Naslovnica Blog Stranica 135

Tradicionalni recept za ukusan liker od višanja /VEDEO/

Sezona višanja je došla, donoseći sa sobom mirisne, sočne plodove koji su savršeni za razne recepte. Ako ste ljubitelj likera i želite isprobati nešto novo, ovaj tradicionalni recept za liker od višanja tzv. višnjevača će vas oduševiti.

Ovaj recept je prenijet s koljena na koljeno. Njegova jednostavnost i fantastičan ukus su glavni razlozi zašto se recept nije mijenjao tokom godina.

Evo šta vam je potrebno za pripremu likera od višanja:

Sastojci:

  • 1 kg višanja
  • 1 kg šećera
  • 1 l rakije (najbolje koristiti domaću rakiju)

Ovaj recept zahtijeva minimalan broj sastojaka, ali je rezultat svega toga pravi delikates. Ako imate pristup svježim višnjama, iskoristite priliku da napravite ovaj liker i otkrijete njegov predivan ukus.

Kada ste pripremili sve sastojke, vreme je da započnete proces.

Pročitajte: Čaj od listova višnje + pivo: Super-zdrav RECEPT

Postupak za pripremu pogledajte u videu:

 

Napomena: Budite oprezni s konzumacijom likera, posebno ako ga pravite kod kuće. Alkohol je treba konzumirati odgovorno i samo u umerenim količinama.

Dakle, iskoristite sezonske višnje i svoje vrijeme kako biste napravili ovaj fantastičan liker od višanja. Vjerujemo da će vam se dopasti njegov bogat, voćni ukus i da ćete se iznova vraćati ovom receptu svake godine. Uživajte u tradicionalnom ukusu i uveselite svoje nepce ovim slatkim napitkom.

Otkrijte savršeni trenutak za BERBU ROTKVICA i zadržite svježinu u svakom zalogaju!

Rotkvice su popularno povrće koje se uzgaja širom svijeta zbog svog brzog rasta i osvježavajućeg okusa. Berba rotkvice je važan korak u uzgoju, jer se rotkvice mogu brati u različitim fazama sazrijevanja kako bi se postigao željeni ukus i tekstura. Ovaj članak će vam pružiti informacije o vremenu berbe rotkvice i načinu skladištenja nakon berbe.

Vrijeme berbe rotkvice zavidi od uslova uzgoja i sorti koju uzgajate. Uopšteno, rotkvice se mogu brati od aprila do početka novembra kada se uzgajaju na otvorenom polju. Međutim, u mediteranskim područjima berba može započeti malo ranije u proljeće i završiti kasnije u jesen. Važno je pratiti upute proizvođača ili lokalne poljoprivredne službe kako biste odredili najpogodnije vrijeme berbe za vašu specifičnu regiju i sortu rotkvice.

Kada je riječ o određivanju pravog trenutka za berbu rotkvice, veličina hipokotilskog gomolja igra važnu ulogu. Hipokotilski gomolj je dio rotkvice koji je vidljiv iznad tla i obično ga nazivamo korijen. Rotkvice se obično beru kada promjer hipokotilskog gomolja iznosi oko 15 mm. U tom trenutku rotkvice imaju sočan ukus i hrskavu teksturu koju većina ljudi preferira.

Berba rotkvice može se obavljati na dva načina – mehanički ili ručno čupanjem. Na većim površinama, kao što su komercijalne farme, rotkvice se često beru mehanički pomoću posebnih mašina. Mehanizovana berba je brza i efikasna, omogućavajući brže obrade većih količina rotkvice. S druge strane, na manjim površinama rotkvice se često beru ručno, čupanjem iz tla. Ručna berba može biti zahtjevnija i duže trajati, ali omogućava pažljiviji odabir i tretman svake biljke.

Pročitajte: Pet razloga zbog kojih treba jesti ROTKVICE, posebno ako su ljute

Nakon berbe, rotkvice se obično vežu u vezice kako bi se lakše transportovale i skladištile. Vezice se mogu napraviti od elastičnih traka ili konca koji se omota oko stabljika rotkvice. Ove vezice olakšavaju rukovanje rotkvicama i sprječavaju oštećenja tokom transporta.

Skladištenje rotkvice je važno kako bi se produžio njihov vijek trajanja i očuvala svježina. Rotkvice se mogu skladištiti na nekoliko načina, zavisno o njihovom stanju nakon berbe. Ako se rotkvice beru mehanički, često se prodaju bez lišća, s korijenom ili bez njega. U tom slučaju, rotkvice se mogu skladištiti u posebnim kutijama ili ambalaži.

