Petak, 19 Jula, 2024
spot_img
NaslovnicaPoljoprivredne granePčelarstvoAMERIČKA TRULEŽ: Destruktivna, zarazna bolest pčelinjeg legla

AMERIČKA TRULEŽ: Destruktivna, zarazna bolest pčelinjeg legla

UKLJUČITE SE U NAŠU VIBER ZAJEDNICU

Destruktivna, zarazna bolest pčelinjeg legla, američka trulež (gnjiloća) istorijski se nazivala kuga pčela. Riječ je o opasnoj bolesti pčelinje zajednice koja, progresivno slabi pčelu, a na kraju i sasvim uništava. Uzročnik infekcije i oboljevanja larvi u najranijoj fazi razvoja je bakterija Paenibacillus larvae koja se u sporogenoj formi vrlo dobro održava i opstaje u nepovoljnim spoljašnjim uslovima. U inficiranim zajednicama uzročnik se može, u formi vidljivih i nevidljivih formi bolesti, održavati godinama. Bakterija ima više genetskih varijanti što utiče na tok i prognozu infekcije oboljele zajednice.

TOK ZARAZE

Infekcija nastaje unošenjem spora uzročnika, pri čemu spore bakterije Paenibacillus larvae u leglo unose pčele hraniteljice kontaminiranim izvorima hrane za leglo: matična mliječ, med, polen. Vegetativni oblici, bacili, razvijaju se klijanjem unijetih spora u digestivnom traktu larve. Bakterije se vrlo brzo razmnožavaju i uskoro izazivaju uginuće sa karakterističnim, truljenjem, larve. Zaražena larva pretvara se u smeđu, ljepljivu i rastezljivu masu koja se sušenjem prilijepi za dno ćelije (četiri do šest nedelja), a zatim izgleda kao prazna (otprilike za osam nedelja). Jedna oboljela larva može da sadrži više od milijardu infektivnih spora koje su dodatno infektivno opterećenje, odnosno, novi izvor kontaminacije i infekcije. Zaražena pčelinja zajednica progresivno slabi, jer leglo nestaje i nema dovoljne prinove mladih pčela, a samim tim, zajednica postaje neproizvodna.

Niski prinosi meda su jedan od važnih pokazatelja mogućeg prisustva uzročnika bolesti u zajednici.

PRENOŠENjE I ŠIRENjE ZARAZE

Izvor infekcije
• Inficirani ramovi sa leglom
• Inficirani ramovi sa medom (medišni nastavci)
• Med
• Vosak
• Odrasle pčele

Putevi prenosa ( izneđu košnica i pčelinjaka)
• Grabež
• Zaletanje
• Rojevi
• Pčelar kroz postupke pčelarske prakse
• Nabavka i unos inficiranih zajednica

OTPORNOST SPORA

Spore bakterije, Penibacillus larvae, izuzetno su otporne, kako na faktore spoljašnje sredine (suša, vrućina, sunčeve zrake, vlaga), tako i na uobičajena hemijska sredstva koja se koriste u dezinfekciji. Spore mogu opstati u starom saću i košnicama više decenija sačuvavši sposobnost klijanja i infektivnost. U medu ostaju neoštećene pri temperaturi od 100°C u trajanju više od dva časa. Obično kuhanje ne može da uništi spore. Autoklaviranje je postupak sterilizacije u kojem se spore uništavaju uspješno već na temperaturama iznad 121°C, pritiskom od 1,5 bara, u trajanju od 30 minuta. Efikasnost ovakvog postupka potebno je kontrolisati.

KLINIČKA SLIKA

Bolest se može razviti klinički, u svako doba godine, kada zajednica ima legla. Postoje dvije forme bolesti koje pčelar treba da razlikuje:
Klinički prepoznatljiva bolest sa tipičnim promjenama na larvi i leglu – prve promjene koje se mogu uočiti na poklopcima iznad uginule larve su promjene boje poklopčića, kada se na njemu pojave tamnije mrlje, naborani, ulegnuti (uvučeni) i ponekad izgriženi poklopci sa rupicama. Posljedica truležnih procesa jeste promjena larve koja gubi karakterističnu strukturu, oblik i pretvara se u bezobličnu, ljepljivu, rastezljivu tvorevinu. Ubadanjem čačkalice ili palidrvca u takvu larvu („test niti koja se razvlači“) izvlači se nit nijansi smeđe boje, duge i ponekad četiri do pet centimetara (moguće i samo jedan cm,) što je dovoljna indikacija da sumnjiv materijal treba dostaviti u laboratoriju, na konačnu potvrdu.

Pročitajte: Poznavanje šest velikih bolesti pčela

Zaostajanje poklopljenih ćelija, naročito u jesen, koje su nepravilno razbacane po saću, čime se dobija nepravilan raspored legla (nekompaktno, raštrkano leglo), jedan su od simptoma koji upućuju na moguću infekciju.

U daljnjem procesu uginula larva se suši i tada su promjene teže vidljive, tako da četiri do šest nedelja, nakon uginuća, obično ostatak larve priliježe, u tankom sloju, uz donju stijenku ćelije, što nazivamo “fazom kraste”, a nakon osam nedelja, ćelija izgleda kao da je sasvim prazna.

Za dijagnostiku, u ovom slučaju, u laboratoriju je potrebno poslati dijelove promjenjenog legla.

Subklinička forma infekcije – ne ispoljava se jasno tako da je pčelar teško prepoznaje jer pčele uspjevaju prevazići gubitak legla i očistiti uginule larve. U ovom slučaju zajednica stalno slabi, sa vrlo niskim prinosima meda, čak i u dobrim pčelarskim sezonama. U ovom slučaju laboratorija vrši rano otkrivanje mogućih izvora zaraze na pčelinjaku. Ovo se zove rana dijagnostika američke gnjiloće i to je korisna preventivna laboratorijska dijagnostička mjera, naročito za potrebe otkrivanja novih žarišta na inficiranom pčelinjaku i širem regionu koji se kontroliše.

Za dijagnostiku se, u ovom slučaju mogu poslati uzorci meda, meda iznad plodišnog dijela legla, pčela, voska, polena i perge, kako bi se utvrdilo prisustvo spora uzročnika bolesti kada na leglu nema vidljivih promjena.

POVEZANI ČLANCI

NAJNOVIJE VIJESTI