Kako se navodi u Strateškom planom ruralnog razvoja BiH 2018.-2021., sa stanovišta doprinosa ekonomiji, ukupnoj zaposlenosti i društveno-ekonomskom razvoju, poljoprivreda i prehrambena industrija su važne privredne grane ekonomije BiH, njenih entiteta i Brčko Distrikta BiH.
Tako je, u skladu sa ovim dokumentom, u BiH bruto dodana vrijednost (BDV) poljoprivrede (zajedno sa šumarstvom i ribolovom) u proteklom periodu varirala u apsolutnom iznosu (1,6-1,8 milijardi KM). Iako generalno raste, u relativnom smislu opada zbog bržeg rasta BDV drugih, nepoljoprivrednih, sektora (sa 8,1% u 2006. godine, na 6,2% u 2015. godini).
U Federaciji BiH BDV poljoprivrede kretala se između 707 (2006.) i 857 miliona KM (2015.), dok je u Republici Srpskoj u 2015. godini iznosio 857 miliona KM, a u 2016. godini 897 miliona KM. Učešće poljoprivrede u BDP Republike Srpske također opada, i 2015. godine je bilo 9,3%.
U Strategiji se i konstatuje da “dugoročni trendovi ukazuju na smanjenje broja stanovnika koji se bave poljoprivredom u BiH, ali da je “to je smanjenje sporo i ukazuje na agrarnu prezaposlenost, u odnosu na značaj i doprinos tog sektora stvaranju društvenog bogatstva”. Tako je zaposlenost u sektoru poljoprivrede prema anketama o radnoj snazi na kraju 2015. godine bila 17,9%, te se u BiH poljoprivrednom proizvodnjom, puno ili skraćeno radno vrijeme, bavi 147 hiljada stanovnika.
Strategija kaže i da su u poljoprivredi Federacije BiH 2015. godine bila zaposlena samo 2.832 radnika (0,6%), a neformalno (prema podacima ankete o radnoj snazi) još 53 hiljade radnika (10,6%), dok je u Republici Srpskoj u sektoru poljoprivrede fomalno 2015. godine zaposleno 1.759 radnika (0,9%), a neformalno čak 91 hiljada radnika (29,1%).
Bitno je i istaći da je “učešće poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda u vanjsko-trgovinskoj razmjeni BiH značajno, uz mnogo veće učešće u uvozu (2,8 milijardi KM, 18,1%, 2015. godina) u odnosu na učešće u izvozu (840 miliona KM, 9,4%, 2015. godina), a dostupni trgovinski podaci pokazuju da se pokrivenost uvoza izvozom poljoprivredno-prehrambenih proizvoda poboljšava, ali sporo (2006. godine 14,0%, a 2015. godine 29,4%.
Međutim, i pored toga što se poljoprivredi u BiH treba posvetiti dodatna pažnja, BiH i dalje spada u rijetke zemlje u svijetu koje nemaju državno ministarstvo poljoprivrede. Osim toga, BiH i jedina država na Starom kontitentu koja nema ni osnovnih strukturnih podataka o poljoprivrednim gazdinstvima, odnosno nema proveden sveobuhvatni popis poljoprivrede.
No, problemi koji sprječavaju razvoj poljoprivrede kao jedne od najvažnijih privrednih grana u BiH ovdje ne završavaju. Tako je BiH zemlja koja u regiji najmanje izdvaja za sektor poljoprivrede, dok istovremeno uvozi preko 70% hrane. Iako je Strategija ruralnog razvoja na državnom nivou usvojena, niske otkupne cijene, neodostatak radne snage, nekonkurentnost na stranim tržištima, nedostatan i sa evropskim legislativom neusklađen zakonski okvir, razbijenost poljoprivredika i njihovih udruženja na kantonalne i entitetske i dalje su gorući problemi.
