnice imaju vrlo intenzivan miris koji ispunjava prostoriju, piše „Novi list“.

Biljka bosiljak

Dakle, ako se pitate kako se riješiti muha bez upotrebe insekticida, odgovor je tako da stavite biljku bosiljka ispred prozora gdje one najčešće dolaze.

Ukoliko imate problem s većim brojem muha, ovo bi mogla da bude izvrsna prilika da napravite svoj mali kućni vrt i uzgojite fantastično bilje.

Pročitajte: VILOTRIN – Insekticid odličan za suzbijanje bubašvaba, muva, mrava…

Bosiljku možete dodati sadnicu crnog bibera koji ima isti efekt na muhe i širi sasvim drugačiju aromu od bosiljka.

U slučaju da svoju kuću ne želite da zajedno sa sadnicama pretvorite u mali staklenik, možete se odlučiti za još jedno praktično rješenje.

Izbjeći pesticide

U tegli ostavite listove nane sedam dana da se namaču u sirćetu. Nakon toga smjesu razrijedite vodom i poprskajte po prostorijama koje želite dodatno da zaštitite.

Sada kad znate ove trikove, možete izbjeći korištenje insekticida koji uzrokuju više problema nego što ih rješavaju, prenosi „Avaz“.

Savjeti za sadnju i održavanje Viburnuma – Prekrasan i otporan ukras za vaše dvorište

Agrosavjet
-
0
Savjeti za sadnju i održavanje Viburnuma – Prekrasan i otporan ukras za vaše dvorište

Viburnum rod ukrasnih grmlja i žive ograde koji je sve popularniji u uređenju vrta i okućnice. Ovaj rod poznat je još kao Udikovina, Hudika, Hudokovina, Žganci, kndele, Bekovina, Piširuža. U rod spada više od 170 vrsta koje svojim prekrasnim okruglastim cvjetovima uljepšavaju dvorišta. A kada ocvatu, predivno zelenilo ukras je i dalje, tokom cijele godine.

Viburnum se može uzgajati kao pojedinačni grm ili poput žive ograde kojom možete ograditi okućnicu i sakriti je od pogleda. Atraktivnog je izgleda tokom cijele godine. Grm može stajati na sredini dvorišta, a njegova veličina i pojava neće proći neprimijećeno.

Zavisno od klime na kojoj sadite i uzgajate Viburnum, ali i od same vrste, može davati cvjetove od početka proljeća (aprila) pa sve do ljetnih mjeseci (do juna).

Zanimljivo je da mu se boja listova mijenja od zelene pa sve do crvenkaste  što zavisi od doba godine. Takođe, listovi mogu poprimiti listopadna ili zimzelene obilježja, a ona će zavisiti od lokacije na kojoj rastu i samoj vrsti. Listovi se razlikuju po teksturi, veličini i obliku, a mogu narasti do 10 cm. Tako oni mogu biti ravni, nazubljeni, okrugli ili kopljastog oblika.

Cvjetovi Viburnuma dolaze pojedinačno i skupljeni su cvat koji može izgledom podsjećati na onaj hortenzije, mogu biti u obliku kupole ili okrugli. Cvjetne glavice mogu narasti promjera od 7 do 15 cm.

U decembru na grmu se pojavljuju prvi intenzivno obojeni pupoljci.

Cvijet Viburnuma dolazi u različitim bojama što zavisi ponovo od vrste, a može biti bijeli (što je najčešće), zatim krem, svijetlozeleni i ružičasti.

Pročitajte: Ne čekajte predugo s njihovom sadnjom – Ove prekrasne i otporne trajnice cvijetaju već prvih dana proljeća

Cvijet Viburnuma je jednopolni ili dvopolni, a kako bi se izvelo oprašivanje mora biti dostupna i druga sorta biljke. Kada se cvjetovi oplode, iz njih se razvijaju plodovi koji sazrijevaju tokom jeseni. Pritom mijenjaju boju i izgledaju jako dekorativno. Boja plodova zavisi od vrste i vremena dozrijevanja, a može biti žuta, zelena, plava, ljubičasta, ružičasta, crvena pa sve do tamno crne. Plodovi su glavni izvor hrane pticama i drugim životinjama kojima je tokom zime upravo ova biljka prava poslastica. No, neki od plodova mogu biti otrovni.