Važno je da rotkvice ostanu svježe i hidratizovane tokom skladištenja. Rotkvice se mogu skladištiti u hladnjaku na temperaturi od 0-4°C kako bi se usporio proces propadanja. Prije skladištenja, rotkvice treba pažljivo oprati kako bi se uklonila prljavština i ostaci zemlje. Zatim se mogu staviti u plastične vrećice ili hermetički zatvorene kutije kako bi se održala vlaga i sprječilo isušivanje.

Važno je napomenuti da rotkvice nisu sklone dugotrajnom skladištenju, posebno ako se čuvaju bez lišća ili korijena. Stoga je najbolje konzumirati rotkvice što je prije moguće nakon berbe kako bi se iskoristila njihova svježina i nutritivna vrijednost.

Uz pravilno vrijeme berbe i odgovarajuće skladištenje, rotkvice će vam pružiti osvježavajući dodatak vašim obrocima tokom sezone uzgoja. Iskoristite njihov hrskavi ukus i bogatstvo hranjivih materija dok su još svježe!

Prirodna prihrana krastavaca: Udvostručite prinose s jednostavnim rastvorom! /VIDEO/

Krastavci su omiljeni usjev mnogih vrtlara, ali ponekad može biti izazovno postići visoke prinose i zdrave biljke. Srećom, postoji jednostavan i prirodan način da poboljšate rast i rodnost svojih krastavaca – prirodna prihrana s rastvorom od školske krede. Ovaj rastvor pomaže u neutralizaciji kiselosti tla i pruža biljkama potreban kalcijum za optimalan razvoj. U ovom članku ćemo vam detaljno objasniti korake za pripremu ovog prirodnog rastvora i kako ga pravilno primijeniti za maksimalne rezultate.

Sastojci:

  • 200 grama školske krede
  • 10 litara mlake vode

Kako pripremiti rastvor:

  1. Uzmite 200 grama školske krede i stavite je u veću posudu ili kantu.
  2. Dodajte 10 litara mlake vode u posudu s kredom.
  3. Dobro promiješajte smjesu kako biste osigurali ravnomjerno raspoređivanje kreda u vodi.
Pročitajte: Šta je dobro, a šta nikako ne smijete saditi sa krastavcem?

Primjena rastvora:

  1. Prije nego što započnete s prihranom, provjerite vlažnost tla oko svojih krastavaca. Ako je tlo suvo, zalijte ga prije nego što primijenite rastvor kako bi se osigurala bolja apsorpcija hranjivih tvari.
  2. Lagano promiješajte rastvor kako bi se osiguralo da je kreda potpuno razrijeđena u vodi.
  3. Jednom mjesečno zalijte krastavce ovim prirodnim rastvorom. Pazite da ravnomjerno zalijevate oko korijena biljke, izbjegavajući prelijevanje rastvora na lišće kako biste spriječili opekotine.

Prednosti upotrebe školske krede u prihrani krastavaca:

  1. Neutralizacija kiselosti tla: Školska kreda ima alkalna svojstva koja pomažu u neutralizaciji kiselosti tla. Ovo je posebno korisno za krastavce jer preferiraju blago kiselo ili neutralno tlo za optimalan rast i razvoj.
  2. Poboljšanje strukture tla: Dodavanje školske krede u vodu za zalijevanje pomaže u poboljšanju strukture tla. Kreda djeluje kao dodatak koji smanjuje gustoću i poboljšava prozračnost tla, što olakšava rast korijena biljke i apsorpciju hranjivih materija.
  3. Kalcijum za zdrave plodove: Krastavci su biljke s visokim zahtjevima za kalcijumom, posebno tokom formiranja plodova. Kreda je bogat izvor kalcijuma, koji je ključan za pravilan razvoj plodova, jačanje ćelijskih zidova i smanjenje rizika od pojave poremećaja poput truleži vrha plodova.

Detalje primpreme ovog rastvora za zalivanje krastavaca pogledajte u videu

Zaključak: Prirodna prihrana krastavaca rastvorom od školske krede jednostavan je i učinkovit način da poboljšate rast, rodnost i kvalitetu svojih biljaka. Kreda pomaže u neutralizaciji kiselosti tla, poboljšava strukturu tla i pruža vašim krastavcima kalcijum koji im je potreban za optimalan razvoj. Redovno zalijevanje ovim rastvorom jednom mjesečno rezultirat će bogatijim i zdravijim plodovima. Isprobajte ovaj prirodni recept i uživajte u većim prinosima svojih krastavaca!