Naš istraživački tim je u razgovoru sa relevantnim sagovornicima pokušao da dođe do jasnije slike kad su uzroci neprovođenja popisa poljoprivrede u pitanju. S tim u vezi, na naše pitanje “da li je po vašem mišljenju za popis poljoprivrede u BiH potreban Zakon o popisu poljoprivrede” iz Delegacije EU u Bosni i Hercegovini nam je, pozivajući se na Analitički izvještaj priložen uz Mišljenje Evropske komisije o zahtjevu BiH za članstvo, pored ostalog odgovoreno da je Bosna i Hercegovina u ranoj fazi pripremljenosti u oblasti poljoprivrede i ruralnog razvoja”
“Popis poljoprivrednih gospodarstava nije proveden u novije vrijeme (posljednji je održan 1960.godine), što predstavlja glavno ograničenje kada je u pitanju statistika poljoprivrede i dostupnost pouzdanih podataka za izradu politike poljoprivrednog i ruralnog razvoja”, navedeno je iz Delegacije EU, te podvučeno da je “potrebno usvojiti relevantne propise i metodologiju kako bi se pripremio statistički okvir za statistička istraživanja i analize u poljoprivredi.”
Obzirom da se, kako se dalje u odgovoru kaže, “vrlo ograničen broj statističkih pokazatelja izrađuje za poljoprivredu, uključujući i neke eksperimentalne procjene, zemlja treba značajno da unaprijedi svoj administrativni kapacitet u ovoj oblasti i da uspostavi fundamentalne instrumente i institucije za sudjelovanje u Zajedničkoj poljoprivrednoj politici (ZPP).”
Kad je zakonodavstvo u pitanju, iz Delegacije podvlače da ono treba da biti “usaglašeno na području cijele zemlje i da bude u skladu sa acquis-em EU” uz potrebu “uspostavljanja poljoprivrednih informacionih sistema u skladu sa okvirom EU”.
Uz navedeno, posebno je naglašena potreba da Bosna i Hercegovina “efikasno provede strateški plan za ruralni razvoj za period 2018 – 2021, osobito usaglašavanjem programa ruralnog razvoja i mjera podrške u cijeloj zemlji, te da usvoji metodologiju, odredi odgovornosti i budžetske elemente budućeg popisa poljoprivrednih gospodarstava” uz podsjećanje da ”napredak Bosne i Hercegovine u ispunjavanju zadatih prioriteta i preporuka treba dovesti do bržeg približavanja EU i do veće konkurentnosti i rasta sektora.“
I iz Direkcije za evropske integracije (DEI) su na naš upit podvukli da nepostojanje popisa poljoprivrednih gospodarstava “predstavlja glavno ograničenje kada je u pitanju statistika poljoprivrede i dostupnost pouzdanih podataka za izradu politike poljoprivrednog i ruralnog razvoja” te je “potrebno usvojiti relevantne propise i metodologiju kako bi se pripremio statistički okvir za statistička istraživanja i analize u poljoprivredi“.
Iz DEI-a još podsjećaju da je Evropska komisija među kratkoročnim prioritetima, koje BiH treba realizirati u godini nakon objave Mišljenja, navela i usvojanje metodologije, određivanje odgovornosti i budžetskih elemenata budućeg popisa poljoprivrednih gospodarstava, ali i usvajanje plana za pripremu narednog popisa stanovništva u 2020/2021. godini.
“Na potrebu provedbe poljoprivrednog popisa i dogovor o pravnom okviru ukazano je i ranije, na sastancima zajedničkih tijela EU i BiH uspostavljenih prema Sporazumu o stabilizaciji i pridruživanju” napominju iz DEI-a naglašavjući da je u ovom kontekstu relevantno preuzimanje odredaba Uredbe br.2018/1091 o integriranoj statistici na razini poljoprivrednih gospodarstava, te da su pitanje poljoprivrednog popisa pojedine države regije uredile zakonom (npr. u Hrvatskoj, Srbiji, Crnoj Gori).”
Na kraju, iz DEI-a zaključuju da je “obaveza da se treba provesti poljoprivredni popis i da se u pravni okvir u BiH na cijelom teritoriju treba preuzeti i provesti acquis, a nadležne institucije u skladu s Ustavom i zakonima određuju kojom vrstom akta će urediti to pitanje”.
Iako se odgovori koje smo dobili od strane Delegacije EU i DEI-a u mnogome poklapaju, suprotna mišljenja koja smo po ovom pitanju dobili od Agencije za statistiku BiH i Federalnog zavoda za statistiku sa jedne, te Republičke agencije za statistiku RS sa druge strane, ne ostavljaju previše prostora za optimizam da će u skoro vrijeme ovaj problemm biti riješen.
