Naslovnica Blog Stranica 123

Napravio rakiju od jagoda – i od kvaliteta i od cijene boli glava

Ove godine prve jagode su na tržištu imale cijenu od oko 4-5 eura za kilogram, međutim sa pristizanjem sve većih količina cijena je polako padala.

Takođe, česte padavine u vrijeme berbe značajno su uticale na kvalitet jagode na otvorenom što je dovelo do toga da se veće količine ovih plodova prerade. Pored džema i likera na jednom imanju u selu Zagorica potekla je i rakija od ovog voća koja je prema riječima našeg sagovornika fantastičnog ukusa.

„Ove godine imao sam malo veću količinu jagoda, a zbog uvoza ovog voća cijena je brzo počela da pada i odlučio sam da neku količinu sameljem za rakiju. Odradio sam pripremu kao za dunju ili kajsiju, dodao enzime, kvasac i hranu za kvasce. Dobijena rakija je po meni izvanredna, prijatne veoma intenzivne arome, bez negativnih ukusa, kiseline“, otkriva za RINU Dragan Jovanović.

Kako se rakija od jagoda rijetko pravi, ali i izuzetnog je kvaliteta, ovaj domaćin iz Zagorice kaže da i cijena ovog pića mora biti visoka. Upravo zbog toga se i ne očekuje da će biti mnogo zainteresovanih kupaca.

„Za jedan kazan kljuka potrebno je 120 kilograma jagoda plus enzimi, kvasac za voćne rakije i hrana za kvasce. Kad to pretvorimo u novac dolazi se do cifre od oko 400 evra po jednom kazanu, prosječno mi je po kazanu izlazilo oko osam litara rakije od 18 gradi. Računica je prosta, mene košta 50 evra litar“, naglašava Dragan.

On dodaje da je rakiju mogao ispeći i na drugi način, uz dodatak oko 20 kilograma šećera po kazanu, čime bi povećao litražu dobijene rakije ali bi smanjio kvalitet. Kako kaže, želeo je da poradi na kvalitetu a ne na kvantitetu.

Prirodno i jednostavno rješenje za puževe u bašti: Uživajte u povrću bez najezde „malih neprijatelja“

Vrijeme je da se riješimo puževa i nesmetano gajimo povrće

4 RAZLOGA DA PARADAJZU ODSIJEČETE VRH: Nećete znati šta da radite sa tolikim plodovima

Baštovani dobro znaju šta govore kada vas savjetuju da upravo sada paradajzu odsječete vrh.

Paradajz je biljka koja zahtijeva adekvatnu njegu. Iako svi mislimo kako je gajenje ovog voća najjednostavniji posao na svijetu, to baš i nije tako. Da biste ostvarili najbolji prinos paradajza baštovani savjetuju da biljci odsiječete vrh.

4 razloga zašto treba da paradajzu odsečete vrh:

1. Poboljšanje rasta

Ako paradajzu u početku sezone odsječete vrh to može olakšati rast i formiranje centralne stabljike. Ovako „orezana“ stabljika će lakše podnijeti vjetar, a moći će i da bolje izdrži težinu spostvenih plodova.

2. Bolje cvjetanje

Umjesto da se fokusira na rast prema gore, paradajz će imati energiju za cvjetanje. Što opet znači više plodova.

3. Kontrolisan rast

Pogotovo ako paradajz gajite u plasteniku – rast umije da se izmakne kontroli. Umjesto da plodove berete sa „oblaka“, paradajzu odsijecite vrh i dobićete rodnu stabljiku.

4. Kvalitetniji proizvodi

Sva energija biće usmjerena ka plodovima, kojih će biti u izobilju.

Kada treba da se oreže paradajz?

Na samom početku sezone rasta i cvjetanja. Ako odsiječete vrh u bilo kojem drugom trenutku to može da ošteti biljku.

Kako se vrši orezivanje paradajza?

