Protivgradna zaštita ispalila je 33 rakete na području Gradiške, Kozarske Dubice, Prnjavora i Srpca, saopštila je „Protivgradna preventiva Republike Srpske“.
Dejstvovano je tokom jučerašnjeg dana, a pojačano dežurstvo i intenzivno radarsko praćenje trajalo je tokom cijele protekle noći. Strijelci su prijavili pojavu pljuskova i grmljavine, a kratkotrajnu sugradicu javile su po jedna protivgradna stanica sa područja Gradiške, Srpca i Prnjavora, navode se u saopštenju. Iz „Protivgradne preventive“ napominju da su vremenske nestabilnosti prognozirane i za danas.
Do sada je na području Republike Srpske dejstvovano 23 dana i ukupno su ispaljene 1.034 protivgradne rakete.
Različiti pesticidi i gubitak prirodnog staništa problemi su sa kojima se pčele već godinama sreću. Da bi ovo spriječili, naučnici sa brojnih univerziteta u svjetu tražili su načine i vršili ispitivanja kako da taj problem riješe, a na kraju su se okrenuli prirodi za pomoć.
Kao najboljeg partnera medonosnih pčela vide vrstu japanske divlje pčele koja je čak 7 puta brža od običnih.
– Pčele na koje smo navikli nalaze se u teškom stanju. Pošto su pripitomljene, one su lijene i nisu poput svojih divljih rođaka. Jedna medonosna pčela za minut obiđe dva cvijeta, dok njena rođaka iz Japana posjeti njih 15. Takođe, može nositi i 100 puta više polena nego obična pčela“, kazao je biolog i specijalista za zaštitu okoline, David Bidindžer.
Ovaj biolog na Univerzitetu u Pensilvaniji vodi tim koji pomaže Saveznoj vladi da pronađe rješenje da sačuva pčele. Osim želje da zaštiti prirodu, SAD ne želi ostati bez poljoprivrede koja zavisi od pčela i godišnje donese 15 mlrd USD u državnu kasu. Na sličnom projektu rade i Norvežani, čiji su biolozi napravili pčelinje auto-puteve.
Norvežani su povezali zelene površine kako bi pčelama dali dovoljno prostora za njihov rad. Zbog toga su neki građani morali da postave biljke na svoje krovove da bi osigurali nesmetan život pčelama koje su od životnog značaja.
Ako taj projekat uspije, norveški naučnici vjeruju da će i ostale zemlje slijediti njihov primjer. Ako ovi planovi ne uspiju, Zemlja bi uskoro mogla ostati ne samo bez meda, nego i bez hrane, a ima sve više stanovnika.
Sve se više može čuti da bi kozje mlijeko trebalo piti u cilju jačanja imuniteta, te da se uz pomoć ovog dragocjenog proizvoda mogu pobijediti mnoge autoimune bolesti, npr. astma, alergije, ali i razna oboljenja jetre, pa i tumori. Savršeni je savjeznik u borbi protiv stresa. Idealno je za djecu jer jača imunitet i pomaže u izgradnji zuba i kostiju.
Sadrži vitamine B1, B2, B6, B12, važne za jačanje nervnog sistema, a i 47% više vitamina A u odnosu na kravlje mlijeko. Kalijuma ima 134% više, dok je bakar u četvorostrukom većim koncentracijama. Obiluje i mineralima kalcijumom i fosforom koji su važni za čvrstinu kostiju, kao i cinkom i selenom, snažnim antioksidansima bitnim za održavanje imuniteta. Na osnovu rezultata istraživanja do kojih su došli, španski naučnici ovo mlijeko preporučuju i osobama koje pate od anemije izazvane nedostatkom gvožđa u krvi. Oni tvrde da upravo kozje mlijeko podstiče bolje iskorišćavanje gvožđa u organizmu i obnovu hemoglobina, sastojka gvožđa koji i sadrži ovaj mineral. S druge strane, u mliječnim mastima nalazi se i specifična linolna kiselina, koje u kravljem mlijeku uopšte nema. Istraživanja potvrđuju da linolna kiselina posjeduje antikancerogeno dejstvo, zbog čega bi kozje mlijeko trebalo preventivno da se konzumira u odbrani od kancerogenih oboljenja.
