Kako bismo imali veće plodove paradajza, važno je okidati zaperke na stabljici. Ovo su mladi izbojci u pazušcima listova (nalaze se između izraslih grančica i stabljike paradajza) koji se miču iz nekoliko razloga.
Naime, kada bismo pustili biljku da se slobodno razvija, poprimila bi grmolik izgled čiji se listovi mrse. To uzrokuje slabiju prozračenost, a tada postoji i opasnost od razvoja gljivičnih bolesti.
Paradajz kojemu dopustite da mu slobodno rastu zaperci, daje manje plodove slabije kvalitete. Do njih sunce teže prodire i zbog toga neravnomjerno dozrijevaju. Također, biljka ne može kvalitetno hraniti toliko malih izdanaka.
Da bi se spriječilo da do toga dođe zaperci se otkidaju dok su još mali, tj. ne veći od 5 do 8 cm i to najmanje jednom tjedno. Svakako ih treba otkinuti prije nego što se na njemu nije razvio cvijet. Ako vam je neki zaperak promaknuo i narastao, više ga nemojte trgati, nego mu samo otkinite vrh.
Ako želite ostaviti neke od zaperaka, neka to bude ispod prve cvjetne grane. Iza nje se formira druga grana koja ide u dva reda, ali tada računajte na malo sitnije plodove. U tom slučaju pojačajte ishranu paradajaza.
Veće zaperke, dužine od 8 do 10 cm ne bacajte. S donjeg dijela uklonite listove i ostavite samo one pri vrhu. Posadite ih u vlažnu zemlju ili stavite u čašu s vodom kako bi pustili korijenje i nakon toga ih posadite. Zbog boljeg ožiljavanja ih možete umočiti u neki od prirodnih biostimulatora.
Zanimljivo je da će posađeni zaperci ranije dati rod nego oni izrasli iz sjemena. Možete ih posaditi u bašču ili u lonac.