Svaki poljoprivrednik koji se bavi uzgojem krava muzara razmišlja o tome kako doći do više mlijeka. Izazivanje mliječnosti kod muzara je u ovoj poljoprivrednoj grani važan zadatak koji uvećava prinose. Ovde je opis po ciklusima i osnovne smjernice u tom pravcu.
Prvih dana poslije teljenja ishrana muzara treba biti nešto smanjena da bi se spriječilo naglo nadolaženje mlijeka i oboljenje vimena. Kada tele prestane da pije kolostralno mlijeko, 5-7 dana nakon teljenja, postepeno se povećava količina hrane, što izaziva povećano lučenja mlijeka.
Posle teljenja kod krava postepeno dolazi do povećanja nivoa lučenje mlijeka. Ovo povećanje dostiže maksimum negde oko 4-6 nedelja posle porođaja.
Zatim nastaje period kada mliječnost prestaje da raste a potom počinje da postepeno opada, sve do potpunog zasušenja. U drugom i trećem mjesecu laktacije kada daju najviše mlijeka (period lučenja mlijeka) krave ostaju ponovo bremenite.
Tada u organizmu nastaje promjena u radu žlijezda za unutrašnju sekreciju (lučenje) što uslovljava i opadanje u mliječnosti. Ukoliko bremenitost više odmiče, utoliko je veće opadanje mliječnosti.
Ovo pokazuje da je najviša proizvodnja mlijeka u prva tri mjeseca poslije teljenja, pa odgovarajućom ishranom treba u ovom periodu izvući najviše mlijeka. I sada slijedi to pitanje: Kako do više mlijeka?
To se postiže na taj način što se muzarama stalno daje veća količina hrane, sve dok one povećavaju proizvodnju mlijeka. To se lakše postiže stalnim dodavanjem povećanih količina koncentrata. Ako krava reaguje na povećano davanje koncentrata povećanim lučenjem mlijeka znači da kod nje još nije postignut maksimum mliječnosti uslovljene nasleđem.
U trenutku kada izostane dalje povećavanje mliječnosti, obrak se vraća na normalan nivo sve dok životinja ne počne da daje manje mlijeka, a onda se smanjuje i obrok. Iz ovoga jasno proizilazi da se sve krave u zapatu ne hrane podjednako, već im se obrok određuje u prvom redu prema mliječnoj proizvodnji, uzrastu, kondiciji, bremenitosti, itd.
U jednom zapatu nisu sve krave iste, i njihove potrebe za hranom i hranljivim sastojcima su različite. Znači, da se ne mogu sve krave hraniti na istovetan način, već je potrebno količinu i kvalitet hrane prilagoditi svakoj životinji.
Pošto je u praksi to teško izvodljivo, pribjegava se grupisanju krava. Sve krave koje su slične u pogledu krupnoće, stanja bremenitosti i količine mleka, dobijaju istovetan obrok.
Na manjim individualnim gazdinstvima sa nekoliko krava nije moguće stvarati grupe. U tom slučaju pribegava se sastavljanju osnovnog obroka, koji podmiruje potrebe organizma za održavanje života i proizvodnju mlijeka, recimo oko 10 kg. Sve životinje dobijaju taj osnovni obrok. Krave koje daju preko 10 kg mleka dobijaju i dopunski obrok.
Ovaj dio obroka se obično sastoji od smješe koncentrata čiji jedan kg daje onoliko hranljivih jedinica koliko je neophodno za proizvodnju jednog kg mlijeka. Osnovni obrok može da sačinjava oko 4 kg sijena, 20-25 kg silaže i oko 1-1,5 kg koncentrata dnevno.
U toku ljeta osnovni obrok može u potpunosti da pokrije dovoljna količina kvalitetne zelene mase, koju životinje uzimaju po volji.
Kao i u većini slučajeva i ovde važi savjet i pravilo da je odgovarajuća i kvalitetna ishrana najbitniji faktor za postizanje željenih rezultata.
Izvor: Poljoprivredni savetnik