Kozje mlijeko mogu da piju i ljudi koji su alergični na protein as-1 kazein, jer se u kozjem mlijeku može naći samo u tragovima. Takođe, kozje mlijeko mogu da piju i osobe koje su razvile intoleranciju na laktozu, tj. mliječni šećer, jer brzim prolaskom kroz probavni sistem kozje mlijeko ostavlja manje nesvarenih ostataka u debelom crijevu da se fermentuju. Kozje mlijeko mogu da piju i oni koji su na dijetama, unijeće hranljive materije, a pritom neće dobiti i jalove kalorije koje se u vidu masti zadržavaju u organizmu. S obzirom na to da koze jedu koru biljaka, njihovo mlijeko je bogato i silicujumom, mineralom koji povoljno utiče na kvalitet kože, kose, noktiju i nervnog sistema.
Kozje mlijeko je dragocjeno za djecu. Osim što ima fantastična biološka i nutritivna svojstva, kozje mlijeko je i jak imunostimulator i podiže imuni sistem. Vjekovima su teški bolesnici i slaba i rahitična djeca dobijala kozje mlijeko za slabo zdravlje. Mnoge priče naših predaka mogu posvjedočiti o tome koliko njih je spasilo kozje mlijeko.
Proteini iz kozje surutke poznati su kao brzi proteini jer se brzo apsorbuju i direktno snabdijevaju mišićne ćelije energijom i neophodnim aminokiselinama. Zbog efekta koji postiže, surutka se preporučuje atletičarima i rekreativcima jer obezbeđuje brz oporavak mišića poslije treninga. Ona je i izvanredan izvor proteina za trudnice, jer je kod njih za trećinu povećana potreba za bjelančevinama. Sadrži kompletne proteine i obezbeđuje sve aminokiseline neophodne za dobro zdravlje.
Nove studije ukazuju da specifične aminokiseline koje se nalaze samo u kozjem mlijeku sprječavaju nastanak kancerogenih ćelija. Kozje mlijeko je dobro za konzumiranje u cilju jačanja imuniteta na viruse, bakterije, alergene i kancerogene ćelije. Možemo ga konzumirati za jačanje imuniteta, ali nikako se oslanjati na njega kao na ultimativni lijek.
Napravite melem koji možete koristiti kod psorijaze, ekcema, upala, svraba, ogrebotina, modrica, osipa, ujeda insekata…
Recept za univerzalni melem za njegu kože nešto je zahtjevniji, ali ako ga napravite rešićete se mnogih kožnih problema.
Sastojci:
• 3 dl maslinovog ulja
• kašika isjeckanih suvih cvijetova nevena
• kašika isjeckanih suvih listova bokvice
• kašika isjeckanih suvih cvijetova kantariona
• kašika isjeckanih suvih listova masline
• kašika isjeckanog korijena gaveza
• kašika isjeckanih suvih listova gaveza
• kašika borove smole
• 4 kašike narendanog pčelinjeg voska
• kašika domaćeg meda
• kašičica etarskog ulja lavande
• kašičica etarskog ulja tamjana
• kašičica etarskog ulja ruzmarina
Priprema melema: Sipajte biljke u staklenu teglu i prelijte ih uljem. Zatvorenu teglu držite na sunčanom mjestu šest nedelja (svakodnevno promućkajte njen sadržaj). Procijedite tečnost kroz gazu i sipajte je u šerpu. Zagrijavajte na pari a zatim dodajte vosak i smolu. Kad se sastojci sjedine, sklonite posudu sa šporeta i dodajte etarska ulja. Prespite melem za psorijazu u staklene teglice koje ćete čuvati na mračnom i hladnom mjestu.
Šta to ovaj melem čini tako moćnim?
Cvijet nevena
Uvek je na vrhu liste kad je o kožnim tegobama reč. Prjeki je lijek za rane, ožiljke, modrice, posjekotine, opekotine, ekcem, psorijazu… Nevenov cvijet spriječava upale jer sadrži komponente koje suzbijaju viruse, bakterije i gljivice.
Bokvica
Ako imate kožni čir ili posjekotinu, ili vas je pak ujeo neki insekt, samo uberite list bokvice. Operite ga, protrljajte prstima i privijte na bolno mesto. Ubrzo ćete osjetiti olakšanje.
Kantarion
Istopite salo na stomaku uz pomoć ove biljke. Nijedna biljna terapija za kožne tegobe ne može se zamisliti bez njega. Ulje od kantariona treba da sadrži svaka kućna apoteka jer čini čuda.
List masline
Ako imate herpes ili kondilome, može vam pomoći upravo list masline jer snažno djeluje protiv virusa. Odličan se pokazao i protiv ekcema.
Korijen gaveza
Opušta mišiće, pegla bore i ublažava bol u zglobovima.
