Zbog nepravilnih uslova skladištenja, med se može zgusnuti i zbog toga će se promijeniti njegov ukus i kvalitet.
Nije važan materijal od kojeg je napravljena posuda za skladištenje, već njegova nepropusnost. Poklopac bilo kog tijela sa medom treba dobro zatvoriti. Navikli smo da čuvamo med u staklenim teglama, koje se s pravom se smatraju najboljim posudama. Međutim, postoji jedno upozorenje. Zbog providnosti stakla, med može da se zgusne kada je izložen sunčevoj svjetlosti. Zbog toga teglu treba umotati, na primjer, u peškir, ili čuvati dalje od sunca.
Pročitajte: Da li je med zapravo zdrava zamjena za šećer?
Druga dobra opcija za skladištenje jesu drvena burad ili zemljani kontejneri. Pogodne su i plastične posude, pod uslovom da je materijal namijenjen isključivo za skladištenje hrane. I nema potrebe da ga sipate u plastične kontejnere, u kojima je, na primjer, prethodno uskladišten pribor za šivenje. Ovo je potpuno drugačija plastika koja sadrži nečistoće štetne za tijelo.
Iz istog razloga, metalne limenke nisu pogodne – posebno bakarni pribor. U procesu oksidacije, metali počinju da oslobađaju toksine, a ako to nije primjetno spolja po kvalitetu, onda se pojavljuje metalni ukus. Pored toga, ove supstance su opasne po zdravlje.
Med se takođe može čuvati u frižideru. Ali u njemu se brže zgušnjavaju šećeri. Ali to nije strašno: ako je med malo zašećeren, to ne znači da se pogoršao, u toku je potpuno normalan proces kristalizacije. Najbolja temperatura za čuvanje meda nije niža od plus 5 i nije viša od 20 stepeni.