Žuti listovi paradajza jako su česta pojava. To nije čudno – listovi paradajza žute iz mnogih razloga kao što su nedostatak hranljivih materija ali i zbog bolesti i štetočina te od viška ili nedostatka vlage, sunce…
GLAVNI RAZLOZI ZAŠTO LIŠĆE ŽUTI
- Prirodni biloški procesi biljke
- Bolesti i štetočine
- Manjak ili višak vlage i svjetlosti
- Problemi sa korijenovim sistemom
- Nedostatak ili višak hranjivih elemenata
Žutilo lišća paradajza kao prirodni biološki proces
Često posle presađivanja sadnica paradajza na stalno mjesto dolazi do žućenja donjih listova. Ta pojava je noramalna. Ovako se biljka prilagođava novim uslovima.
Presađivanje za biljku predstavlja stres i patnju , donji listovi doživljavaju prikid u dovodu hranjljivih elemnata.
Ako u ovom slučaju ne otpadne donje lišće nježno ukloniti požutjele listove, dajući mogućnost mladim dijelovima biljke da se bolje razviju. Takva mjera će pomoći biljkama i omogućiti bolje provjetravanje kako bi se smanjio rizik od bolesti.
Bolesti i štetočine
Listovi paradajza ponekada postaju žuti zbog bolesti koje ga napadaju. Jedna od tih bolesti jeste Fuzariozno uvenuće.
Prouzrokovač fuzarioznog uvenuća paradajza je veoma štetan i destruktivan patogen, koji u povoljnim uslovima može u potpunosti da uništi proizvodnju paradajza. Fusarium oxysporum f.sp.lycopersici je specijalizovana forma parazita koja napada samo paradajz.
Simptomi : Ispoljavanje simptoma u značajnoj mjeri zavisi od vremenskih uslova i virulentnosti patogena. Biljke u polju iznenedno venu dobijajući žutu boju i vidno zaostaju u porastu. Na uzdužnom preseku prizemnog dijela stabla uočava se mrka obojenost sudovnog tkiva, što predstavlja karakterističan simptom uvenuća. Promjena boje je jače izražena na nodusima. Donje lišće zaraženih biljaka najprije postaje hlorotično sa prosvetljenim nervima, zatim pokazuje simptome uvelosti, kasnije po obodu nekrotira, suši se i opada.
Propadanje čitavih biljaka nastaje kasnije, posle cvjetanja i formiranja plodova. Ukoliko je prisutna velika količina vlage u zemljištu, nadzemni dio biljke ne vene, ali pokazuje žućenje i uvijenost. Simptomi fuzarioznog uvenuća veoma su slični simptomima koje prozrokuju gljive iz roda Verticillium, što treba uzeti u obzir pri dijagnostici.
Suzbijanje : Nedeljno pregledati parcele po “W” obrascu, počevši od sredine sezone do momenta zrenja plodova. Uspješna zaštita se može ostvariti kombinovanjem različitih mjera, jer bilo koja pojedinačna mjera nije u potpunosti efikasna. Primjena višegodišnjeg plodoreda i zdravog sjemena u velikoj mjeri smanjuje infekcioni potencijal i gubitke prinosa.
Zemljište za proizvodnju rasada i gajenje biljaka u zatvorenom prostoru sterilisati termički ili hemijski. Podesiti pH zemljišta na 6,5 – 7 i koristiti nitratni azot umjesto amonijačnog. Primjena fungicida zbog slabe efikasnosti usljed prirode patogena nije našla širu primjenu. Najvažniji način zaštite je stvaranje i gajenje otpornih sorti.
Manjak ili višak vlage
Da ne bi došlo do žućenja listova zbog nedostataka ili viška vode pročitajte članak o pravilnom zalivanju paradajza:
Koliko je potrebno ZALIVATI PARADAJZ
Problemi sa korjenovim sistemom
Kao posljedica žutih listva paradajza mogu biti oštećenja korjenovog sistama.