Borova smola
Uništava viruse, bakterije i gljivice.
Domaći med
Spriječava upale i bakterijske infekcije.
Crnjuša (lat. erica carnea) pripada porodici vrijesova. Botanički je srodna ruzmarinu i borovnici, pojavljuje se kao grm i tada naraste do visine od 30 cm ili kao malo drvce visine oko 60 cm, a u širinu naraste i do 50 cm. Zbog toga je važno da između biljaka ostavite dodatni prostor, jer se brzo širi.
Ima polegle i blago izdignute grančice. Česta je u šumama bijelog i crnog bora i bora krivulja. Crnjuša pokriva velike površine kamenitih i plitkih zemljišta, te se javlja kao njihova zaštita.
Lišće joj je igličasto, sjajno 5 – 9 mm dugo, 0.9 – 1 mm široko. Cvjeta rano, ponekad u januaru – februaru, pa do aprila. Cvijetovi crvene (carnea) boje su po 2 – 4 u pazuhu najvećeg lišća. Entomofilna vrsta. Za šumu je štetna, jer ometa prirodno osjemenjavanje drveća. Zato je šumari negdje uklanjaju. Cvjetanje je zabilježeno i u jesen, katkad i za vrijeme blagih zima i naravno u proljeće. Pčele je posjećuju, kad mogu da izlijeću.
Čaj od crnjuše liječi reumu, bolesti bubrega i bešiku, bubrežne kamence i pijesak, pročišćava krv i na taj način pomaže kod ekcema, kožnih osipa i gihta. Čaj je dobar i za ispiranje upaljenih očiju i smanjivanje bolova u njima. Čaj upotrebljavaju i za umivanje i obloge.
Crnjuša je veoma medonosna biljka. U predjelima gdje se podudari vrijeme njenog cvjetanja sa vremenom izlijetanja pčela na ispašu, daje veoma kvalitetan, sasvim taman, skoro crn med, koji je po sadržini minerala bogatiji od svih vrsta meda, i koji se u narodu zove borov med, iako sam bor nije medonosna biljka. Boja meda koji pčele prave od njenog nektara, možda može da se dovede u vezu i sa imenom same biljke. Najbolja će paša biti kada poslije duge zime, crnjuša cvjeta u martu, a proljeće malo porani. Tada će unos nektara omogućiti dobar razvoj legla, a jaka društva mogu u to vreijme napuniti košnice medom.
Najčešće se sreće u šumama crnog i bijelog bora, graba i bukve. Rasprostranjena je i do 2000 m n. v. Razmnožava se sjemenom i vegetativno.
Teško je odrediti zbog čega je ova biljka tako veselih i zivahnih boja i koja je, uz to, u vrijeme svoga cvjetanja, svakako najživopisnija i najvedrija pojava u prirodnom okruženju, dobila tako sumorno ime “crnjuša” ili, jednako često upotrebljavano “crnjuš”. Neki smatraju da je ovo ime biljka dobila zato što uglavnom raste u blizini crnoga bora. Drugi, a među njima, naravno, pretežu pčelari, tvrde da je ime dobila po medu koji daje. I jedno i drugo tumačenje djeluje i prihvatljivo i ne baš sasvim prihvatljivo.
Ostavljajući nekom radoznalom lingvisti da se, eventualno, pozabavi etimologijom reči crnjuša, crnjuš, pretpostavljamo da izvor imena crnjuša seže u daleku prošlost i da su na dugom putu do današnjih dana zameteni tragovi pravog razloga davanja ovakvog imena biljci. U našoj narodnoj medicini crnjuša se veoma rijetko i sa nepotvrđenim uspjehom koristi kod problema sa krvnim sudovima. Nijedna ozbiljna farmakopeja ne pominje crnjušu kao ljekovitu biljku.
Priprema čaja za reumu:
1 čajnu kašiku prelijte šoljicom vode, dodajte med.
Čaj od crnjuše ovako pripremljen najbolje je piti uveče prije spavanja.
Dok se bogate zemlje otimaju za ovčiju vunu usljed njenih izuzetnih svojstava kao ekološkog izolatora u gradnji, u Srbiji i većini okolnih zemalja ona se baca ili spaljuje, uz obilato posipanje benzinom jer teško gori. Razlog za „spaljeni profit“ domaći stočari vide u niskim otkupnim cijenama koje jedva pokrivaju troškove striže ovaca i činjenici da se prerada, glavni izvor zarade, obavlja uglavnom u inostranstvu.