Kako kvasac i voda mogu transformisati vaš vrt: Tajne za bujan rast cvijeća /VIDEO/

Jeste li znali da običan kvasac i voda mogu imati iznenađujuće blagotvoran uticaj na rast biljaka? Fitohormoni, vitamini grupe B i auksini, koji se nalaze u kvascu, aktivno stimulišu diobu ćelija i potiču rast biljaka. Ovaj jednostavan i jeftin metod prihrane koriste profesionalni uzgajivači biljaka kako bi postigli zdrav rast i bujno cvetanje. U kombinaciji sa šećerom, ova smjesa može biti posebno efikasna u sprječavanju prisustva insekata poput mušica. U ovom članku ćemo vam predstaviti postupak pripreme i primene kvasca i vode za poboljšanje rasta biljaka.

Kako pripremiti rastvor kvasca i vode

  • Potrebni sastojci: jedna kesica kvasaca i litar vode
  • Kada smo sipali kvasac u vodu potrebo je dobro promiješati
  • Važnost ostavljanja da odstoji najmanje 2 sata

Efekti prihrane kvascem na rast biljaka

  • Uloga fitohormona, vitamina grupe B i auksina u stimulisanju deobe ćelija
  • Povećanje aktivnosti mikroorganizama u zemljištu
  • Povećanje sadržaja ugljen-dioksida i mikro- i makroelemenata
  • Blagotvoran uticaj na korijenov sistem i izgled biljaka

Pravilna primena kvasca i vode za zalivanje biljaka

  • Zalivajte cvijeće dva puta mjesečno u jesensko zimskom periodu
  • Zalivajte cvijeće jednom u deset dana u proljćno ljetnom periodu
  • Primjetni rezultati: zelenije lišće i bujnije cvetanje

Pogledajte video i postupak pripreme rastvora od kvasca za prihranu cvijeća:

Zaključak:

Prihrana biljaka kvascem i vodom može biti jednostavan način za postizanje zdravog rasta i bujnog cvetanja. Fitohormoni, vitamini grupe B i auksini koji se nalaze u kvascu aktivno podstiču diobu ćelija i stimulišu rast biljaka. Ovaj prirodni metod ima posebno blagotvoran uticaj na korijenov sistem i spoljašnji izgled biljaka. Redovnim zalivanjem biljaka ovim rastvorom, primetićete kako lišće postaje zelenije, a cvetanje bujnije i bogatije.

Učinkovite domaće metode za suzbijanje korova bez hemikalija

Postoje razni načini za uklanjanje korova iz vrta. Jedan pristup je korištenje herbicida koji se mogu kupiti u trgovini. Međutim, ova metoda nije pogodna za vrtlare koji žele sigurno okruženje za ljude, kućne ljubimce i divlje životinje i domaće životinje. Za takve vrtlare, nije samo važno suzbijanje korova, već i postizanje toga bez upotrebe jakih hemikalija. Ponekad se odluče tolerisati korov umjesto da se bore protiv njega.

Srećom, postoje domaća sredstva koja možete koristiti za uklanjanje korova. Ta sredstva su sigurna i zaista djelotvorna. Takođe ih možete kombinvoati s drugim strategijama koje su učinkovite protiv korova, ali ne štete okolišu.

Domaća sredstva za uklanjanje korova uglavnom su neselektivna, što znači da ubijaju sve biljke koje dođu u kontakt s njima. Stoga budite pažljivi pri primjeni.

Jedno od najboljih domaćih sredstava za uništavanje korova je sirće/ocat. Lako ga je pripremiti i vrlo je učinkovit protiv raznih vrsta korova. Sve što trebate je:

  • Sirće/Ocat s visokim udjelom sirćetne kiseline
  • Deterdžent za suđe

Ulijte ove sastojke u bočicu s raspršivačem, protresite da se izmiješaju i pričekajte sunčane dane prije primjene. Kiša može prerano isprati sirće/ocat, a ova smjesa najbolje djeluje kada sunce izravno obasjava lišće korova. Prskajte direktno na korov, pazeći da otopina ne dospije na ostale biljke.

Još jedno sredstvo je alkoholna otopina. Ova materija uklanja vlagu iz lišća korova, što dovodi do njegovog odumiranja. Pomiješajte jednu litru vode s dvije kašike alkohola u boci s raspršivačem radi lakše primjene. Isto kao i kod sirćeta, koristite je za sunčanih dana i prskajte direktno na korov, pazeći da druge biljke ostanu zaštićene.

