Selen se sije u proljeće u saksije, a potom se presađuje u baštu. Preporučuje se uzgoj na osunčanom mjestu, kako bi se stvaralo što više eteričnog ulja u biljci.
Kod razmnožavanja iz sjemena, sije se u proljeće u saksije u grejanom prostoru na temperaturi od 15°C. Kada sadnice dovoljno narastu, potrebno ih je presaditi u baštu na razmak od 60 cm.
Selen se može razmnožavati i djeljenjem biljke. Uzimaju se djelovi biljke na kojima su razvijeni pupoljci. Biljka se djeli u proljeće ili jesen.
O mediteranskoj biljci ljupčac (lat. Levisticum officinale) malo se zna, iako ima mnogo hranjivih sastojaka. U narodu je poznata pod nazivom selen, lesandrina, miloduh. Od davnina ova biljka je korišćena za čišćenje tijela i bila je poznata kao „lijek za sve bolesti“. Kod nas je ljupčac pomalo zaboravljen, dok se u Iranu, Turskoj, Pakistanu, Finskoj, Mađarskoj i Albaniji, uzgaja se radi proizvodnje eteričnog ulja, ali se i suši.
Rijetka u prirodi
Zanimljivo je da ova baštenska biljka rijetko može da se nađe u prirodi i nije poznata kao samonikla. Svejedno je stara kultura, koja ima proverena ljekovita dejstva u narodnoj medicini, a jela u koja se ova začinska biljka dodaje imaju poseban ukus. Selen je prijatan, aromatičan i bezopasan diuretik, stomahik i karminativ.
Berba
Berbu listova treba obaviti u rano ljeto, pre cvjetanje. Listovi nisu idealni za sušenje, ali se mogu smrzavati svježi listovi.
Sjeme se sakuplja kada budu smeđe boje. Štitovi sa sjemenkama beru se po suvom vremenu i spremaju u papirnu vrećicu. Ona bi trebalo da se okrene naopako i da se tako suši, na prozračnom i suvom mjestu.
Korijen se sakuplja u jesen druge ili treće godine i suši.
Često se daje zajedno sa drugim biljkama iz porodice Apiaceae za liječenje organa za varenje i disanje. Ima ljekovito dejstvo kod bolesnika koji imaju grčeve u crevima.Osim kao diuretik, upotrebljava se i kao stomahik, karminativ i blag ekspektorans. Blag čaj od sušenog lista selena koristi se za ispiranje bolnog ždrela i protiv groznice. Koren selena pomaže pri oboljenju bubrega i mokraćnih kanala, u lečenju gihta i otklanjanju reumatičnih bolova. Upotebljava se u proizvodnji likera i konzervnoj industriji, a u kulinarstvu kao začin i dodatak jelima. Selen je omiljena aromatična biljka, kako u našoj zemlji tako i u Evropi. Delovi biljke su svojstvenog i prijatnog ukusa, pa se najviše koriste kao začin.
Višak selena može biti štetno
Doza veća od 400 mikrograma dnevno može da izazove trovanje i uzrokuje određene iritacije kože glave i noktiju. Primjenjivanje i manjih doza selena od pomenute u dužem vremenskom periodu mogu dovesti do povećanja rizika za razvoj dijabetesa, zbog toga se unošenje svake veće količine selena bez lakarskog nadzora ne preporučuje.
Izvor: domaćinskakuća
PROČITAJTE:
Ovu biljku naberite što prije – Rusa je pravi Božji dar!
Kada i kako se bere ljekovito bilje
BILJNE KLICE: Evo kako da ih sa lakoćom gajite kod kuće