Uzmite oštre baštanske makaze. Dobro iz sterilišite sa 5% rastvora hidrogena ili sa alkoholom. Orežite paradajz tako što ćete napraviti čist rez tačno iznad čvora lista na mjestu gdje stabljika prerasta oslonac, kočić, ili držač, piše „Stil

Savjeti za uspješnu proizvodnju krastavca salatara: Đubrenje, zaštita i navodnjavanje

Krastavac salatar u plasteniku gaji se u raznim vremenskih intervalima u zavisnosti od željenog vremena dospijeća na tržište. U plasteniku krastavac se gaji u špalirnom sistemu sa jednom centralnom granom bez bočnih zaperaka jer na taj način se ostvaruje maksimalni prinos sa visokim procentom prve klase.

Pored osnovnih agrotehničkim mjera, osnovna i dodatna obrada, vrši se postavljanje sistema za navodnjavanje i malč folije kao i zasjena plastenika. Zasjena plastenika može se uraditi i krečenjem sa vanjske strane ali se mora paziti o procentu zasjene, a u većini slučajeva taj procenat je veći od dozvoljenog i kreč je neravnomjerno nanešen što ima negativne posljedice na rast i razvoj biljke jer raste samo vegetativni dio dok je smanjena oplodnja i plodonošenje. Efikasniji način zasjene je postavljanje mreža za zasjenu maksimalnog procenta do 35%. Prednosti mreže za zasjenu je što po cijeloj površini objekta imamo isti procenat zasjene, a pravilnim rukovanjem i skladištenjem mreža se može koristiti više proizvodnjih sezona.

Pored provjetravanje i zasjenjivanja prastenika navodnjavanje i prihrana vrše ključnu ulogu u određivanju prinosa.

Norme i intervali navodnjavanja zavise od faze razvoja biljke tako da se sa rastom i razvojem biljke povećavaju norme i intervali. Navodnjavanje je najbolje obavljati u jutarnjim časovima, a kod povećanih dnevnih temperatura vršiti još dva do tri dnevna navodnjavanje sa kraćim intervalima. Dnevno navodnjavanje je bitno iz razloga da smanjimo odbacivanje tek oplođenih plodova, koji zbog nedostatka vode požute i otpadnu.

Pored navodnjavanja vrši se i prihrana vodotopivim NPK đubrivima. Formulacije i količine đubriva zavise od faze razvoja biljke. Za fazu ukorijenjavanja prihranjujemo NPK đubrivima formulacije 1:4:1 u količini od 2 g/biljci/sedmično. Sledeća faza je faza intezivnog porasta, a u ovoj fazi prihranu vršimo NPK đubrivima formulacije 1:1:1 u količini od 2 g/biljci/sedmično. Zadnja faza u razvoju je faza intezivnog branja koja počinje sa prvim branjem, a završava sa poslednjim. U ovoj fazi prihranu vršimo NPK đubrivima formulacije 2:1:4 ili 2:1:3 u količini od 4 g/biljci/sedmično, s tim da navedenu količunu rasporedimo u dva do tri puta sedmično. U svim fazama razvoja jednom sedmično prihranjujemo sa kalcijumom i magnezijumom sa tim da ih ne treba miješati sa NPK đubirivima.

Za zaštitu krastavca protiv plamenjače, sive i bijele truleži koristimo fungicide sa aktivnim materijama: mankozeb, metalaksil, bakar-oksihlorid, fosetil aluminijum, azoksistrobin, ciprodinil, fludioksanil i dr. A za zaštitu protiv lisnih vaši, grinja i tripsa insekticide sa aktivnom materijom: deltametrin, abamektin, flomikamid, piriproksifen i dr.

Zaštita, navodnjavanje i prihrana paradajza

Zaštita paradajza je proces koji se odvija od rasada do završetka branje. Najvažnije je proizvesti nezaražen rasad i imati zdravo zemljište gdje će se taj rasad presaditi. Ostala zaštita se odvija po planu zaštite koji je potrebno napraviti i na osnovu njega vršiti preventivna tretiranja. Fungicide i insekticide sa dužom karencom korisiti do početka branja, a nakon toga voditi računa o karenci i tretiranja vršiti između branja.