Još jednostavnije sredstvo je vrela voda. Ovo domaće rješenje može se pripremiti i koristiti vrlo lako, bez potrebe za miješanjem proizvoda. Može se primijeniti u bilo koje doba dana, sa ili bez sunca, čak i za vrijeme kiše. Samo zakuhajte malo vode i prelijte je po lišću korova, osiguravajući da dovoljno prodre u korijenje. Oparivanje korova kipućom vodom može ga ubiti.

Kukuruzni gluten je još jedno sredstvo za suzbijanje korova. Ovo sredstvo sprječava pojavu korova umjesto da ih uništava. Da biste ga ispravno koristili, potrebna su dva koraka:

  • Primjena mora biti sinhronizovana s vremenom klijanja korova, što se obično događa u isto vrijeme kad jorgovan cvjeta u vašem području. Također treba odabrati suvo razdoblje za primjenu.
  • Kukuruzni gluten je organski prah koji se jednostavno rasipa po tlu, ne zahtijeva miješanje. Ako zalijevate kukuruzni gluten, morate pričekati suvo razdoblje od nekoliko dana. Inače, korijenje korova neće biti ubijeno.

Važno je napomenuti da kukuruzni gluten nije selektivan, što znači da će suzbiti klijanje svih biljaka, a ne samo korova.

Pročitatje još jedan gratis recept za subijanje korova: NEVJEROVATAN DOMAĆI RASTVOR ZA SUZBIJANJE KOROVA U BAŠTI: Potrebna su vam samo OVA 3 sastojka

Kora od banane i ljuske od luka kao organska prihrana za povrće

Ovo su dva prirodna načina da nahranite svoje biljke i poboljšate njihov rast.

Kora od banane kao organska prihrana može biti od velikog značaja za rast i razvoj biljaka. U kori banane se nalazi fosfor koji utiče na cvjetove biljke dok kalijum biljkama pomaže u razvoju i rastu, a kalcijum ih čini jačim.

4 kore od banane isjeckajte sitno i ubacite u plastičnu flašu i sipajte vodu. Ostavite da odstoji 24 sata. Povremeno je promućkajte kad ste u prolazu. Nakon 24 sata procijedite vodu. Vidjećete da je ona promijenila boju. Sa tom vodom možete zalivati biljke jednom nedjeljno. Ostatke banane možete razbacati po bašti pa će se za nekoliko dana razgraditi ili ih možete zakopati pored biljke i na taj način ćete obogatiti zemljište.

Ljuske od luka sadrže magnezijum, kalcijum , kalijum, gvožđe i bakar.

Đubrivo od ljuski luka
Foto: AgroSavjet

Sipajte lukovinu od 4-5 luka u teglu. Zatim prelijte litrom vruće vode. Poklopite i ostavite 24 sata. Nakon toga procijedite i dobijenom tečnošću zalivajte biljke, piše Espreso.

Detalje i postupak pripreme pogledajte u videu:

Kako se riješiti viška vode u bašti i spasiti svoje povrće

Ako imate višak vode u svojoj bašti zbog kiše, postoje neke korake koje možete poduzeti kako biste pomogli svojim biljkama. 

Koje su posljedice viška vode zbog kiše?

Višak vode uslijed padavina ima iste posljedice kao da je taj višak od navodnjavanja.

Tako da nema sumnje, simptomi ovog problema su:

  • Mladi listovi postaju smeđi
  • Donji listovi često požute i otpadaju
  • Biljka izgleda kao ‘tužna’
  • Rast se zaustavlja
  • Korijenje trune
  • Gljive se počinju širiti, uzrokujući brzu smrt biljaka

Kao što vidimo, kiše nisu uvijek dobre za naš voljeni vrt.

Evo nekoliko načina kako da se riješite viška vode u vrtu:

  1. Dobro drenaža: Ako u blizini postoji kakav odvodni kanal ili potok, može se drenirati tlo i tako višak vode usmjeriti u odvodne kanale. Drenaža se radi na željenoj dubini, odnosno na dubini koja neće ometati korjenov sistem biljaka i čiji korijeni neće obrastanjem zatvarati rupe na drenaži. Za to se najčešće koriste perforirane cijevi, kojima se usmjerava tok vode u za to pripremljeno i primjereno mjesto.
  2. Podizanje gredica: Ako vaše povrće raste u gredicama, možete razmotriti podizanje gredica kako biste spriječili zadržavanje viška vode. Visoke gredice ili podizanje tla u obliku brežuljaka pomažu u poboljšanju odvoda.
  3. Mulčiranje: Mulčiranje tla oko biljaka pomaže u zadržavanju vlage i smanjenju erozije, ali također može pomoći u sprečavanju pretjeranog nakupljanja vode. Možete koristiti organski materijal poput pokošene trave, sjeckane slame ili piljevine kako biste napravili sloj mulča oko biljaka.
  4. Unutrašnje odvodne cijevi: Ako imate posebno problematično područje koje se neprestano zadržava vodom, možete razmotriti postavljanje unutrašnjih odvodnih cijevi. To su cijevi koje se postavljaju ispod površine tla kako bi se voda preusmjerila na druga područja ili u drenažne bunare.
  5. Pričekajte da se tlo osuši: Ako je situacija privremena i očekujete da će kiša prestati padati, najbolje je pričekati da se tlo prirodno osuši. Biljke mogu biti otpornije na povremeno natapanje, ali pretjerano zasićenje tla može prouzročiti probleme s korijenjem i truljenjem.

Sakupljanje kišnice sa krovnih površina

Jedan od najvažnijih elemenata permakulturnog imanja je sakupljanje i korišćenje kišnice.

Većina života na planeti Zemlji nastaje iz vode, međutim pitke vode koje su neophodne za opstanak ljudi i kopnenog ekosistema čine samo jedan mali deo od ukupne količine dostupnih voda na zemlji.

Neodgovornom i neodrživom upotrebom dolazi do zagađenja ovog elementa esencijalnog za život. Ljudi u ruralnim oblastima bacaju đubre pokraj puta, u šumu ili na lokalno improvizovano smetlište, a kad shvate da ono tu ostaje i posle više godina onda odluče da bacaju u rijeku, a rijeka sve nosi. Gdje nosi?

Jedan od dobrih primjera korišćenja vode je sakupljanje kišnice i snijega sa krovnih površina. Kišnica je idealna za zalivanje, to joj je prirodnih uloga, besplatna je , i ne dolazi iz cjevovoda već pada s’neba. Neprestano kruži, ona je obnovljivi resurs.

Isparava iz okeana i ostalih vodenih i kopnenih površina, zatim pada nazad na površinu u vidu kiše i snijega. Nastaju potočići pa rijeke koje se kasnije opet ulivaju u okeane, mora. i jezera, ili se jednostavno prirodnim padom slivaju u iste. Moguće je da jedan dio te vode skrenemo i usporimo, i iskoristimo prije nego nastavi svoj prirodni put. Zato je važno što duže zadržati vodu u našem permakulturnom vrtu, svjesno je koristiti, više puta je upotrebljavati, i na kraju je sprovesti kroz bio filter do bašte ili jezerceta.

Pomoću cijevi sva voda iz domaćinstva je sprovedena u bio filter, gdje se pročišcava pa teče dalje i navodnjava baštu.

Najednostavniji način sakupljanja vode je u obliku kišnice i snijega sa krovnih površina u betonske ili u plastične rezervoare. Mogu se koristiti i polovni kanisteri za transport koncetrata koji nisu sadržali predhodno toksične elemente ili bilo kakvu hemiju. Najbolji su kanisteri koji su sadržali fruktoze, baze za sokove i slično.

Idealno je sakupljati u veliku cisternu ili više cisterni spojene tako da su međusobno povezane cijevima i tokom prelivanja vode dolazi do ravnomjernog punjenja. Isto je pogodno postaviti ih na viši dio zemljišta ili neke platforme tako da korišcenjem prirodnog pada vode možemo zalivati naše sadnice, baštu, povrće u plasteniku ili dopunjavati jezerce.

Sa jedne krovne površine npr. od 140m2 se može sakupiti oko 80 m3 vode godišnje. U zavisnosti od padavina, za sada smo shvatili da jednim dobrim pljuskom sredinom proljeća možemo sakupiti 5000 litara kišnice sa  krova.

Ostala voda se preliva u bio filter ili u jezerce. Sakupljena voda može se koristiti za navodnavanje plastenika, zalivanje bašte i ostalih sadnica u vrtu.

Vodu takođe možemo koristiti za tuširanje i pranje posuđa, pranje veša i samog domaćinstva, vodeći računa da uvijek pri pranju koristimo ekološke proizvode koje proizvodimo sami! Sredstva za pranje, sapun, pastu za zube moramo praviti isključivo od prirodnih materijala.

Tako iskorišcenu vodu možemo sprovesti u bio filter pa dalje u baštu. Koristeći ekološke i prirodne proizvode nećemo zagaditi vodu i ubiti biljke prečišćivače koje žive u bio filteru. Na permakulturnom imanju ali i u životu uopšte važno je da naučimo da cijenimo i svjesno koristimo element vode.