Visina grma udikovine može biti u rasponu od 1,5 do čak 9 metara, a zavisi od vrste biljke te uslovima uzgoja, odnosno njege i održavanja. Takođe, neke vrste mogu imati i cvjetove izuzetno jakog mirisa.

Sadnja Viburnuma

Prije sadnje izmjerite dužinu i širinu na kojoj želite posaditi Viburnum (ako ćete ga saditi kao ogradu). Od toga će zavisiti broj sadnica koje morate nabaviti, ali i konačni izbor vrste. Naime, neke vrste će formirati bujniji grm, neke viši, a neke širi.

Ako živu ogradu sadite do postojeće, razmislite o tome da zadržite razmak jer ćete time lakše održavati obje ograde.

Razmak između sadnica također zavisi od vrste biljke.

Vrijeme sadnje i priprema tla za sadnju

Sve vrste iz ovog roda sade se u jesenskim mjesecima iz presadnica prethodno uzgojenih u posudama ili loncima. Za sadnju, potrebno je iskopati rupu koja je čak pet puta veća od veličine tegle u kojoj je sadnica rasla.

Prilikom sadnje, rupa se na dnu ispuni smjesom komposta, zemlje i organskog đubriva.

Sadnicu izvadite iz teglice pa joj grabljicama rastresite korijen. Budući da je korijen oblika teglice, potrebno ga je lagano rastresti kako bi se korjenovi izdanci odvojili i oslobodili. Tako pripremljen korijen, lakše će se primiti i ukorijeniti.

Sadnicu položite u središnji dio iskopane jame pa ga je zatrpajte zemljom. Pripazite na visinu sadnje koja ne smije biti suviše duboka niti plitka.

Nakon obavljene sadnje, zalijte biljku vodom.

Pročitajte: Gipsofila ili sadarka – Kako se gaji prelijepi cvijet koji krasi mnoge bukete

Gdje posaditi Viburnum

Gotovo su sve Viburnum vrste otporne na temperature. Dobro će podnijet i visoke i niske temperature pa ih možete uzgajati na području kontinentalne i mediteranske klime.

Ako sadite Viburnum kao živicu, odaberite mjesta koja su dijelom u sjeni ili lagano osunčana. Dobro će rasti posađene ispod drveća. To će biti puno bolji izbor od izrazitog hlada i sjene.

Za sadnju će im odgovarati plodno i dobro drenirano tlo.

Uzgoj Viburnuma

U nastavku donosimo uzgoj dvije najčešće vrste Viburnumu i njegove uvjete sadnje i održavanja.

Viburnum opulus

Viburnum opulus još nosi naziv i Snježna lopta i najčešća je vrsta koja se uzgaja na našim područjima. Može se vidjeti kao pojedinačni grm koji krasi dio dvorišta vrta ili kao živa ograda.

Listovi ove vrste razvijaju krupne listove i treba im puno prostora za rad. Širina ovog grma može narasti do 4 metra.

Osim što su krupni, listovi ove vrste su i kožasti te ovalni, a u jesenskim mjesecima poprimaju crvenu boju. Kada cvjetaju čine to predivnim malim cvjetićima koji u konačnici formiraju krupne i mirisne cvjetne glavice nalik lopticama.

Ako ćete ovom vrstom formirati živicu, nemojte je pustiti da prebrzo raste jer bi se moglo dogoditi da unutrašnji dio grma ostane prazan. Potrebno je obavljati redovnu rezidbu kojom će doći do boljeg razgranavanja, a time i gustog grma ili žive ograne. Ova vrsta može se uzgajati i kao stablo ako ćete je posebno orezivati.

