Sibirski limun – voćka koja podnosi i do -25°C, a može uspijevati i u našim krajevima
Sibirski limun (Poncirus trifoliata) pripada porodici citrusa, ali se po mnogo čemu razlikuje od klasičnog limuna. Potiče iz centralne Kine i Koreje, dok se već vijekovima uspješno uzgaja u Japanu. Naziv sibirski limun nije dobio zbog porijekla, već zbog izuzetne otpornosti na niske temperature, koje mogu doseći i do -25°C. Upravo zbog toga ova biljka može bez većih problema uspijevati i u našim klimatskim uslovima.
Karakteristike sibirskog limuna
Plodovi sibirskog limuna u početku su zelene boje, a sazrijevanjem postaju intenzivno žuti. Na prvi pogled podsjećaju na običan limun, ali su znatno manji, prečnika svega 3 do 4 centimetra, okruglog oblika i s velikim brojem sjemenki.
Njihov ukus je izrazito kiseo i gorak, pa se rijetko jedu svježi. Ipak, veoma su cijenjeni u kulinarstvu jer se mogu koristiti za pripremu čaja, džema, marmelade ili kao sušeni i mljeveni začin za različita jela.
Sibirski limun raste kao manje drvo ili veći grm i dostiže visinu od 4 do 5 metara. Za razliku od većine citrusa, riječ je o listopadnoj biljci koja u proljeće cvjeta prije nego što razvije listove. Cvjetovi su bijeli, sa ružičastim prašnicima i veoma prijatnog mirisa, a njihov prečnik kreće se od 3 do 5 centimetara.
Posebno je zanimljiva patuljasta sorta Flying Dragon, koja naraste do oko 2,5 metra. Ima karakteristične zakrivljene grane i trnove, često se uzgaja kao bonsai i smatra se jednom od najotpornijih sorti na niske temperature.
Pročitajte još: Sibirski limun: Dekorativan i najveći izvor vitamina C
Za šta se koristi sibirski limun?
Sibirski limun se najčešće uzgaja kao ukrasna biljka, ali i zbog svojih plodova koji sadrže značajne količine vitamina C. U vrijeme cvjetanja predstavlja pravi ukras svake bašte, dok se njegovi plodovi koriste za pripremu domaćih prerađevina.
U tradicionalnoj orijentalnoj medicini plodovi se koriste kao pomoć kod različitih alergijskih reakcija, probavnih tegoba i za jačanje organizma. Pojedina istraživanja ukazuju da određena jedinjenja iz ove biljke imaju antioksidativna, antivirusna i antialergijska svojstva, ali se ne smatraju zamjenom za medicinsku terapiju.
Sadnja sibirskog limuna
Sibirski limun može se uzgajati iz sjemena, ali je za to potrebno dosta strpljenja. Sjeme je prvo potrebno očistiti od mesnatog omotača, a zatim ga prosušiti oko četiri sedmice na umjerenoj temperaturi.
Za sjetvu se koristi mješavina treseta i pijeska. Sjeme se polaže na dubinu od oko jednog centimetra, nakon čega se zemlja redovno zaliva kako se ne bi isušila.
Posuda se može prekriti staklom ili providnom folijom kako bi se zadržala vlaga. Optimalna temperatura za klijanje iznosi oko 15°C, a prve biljčice obično niču nakon sedam do deset dana.
Kada mlade biljke razviju nekoliko listova i ojačaju, presađuju se u zasebne saksije. Kasnije, kako rastu, potrebno ih je premjestiti u veće posude ili posaditi na stalno mjesto u bašti.
Njega i održavanje
Ako želite da sibirski limun redovno donosi plodove, preporučuje se kalemljenje biljke. Uz pravilnu njegu može biti dugovječno ukrasno drvo koje svake godine obilno cvjeta.
Tokom ljeta potrebno ga je redovno zalivati, ali bez pretjeranog zadržavanja vode. Preporučuje se prihrana đubrivom namijenjenim citrusima, a biljke koje se uzgajaju u saksijama dobro je tokom toplijih mjeseci iznijeti na otvoreno.
Zimi može odbaciti lišće, što je sasvim normalna pojava jer se radi o listopadnoj vrsti.
Orezivanje sibirskog limuna
Rezidba se obavlja u proljeće, prije intenzivnog rasta. Nakon orezivanja biljka brzo razvija nove izdanke i formira gustu, lijepo oblikovanu krošnju. Redovnim uklanjanjem suvih i oštećenih grana održava se zdrav izgled biljke i podstiče obilnije grananje.
Zašto sve više ljudi sadi sibirski limun?
Zbog izuzetne otpornosti na mraz, dekorativnog izgleda i mogućnosti uzgoja u kontinentalnim krajevima, sibirski limun posljednjih godina postaje sve popularniji među ljubiteljima voćarstva. Iako njegovi plodovi nisu namijenjeni za konzumaciju poput običnog limuna, odlični su za pripremu čaja, džemova i drugih prerađevina, dok biljka istovremeno predstavlja atraktivan ukras svake bašte.