Izvor: rtanjskivrt.rs

PROČITAJTE:

Kako napraviti bure za sakupljanje kišnice

Šta nutricionisti kažu o kombinaciji paradajza i krastavaca u salati

Krastavci, paradajz, mirođija, so i biber po ukusu, malo biljnog ulja – jednostavna, ukusna i veoma popularna salata već nekoliko godina izaziva brojne kontroverze. Ruska nutricionistkinja Alena Paretsku da objašnjava u čemu je tajna.

“Skoro svi prave i jedu salatu od krastavaca i paradajza sa zelenilom, ali postoje dokazi da se sve moguće prednosti povrća kada se pomiješaju u jednoj salati mogu djelimično neutralisati. Vjeruje se da zbog sastavnih komponenti ovog povrća njihova kombinacija izaziva procese fermentacije u želucu i crevima. Ovo može izazvati nadimanje i iritaciju digestivnog trakta”, objašnjava nutricionistkinja.

Paradajz sadrži veliku količinu askorbinske kiseline (vitamin C), a krastavci enzim askorbinazu, koji razgrađuje i neutrališe vitamin.

Osim toga, krastavci sadrže mnogo vode i vlakana, paradajz ima dosta kiselina, pa njihova zajednička apsorpcija opterećuje digestivni trakt. Kod ljudi sa osjetljivim crijevima ova salata može izazvati dijareju.

Još jedna tačka – krastavci, zbog svog sastava, formiraju alkalno okruženje, dok paradajz ima kiseli sastav. Kao rezultat, dolazi do reakcije neutralizacije sa smanjenjem aktivnosti onih korisnih jedinjenja koja se nalaze u obe vrste povrća, prenosi Magazin Novosti.

LJUBIČASTA BOJA LISTA KUKURUZA: Sve što treba da znate i ima li razloga za brigu

0

Primijetili ste da se pojavljuje ljubičasta boja lista kukuruza? Šta se dogodilo?

Pojava ljubičaste boje na zelenim dijelovima biljke (list i stablo) se javlja u uslovima neadekvatne ishrane biljaka fosforom i predstavlja jedan od tipičnih simptoma nedostatka fosfora. Treba naglasiti da se deficit fosfora ne manifestuje samo kod kukuruza, već i kod ostalih biljaka, obzirom da je fosfor, zajedno sa azotom i kalijumom, u grupi esencijalnih elemenata.

Crvenilo kukuruza je pojava koja se obično javlja kada je biljka pod stresom zbog hladnih uslova i može se javiti čak i uz adekvatnu zalihu fosfata u zemljištu. Važno je shvatiti da većina ljubičastih mladih sadnica kukuruza ne utiče na prinos. Uvjerite se da su uslovi zemljišta prikladni kada obavljate terenske radove. Zbijanje tla može pogoršati ili biti osnovni uzrok crvenila kukuruza. Ako ljubičasti pigment ne izblijedi kako se temperature povećavaju, možda postoji još jedan problem koji zahijteva vašu pažnju.

Zašto se javlja ljubičasta boja lista kukuruza?

Ljubičasta boja lista kukuruza se javlja zbog pojačane sinteze antocijana u uslovima nedostatka fosfora i ima za posljedicu smanjenje fotosintetskog potencijala, a samim tim i normalnog rasta i razvića biljaka. Osim ovoga, nedovoljna ishrana biljaka fosforom ima za posljedicu slab razvoj korijenovog sistema, što je u uslovima čak i umjerene suše vrlo nepovoljno sa stanovišta vodnog režima biljaka, jer je korijen dominantno prisutan u površinskom sloju zemljišta, odakle se voda lako gubi evaporacijom. Osim toga, slab razvoj korijenovog sistema uslovljava i nepovoljne uslove sa stanovišta mineralne ishrane biljaka, kao i mogućnost polijeganja usjeva. Svi ovi problemi su rješivi adekvatnom ishranom biljaka, shodno njihovim potrebama za fosforom i uslovima koji vladaju u zemljištu.

Ljubičaste biljke se mogu vidjeti izvan faze sadnica zbog različitih faktora. Nedostatak fosfora može biti očigledan zbog zbijenih ili povređenih korijenova. Tvrda, suva zemljišta koja mogu dovesti do simptoma nedostatka P ili smanjiti sposobnost biljke da metaboliše fotosintetske šećere.

Smanjenje klipa uzrokovano sušom ili drugim faktorima može prouzrokovati da šećeri koji bi bili raspoređeni u zrnu u razvoju ostanu u listovima i stabljici.

