Svjedoci smo velike ekspanzije površina po voćem. Nažalost, proizvođači često vrše prihranu voćnjaka ’napamet’, odnosno, bez izvršene agrohemijske analize zemljišta i bez osnovnog zananja o potrebama pojedinih voćnih kultura za hranivima.
Prije đubrenja je obavezno ispitati hemijski sastav zemljišta kako bi na osnovu rezultata mogli da odredimo norme đubrenja prema zahtjevima pojedinih kultura. Analizu je potrebno odraditi na svakih pet godina, što je zakonska obaveza poljoprivrednika.
Kvalitet plodova, njihova boja, ukus, veličina, čvrstoća i drugo su sortne osobine. Na ova svojstva veliki uticaj imaju ekološki činioci, a posebno agrotehničke mjere, među kojima se ističe veliki uticaj prihrane voćaka na kvalitet plodova. Zavisno od primjenjenih doza i odnosa pojedinih đubriva ona mogu da poboljšaju ili, u slučaju njihove nestručne primjene, da pogoršaju kvalitet plodova.
Od neophodnih elemenata na kvalitet plodova voćaka u najvećoj mjeri utiču azot, kalijum, kalcijum. Njihov nedostatak ili višak može veoma nepovoljno da se odrazi na kvalitet. Takođe, na usvajanje hranljivih elemenata, pored izbalansirane prihrane, veliki uticaj ima i pH vrijednost zemljišta, temperatura, kao i oblik hranljivih elememenata u đubrivima, odnosno, da li se nalaze u lakopristupačnom obliku.
Nedostatak azota
Pri nedostatku azota plodovi su sitniji, što u značajnoj mjeri umanjuje njihovu tržišnu vrijednost. Višak azota takođe djeluje štetno. U uslovima viška azota, plodovi često gube karakterističan ukus. Takođe, meso plodova postaje mekše, posebno u kišovitim godinama i teže se čuvaju pri skladištenju. Visoke doze azota, posebno ako se primjenjuju kasno u proleće, nepovoljno utiču na boju plodova, pošto usporavaju razgradnju hlorofila i time odlažu pojavu karakteristične pokrovne boje ploda.
Odnos elemenata
Za kvalitet plodova naročito je značajan odnos između primjenjenih doza azota i kalijuma. Kalijum je element koji značajno utiče na sadržaj šećera, kiselina, vitamina C, kao i na obrazovanje osnovne i pokrovne boje ploda. Naročiti je bitan element kod, takozvanih, kalijumovih voćnih vrsta u koje spadaju većina koštičavih i jezgrastih voćnih vrsta. On veoma povoljno utiče na ukus i aromu. Njegov višak kod jabučastog voća nepovoljno se odražava na mogućnost čuvanja plodova. Kalijum je veoma značajan i za obrazovanje boje kod sorti koje se odlikuju crvenom bojom plodova, pošto utiče na sintezu antocijana i polifenola.
Pojava gorkih, jonatanovih pjega kod jabuke je tipičan primjer nedostatka kalcijuma. Ovaj element je u zemljištu često blokiran pri niskim pH vrijednostima, a uz to je njegov transport u plodove, naročito kod nekih sorti jabučastog voća, usporen. Za dobru obezbjeđenost plodova kalcijumom značajan je i odnos sadržaja kalcijuma prema udijelu azota, kalijuma i magnezijuma.
Dosadašnja iskustva su pokazala da bi odnos sadržaja azota i kalijuma u mesnatom dijelu jabučastih plodova u vrijeme berbe trebalo da iznosi 10:1. Utvrđeno je da nedostatak kalcijuma u plodovima može biti prouzrokovan primjenom previsokih doza kalijumovih đubriva. Dobra obezbjeđenost, naročito jabučastih plodova, kalcijumom je značajano za uspješno čuvanje u skladištu.
Na osnovu dosadašnjih ispitivanja može se zaključiti da pravilna, dobro izbalansirana mineralna ishrana povoljno utiče na kvalitet plodova, dok loše određena norma prihrane – prevelika ili premala, kao i neblagovremena upotreba mineralnih đubriva (posebno azotnih i kalijumovih), može da izazove nepoželjne hemijske, fizičke i organoleptičke promjene i time da pogorša kvalitet plodova.
Izvor: dipl. inž. Mihajlo Žikić, PSSS Zaječar
PROĆITAJTE:
Orahov potkornjak – Mjere suzbijanja i prepoznavanje štetočine
TRULEŽ KORIJENA MALINE – Mladi izdanci u proljeće naglo venu i propadaju