Zaštitu protiv bakterioze, plamenjače, pepelnice, sive i bijele truleži vršiti fungicidima sa aktivnim materija: pririmetalin, metiram, bakar-oksihlorid, metalaksil, azoktistrobin, ciprodinil, fludioksanil, piraklostrobin, boksalid, sumpor, dimetomorf i dr. Zaštita protiv lisnih vaši, grinja, sovica, tripsa i tute koristiti insekticide sa aktivnim materijama: emamektin-benzoat, abamektin, deltametrin, lambda-cihalotrin, hlorantraniliprol, metaflumizan i dr. piše pssrs.net

Prilikom tretiranja između branja voditi računa o dužini karence i birati pesticide sa kraćom karencom. Prvenstveno voditi računa o sivoj i bijeloj truleži i tuti koji nanose ozbiljne štete na paradajzu, a samim tim dolazi do smanjenja prinosa. Zato je najbolji vid zaštite preventivno tretiranje i pravljenje plana tretiranja. Isto tako vršiti uklanjanje oboljelog lišća i oboljelih plodova u cilju smanjenja procenta zaraze.

Navodnjavanje paradajza počinje od onog momenta kad se presadi u plastenik. Norme i intervali navodnjavanja prilagođavaju se fazi razvoja biljke. Poslije presađivanja vrši se prihrana NPK đubrivima formulacije 1:4:1 u količini od 2 g/ biljci. U fazu intezivnog porasta prihrana se obavlja NPK đubrivima formulacije 1:1:1 u količini od 2 g/biljci/sedmično. A u fazi plodonošenja i intezivnog branja prihrana se obavlja NPK đubrivima formulacije 2:1:3 ili 2:1:4 u količini od 3 do 4 g/ biljci/sedmično sa tim da preporučenu količinu podjelimo u dva ili tri puta. Isto tako u količini od 2g/biljci/sedmično prihraniti sa kalcijumom i magnezijumom odvojeno od prihrane NPK đubrivima. Po oblačnom vremenu primjenjivati višu, a po sunčanom nižu koncentraciju đubriva. Isto tako, po sunčanom vremenu norme i intervale prilagoditi fazi razvoje biljke i po potrebi vršiti navodnjavanje par puta dnevno sa manjim normama.

Kako spriječiti toplotni stres kod koka nosilja?

Temperatura kao faktor spoljašnje sredine ima izuzetno veliki uticaj na proizvodne performanse svih životinjskih vrsta i kategorija, a pogotovo kod živine. Zašto pogotovo kod živine? Živina nema znojne žlijezde, već temperaturu odaje različitim mehanizmima, kako fizičkim (dahtanje, podizanje perja i krila, zauzimanje posebnog položaja tijela), tako i metaboličkim (aktivnost žlijezda, promjena u konzumaciji hrane).

U ljetnim mjesecima sa povišenim dnevnim temperaturama prvi znak opadanja proizvodnje je smanjen broj dnevno nošenih jaja lošeg kvaliteta sa dosta tanjom ljuskom. Živa u termometru u ljetnim mjesecima na našim prostorima često ide i preko 35 ° C, što može izazvati toplotni stres kod koka nosilja u zavisnosti kakvi su uslovi držanja. Tada treba preduzeti sve mjere kako bi toplotu unutar kokošinjca vratio u prihvatljive granice, između 18 i 24 °C.

Kokošinjac treba da bude koncipiran i uređen na takav način da farmer ima priliku da promjenom određenih parametara utiče na unutrašnju temperaturu. To znači da posjeduje dobar sistem ventilacije, prozračnost, materijale koji odbijaju sunčevu svjetlost i slično, kakve imaju moderni objekti.

Pročitajte: Razlozi zbog kojih koke ne nose jaja

Međutim nemaju svi kokošinjci posebne ventilacione sisteme, stoga se preduzimaju improvizovane mjere zaštite poput provjetravanja, stvaranja promaje, zaštite i prekrivanje krova objekta (često napravljenog od lima), osiguravanje hladne i pitke vode kokama nosiljama i slično. Ako se radi o uzgoju sa ispustom, nadstrešnice sa hladnom vodom moraju biti obezbjeđene, a poželjno je i na takvim mjestima saditi visoka stabla i grmasto bilje, kako bi živina sama pronašla zaštitu od direktnog sunčevog zračenja.