Tako su za naše istraživanje iz Agencije za statistiku BiH potvrdili da su sredinom ove godine dobili zadatak od Vijeća ministara BiH da otpočnu sa aktivnostima na pripremi Zakona o statistici BiH, Zakona o popisu stanovništva i Zakona o popisu poljoprivrede, te je kako se navodi, uskladu s tim, Agencija i formirala komisije za izradu navedenih zakona.
“Popis poljoprivrede je izuzetno važno statističko istraživanje za planiranje i razvoj sektora poljoprivrede u BiH koji, prema procjenama statističkih institucija, učestvuje u GDP-u sa oko 8%” podsjetili su iz krovne državne statističke agencije, te naglasili da će “popis poljoprivrede obezbijediti kvalitetne podatke za analize stanja i potencijala kao i planiranja razvoja poljoprivrede i ruralnog razvoja u BiH”.
Da je “popis poljoprivrede važan jer pruža uvid u stvarno stanje sektora, broj poljoprivrednih gazdinstava, broj poljoprivrednika i članova njihovih porodica, raspoložive površine poljoprivrednog zemljišta, strukturu posjeda, kvalitetu i starost raspoložive mehanizacije i opreme i brojne druge informacije koje treba poznavati da bi se poljoprivredna politika mogla precizno planirati i provoditi”, naglasili su i iz Federalnog zavoda za statistiku, napominjući također da je “njegovo provođenje jedna je od važnih preporuka Evropske komisije koju smo trebali ispuniti prve godine nakon provođenja popisa stanovništva”.
Iz ove agencije podsjećaju i da je “preporuka EK bila da se popis poljoprivrede provede na državnom nivou, po jednakim kriterijima i u okviru jedinstvenog sistema, jer za potrebe EU integracija svaka zemlja mora imati jedinstvene podatke na državnom nivou”, zaključujući da je “u tom slučaju zakon potreban, jer se njime propisuju svi neophodni preduvjeti koji osiguravaju traženi opseg i kvalitetu podataka koje zahtjeva Europska komisija”.
Na kraju, iz Federalnog zavoda za statistiku navode i da je “kod nas jedan entitet odbio podržati donošenje državnog zakona, a Europska komisija nije prihvatila provođenje popisa na entitetskom nivou, stoga je nastala pat pozicija koja i danas traje”.
Potvrdu da je “jedan entitet odbio podržati donošenje državnog zakona” dobili smo u odgovoru Republičkog zavoda za statistiku Republike Srpske.
“Stav Republičkog zavoda za statistiku Republike Srpske jeste da za sprovođenje popisa poljoprivrede nije potreban zakon o popisu poljoprivrede” navedeno je u odgovoru našem istraživačkom timu, dok se u nastavku tvrdi “da se ovo istraživanje u organizacionom i tehničkom smislu može urediti odlukama nadležnih institucija”. U kontekstu odgovora koje smo dobili iz Agencije za statistiku BiH i Federalanog zavoda za statititiku, posebno je zanimljiva tvrdnja Republičkog zavoda za statistiku RS da je “dogovor direktora tri statističke institucije sa prethodnih sastanaka da za provođenje popisa poljoprivrede nije neophodan zakon o popisu poljoprivrede, a dogovor je i da se intenzivira rad na jedinstvenoj metodologiji.”
Problem za poljoprivrednike u BiH predstavlja i zakonski okvir, na šta se kao što smo vidjeli osvrnula i Delegacija EU u Sarajevu. S tim u vezi, jedno od pitanja koje smo uputili Vijeću ministara BiH, te entitetskim minsarstvima poljoprivrede bilo je i “da li ste zadovoljni trenutnim zakonskim rješenjima u okviru kojih funkcioniše poljoprivreda u BiH?