Čini se da je Bosna i Hercegovina u ovoj djelatnosti otišla korak dalje od svoja dva susjeda, Srbije i Hrvatske, a koja godišnje raspolaže sa 1 do 1,3 miliona kilograma ovčije vune. Nakon što je 2007. u mestu Prahulje blizu Travnika izgrađena fabrika od 4000 kvadratnih metara za preradu ovčije vune, koju su finansijski pomogli Svjetska banka, američka nevladina organizacija CHF i Međunarodna finansijska korporacija (IFC), na tržištu se pojavilo još nekoliko privatnih preduzeća sa istom djelatnošću, a neka od njih izvoze i do 800 tona ovčije vune u Evropu i Aziju. U pripremi je izgradnja još fabrika za proizvodnju termoizalocionih panela od ovčije vune.
Među onima koji su naročito traženi na tržištu je ovčija vuna, kao jedan od rijetkih građevinskih proizvoda koji ima najviši evropski sertifikat za kvalitet prirodnih svojstava. U proizvodnji zahtjeva svega 14% energije koja se troši za spravljanje staklene vune, u prosijeku ima oko 20% bolje karakteristike od drugih izolacionih materijala, a za oko 30% obezbeđuje bolju zvučnu izolaciju. Zapaljiva je samo na izuzetno viskom temperaturama, a istovremeno odlično reguliše vlagu. Povrh toga, odlikuje je visoka otpornost na mikroorganizme, ekološki je razgradiva, a u normalnim okolnostima se ne raspada i ne gnjili, pa kao efikasan toplotni izolator traje najmanje 50 godina.
Priprema za upotrebu je takođe jednostavna. Vuna se pere, zatim tretira hemikalijama neškodljivim za ljude, kako bi se dodatno povećala njena otpornost na moljce, insekte i na požar. Presovanjem vune u ploče ili bale dobija se gust materijal koji može da se reže i kroji po mjeri, a potom ugrađuje na isti način kao i mineralna vuna. Najčešće se prodaje u obliku ploča debljine 50, 75 i 100 milimetara, a cijena jednog kvadratnog metra debljine 50 milimetara na zapadnom tržištu se kreće od 6 evra pa naviše. Oko 30% godišnje svjetske proizvodnje ovčije vune se izvozi, a tržištem sirove vune ubedljivo vlada Australija koja čini gotovo dvije trećine godišnjeg svjetskog izvoza, a slijedi je Novi Zeland. Na vrhu liste svjetskih uvoznika su Evropa i Azija, koje godišnje troše preko 80% globalne ponude.
Grbavci, potkozarsko selo na nadmorskoj visini od 150 metara, i teritorijalno jedno od najvećih sela na području Gradiške, specifično je po mnogo čemu. Po vrijednim, sposobnim i složnim ljudima ponajviše.
Željko Blagojević, diplomirani pedagog, direktor Kulturnog centra u Gradišci ,humanista i kulturni radnik, zanimljiv je po mnogo čemu. Ubraja se u najveće ljubitelje cvijeća, prirode, organske poljoprivrede, autohtonog voća i povrća, ali i druženja i organizovanja kulturnih i drugih susreta u prirodi. Grbavci su izuzetno mjesto za uživanje u prirodi.
-Jutarnji pogled prema vrhu Kozare nezamjenjiv je i neuporedivo bogatiji od pogleda ka morskoj pučini. Na sve strane njive, šljivici, ptice, pravi raj ovozemaljski. Priznajem da sam se osjećao uzvišeno dok sam nakon žetve izorao parcelu od sedam dunuma, spremajući je za narednu sjetvu ječma.Ovdje je zemljište specifično. Da bi imao dobar prinos moraš pogoditi idealan trenutak za oranje. Kasnije sve ide lakše ili ne ide ako nije uzorano kako treba, kaže Blagojević.
Više se obradovao traktoru nego novom automobilu
Kada nije na poslu u velelijepom Kulturnom centru, koji spada u najbolje organizovane hramove kulture u cijelom regionu Željko Blagojević je na jednom od dva traktora, ‘Ursusu’ ili ‘IMT-539’.
-Ursus je već 46 godina kod nas i on je simbol domaćinstva. Hranio nas je i proširivao imanje. Otac Stanoja je 1990. godine kupio ‘IMT’ i to mi je bio najradosniji dan u životu. Dozvolio mi je da ga vozim jer je ‘Ursus’ bio prevelik za mene. Više sam se tada obradovao traktoru nego kasnije novom automobilu. Ovaj ‘IMT 539’ kupili smo 2005. godine i izuzetno se pokazao u oranju i radovima na njivi, zadovoljno konstatuje Blagojević.