Do oštećenja korijena može doći posredstvom mnogih štetočina koji grizu korijen u zemlje. Jedan od njih je rovac.
10 prirodnih načina za borbu protiv rovca
Takođe pored štetočina može doći do oštećenja korijena tokom presađivanja na stalno mjesto, a sve to dovdoi do pojave žutih listova paradajza.
Nedostatak ili višak hranjivih elemenata
Štete u proizvodnji paradajza osim patogenih organizama i nepovoljnih uslova uzgoja može uzrokovati i neodgovarajuća ishrana paradajza.
Znakovi nedostatka hraniva na biljkama javljaju se kao žutilo – hloroza najprije na:
- starom lišću kod: N,P,K,Mg,Mo
- mladom lišću kod: S,Fe,Mn,Cu
- vršnom lisnom i cvjetnom pupu: Ca,B
- i na starom i na mladom lišću: Zn
Znakovi nedostatka hraniva na paradajzu:
Azot (N)
- biljka slabo raste, tanka je i uspravna,
- stabljika i peteljke su tanke i tvrde,
- staro lišče žuti
Fosfor (P)
- biljka je slaba i krhka,slabo ukorijenjena
- liske starijih listova su klonule i kovrčaju se unazad,
- na naličju se stvara tamnoljubičasta prevlaka.
Do nedostatka može doći iako fosfora ima u tlu, ali je tlo prehladno (temperatura
manja od 16°C).
Kalijum (K)
- žućenje rubno i između žila najprije na starom lišću, a nakon toga vršna smeđa
palež (nekroza tkiva) i kovrčanje prema van - zelene i žute mrlje unutar crvenog ploda, nikad ne dozrijevaju
Može se zamijeniti s mrljama na plodu uzrokovane virusom, ali tada su mrlje jače
izražene.
Magnezijum (Mg)
- žućenje i smeđenje starijeg lišća između žila, obrubi lista i žile ostaju zeleni (za
razliku od žućenja kod nedostatka dušika) - na plodu se javlja zeleni vijenac uz peteljke
Kalcijum (Ca)
- vršna rubna palež na plodu
- žućenje na rubovima mladog lišća, naličje kasnije ljubičasto-brončaste boje i propadanje
- debele drvenaste stabljike
Bor (B)
- slično nedostatku kalcijuma stabljika je tvrda, žućenje i propadanje od vršnog pupa prema dolje
- na plodu se javljaju udubine i plutaste tvorevine koje nikad ne dozrijevaju
Željezo (Fe)
- manjak prouzrokuje hlorozu na mlađem lišću i od ruba se javlja žuto šarenilo, na kraju je žuta cijela biljka sa zelenim žilama
Mangan (Mn)
- između žila su žute šare razmještene preko cijele površine liski i kasnije postaju smeđe
- najprije na mladom lišću
Usporedba simptoma nedostatka pojedinog hranjiva na listu
Preventivna mjera za poremećaje u ishrani paradajza je precizna gnojidba prema opskrbljenosti tla hranjivima (analiza zemljišta) i doziranje hraniva prema potrebi biljke.
Kad znakovi stresa postanu vidljivi potrebna je prihrana paradajza.
Prirodna đubriva od kojih paradajz buja
Na tržištu postoji čitava paleta vodotopivih đubriva za prihranu sistemom kap po kap. Ona sadrže makro i mikro hranjiva prema potrebi kulture i prema fazi razvoja kulture. Postoje folijarna i vodotopiva kruta gnojiva samo sa mikroelementima za dodavanje kod manjka nekog elementa. Sva ova đubriva su lakopristupačna i biljka ih vrlo brzo usvaja.
Isto tako ishrana treba biti izbalansirana jer višak nekog hranjiva u tlu dovodi do nemogućnosti usvajanja drugog hranjiva.
Izvor: AgroSavjet