Prvi simptomi toplotnog stresa kod koka javljaju se kada su vrijednosti oko 26-32 °C, tada se smanjuje i do 50 odsto konzumacija hrane, preko 32 °C do 35 °C moguća je pojava toplotnog udara. Živina širi krila i dahće na temperaturi preko 35 °C što dovodi do klonulosti i malaksalosti, jer svu energiju troše na rashlađivanje. Kada je ona veća od 38 °C u određenom kontinuiranom razdoblju pogubna je i dovodi čak i do pomora cjelokupnog jata.

Pored preduzetih mjera protiv pregrijavanja kokošinjca istovremeno za kvalitet jajeta preporuka je da se prekombinuje obrok. Dodaju se suplementi u obliku vitaminsko mineralnih dodataka gdje im se prvenstveno daje vitamin C i to kroz sistem napajanja jer se postižu učinkovitiji rezultati. Poželjno je oko tri do četri sata prije totalnog mraka, krajem dana davati kao suplement u obrok i kalcijum za jačanje ljuske jajeta.

Tehnologija proizvodnje tikvica na otvorenom

Tehnologija proizvodnje tikvica kontinuirano napreduje kako bi se zadovoljila rastuća potražnja za ovim povrćem. Kroz primjenu naprednih metoda uzgoja i tehnika kao što su hidroponika, plastenici i vertikalna poljoprivreda, postiže se optimalan rast biljaka, povećava prinos i poboljšava kvalitet tikvica. Moderne tehnologije navodnjavanja, doziranja hranjivih sastojaka i pametno praćenje biljaka omogućavaju preciznu kontrolu uzgoja, što rezultuje efikasnijom i održivom proizvodnjom tikvica tijekom cijele godine.

Osnovna i dodatna obrada zemljišta

Vršiti osnovnu ili dodatnu obradu zavisi od vremena presađivanja, odnosno da li se tikvica presađuje kao prva ili druga kultura u plodoredu. Prije same osnovne ili dodatne obrade treba izvršiti rasturanje stajskog i rasipanje mineralnog đubriva u količini od 30 do 50 tona po hektaru, odnosno od 300 do 500 kilograma po hektaru formulacije 1:2:3. Međutim, navedene količine najbolje je prilagoditi prethodno urađenoj analizi zemljišta i na osnovu planiranih prinosa u budućoj sezoni. Osnovna obrada se vrši poslije rasturanja stajskog i rasipanja mineralnog đubrova, a sastoji se od dubokog zaoranja ovih materija. Kod dodatne obrade prvo se vrši tanjiranje ili prolazak sjetvo – spremačom pa poslije frezanje ako je to potrebno. Dodatna obrade se završava kada postignemo mrvičastu strukturu zemljišta veličine frakcija od 0,5 do 5 milimetara.

Priprema i sadnja

Poslije završene dodatne obrade zamljišta pristupa se pripremi za sadnju. Priprema za sadnju obuhvata više faza: ravnanje zemljišta, izradu bankova, postavljanje sistema za navodnjavanje i mlač folije i obilježavanje rednog rastojanja. Ravnanje zemljišta se vrši ukoliko se dodatnom obradom nije vršilo frezanje. Izrada bankova nije obavezna mjera, međutim ima niz prednosti zbog kojih bi je trebalo uraditi. Osnovne prednosti bankova su bolja aeracija zemljišta, prilikom kišnog perioda ne dolazi do nakupljanja vode i gušenja korijenovog sistema i ne dolazi do zbijanja zamljišta u zoni korijena. Rastojanje između bankova je od 1 do 1,5 metara, a visina bankova od 20 do 30 centimetara. Postavljanje sistema za navodnjavanje i malč folije vrši se pomoću mašina specijalno konstrujisanih za ovu namjenu. Najčešće se koristi crna malč folija i PVC crijeva sa rasponom kapaljki od 10, 15 i 20 centimetara. Nakon izvršenih radnji pristupa se obilježavanju rednog rastojanje. Obilježavanje nije obavezno, međutim daje nam podatake o tačnom broju biljaka koji je bitan sa izradu plana prihrane i normi navodnjavanja, a ima i estetski karakter.