Odogovre sa državnog nivoa i iz Republike Srpske nismo dobili, a iz federalnog ministarstva poljoprivrede pored ostalog su naveli da “”u slučaju zakonodavstva u okviru kojega funkcionira poljoprivreda u BiH nismu posve zadovoljni” uz obrazloženja da “sam krovni zakon, Zakon o poljoprivredi prehrani i ruralnom razvoju, ima ozbiljne nedostatke vezane za nemogućnost provođenja intervencija na tržištu, a posebno vezano za uspostavu IPARD strukture u BiH zbog čega nismo u mogućnosti našim poljoprivrednicima osigurati sredstva iz EU IPARD-a”.
Pored toga, navode iz ovog ministarstva, “izvoz domaćih poljoprivrednih proizvoda otežan je ili onemogućen zbog neusklađenosti spomenutog Zakona o poljoprivredi sa Zakonom o veterinarstvu i Zakonom o hrani”.
I predsjednik Udrženja poljoprivrednika FBiH, Nedžad Bićo je u odgovoru na isto pitanje ustvrdio da Zakon o poljoprivredi u BiH “uopšte nije dobar, a i tako loš kakav je uopšte se ne provodi niti poštuje”.
Bićo smatra da Zakon o popisu poljoprivrede “nije potreban, ali i da je sa druge strane “popis potrebno uraditi što prije”.
Izražavajući i svoje nezadovoljstvo visinom poticaja koji po njegovima riječima “uopšte ne zadovoljavaju potrebe poljoprivredne proizvodnje u BiH” Bićo konstatuje za naš istraživački tim da su “ustvari sredstva koja se izdvajaju socijala, a ne poticajna sredstva”.
Očigledno je iz priloženog da, kada je poljoprivreda u pitanju, nadležni u BiH još uvijek ne mogu naći zajednički jezik po mnogim pitanjima. No, šta je sa samim poljoprivrednicima? Da li su oni složni u pogledu svog jednistvenog nastupa i okupljanja oko zajedničkih interesa?
U tom kontekstu smo uputili pitanje predsjednik Udruženja poljoprivrednika FBiH, Nedžadu Bići, predsjednik Udruženja poljoprivrednih proizvođača i mljekara RS, Vladimiru Usorcu te prvom čovjeku Seljačkog saveza FBiH, Draganu Pavloviću koje je glasilo:
“Smatrate li da bi se osnivanje krovnog (na državnom nivou) udruženja poljoprivrednika pozitivno odrazilo na status poljoprivrednika i razvoj poljoprivrede u BiH uopšte?”
Jedini odgovor koji je stigao na našu adresu bio je onaj od strane Nedžada Biće za kojeg “razbijenost udruzenja i veliki broj istih pogoduje samo politici na način da preko udruženja provode svoje ciljeve”. Bićo je tako mišljenja da bi “osnivanje udruženja na nivou BiH bila dobra stvar koja može donijeti samo pozitivne stvari”.
Sličnog su mišljenja i u federalnom ministarstvu poljoprivrede:
“Osnivanje krovnog Udruženja poljoprivrednika omogućava definiranje interesa i zahtjeva poljoprivrednika na nivou cijele zemlje i to je sigurno potez u dobrom smjeru”, ocjenjuju tako iz ovog ministarstva ali i napominju da “samo osnivanje Udruženja neće biti dovoljno ako ono ne bude funkcioniralo na pravi način”.
Pored ostalog, podsjećaju i da “udruženje poljoprivrednika BiH samo po sebi ne može osigurati povlačenje sredstava iz EU fondova već da je ono samo jedan dodatni oblik organiziranja zainteresirane javnosti, a koja može imati ulogu u definiranju poljoprivredne politike u Bosni i Hercegovini”.
“Ako Udruženje poljoprivrednika uspije prevladati izazove svoje politizacije, a čega će sigurno biti, i ako istinski krene u pravcu ostvarivanja, prije svega ekonomskih interesa svojih članova, onda ono može biti važan faktor u tom procesu” nastavljaju iz federalnog ministarstva te dodaju:
“To će se najbolje vidjeti po stavu koji će zauzeti u vezi sa pitanjem uspostave IPARD strukture u Bosni i Hercegovini. Naime, kao što je poznato, uspostava IPARD strukture ključni je preduvjet za povlačenje EU sredstava u sektor poljoprivrede, a ta sredstva na godišnjoj razini trebaju dosezati čak do 25 milijuna eura godišnje. Radi se o sredstvima najvećim dijelom namijenjenim za izravnu potporu samim poljoprivrednicima, pa će ovo biti prvi veliki test pred kojim će se naći spomenuto Udruženje”.