Stabljike povređene insektima, gradom ili vjetrom mogu uništiti sposobnost biljke da preraspodijeli šećere i prouzrokovati to da stabljika, ljuska ili listovi postanu ljubičasti. Često, slomljeni list može postati ljubičaste boje jer šećeri ne mogu da se kreću dalje od mjesta preloma.

Šta znači ljubičasta boja lista za biljku?

Ljubičaste sadnice kukuruza su uzrokovane akumulacijom pigmenta antocijana. Ta ljubičasta boja kod kukuruza, ali i drugih usjeva i voća je dakle uzrokovana akumulacijom antocijanskog pigmenta.

Ljubičaste sadnice kukuruza mogu biti prilično upečatljive zbog ljubičaste boje na polju. U većini situacija, obojenost je kozmetička, vremenom se smanjuje, a uticaj na potencijalni prinos je zanemarljiv. Dugotrajnije purpurno bojenje može biti i kada su biljke pod stresom ili pretrpe povredu korijena. Ozbiljnost stresa ili povrede može smanjiti potencijal prinosa. Purpurenje se generalno javlja rano u vegetativnim fazama, a usjev kukuruza će izgledati normalno u fazi V6. Purpurenje u ranoj sezoni rijetko će uzrokovati smanjenje prinosa jer su mnoge studije pokazale da je purpurno bojenje samo na spoljnim slojevima ćelija listova. Dakle, proces fotosinteze nije ugrožen.

Genetika, ekološki stres, povrede korijena, nedostaci hranljivih materija, grad i drugi faktori mogu uzrokovati akumulaciju antocijaninskog pigmenta u tkivima.

Purpurnost se obično smanjuje kako se uslovi životne sredine i uzgoja poboljšavaju. Postoji minimalan, ako uopšte i postoji, uticaj na potencijal prinosa osim ako ne postoji dugotrajan stres ili povreda.

Uzroci za ljubičastu boju kod kukuruza

Provjerite uzroke za to kako nastaje ljubičasta boja lista kukuruza.

Genetika: Neki proizvodi od kukuruza, zbog svoje genetske pozadine, imaju povećan nivo antocijanina i mogu biti veoma ljubičasti kao sadnice.

Nedostatak fosfora: Fosfor (P) je nepokretna hranljiva materija i može biti nedostupan korijenu sadnica, posebno kada su rani uslovi rasta hladni i vlažni (Slika 1). Pod ovim uslovima, rast korijena sadnica može biti spor, što produžava vrijeme sadnice bez P. Generalno, kako se uslovi okoline poboljšavaju, novi rast korijena dostiže raspoloživi P, a sa apsorpcijom P, ljubičasta boja se smanjuje. Osim ako ne postoji pravi nedostatak P u polju, generalno postoji mali gubitak prinosa ili uopšte gubitak prinosa povezan sa nedostatkom P sadnica.

Važno je uzeti u obzir pH zemljišta jer P postaje sve nedostupniji kada je pH ispod 5,5 i viši od 7,3. Biljke koje rastu u ovim pH uslovima mogu imati ljubičastu boju tokom vegetacije. Sa ograničenim unosom P, potencijal prinosa može biti smanjen.

Zbijeno zemljište: Zbijeno zemljište može stvoriti prepreku za korenje sadnica. Ovo može biti rezultat sadnje u previše vlažno zemljište što može prouzrokovati da brazda za seme ima čvrst zid i dno kroz koje korijeni sadnica ne mogu da prodru da bi došli do vode i P.

Zbijenost usljed obrade tla ili saobraćaja na točkovima takođe može biti faktor. Potencijal za smanjenje prinosa postoji ako sadnice nisu u stanju da uspostave efikasan i produktivan korijenov sistem.

Povreda korijena: Sadnice sa korijenom oštećenim od insekata kao što su bijele larve i kolaspis grožđa ili ograničene zbog đubriva ili hemijske povrede mogu postati ljubičaste zbog nemogućnosti dostizanja P. Dugotrajnost purpurne boje i stepen eventualnog smanjenja potencijala prinosa zavisi od stepena oštećenja i pojave povoljnih uslova za rast korijena u okruženju.

Hladne temperature: Hladne temperature (4,4 do 10°C) mogu smanjiti sposobnost biljke da metaboliše šećere nastale fotosintezom.3,4 Ovaj scenario može prouzrokovati da šećeri ostanu u listovima umjesto da se redistribuiraju po biljci. Neki geni antocijanina su izazvani hladnoćom; stoga hladne temperature mogu uključiti ove gene i izazvati pojavu purpura.