Pročitajte: Tikvice brzo rastu – Možete ih saditi nekoliko puta u sezoni

Sadnja se obavlja ručno na već postavljenoj malč foliji. Redno rastojanje je od 50 do 100 centimetara, a zavisi od bujnosti hibrida i međurednog rastojanja bankova. Vrijeme presađivanja je od početka maja do kraja avgusta. Ako se proizvodnja obavlja na većim površinama sadnja bi se trebala obavljati u etapama, razlog tome je da se poslije olakša branje i postigne što veći procenat prve klase plodova. Presađivanje vršiti u ranim jutarnjim i kasnim popodnevnim časovima kada su temperature niže. Prije iznošenja rasada poželjno je izvršiti zalijevanje ili potapanje rasada u mješavinu NPK đubriva formulacije 1:3:1 ili 1:4:1 u količini od 25 do 30 grama u 10 litara vode i fungicida na bazi propamokarb hidrohlorida ili propamokarb fosetila u količini od 10 do 15 mililitara.

Navodnjavanje i prihrana

Prvo navodnjavanje obavlja se odmah poslije presađivanja. Ako se presađivanje obavlja tokom cijelog dana poželjno je konstantno ili periodično navodnjavanje. Intervali i norme navodnjavanja se povećavaju sa fazama razvoja biljke. Pošto tikvice razvijaju veliku nadzemnu njena evapotranspiracija je velika, a samim tim i potrebe za vodom. U fazi intezivnog branja navodnjavanje treba obavljati poslije svake berbe. Sa navodnjavanjem vrši se i prihrana. Prihrana se obavlja azotnim đubrivima KAN-om ili AN-om jednom do dva puta sedmično u zavisnosti od faze razvoje biljke. Isto tako, svakih desetak dana poželjno bi bilo izvršiti prihranu kalcijumom da bi imali ravne, glatke i sjajne plodove. U fazi intezivnog branja treba izvršiti prihranu NPK đubrivima sa naglašenim sadržajem kalujuma formulacije 1:1:4 u količini od oko 2 grama po biljci. Zbog povećanog broja zametnutih plodova trebamo promjeniti sistem prihrane, da bi ti plodovi što prije bili za branje.

Zaštita i njega

Osnovna zaštita treba da je urađena u fazi rasada, a ako nije onda je treba izvršiti odmah poslije presađivanja fungicidima na bazi bakra. Naredni tok i program zaštite zavisi od stanja biljaka, tako da je potrebno pratiti stanje i preventivno djelovati. Isto tako, mehaničnim uklanjanjem oboljelih plodova i dijelova biljaka smanjuje se mogućnost pojave bolesti, a samim tim i upotrebu posticida. Održavanje prostora između bankova može biti hemijskim ili mehaničkim putem. Hemijskim putem vrši se upotreba totalnog herbicida, dok mehaničkim putem možemo vršiti frezanje ili okopavanje prostora. Isto tako, moguće je izvršiti malčovanje prostora između bankova slamom. Malčovanje slamom ima višestruku korist: sprečava rast korova, smanjuje isušivanje zemljišta, prilikom većih padavina omogućava brži ulazak na parcelu i ne dolazi do prljanja plodova. Pošto tikvica ima veliku nadzemnu masu moguće je postavljanje lutrasila bez potpore. Lutrasil je jako bitan za ranu proljećnu i kasnu jesenju proizvodnju. Period branja je raniji za 5 do 7 dana u odnosu na percele koje ne koriste lutrasil.

Branje i pakovanje

Branje se obavlja od 15 do 30 dana od dana presađivanja. Vremenski period od presađivanja do prvog branja zavisi od vremena proizvodnje i vremenskih uslova za datu sezonu. U početku berba se obavlja svaka 3 do 4 dana, a u fazi pune rodnosti i intezivnog branja svaka dva dana. Međutim postoje hibridi kod kojih se branje obavlja svakodnevno. Plodovi se beru ručno sa ili bez pomoći makaza i noževa. Zajedno sa plodom bere se i drška ploda ili peteljka dužine od 2 do 3 centimetra. Pakovanje plodova obavlja se u drvene ili kartonske gajbe. Ako se pakovanje obavlja i drvene gajbe unutrašnjost gajbe treba obložiti materijalom (npr. papir) da ne bi došlo do mehaničkog oštećenja ploda. Poslije branja i pakovanja, ako se odmah ne vrši distribucija, privremeno se skladišti u tamne i hladne prostorije.