Podsjećamo, 13.09.2019. godine u Vogošći, poljoprivrednici Bosne i Hercegovine održali su osnivačku skupštinu državnog udruženja.
Kako je tada navedeno, pitanja koja će biti u fokusu njihovog djelovanja pored ostalih će biti plavi dizel, zaštita domaće proizvodnje, PDV na poljoprivredne proizvode itd..
Tom prilikom su poljoprivrednici BiH naglasili da je potreba ovakvog udruživanja to što žele biti partner vlasti i Evropskoj uniji.
To je potvrdio i predsjednik Udruženja poljoprivrednih proizvođača i mljekara RS-a, Vladimir Usorac koji je i izabran za predsjednika državnog udruženja poljoprivrednika u osnivanju: “Poljoprivrednici se žele udružiti i biti partner vlasti na nivou države, da bi se rješavala pitanja koja su bitna za ovaj sektor. To je prije svega pitanje PDV-a, plavog dizela, vanjskotrgovinskog režima, opstanka i demografije na selu, proizvodnje hrane. Mislim da smo pokazali jedinstvo na skupštini, jer je sve prošlo uz korisnu diskusiju i jednoglasno usvajanje. Mislim da smo pokazali da ovdje u BiH nije do naroda, ipak je veliki problem politika. Ne želimo se miješati u politiku i ne tražimo državno ministarstvo, jer imamo pet hiljada zaposlenih u raznim agencijama, ministarstvima, opštinama u sektoru poljoprivrede.Ne mislimo da bi nam ministarstvo poljoprivrede na nivou BiH donijelo nešto novo” rekao je tako Usorac ističući i važnost saradnje sa entitetskim ministarstvima poljoprivrede.
Na osnivačkoj skupštini Udruženja poljoprivrednika Bosne i Hercegovine izabrani su Upravni i Nadzorni odbor, usvojen je Statut, te izabrani predsjednik i njegovi zamjenici, a predsjednik Seljačkog saveza FBiH i zamjenik predsjednika Udruženja poljoprivrednika BiH u osnivanju, Dragan Pavlović javnost je obavijestio da se “kreće dalje u formalnu proceduru registracije udruženja prema nadležnim institucijama na državnom nivou”.
Tom prilikom je i Mate Omazić iz Livna, koji se bavi uzgojem goveda, podržao osnivanje ovog udruženja uz očekivanje da će ono “pomoći u sinhroniziranju ovog sektora s politikama EU”:
“BiH se ne može gledati zasebno, nego uz okruženje koje je prvenstveno EU. U tom kontekstu, prvi zaključak koji se nameće jeste da bh. poljoprivreda nije konkurentna. A ono što nije konkurentno, samo je pitanje dana kada će nestati, tako da mislim da je svima nama poljoprivrednicima primarni cilj da podignemo bh. poljoprivredu na konkurentan nivo” naveo je Omazić dodavši da je “sistem poticaja nasljeđivanjem iz godine u godinu došao do oblika koji je više socijalna kategorija, što ne bi trebao biti, već pomoć poljoprivrednicima da se podignu u tehnološkom smislu na nivo gdje mogu ostvariti konkurentnu proizvodnju”.
Kad se radi o Instrumentu pretpristupne pomoći za ruralni razvoj, na zvaničnoj stranici Delegacije EU U BiH navedeno je “da se još uvijek čeka dogovor o uspostavljanju institucionalnih struktura koje bi omogućile zemlji da ostvari koristi od navedenog Instrumenta, te da preostaje još i unapređenje administrativnih kapaciteta i struktura za koordinaciju unutar sektora poljoprivrede i ruralnog razvoja”.
Kako se navodi dalje, “učinkovitost i usklađenost mjera podsticaja s propisima EU i dalje je nedovoljna za povećanje produktivnosti i konkurentnosti sektora, nema ni saglasnosti u vezi pravnog okvira za provođenje poljoprivrednog popisa, a poljoprivredna statistika i poljoprivredni informacijski sistem tek trebaju biti uspostavljeni i konsolidirani u cijeloj zemlji.”