Bolest: Ljubičasta boja može biti uzrokovana bolestima koje utiču na vaskularni sistem korijena ili biljke. Bolesti korijena, ako brzo ne ubiju sadnicu, mogu izazvati ljubičastu boju dok pokušavaju da rastu pod stresom smanjenog korenovog sistema. Vaskularne bolesti kao što je Stjuartovo bakterijsko venuće, koje se prenosi hranjenjem buve, mogu uzrokovati da biljka postane zakržljala i postane ljubičasta.

Kako još nastaje ljubičasta boja lista i kako ih dijagnostikovati?

Ljubičasti omotač listova nastaje kada se prašina, polen i drugi materijal zadrže iza omotača i pokvare se uzrokujući da omotač postane ljubičasti; međutim, stabljika ostaje zelena. Ovo je kozmetička situacija bez uticaja na potencijal prinosa.
Bolest može prouzrokovati propadanje lisnog tkiva i/ili vaskularnog tkiva stabljike koji prekidaju kretanje biljnih šećera.

Tipično, ljubičasti listovi kukuruza se automatski dijagnostikuju kao nedostatak fosfora rano u proljeće. Iako su ljubičasti listovi kukuruza simptom nedostatka fosfora, to ne znači uvijek da postoji nedostatak fosfora u zemljištu sam po sebi. Može biti da biljke ne mogu da pristupe fosforu u tlu zbog problema sa korijenovim sistemom, viška vlage u zemljištu ili niskih temperatura.

Nedostatak fosfora u kukuruzu uzrokuje ljubičasto lišće, počevši od najstarijih listova (odozdo prema gore). Međutim, ljubičasti kukuruz i dalje može da se pojavi čak iu odsustvu nedostatka fosfora.

Tokom procesa fotosinteze, šećeri se proizvode i skladište u biljnim tkivima. Ovi šećeri se zatim metabolišu u biljci da bi stvorili energiju za rast i reprodukciju. Kada se rast biljaka usporava, na primjer tokom hladnog vremena ili kada je rast korijena ograničen sabijanjem, akumulacija fotosintata u biljnim tkivima, posebno antocijanina, može dati lišću ljubičastu boju. Kada dođe do velikih kolebanja temperatura sa blistavim sunčanim danima i hladnim noćima, biljke su sklonije da postanu ljubičaste.

Velike razlike u akumulaciji šećera i antocijana postoje između hibrida, i to je često razlog zašto možete vidjeti samo jedan hibrid koji postaje ljubičasti u polju sa više proizvoda na njemu.

FAKTORI KOJE SE UZIMAJU U OBZIR KADA SE POJAVI LJUBIČASTA BOJA LISTA KUKURUZA

  • Ograničen rast korijena
  • Zbijanje tla i bočno zbijanje rova za seme
  • Hladna tla i ekološki hladni uslovi
  • Nivo fosfora u zemljištu
  • Genetika

PLAN AKCIJE:

Potražite obrasce na terenu da biste utvrdili da li je ljubičasta boja lista kukuruza posljedica nedostatka fosfora, zona sabijanja, područja ograničenog rasta korijena ili samo genetske ekspresije. Ako je purpurna boja ograničena na određenu oblast polja i nije povezana sa niskim ili zbijenim površinama, pogledajte dalje uslove tla.

  • Stavite biljku u kontekst: Da li je vrijeme bilo hladno, ali sunčano?
  • Ispitajte plodnost zemljišta da biste isključili nedostatak fosfora.
  • Iskopajte biljke da biste ispitali korijenov sistem: Da li je rast korijena ograničen sabijanjem ili hranjenjem insekata?

Zbijenost BOČNIH ZIDOVA

Zbijanje bočne strane inhibira razvoj korena, uzimanje hranljivih materija i usporava ukupni rast biljke, što može dovesti do purpurne boje. Od ključne je važnosti da se obezbijedi dobra priprema legla za sijanje i podešavanja sijačice kako bi se ograničila mogućnost zbijanja bočne strane. Odabir odgovarajućeg točka za zatvaranje za uslove tla može smanjiti zbijanje bočne strane pri sadnji.

Tipično, ne postoji nedostatak fosfora u zemljištu, već problem sa dostupnošću fosfora. Listovi će ponovo postati zeleni kada se uslovi životne sredine promene i biljka se vrati u normalan ciklus rasta i preraspodeli šećere.

Izvor: BAYERfarmprogress, agromedia.rs