AMERIČKA TRULEŽ: Destruktivna, zarazna bolest pčelinjeg legla

Destruktivna, zarazna bolest pčelinjeg legla, američka trulež (gnjiloća) istorijski se nazivala kuga pčela. Riječ je o opasnoj bolesti pčelinje zajednice koja, progresivno slabi pčelu, a na kraju i sasvim uništava. Uzročnik infekcije i oboljevanja larvi u najranijoj fazi razvoja je bakterija Paenibacillus larvae koja se u sporogenoj formi vrlo dobro održava i opstaje u nepovoljnim spoljašnjim uslovima. U inficiranim zajednicama uzročnik se može, u formi vidljivih i nevidljivih formi bolesti, održavati godinama. Bakterija ima više genetskih varijanti što utiče na tok i prognozu infekcije oboljele zajednice.

TOK ZARAZE

Infekcija nastaje unošenjem spora uzročnika, pri čemu spore bakterije Paenibacillus larvae u leglo unose pčele hraniteljice kontaminiranim izvorima hrane za leglo: matična mliječ, med, polen. Vegetativni oblici, bacili, razvijaju se klijanjem unijetih spora u digestivnom traktu larve. Bakterije se vrlo brzo razmnožavaju i uskoro izazivaju uginuće sa karakterističnim, truljenjem, larve. Zaražena larva pretvara se u smeđu, ljepljivu i rastezljivu masu koja se sušenjem prilijepi za dno ćelije (četiri do šest nedelja), a zatim izgleda kao prazna (otprilike za osam nedelja). Jedna oboljela larva može da sadrži više od milijardu infektivnih spora koje su dodatno infektivno opterećenje, odnosno, novi izvor kontaminacije i infekcije. Zaražena pčelinja zajednica progresivno slabi, jer leglo nestaje i nema dovoljne prinove mladih pčela, a samim tim, zajednica postaje neproizvodna.

Niski prinosi meda su jedan od važnih pokazatelja mogućeg prisustva uzročnika bolesti u zajednici.

PRENOŠENjE I ŠIRENjE ZARAZE

Izvor infekcije
• Inficirani ramovi sa leglom
• Inficirani ramovi sa medom (medišni nastavci)
• Med
• Vosak
• Odrasle pčele

Putevi prenosa ( izneđu košnica i pčelinjaka)
• Grabež
• Zaletanje
• Rojevi
• Pčelar kroz postupke pčelarske prakse
• Nabavka i unos inficiranih zajednica

OTPORNOST SPORA

Spore bakterije, Penibacillus larvae, izuzetno su otporne, kako na faktore spoljašnje sredine (suša, vrućina, sunčeve zrake, vlaga), tako i na uobičajena hemijska sredstva koja se koriste u dezinfekciji. Spore mogu opstati u starom saću i košnicama više decenija sačuvavši sposobnost klijanja i infektivnost. U medu ostaju neoštećene pri temperaturi od 100°C u trajanju više od dva časa. Obično kuhanje ne može da uništi spore. Autoklaviranje je postupak sterilizacije u kojem se spore uništavaju uspješno već na temperaturama iznad 121°C, pritiskom od 1,5 bara, u trajanju od 30 minuta. Efikasnost ovakvog postupka potebno je kontrolisati.