Viburnum x bodnantense „Dawn“

Viburnum x bodnantense „Dawn“, odnosno ranocvjetni viburnum je listopadni grm koji može narasti do 2 metra širine i 3 metra visine. U rano proljeće razveseli nas svojim predivnim i mirisnim cvjetovima.

Sadi se kao živa ograda ili kao grm.

U jesen njegovi listovi poprime atraktivnu bronzanu boju, a najljepše izgledaju predivni ružičasti pupovi koji kasnije daju blijedoružičaste cvjetove.

U toplijim predjelima cvjetaju od jeseni (oktobra) do marta (proljeća), a na našim područjima od januara do marta.

Cvatnja se odvija na golim granama prije nego grm prolista.

Dobro će podnijeti niske temperature pa ga možete posaditi i u kontinentalnim područjima. Najbolje će uspjeti na sunčanim područjima blage sjene. Od tla joj odgovaraju ilovasta, neutralna i dobro drenirana, bogata humusom.

Orezivanje i oblikovanje se mora obaviti nakon što grm ocvate.

Pročitajte: Kleoma ili paukov cvijet – Predivana cvjetnica otporna na štetočine i bolesti

Viburnum tinus

Ova vrsta Viburnuma formira grm i time je odličan izbor za žive ograde. Često se sadi na jugu Evrope, odnosno mediteranskim područjima i područjima sjeverne Afrike.

Sporo raste, ali odlikuje je velika izdržljivost pa podnosi i gotovo surove uslove za rast.

Može narasti od 40 do 60 cm u vrijeme vegetativnog rasta. Listovi su joj tamni i ovalni te imaju poseban sjaja. Kada cvjeta, miriši, a daje cvjetove ružičasto bijele boje.

Cvjetanje se odvija u martu i aprilu, a mirisni cvjetovi predivnih boja s mnogo polena i nektara privlači velik broj oprašivača.

Plodovi dozrijevaju tokom septembra i oktobra, a boja im je plavocrna. U jesenskim i zimskim mjesecima privlače ptice i druge životinje kojima je ovaj plod glavni izvor prehrane u hladnim mjesecima. Plodovi su jestivi i sigurni za konzumiranje životinja i ljudi.

Zavisno od zemlje na kojoj se sadi te vremenskih i klimatskih prilika, ovaj grm raste u prosjeku od 1,5 do 7 metara. Može se rasprostrti u širinu od 2 do 3 metra. Biljka postiže vrhunac rasta tek za 10 godina od dana sadnje.

Odgovaraće joj područja na suncu ili u polusjeni. Viburnum tinusu odgovaraju vlažna, ali u isto vrijeme dobro drenirana tla jer u protivnom može doći do truljenja korijena biljke. Dobro će podnijeti alkalna i kisela zemljišta.

Dok se plodovi koriste kod zatvora, listovi Viburnum tinusa poznati su kao prirodni lijek protiv depresije.

Održavanje Viburnuma

Preporučuje se redovno malčiranje jer ćete tako održavane površine trebati manje zalivati tokom ljetnih mjeseci, a i korov će slabije rasti.

Pročitajte: Hrizantema ili “zlatni cvijet” – Simbol moći, obilja i sreće

Rezidba i obilikovanje (grm, živica, stablo)

Budući da se uzgaja kao grm ili živica, a u nekim slučajevima i kao stablo, s obzirom na to potrebno je primjereno održavanje i njega. Kod svih grmova i živih ograda važno je formiranje rezidbom.

Grmovi se orezuju prije nego što započne vegetacija, a tada je potrebno ukloniti i sve suve i oštećene grane. Postoje i grane koje mogu zagušiti grm pa i njih treba ukloniti.

Kako bi se zadržala grmolika forma, uklonite i ocvale izboje takođe orezivanjem i to nakon cvatnje.

U obliku stabalaca se oblikuje tako da tokom prve godine rasta odaberete granu najbolje kvalitete i privežete je za potporanj. Izboje koji idu iz glave grane potrebno je tokom vegetacije isto ukloniti.