Pored ostalog podsjeća se da je “IPA program pomoći EU podržao izgradnju kapaciteta i institucija u raznim područjima razvojnih politika, uključujući i pripreme za upravljanje IPA sredstvima (IPARD), kao i za uspostavljanje Informacijskog sistema za poljoprivredu”.
Podvučeno je također da “postojanje cjelodržavnih strategija jeste ključni preduslov koje zemlja treba ispuniti za mogućnost korištenja finansijske pomoći u okviru IPA-e II, ali da ova oblast nije bila obuhvaćena IPA II programskim okvirom (2014-2017) zbog izostanka ispunjavanja preduslova od strane zemlje korisnice, prije svega zbog nepostojanja Strateškog plana ruralnog razvoja Bosne i Hercegovine koji je usvojen tek početkom 2018. godine”.
Koliko je napredak BiH na putu ka EU bitan iz za sektor poljoprivrede jasno je i iz dijela u kojem se skreće pažnja da bi BiH “pristupila finansijskoj pomoći u okviru IPARD-a, neophodno je da ispuni složene uslove za uspostavljanje IPARD sistema i akreditovanje od strane Evropske komisije za upravljanje fondovima EU, a to se može desiti u kasnijim fazama pristupanja Evropskoj uniji, nakon što zemlja postigne dogovor o uspostavljanju sistema i ostvari napredak u zahtjevnim pripremnim procesima.”
S tim u vezi, osnovni uslovi koji su od strane EK postavljani pred BiH jasno stoje kako u Mišljenju EK, tako i u Analitičkom izvještaju gdje se navodi da je “BIH je općenito u ranoj fazi kada je u pitanju nivo spremnosti da preuzme obaveze koje proističu iz članstva u EU i potrebno je značajno ubrzati proces usklađivanja s acquis-em te provesti i primijeniti odgovarajuće zakonodavstvo” te da je pored ostalog posebnu pažnju potrebno posvetiti i poljoprivredi i ruralnom razvoju.
U tom kontekstu, iz Analitičkog izvještaja izdvajamo:
“Bosna i Hercegovina je u ranoj fazi pripremljenosti u oblasti poljoprivrede i ruralnog razvoja. Bosna i Hercegovina treba značajno da unaprijedi svoj administrativni kapacitet u ovoj oblasti i da uspostavi fundamentalne instrumente i institucije za sudjelovanje u Zajedničkoj poljoprivrednoj politici (ZPP). Bosna i Hercegovina treba da obezbijedi da njeno zakonodavstvo bude usaglašeno na području cijele zemlje i da bude u skladu sa acquis-em EU. Treba uspostaviti poljoprivredne informacione sisteme u skladu sa okvirom EU. Zemlja takođe treba da počne da se priprema za novi strateški plan za ruralni razvoj za period poslije 2021. U narednoj godini, Bosna i Hercegovina bi posebno trebalo da: efikasno provodi strateški plan za ruralni razvoj za period 2018-2021, osobito usaglašavanjem programa ruralnog razvoja i mjera podrške u cijeloj zemlji; usvoji zakone o organskom uzgoju i vinu na nivou države; usaglasi na teritoriji cijele zemlje zakone o politici kvaliteta, uključujući zaštićene oznake porijekla, geografske oznake i zajamčeno tradicionalnog specijaliteta.”
Na kraju, jasno je da je pred BiH veliki posao kada je razvoj njenog poljoprivrednog sektora u pitanju. Relevantni dokumenti i i smjernice iz EU, ali i programi pretpristupne pomoći za ruralni razvoj koji nam se nude, nedvojbeno su alati koji su dovoljni da se taj proces ne samo pokrene, već i dobije zamah koji bi ovu granu privrede u BiH u velikoj mjeri osnažio.
Sa druge strane, iako poljoprivrednici u BiH čine korake ka mogućnosti jedinstvenog nastupa u cilju ispunjavanja svojih interesa i stvaranja boljih preduslova za efikasniji rad, čini se da je politika ta koja je, kao i u mnogim drugim segmentima privrede, i dalje najveća kočnica napretka.