KLINIČKA SLIKA

Bolest se može razviti klinički, u svako doba godine, kada zajednica ima legla. Postoje dvije forme bolesti koje pčelar treba da razlikuje:
Klinički prepoznatljiva bolest sa tipičnim promjenama na larvi i leglu – prve promjene koje se mogu uočiti na poklopcima iznad uginule larve su promjene boje poklopčića, kada se na njemu pojave tamnije mrlje, naborani, ulegnuti (uvučeni) i ponekad izgriženi poklopci sa rupicama. Posljedica truležnih procesa jeste promjena larve koja gubi karakterističnu strukturu, oblik i pretvara se u bezobličnu, ljepljivu, rastezljivu tvorevinu. Ubadanjem čačkalice ili palidrvca u takvu larvu („test niti koja se razvlači“) izvlači se nit nijansi smeđe boje, duge i ponekad četiri do pet centimetara (moguće i samo jedan cm,) što je dovoljna indikacija da sumnjiv materijal treba dostaviti u laboratoriju, na konačnu potvrdu.

Pročitajte: Poznavanje šest velikih bolesti pčela

Zaostajanje poklopljenih ćelija, naročito u jesen, koje su nepravilno razbacane po saću, čime se dobija nepravilan raspored legla (nekompaktno, raštrkano leglo), jedan su od simptoma koji upućuju na moguću infekciju.

U daljnjem procesu uginula larva se suši i tada su promjene teže vidljive, tako da četiri do šest nedelja, nakon uginuća, obično ostatak larve priliježe, u tankom sloju, uz donju stijenku ćelije, što nazivamo “fazom kraste”, a nakon osam nedelja, ćelija izgleda kao da je sasvim prazna.

Za dijagnostiku, u ovom slučaju, u laboratoriju je potrebno poslati dijelove promjenjenog legla.

Subklinička forma infekcije – ne ispoljava se jasno tako da je pčelar teško prepoznaje jer pčele uspjevaju prevazići gubitak legla i očistiti uginule larve. U ovom slučaju zajednica stalno slabi, sa vrlo niskim prinosima meda, čak i u dobrim pčelarskim sezonama. U ovom slučaju laboratorija vrši rano otkrivanje mogućih izvora zaraze na pčelinjaku. Ovo se zove rana dijagnostika američke gnjiloće i to je korisna preventivna laboratorijska dijagnostička mjera, naročito za potrebe otkrivanja novih žarišta na inficiranom pčelinjaku i širem regionu koji se kontroliše.

Za dijagnostiku se, u ovom slučaju mogu poslati uzorci meda, meda iznad plodišnog dijela legla, pčela, voska, polena i perge, kako bi se utvrdilo prisustvo spora uzročnika bolesti kada na leglu nema vidljivih promjena.

Jod protiv plamenjače i pepelnice u povrtarstvu – Zaštitite svoje biljke na prirodan način

Jod je poznati antiseptik širokog spektra, koji razoružava vojsku bakterija, gljiva i drugih „napasnika“ koji dovode do infektivnih i upalnih procesa kod ljudi. Manje se zna da njemu zdravlje ne duguju samo ljudi, već i biljke. Jod može da se koristi da bi se spasilo povrće od mnogih bolesti. On uspješno zamjenjuje fungicide, njime se liječe biljke i smanjuju otrovni ostaci u njima, koji su neminovnost poslije zaštite drugim hemijskim preparatima.

Od kojih parazita jod štiti povrće?

Na prvom mjestu je gljiva prouzrokovač plamenjače paradajza. Da bi se plamenjača spriječila da zarazi paradajz, potrebno je da se povrće štiti rastvorom koji se priprema od 9 litara vode, jednog litra surutke i 2ml apotekarskog joda (5-postotna koncentracija). Poslije 12 do 14 dana od rasađivanja, paradajz se prvi put prska ovim rastvorom, a kasnija prskanja se ponavljaju svakih 10 do 12 dana. Ako zakasnite s prvim prskanjem i otkrijete već formirane pjege, odstranite lastar sa simptomima, ostatak paradajza oprskajte u više navrata u razmaku od pet dana, i plamenjača će nestati.

Pročitajte: ČAJ od LJUSKI JAJA: Čudotvorna, naučno dokazana PRIHRANA za PARADAJZ

Rastvor na bazi joda odlično suzbija pepelnicu, koja zna da „izjeda“ biljku sporije, ali zato ne i bezopasnije. Od pepelnice najčešće oboljevaju krastavci, tikvice i bundeve. Ako primetite prve znake ove bolesti, počnite da tretirate usjeve rastvorom: 9 litara vode, 1 l surutke i 1ml joda, ponavljajući prskanja svakih 5 do 7 dana. Ukoliko budete uporni, možete u potpunosti da izbacite fungicide iz proizvodnje ovog povrća.