Željko Blagojević poznat je i kao veliki poštovalac cvijeća , autohtonih sorti voća i povrća i organskoj proizvodnji hrane. Oko kulturnog centra napravio je pravu oazu cvijeća, ustvari ova ustanova danas je okružena sa više od 12 hiljada komada raznog cvijeća i ukrasnog bilja. Slično je i u rodnim Trešnjicama, najljepšem zaseoku Grbavaca.
-Ko ne voli cvijeće i biljke ne voli ni život ni ljude. Cvijeće nam je jedan od najljepših darova. Šta ima ljepše od mirisa ranog voća, domaće šljive, jabuke, jagode ili trešnje. Ili kad kukuruz svila pa se na sve strane osjeti miris. Ruku na srce lijep je i miris kad se peče rakija, spravlja zimnica ili spravljaju stara lijepa jela na tradicionalan način.
Na imanju napravio autentično dječije selo
Na vlastitom imanju u Trešnjicama Željko Blagojević je napravio malo dječije selo. Na sve strane otvorene i zatvorene igraonice, ovce, magarci i druge domaće žiovotinje koje mnoga djeca vide samo u slikovnicama. Tu je i voće, od prve trešnje, pa do posljednje zimske jabuke ili kruške. U Trešnjice dolaze djeca sa svih strana, ali i eminentni muzičari, glumci i svi oni kojima priroda predstavlja nešto važno u životu. Trešnjice imaju i svoju otvorenu, ljetnu scenu na kojoj nastupaju eminentni glumci, muzičari i pjesnici.
-Ovdje često po energiju dođe poznati glumac Stojan Matavulj. Društvo mu prave naši glumci Admir Mešić i Draško Vidović, muzičari Daleke obale, fudbalski radnici iz Beograda i mnogi drugi. Njih više zanima prostor gdje se spravlja hrana ispod sača ili na ražnju i podrum gdje dozrijeva piće. Ali ugođaj za djecu je daleko potpuniji, kaže Blagojević.
Djecu posebno raduje prostor za trčanje i šetnju, domaća hrana, predivan pogled i prema Kozari i prema gradu i Lijevče polju. Za organizovane posjete djece obavezan je zanimljivi školski čas, koji govori o voću, povrću, prirodi, životinjama,životu na selu.
Cijeneći upravo značaj sela i poljoprivrede, Željko Blagojević i kad je u direktorskoj ulozi misli i o selu.U veoma kvalitetnom i zgusnutom godišnjem kalendaru kulturnih i zabavnih dogažaja u ustanovi na čijem je čelu, brojne su i manifestacije koje govore o starim zanatima, seoskim zgodama,folkloru i tradiciji.
-Bez brazde nema ni sela ni grada, nema ni života, smatra Željko Blagojević veliki poštovalac prirode, cvijeća, kulture i istinskih životnih vrijednosti.
U poslednje vrijeme nisu mnogo traženi krupni plodovi lubenica (teži od pet-šest kilograma). Potrošači traže sitnije plodove i po mogućstvu – bez sjemenki. Ako ih nema u ponudi na tržištu, savjetujemo vam da iduće godine u vašoj bašti zasijete ili rasadite par vreža besjemenih lubenica. Ali, imajte u vidu da se sjetvom besjemenih lubenica javljaju dva problema.
Besjemena lubenica je triploid sa veoma tvrdom sjemenom ljuskom. Zbog takve ljuske klijavost je otežana i stoga toj fazi treba posvetiti veliku pažnju. Da bi bilo uspješno klijanje i nicanje u tim fazama, potrebno je konstantno održavati visoku temperaturu od 28 do 30 stepeni Celzijusa i visoku vlažnost vazduha. Nicanjem biljke, temperaturne uslove vratiti na normalu (20 stepeni).
Stručnjaci preporučuju odsijecanje grickalicom dva ramena koja se nalaze na vrhu sjemenke, kako bi klica lakše izašla iz sjemena. Ako se izostavi jedan od ova dva postupka, klijanje će biti slabo i usporeno.
Drugi problem je u oplodnji. Za oplodnju besjemene lubenice neophodna je normalna (sa sjemenom) sorta lubenice, čiji polen će obaviti oplodnju, pošto je polen besjemene sterilan.
