Ovo je biljka koja daje odličan med

Crnjuša (lat. erica carnea) pripada porodici vrijesova. Botanički je srodna ruzmarinu i borovnici, pojavljuje se kao grm i tada naraste do visine od 30 cm ili kao malo drvce visine oko 60 cm, a u širinu naraste i do 50 cm. Zbog toga je važno da između biljaka ostavite dodatni prostor, jer se brzo širi.

Ima polegle i blago izdignute grančice. Česta je u šumama bijelog i crnog bora i bora krivulja. Crnjuša pokriva velike površine  kamenitih i plitkih zemljišta, te se javlja kao njihova zaštita.

Lišće joj je igličasto, sjajno 5 – 9 mm dugo, 0.9 – 1 mm široko. Cvjeta rano, ponekad u januaru – februaru, pa do aprila. Cvijetovi crvene (carnea) boje su po 2 – 4 u pazuhu najvećeg lišća. Entomofilna vrsta. Za šumu je štetna, jer ometa prirodno osemenjavanje drveća. Zato je šumari negde uklanjaju. Cvjetanje je zabilježeno i u jesen, katkad i za vrijeme blagih zima i naravno u proljeće. Pčele je posjećuju, kad mogu da izleću. 

Čaj od crnjuše liječi reumu, bolesti bubrega i bešiku, bubrežne kamence i pijesak, pročišćava krv i na taj način pomaže kod ekcema, kožnih osipa i gihta. Čaj je dobar i za ispiranje upaljenih očiju i smanjivanje bolova u njima. Čaj upotrebljavaju i za umivanje i obloge.

Crnjuša je veoma medonosna biljka. U predjelima gdje se podudari vrijeme njenog cvjetanja sa vremenom izlijetanja pčela na ispašu, daje veoma kvalitetan, sasvim taman, skoro crn med, koji je po sadržini minerala bogatiji od svih vrsta meda, i koji se u narodu zove borov med, iako sam bor nije medonosna biljka. Boja meda koji pčele prave od njenog nektara, možda može da se dovede u vezu i sa imenom same biljke. Najbolja će paša biti kada posle duge zime, crnjuša cvjeta u martu, a proljeće malo porani. Tada će unos nektara omogućiti dobar razvoj legla, a jaka  društva  mogu u to vreijme napuniti košnice medom…

Najčešće se sreće u šumama crnog i bijelog bora, graba i bukve. Rasprostranjena je i do 2000 m n. v. Razmnožava se sjemenom i vegetativno.

Teško je odrediti zbog čega je ova biljka tako veselih i zivahnih boja i koja je, uz to, u vrijeme svoga cvjetanja, svakako najživopisnija i najvedrija pojava u prirodnom okruženju, dobila tako sumorno ime “crnjuša” ili, jednako često upotrebljavano “crnjuš”. Neki smatraju da je ovo ime biljka dobila zato što uglavnom raste u blizini crnoga bora. Drugi, a među njima, naravno, pretežu pčelari, tvrde da je ime dobila po medu koji daje. I jedno i drugo tumačenje deluje i prihvatljivo i ne baš sasvim prihvatljivo. Ostavljajući nekom radoznalom lingvisti da se, eventualno, pozabavi etimologijom reči crnjuša, crnjuš, pretpostavljamo da izvor imena crnjuša seže u daleku prošlost i da su na dugom putu do današnjih dana zameteni tragovi pravog razloga davanja ovakvog imena biljci. U našoj narodnoj medicini crnjuša se veoma rijetko i sa nepotvrđenim uspjehom koristi kod problema sa krvnim sudovima. Nijedna ozbiljna farmakopeja ne pominje crnjušu kao ljekovitu biljku.

Priprema čaja za reumu:

1 čajnu kašiku prelijte šoljicom vode, dodajte med.

Čaj od crnjuše ovako pripremljen najbolje je piti uveče prije spavanja.

 

Izvor: Domaćinska kuća

Ostavite komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.

Preporuka za vas

VIDEO