Celer se kod nas gaji isključivo zbog korijena – korijenaš. Celer zahtijeva duboka, rastresita i humusna zemljišta, neutralne pH vrijednosti 6,5-7,5.
Obavezno se gaji u plodoredu, na istu parcelu se vraća nakon 4-5 godina. Đubri se stajnjakom u jesen i mineralnim đubrivima predsetveno i u toku vegetacije. Zbog duge vegetacije, stvara veliku lisnu masu i zadebljali korijen, pa troši i mnogo hraniva. To je kaliofilna biljka.
Zahtijeva i azotna đubriva u prvim fazama razvoja, ali se sa primjenom azotnih đubriva mora planski postupati, jer prevelike doze azota utiču na šupljikavost korijena. Kalijum se koristi u posljednjim fazama, za debljanje korijena. Celer je biljka koja zahtijeva navodnjavanje tokom cijele vegetacije i ne smije se dozvoliti da se zemljište presuši. U fazi zadebljavanja korijena može imati negativne posljedice jer povećava sadržaj celuloznih vlakana i smanjuje kvalitet korijena.
Pročitajte: Evo šta tačno treba da uradite da biste imali dobar CELER
Celer se vadi u oktobru i početkom novembra, kada korijen dostigne težinu od 400-700 grama. Poželjno ga je vaditi po suvom vremenu kako bi se što manje zemlje zadržalo na korijenu, što će omogućiti i lakše naknadno čišćenje od sitnih korjenčića.
Ako celer odmah ide na tržište, prvo se očisti od zemlje, odstranjuju se svi korjenčići, pere se i pakuje. Celer za skladištenje u hladnjačama se ne pere, samo se odstrane lisne drške i pakuje u perforirane vreće. Čuva se na temperaturi 0 stepeni C i na relativnoj vlažnosti 95-97%.
Pročitajte: Paštrnak – Sjetva, ljekovitost i berba
Sorte koje se gaje kod nas su: Monah, Mentor i Alabaster.