Iskusni baštovani tvrde da biljke, prskane rastvorom joda, duže rađaju. Čak i ako nema znakova pepelnice, prskajte krastavce ovim rastvorom svakih 10 do 12 dana. Ako otkrijete da je korijen krastavca svenuo zajedno sa dijelom biljke blizu zemlje, postoji vjerovatnoća da ga je zarazila gljiva koja prouzrokuje trulež korena. Povrće se može spasiti ako se zaliva rastvorom joda, a priprema se tako što se u kantu od 10 l vode doda 1 ml joda. Svaki krastavac valja zaliti s 1 l ovog rastvora.

Ako je od pepelnice „stradalo“ neko drugo povrće, ili sadnice, ukrasno drveće… i oni mogu da se štite rastvorom joda, samo, za njih je potrebna nešto jača koncentracija: u 5 l vode se rastvori 5 ml joda. Rastvorom joda štite se i tikvice od pepelnice, a on se pravi od 10 l vode i 5 ml joda.

Kupus voli rastvor od joda

Da bi bio zdrav, zalivajte ga rastvorom od 10 l vode u koju ste dodali 2 ml joda. Svaku biljku zalijte 1 l ovog rastvora. Jodom mogu da se zaštite i jagode od gljive koja izaziva trulež korijena. Sva mudrost je da se zemljište oko bokora nedjelju dana prije cvjetanja, a potom i koji dan kasnije, zalije rastvorom joda koji se priprema od 10 l vode i 1 ml joda.

Pročitajte: Recept za prihranu sobnih biljaka: Cvjetaće bolje nego ikad

Jod je efikasan i u zaštiti jabuka od gljiva koje izazivaju trulež u skladištu. Najkasnije desetak dana pred berbu, krošnje posebno ciljajući plodove, oprskaju se rastvorom od 10 l vode i 10 ml joda. Takođe, i 15 do 10 dana pred berbu i grozdovi se mogu zaštititi od truleži rastvorom od 10 l vode i 8 ml joda.

Da bi se dezinfikovalo bilo koje sjeme, potrebna je samo jedna kap farmaceutskog joda, razblažena u 1 l destilovane vode. U taj rastvor natopite gazu ili pamučnu krpu pa je dobro iscijedite, te u nju umotajte sjeme i ostavite ga da odstoji 6 do 8 sati. Poslije toga sjeme osušite na sobnoj temperaturi i posijte.

Muškatle cvjetaju bez prestanka uz jednu kap ovog elementa!

U različitim vremenskim periodima domaće muškatle zahtijevaju različitu njegu.

Od početka proljeća i do kraja ljeta, kod zalivanja ovog cvijeća, u vodu treba dodavati malo prihrane na osnovi fosfora koji blagotvorno djeluje na cvetanje. Obratite pažnju da u prihrani treba da bude minimalan procenat azota, jer muškatle mogu prestati da cvjetaju. U toku ljeta muškatle vole svjež vazduh, te ih iznesite na terasu, ili u baštu.

U prvo vrijeme, sa promjenom mjesta boravka kod muškatli može opadati lišće, i cvijeće će malo „bolovati“. Ali poslije će vas obradovati cvjetanjem. Odlična prihrana za muškatle je rastvor vode i joda:

Potrebno je 1 kap povidon joda dodati u 1 litar vode, i sa 50 ml ovog rastvora politi po unutrašnjim zidovima saksije. Nemojte pretjerati, da ne spalite korijen. Nakon takvog zalivanja, muškatle će neprestano bujno cvjetati.

Jedna kap joda će spasti vašu baštu od gljivičnih infekcija

Izvor: uspesnazena.com

PROČITAJTE:

Najopasnije bolesti MUŠKATLI

KAKO NJEGOVATI MUŠKATLE KALIOPE: Kakvu zemlju vole i kada ih treba prihranjivati

Sadnja i njega PELARGONIJA