Kada stablo postigne visinu koju želite, skratite ga te kasnije orezujte poput grma.

Napitak od peršuna i limuna – Moćan duo za pokretanje metabolizma i regulaciju holesterola

Agrosavjet
-
0
Napitak od peršuna i limuna – Moćan duo za pokretanje metabolizma i regulaciju holesterola

Podstaknite rad metabolizma i sagorijevanje kalorija uz napitak od peršuna i limuna. Nakon pet dana primijetićete manju brojku na vagi.

Peršun je jedan od najčešće korištenih začina u svakoj kuhinji. Ova biljka iz porodice štitarki obiluje antioksidantima i vitaminom C, preporučuje se njegovo korištenje u kuhanju, ali i pripremi zdravih pića. On poboljšava probavu i smanjuje nadutost.

Pročitajte: Čaj od peršuna je odličan za zdravlje – RECEPT za pripremu i primjenu

Napitak od peršuna i limuna

Pomiješate li ga s limunom i običnom vodom dobit ćete moćan napitak za pokretanje lijenog metabolizma, odnosno sagorijevanje kalorija. Žene koje su isprobale ovaj čudesni napitak tvrde da su s njime izgubile 2 kilograma u svega pet dana.

Potrebni sastojci za napitak:

  • 60 grama svježeg peršina
  • 1 limun
  • 200 ml vode

Priprema:

U blenderu sameljite svježi peršun. Dodajte mu vodu i sok iscijeđenog limuna pa sve zajedno dobro promiješajte dok ne dobijete jednoličnu tekućinu.

Tri pravila za ispijanje napitka od peršuna i limuna

  • Popijte napitak odmah nakon što ste se probudili, odnosno prije jutarnje kafe, doručka ili bilo kojeg drugog napitka
  • Pijte ga svako jutro tokom pet dana
  • Napravite pauzu od 10 dana, pa ponovite petodnevnu kuru ovim napitkom ako želite još smršati.

Pročitajte: Evo kako ulje peršuna djeluje na kožu

Limun i peršun protiv holesterola

Već smo spominjali da je kombinacija peršuna i limuna odličan lijek protiv holesterola, ovo sredstvo je u potpunosti prirodno i nema nikakve hemije u sebi. Za ovaj recept bi bilo dobro da nabavite organski limun i domaći peršun.

Potrebno vam je oko 1 kg limuna, tri veze peršuna, 1,5 l vode i sode bikarbone (u sodi potopite limun i operite koru prije pripreme). Neka odstoji malo pa ga isperite vodom.

Priprema: U 1,5 l vode nasjeckati sitno peršun i limun na kriške i ostavite ovu smjesu u frižideru 24 sata. Sutra, smjesu izmiksati u blenderu i napitak sipati u staklenu flašu. Ovaj prirodni lijek za holesterol se pije po 100 ml svakog dana, i to polako, gutljaj po gutljaj. Oni koji su probali ovaj recept tvrde da se efekti brzo primjećuju i da je ovaj recept odličan za skidanje masnoća u krvi.

Čaj od peršuna za mršavljenje

Čaj od peršuna posebno se preporučuje kod mršavljenja, sadrži visoke koncentracije vitamina i minerala potrebnih za održavanje zdravlja i jakog imuniteta. Osim toga, povećava nivo energije koja često opada na niskokalorijskoj dijeti prilikom mršavljenja.

Čaj od peršuna efikasno će ukloniti višak vode iz organizma i pružiti vidljive rezultate, no to nije slučaj kada je riječ o masnim naslagama.

Potrebni sastojci:

  • 2 kašičice sušenog peršuna ili 1 kašika svježe nasjeckanog
  • 250 ml vruće vode

Postupak:

Prelijte peršun kipućom vodom i ostavite poklopljeno da odstoji 10-15 minuta.
Procijedite čaj i pijte ga toplog, a za bolji ukus možete dodati malo limuna ili meda.

