Velika pažnja se uvijek mora usmjeriti na biljke koje se gaje u zaštićenom prostoru ali se ista pažnja mora posvetiti i biljkama i korovima koji samoniklo rastu oko objekta.
Sve biljke koje nalaze unutar i izvan zaštićenog prostora mogu biti potencijalni prenosioci i domaćini brojnim biljnim bolestima i insektima. Brojnost insekata na biljkama oko objekata treba konstantno pratiti, blagovremeno reagovati i adekvatnim mjerama držati pod kontrolom, a ukoliko se ocijeni kao neophodno, obavezno treba pristupiti uništavanju korova.
Održavanje nepoljoprivrednih i neobrađenih površina (međe, putevi, živice, kanali) predstavlja osnovu preventivnog djelovanja odnosno time se spriječava širenje mnogih bolesti i štetočina.
Korovske vrste, posebno višegodišnje, predstavljaju dobro, a četo i jedino stanište za prezimljavanje velikog broja patogena. Na ovakvim mjestima održavaju se jake populacije štetnih insekata, koje dostižu kritičan nivo tokom cijele vegetacije, što predstavlja veliki problem za hemijsko suzbijanje koje je tada otežano.
Sitne životinje kao što su pacovi, miševi, vuluharice, vjeverice i ptice mogu uzrokovati znatnu štetu u proizvodnji i na samom objektu. Uobičajene mjere suzbijanja imaju ograničeno dejstvo, a sprovođenje specifičnih mjera je vrlo zahtjevno, skupo i iziskuje dosta ljudskog angažovanja.
Proizvodnja u zaštićenom prostoru predstavlja visokointenzivnu biljnu proizvodnju, zbog čega je od velike važnosti pravilno i blagovremeno preduzimanje preventivnih mjera za sprječavanje pojave i širenja patogena i štetočina.
Uslovi sredine i agrotehničke operacije u zaštićenom prostoru se razlikuju od onih na otvorenom polju,a to sve pogoduje razvoju mnogih bolesti i doprinosi širenju štetnih insekata.
Sve ove činjenice upućuju na to da su zahtjevi u pogledu zaštitie biljaka u zaštićenom prostoru visoki i da se mora sprovoditi stalna kontrola i praćenje zdravstvenog stanja usjeva.
Proizvođači moraju biti obučeni da prate simptome na biljakama. Sav biljni materijal treba iznositi izvan objekta i ostavljati na predviđeno mjesto, tako da sa tog mjesta štetočine ni pod kakvim uslovima ne mogu da se vrate u objekat.
Pored svega navedenog, dobra radna praksa je veoma bitna. To podrazumijeva da se po završetku rada objekat mora u potpunosti očistiti kako bi se svaki naredni dan započeo u čistom objektu.
Izvor: agrosavjet.com
PROČITAJTE:
Mini plastenik – Jednostavan način za ranije dozrijevanje povrća u svakoj bašti
Na šta obratiti PAŽNJU prilikom izbora FOLIJA za pokrivanje PLASTENIKA?
Pravilno i precizno postavljanje folije