Biljke prekrivene snijegom prava su radost za odgovornog vrtlara. Ali postoji caka snijeg je vrlo promjenjiva materija, a njegovo stanje zvisi o raznim vremenskim čimbenicima. Stoga, saznajmo malo više o ovom obliku oborina i njegovoj ulozi u životu vrtnih biljaka.
Struktura i vrste snijega
Sav snijeg sastoji se od pahuljica (snijega ili kristala leda), vazduha i raznih nečistoća. Zanimljivo je da pahuljice sadrže samo 5% vode; ostatak je vazduh. Ovisno o temperaturi i vlažnosti, ovi lagani, prozračni kristali mogu prekriti tlo i biljke na različite načine. Postoji mnogo vrsta snijega, ali vrtlar treba razumjeti samo nekoliko osnovnih.
Snježni pokrivač od svježe napadalog, laganog snijega naziva se pahuljastim ili praškastim . Gotovo sve pahulje snijega zadržavaju svoj oblik. Na biljkama, zgradama i drugim predmetima formira pahuljaste, labave kape koje se lako otresaju. Mrvi se i škripi pod nogama. Ova vrsta snijega obično pada za vrijeme slabih mrazeva.
Mokri snijeg pada na temperaturama oko 0°C ili malo višim i mješavina je otopljenih pahuljica snijega i kapljica vode. Ovaj snijeg je ljepljiv, čvrsto se lijepi za površine i smrzava se na njima kada temperatura padne. Ovaj snijeg često stvara teške naslage snijega na žicama, olucima, granama drveća itd.
Kada se površina snijega odmrzne ili navlaži kišom, a zatim smrzne, formira se kora - tvrdi sloj gustog, smrznutog snijega. Ispod toga snijeg ostaje mekan i pahuljast. Debljina kore varira: tanka, nekoliko centimetara, ili prilično debela - do 10 cm ili više.
Ledena kora se također može stvoriti na površini tla ako ima malo ili nimalo snježnog pokrivača. To se obično događa nakon ledene kiše. Ova vrsta kore vrlo je opasna za ozime usjeve.
Koji je snijeg koristan za parcelu, a koji nije?
Ukratko: najkorisniji snijeg je pahuljast i rastresit. Dobro zadržava toplinu, sprječava smrzavanje tla i tako održava korijenje, lukovice i sjeme živima. U umjerenim količinama ne opterećuje puno krošnje biljaka ili vrtne konstrukcije.
Najštetniji snijeg je gust, mokar, zbijen i leden, što sprječava disanje korijenja. Uzrokuje vlaženje, potiče rast patogenih gljivica, a na nadzemnim dijelovima biljaka dovodi do zaleđivanja, lomljenja grana i pukotina. Takav snijeg je također opasan za staklenike, kuće i druge objekte na posjedu.
Sol, pijesak i posebne hemikalije često se koriste za zaštitu staza od snijega i leda. Takav snježni pokrivač ne bi se trebao koristiti za izolaciju biljaka. Uopšteno, najbolje je izbjegavati korištenje hemikalija na gradilištu koje će zasoliti tlo ili kontaminirati njega i podzemne vode opasnim tvarima.
Kako iskoristiti snijeg na svom imanju
Pahuljasti, rastresiti snijeg pruža izvrsnu zaštitu korijenju, krtolama, lukovicama i sjemenkama. Međutim, da bi zaštita bila zaista učinkovita, snježni pokrivač mora biti debljine najmanje 30 cm. Stoga je korisno nagomilati snijeg na gredice i cvjetnjake, grabljajući ga do debla mladih sadnica i odraslih biljaka. Međutim, nemojte prekrivati nadzemne dijelove biljaka snijegom, jer će čak i najlakši snijeg neizbježno postati teži nakon odmrzavanja. Najbolje ga je odmah otresti s krošnji dok je još prozračan.
Na snijeg možete položiti smrekove grane. To će pomoći zadržati snijeg i zaštititi biljke od glodara.
Također je korisno nagomilati snijeg u stakleniku kako bi se tlo hidratizovalo. Ovdje se može dodati i višak snijega, na primjer s niskih vrtnih gredica: nakon topljenja može uzrokovati ozbiljno plavljenje biljaka, pa svaki višak treba ukloniti.
Ako ima puno snijega i niste sigurni hoće li netkani materijal i nosači na vašim plastenicima ili staklenicima za biljke izdržati težinu, najbolje je pažljivo ukloniti dio pokrova. Snijeg treba ukloniti s krova i zidova staklenika, šupa i kuća.
Nema komentara