Rasađivanje se obavlja tako da u jednom redu na svaka četiri struka besjemene dođe jedan sa sjemenom, kao oprašivač. Istraživanja su pokazala da insekti lete pravolinijski i da je najbolja oplodnja ukoliko se rasađuje na ovaj način.
Od hibrida besjemenih lubenica najzastupljeniji su: „gipsi F1“ i „dark star F1“.
Cvekla u ishrani ljudi pored energetske vrijednosti ima i biološku zbog sadržaja vitamina, makro i mikroelemenata. Njeno bogatstvo mineralima, ugljenim hidratima, mastima i bjelančevinama čini je zdravom ali i čestom prehrambenom namirnicom. Značaj cvekle je u činjenici da ostvaruje dobre prinose za kratko vegetaciono razdoblje, a može se uzgajati u proljeće i u ljeto. Stručnjaci kažu da za proizvodnju cvekle ne treba koristiti stajsko đubrivo, već samo mineralna.
Cvekla je veoma stara povrtarska kultura i oduvjek je važila za značajnu ljekovitu biljku. Zbog relativno kratke vegetacije može se proizvoditi kao glavni ili kao naknadni drugi usjev. Za proizvodnju cvekle zemljište treba da je dobro obrađeno na dubinu oko 20- 30 cm i dobro pripremljeno sa obezbjeđenom mrvičastom strukturom. Cveklu ne treba đubriti stajnjakom nego samo mineralnim đubrivima.
Đubri se sa oko 500 kg kompleksnog đubriva formulacije 15:15:15. Za ljetnju potrošnju cvekla se sije, počev od polovine marta pa do kraja maja. Dok za jesenju i zimsku potrošnju i za prerađivaĉku industriju cvekla se sije u junu ili početkom jula. Za ranu proizvodnju cvekla se može proizvoditi preko rasada, pri čemu se rasad proizvodi u toplim lejama ili u drugim vrstama zaštićenog prostora. Za ljetnju potrošnju cveklu treba sijati u više sjetvenih rokova da bi se obezbedilo sukcesivno pristizanje i snabdijevanje tržišta mladom i kvalitetnom cveklom.
Cvekla se na malim površinama u baštenskoj proizvodnji sije u redove na razmak 30-40 cm, a na većim površinama sije se mašinski sa razmakom između redova 50-60 cm. Sjetva se često obavlja u četvoro ili petoredne trake gde je razmak izmedu traka 60 cm, a između redova u traci 30-40 cm. Sjetva se obavlja na dubinu 2-3 cm. Za 1 ha potrebno je 5-6 kg fino dorađenog sjemena. U svetu i kod nas postoje pokušaji da se cvekla sije veoma gusto kako bi se dobili veoma sitni korjenovi prečnika 2-5cm u cilju dobijanja mini cvekle i takvi cijli korjenovi se mariniraju.
Portal TasteAtlas napravio je listu 670 najboljih sireva na svijetu, a na toj mapi našla se i Srbija.
Naime, Srbija ima tri svjetski poznata sira – miročki, šarski i pule.
Miročki sir dolazi sa planine Miroč i pravi se samo u oblasti Đerdapa, a smatra se najbližim rođakom čuvenom halumi sira. Proizvodi se od punomasnog kravljeg mlijeka, a ponekada se u njegovu teksturu dodaju kravlje i ovčje mlijeko.
Priprema miročkog sira je jednostavna jer pravi ukus dobija tek kada ga grilujete i potopite u slanu vodu. Ne može da se istopi.
Nekada se smatrao vrhunskim delikatesom dok nije počelo sve više ljudi da ga konzumira, pa samim tim eksperimentiše. Kada se griluje, njegova spoljašnost postaje krckava, a unutra je zbog nemogućnosti da se istopi i dalje mekan. Najbolje se slaže uz čeri-paradajz, med, bijelo vino i salatu.
S druge strane, sir Pule koji dolazi iz Nacionalnog parka Zasavice smatra se jednim od najskupljih svjetskih sireva i pravi se od magarećeg mlijeka zbog čega je jako unikatan i rijedak. Potrebno je čak 25 litara mlijeka da bi se dobio 1 kilogram, a magarica može da proizvede dnevno samo 200ml mlijeka po jednoj muži.
Zato ih muzu tri puta dnevno. Ovaj sir ima samo 1 odsto mliječne masti, ali i antialergijska svojstva. Kilogram ovakvog sira obično košta 1.000 evra, ali Pule dostiže cijenu između 3 i 5 hiljada evra.
Treći sir je Šarski sir sa Kosova, odnosno Šar-planine.
