Optimalna ishrana goveda, kao i njihovo izvođenje napolje obezbjeđuju unos vitamina koji su neophodni za njihov rast i razvoj, a to su vitamini A, D i E.
Vitamin A igra ključnu ulogu o održavanju zdravlja očiju, kože, obnavljanju respiratornog, digestivnog i reproduktivnog trakta. Takođe, ovaj vitamin neophodan je za pravilno funkcionisanje bubrega, normalan razvoj kostiju, zuba i nervnog tkiva. Vitamin A dolazi iz karotena, koji se nalazi u zelenim i žutim biljkama. Zapravo, vitamin A se pokazao kao efikasan u liječenju bolesti bijelih mišića kod teladi.
Vitamin D je potreban za zdravlje kostiju i digestivnog trakta. Životinje formiraju vitamin D kada su izložene suncu.
Zelena lisnata hrana i žitarice su izvor vitamina E. Iako je životinjska potreba za vitaminom E od suštinske važnosti ona nije dobro shvaćena.
Iako su neophodni u ishrani goveda, mogući problemi koji proizilaze zbog nedostatka jednog ili više od ova tri vitamina ne pojavljuju se često. Dodaci vitamina mogu da pomognu, ali oni ne mogu u potpunosti da zamjene nedostajuće vitamine.
Minerali su elementi bez kojih su u organizmu nezamislive mnoge fiziološke funkcije. Od njih zavise biohemijski procesi u organizmu, zatim kretanje tečnosti u tkivima, koagulacija krvi, ali i procesi varenja. Svaki poremećaj odnosa mineralnih materija u organizmu dovodi do poremećaja zdravstvenog stanja. Minerali kalcijum, fosfor, kalijum, natrijum i magnezijum su poznati i pod zajedničkim nazivom makroelementi, budući da se u organizmu nalaze u većoj količini.
Svaki poremećaj odnosa mineralnih materija u organizmu dovodi do promjena zdravstvenog stanja, dok nedovoljno vitaminima obogaćena ishrana dovodi do pojave različitih patoloških stanja kod svih vrsta i kategorija domaćih životinja.
Nedostatak minerala uzrokuje bolesti životinja
Postoje i drugi neophodni minerali koji se nazivaju mikroelementima kao što su: bakar, kobalt, jod, cink i selen. Oni se nalaze u tkivima u vrlo malim količinama, ali svi imaju ozbiljnu ulogu u funkcionisanju kompletnog organizma. U praksi je najčešće riječ o nedostatku jednog ili više potrebnih mineralnih sastojaka u hrani ili o nepovoljnom odnosu pojedinih minerala. Ti poremećaji se nepovoljno odražavaju na organizam životinje. Povećane potrebe za mineralnim materijama naročito pokazuju bremenite, visokoproizvodne, kao i mlade životinje koje su u razvoju.
Poremećaj odnosa kalcijuma i fosfora uzrokuju različite anomalije
Veće količine minerala troše se kod povećane proizvodnje mlijeka, jaja, vune, ali i kod tovnih životinja. Stoga je neophodno osigurati dovoljne količine kalcijuma i fosfora koji moraju biti u određenom odnosu. Taj odnos je često poremećen, te dovodi do mnogih anomalija kao što su rahitis, osteomalacija, pojava da životinje jedu razne predmete, lizanje zidova, pijenje osoke i pojava kanibalizma. Pored nedostatka i nepravilnog odnosa kalcijuma i fosfora, manjak kalijuma i natrijuma u organizmu životinja dovodi do različitih poremećaja u varenju, smanjenju produkcije mlijeka, gubljenju apetita i smetnje u funkciji mišića.
Nedostatak natrijum-hlorida jače izražen kod preživara
Veći značaj se pridaje natrijumu, posebno njegovoj vezi sa hlorom, odnosno natrijum-hloridu. Nedostatak natrijum-hlorida najjače je izražen kod preživara, jer oni sa hranom dobijaju manje količine tog minerala. Iz tog razloga se svakodnevnoj prehrani dodaje so i to najčešće u vidu kamena koji one slobodno ližu. Među mineralima neophodnim za životinjski organizam se nalazi i gvožđe, koje je posebno važno kod prasadi, teladi i jagnjadi, a čiji nedostatak uzrokuje anemiju.
Povećanje produktivnosti uzrokuje poremećaje ishrane goveda
Organizam životinja se neprekidno troši, a u isto vrijeme se odvijaju i stalni procesi oksidacije. Kako bi se ti procesi održali na nivou fizioloških potreba, organizmu je redovno potrebna hrana. Poremećaj u tom sastavu i odnosu dovodi do poremećaja u funkcijama. Intenziviranjem stočarske proizvodnje i željom za što većom produktivnošću domaćih životinja, a posebno mliječnih krava, sve više do izražaja dolaze različite nepravilnosti u ishrani.
Najčešći slučaj je da životinje hranom ne dobijaju dovoljne količine nekih nutrijenata, čiji nedostatak dovodi do oboljenja ili smanjene produktivnosti. Takve posljedice nepotpune ishrane se ne primjećuju odmah, već kroz određeno vrijeme dolazi do manifestacije patoloških stanja. U praksi se, u najvećem broju slučajeva, sreću pojave nedovoljne konzumacije bjelančevina, minerala i vitamina.