Recept koji će vas oduševiti – Sirup od bazge obogaćen koprivom

Agrosavjet
-
0
Recept koji će vas oduševiti – Sirup od bazge obogaćen koprivom

Bazga je počela da cvjeta i svakako je vrijeme da taj predivan miris i aromu pospremimo i za naredne mjesece. Sirup od bazge jedna je od najpopularnijih varijanti konzumacije cvijeta bazge, a kako biste ovaj fini napitak dodatno obogatili ukusom donosimo vam recept za sirup od bazge s koprivom.

Bazgini se cvjetovi beru za sunčana vremena i to samo oni potpuno rascvjetani sa žutim sladonosnim prahom. Pazite gdje je berete, zagađena mjesta i kanali nikako nisu dobra opcija, potrudite se i pronađite onečišćeni grm ove mirisne i ljekovite majske ljepotice.

Mnogima je najdraži domaći bakin recept za sirup od bazge, no možete isprobati i sok od bazge obogaćen koprivom.

Pročitajte: Zova – Za šta se sve koristi i za šta je djelotvorna?

Sirup od bazge recept

Recept koji donosimo je mjera za otprilike 4 l sirupa bazge s koprivom, ukoliko želite više ili manje prilagodite omjere svojim potrebama. A to znači da ćete na 10 cvjetova bazge, odnosno stabljika koprive koristiti litar vode, kilogram šećera i jedan limun, odnosno na 100 cvjetova trebaće vam 10 litara vode, 10 kilograma šećera i 10 limuna, po mogućnosti neprskanih.

Trebaće vam i veće posude, kao i čiste pripremljene staklene boce sa čepovima za skladištenje.

Što se tiče ‘light’ varijanti s manje šećera, znajte da je šećer prirodni konzervans i da smanjivanjem njegovih omjera za pripremu reskirate kasniju kvarljivost sirupa. Možda ste u nedoumici treba li sirup od bazge kuvati ili ne, u svakom slučaju postoje dvije varijante pripreme. Ako želite možete skuvati sirup od zove i na taj način produžiti rok trajanja soku. Takođe, važno je napomenuti da ga možete i zalediti.

Vrijedi spomenuti i da se kopriva zbog svojih svojstava naziva i proljetnom kraljicom zdravlja.

Pročitajte: Crna zova atraktivna voćka: Prerada zove u rakiju zovovaču i lakoća uzgoja

Potrebni sastojci za sirup od bazge s koprivom:

  • 15 cvjetova bazge
  • 15 stabljika koprive
  • 3 l vode
  • 4 dkg limunske kiseline
  • 2 limuna i 1 grejp (ili 1 limun i 2 grejpa želite li više gorkasti ukus sirupa, poput tonika)
  • 3 kg šećera

Priprema soka od bazge s koprivom:

  • Potopite cvjetove bazge i koprivu u vodu s limunskom kiselinom i na kriške izrezanim limunima s korom te iscijeđenim grejpom. Dobro izmiješajte i ostavite da odstoji na hladnom i tamnom mjestu 24 sata.
  • Drugi dan tečnost procijedite pa dodajte šećer i dobro promiješajte. Ostavite da stoji još 24 sata uz povremeno miješanje.
  • Nakon 48 sati sirup je spreman za pretakanje i skladištenje u staklene boce. Na ovaj ga način možete čuvati do godinu dana na hladnom i tamnom mjestu.
1...135136137...1.010Stranica 136 of 1.010

NAJČITANIJE

POPULARNI POSTOVI

POPULARNE KATEGORIJE

O nama

Naš cilj je omogućiti čitaocima da na jednostavan način dođu do najbitnijih informacija vezanih za poljoprivrednu.

Kontakt: [email protected]

Telefon: +38766112694

PRATITE NAS


Uslovi korištenja
Impressum

© 2021. AGRO SAVJET - Sva prava zadržana.

Created by: MicroMedia