Klimatske promjene u vidu izuzetno toplih i suvih ljeta favorizuju štetočine iz reda tvrdokrilaca, žilogriza (Capnodis tenebrionis) i šiljokrilca (Perotis lugubris).
Takođe, zastupljeno je dosta zapuštenih zasada koji su doprineli povećanju brojnosti ovih štetočina, a samim tim i njihovom širenju.
Žilogriz i šiljokrilac su štetočine koštičavih voćnih vrsta, prije svega višnje i trešnje, a potom i šljive, breskve, kajsije i badema. Na našem regionu najveće štete registrovane su u zasadima višanja i šljiva.
Ove dvije insekatske vrste imaju sličan ciklus razvoja, a štete koje pričinjavaju se ne razlikuju.
Pročitajte: Šupljikavost lišća voćaka – Gljivično oboljenje koje napada koštičave voćne vrste
Odrasle jedinke se hrane peteljkama listova višnje, a zatim poslije kopulacije polažu jaja na površini zemljišta u rasponu do 1 m oko stabla višnje, pojedinačno ili u grupicama. Ako ima pukotina u zemljištu ženka može i dublje da položi jaja. Jaja žilogriza su bijele do žućkaste boje i imaju ovalan oblik. Dužina im je 1 – 1,5 mm. Ljepljiva su, pa se na njima lijepe čestice zemlje i teško ih je uočiti u zasadu.
Ovaj period polaganja jaja je veoma razvučen i traje od sredine maja do avgusta.
Poslije 10 do 20 dana od polaganja jaja, u zavisnosti od vremenskih uslova, dolazi do piljenja larvi koje se kreću kroz zemlju prema korijenu u koji se ubušuju.Tokom rasta larve prelaze iz tanjih u deblje korijene, a na kraju ciklusa razvića nalaze se u predijelu korijenovog vrata i prizemnom dijelu stabla.
Larva žilogriza ima specifičan izgled – topuzasti oblik. Ima jasno izražena usta crne boje dok je ostatak tijela blijedo žute boje. Mogu da narastu do dužine od 7 cm.
Ishrana larvi izaziva poremećaje u snabdijevanju vodom i hranljivim materijama.
Simptomi naseljavanja i ishrane larvi žilogriza i šiljokrilca uočavaju se tek poslije izvjesnog vremena u zavisnosti od starosti napadnutih stabala.
U početku se uočavaju sitniji listovi i plodovi, a kasnije stablo kreće sa sušenjem grančica, pa jednog dijele krošnje dok se ne osuši cijelo stablo. Ovakva stable lako se vade jer su bez korijenovog sistema.
U cilju suzbijanja ovih štetočina potrebno je primijeniti sve raspoložive mjere borbe koje imaju preventivni karakter i to:
– Korišćenje zdravog sadnog materijala prilikom podizanja voćnjaka;
– Prilikom podizanja novih zasada tretiranje iskopanih jama zemljišnim insekticidima;
– Prvih godina razvoja voćaka tretiranje zemljišta do jednog metra oko stabala insekticidima uz njihovu inkorporaciju u površinski sloj u periodu piljenja larvi;
– Na iskrčenim površinama ne treba saditi koštičave voćne vrste najmanje 3 – 5 godina;
– Navodnjavanje i češća obrada zemljišta u periodu piljenja larvi doprinose njihovoj visokoj smrtnosti;
– Zaštita zemljišta i prizemnog dijela stabla PVC folijom (maj-jul) u cilju sprječavanja polaganja jaja;
– Uklanjanje i spaljivanje zaraženih stabala i tretiranje rupa nakon vađenja zemljišnim insekticidima;
– Mehaničko sakupljanje odraslih jedinki i postavljanje lovnih klopki (posude svijetlijih boja sa voćnim sokom) u cilju smanjenja njihove populacije;
– Suzbijanje odraslih jedinki u toku dopunske ishrane prije polaganja jaja; Trenutno se u zasadima koštičavih voćnih vrsta sprovode hemijske mjere zaštite sa ciljem suzbijanja vaši.
Pročitajte: Žilogriz – Nanosi velike štete koštičavom voću
Prilikom odabira insekticida za suzbijanje vaši, naročito u ugroženim područijima, prednost treba dati insekticidima iz grupe piretroida koji će djelovati i na suzbijanje odraslih jedinki žilogriza i šiljokrilca.
Proizvođačima se svakako savjetuje da obilaze svoje zasade koštičavog voća, a prije svega višnje i šljive i reaguju ukoliko primijete ove štetočine.
Autor: Dušan Mladenović, dipl.inž.polj., psss.rs