Veoma značajno voće za naše zdravlje je sibirska borovnica – aronija, zato dijelimo sa vama više detalja o tri načina njenog razmnožavanja. Moguće je iz sjemena, dijeljenjem busena i in vitro.
Prvi način je generativni, iz sjemena
Sjeme iz ploda se izdvoji i ispere na gustom situ ili cijedilu, osuši i čuva na suvom mjestu do oktobra. Tada se raširi po filter papiru, pokvasi, umota u rolnu i stavi u plastičnu kesicu pa onda u frižider gde stoji do marta sljedeće godine. Tom prilikom obavi se stratifikacija na + 4-5 stepeni C tokom 4-5 mjeseci. U martu se sjeme sije u kontejnere u sterilnom supstratu za proizvodnju rasada i drži na toplom mjestu. Niče za oko tri nedelje.
Oko mjesec dana posle nicanja mlade biljčice se pikiraju na veća rastojanja, npr. 10 x 10 cm, gdje se njeguju oko dva mjeseca, u otkrivenoj leji ili na polju. Tokom ljeta mogu da se rasade u rasadniku, uz obavezno navodnjavanje, gdje će se obaviti prijem i rast sadnica do oktobra. U to vrijeme sadnice mogu imati 10 – 15 cm visine i trebaće im još jedna godina za rast u rasadniku do pristizanja za sadnju na stalnom mjestu. Rastojanje između redova u rasadniku treba da bude minimum 80 cm kako bi korovi mogli da se uništavaju rotofrezom. U samom redu biljke mogu da se sade gusto, na 15 – 20 cm. U njima se korovi čupaju ručno, jer u rasadnicima nije dozvoljeno korišćenje herbicida.
Tokom sezone zaštita od bolesti i štetočina nije potrebna jer je aronija otporna. Ukoliko se u blizini sadnica, oko rasadnika, nalaze bujni korovi i zapušteni voćnjaci, mogu se sporadično pojaviti lisne vaši, ali ni one ne mogu da naprave veće štete. Dobro njegovane biljke same se oslobađaju napasnika.
Aronija – Tri načina njenog razmnožavanja
Drugi način razmnožavanja je dijeljenjem ili čerupanjem busena. Za ovo treba pripremiti stare žbunove nagrtanjem zemlje oko korijena. Uz redovno navodnjavanje i uništavanje korova za jednu vegetacionu sezonu mogu se dobiti po nekoliko ožiljenih izdanaka koji se odsjecanjem do matičnog stabla pretvaraju u sadnice. One se mogu saditi na stalno mjesto ili u rasadniku, u zavisnosti od njihove razvijenosti. Ovakve sadnice nisu uniformne, naročito u pogledu razvijenosti korijenovog sistema. Zbog toga se u praksi javlja slabiji prijem. Samo biljke sa dobro razvijenim korijenom se primaju, ostale se suše.
Treći način razmnožavanja je najefikasniji. Aronija se razmnožava vegetativno, iz meristema, in vitro, u kulturi tkiva. Ovako se dobija uniformno potomstvo jedne odabrane, matične biljke, u neograničenom, tj. potrebnom broju. Ovako mogu da proizvode sadnice samo dobro obučeni kadrovi u dobro opremljenim laboratorijama za kulturu tkiva, kao što je Superior u Velikoj Plani. Na ovaj način, u poređenju sa gajenjem iz sjemena, biljčice iz laboratorije imaju “jednu godinu” pri iznošenju u plastenik, na aklimatizaciju, i, od juna do oktobra imaju sljedeću godinu, tako da predstavljaju pandan dvogodišnjim biljkama iz sjemena. Uz to, potpuno su zdrave, tzv. Virus fri sadnice. Korijen je maksimalno razvijen i omogućava prijem svih biljaka.
Izvor: agroinfonet.com
PROČITAJTE:
Aronija je jedna od najzdravijih biljaka na svijetu
Zelena rezidba – Mjera koju trebate obaviti do kraja jula!
Brusnica – Savjeti za sadnju i njegu