Januar je, kao početak nove godine, idealan mjesec za započinjanje raznih poslova. Iako januar važi za ,,mrtav” mjesec u pogledu povrtarstva, uz adekvatnu opremu (zagrijavanje plastenika. staklenika, tunela itd.) možete posaditi brojne kulture i postaviti temelje za uspješan početak godine u povrtarskom smislu. Pripremili smo za vas nekoliko povrtarskih kultura koje možete posaditi i gajiti već u januaru.

PATLIDŽAN

Elegantan, sjajan i zaobljen – patlidžan (Solanum melongena) je na našoj listi povrća za sadnju u januaru. Uzgajan u Kini i Indiji više od 1.500 godina, ova botanička ljepotica je odličan izvor vitamina B1, kalijuma i folata. Nekada glavni sastojak musake i baba ganuša, patlidžan možete uzgajati u različitim uslovima. Sve što mu je potrebno je toplo mjesto, sunčeva svjetlost, vlažan kompost i uravnoteženo đubrivo.

Potrebno je strpljenje sa patlidžanom jer se sporo pokreće, zbog čega je dobra ideja da počnete sa patlidžanom upravo u januaru. Što ih ranije posadite, to bolje. Pronađite mjesto sa suncem i držite ih unutra dok ne prođe opasnost od mraza. Ovi usjevi najbolje uspijevaju u zagrijanom stakleniku. Inače, pri sadnji je patlidžan idealna prateća biljka paradajza i paprike.

Pročitajte: Kako se gaji zdravo povrće PATLIDŽAN?

Iako su lako dostupne u tamnoljubičastim nijansama, takođe možete eksperimentisati sa bijelim, zelenim i prugastim varijantama. Odlične sorte koje možete isprobati uključuju „Long Purple“ visokog prinosa i „Moneimaker“ u ranom usjevu.

CELER

Botanički poznat kao Apium graveolens var. rapaceum, celer nije teško uzgajati – samo je potrebno vrijeme. Zahvaljujući sporom klijanju i dugoj sezoni rasta, sada bi trebalo da ga sijete u plitke saksije, održavajući kompost samo vlažnim. Zaštitite ga od hladnoće i slobodno navodnjavajte.

Održavajte tlo plodnim i vlažnim dok se usjevi gomilaju, dobro zalijte i pokušajte sa malčiranjem za maksimalan prinos. Braćete ga od kraja septembra, ostavljajući ga u zemlji što duže za intenzivnije ukuse. Celer je dobra prateća biljka za prokelj i zelenu salatu.

Inače, celer se odlično skladišti i čuva osam mjeseci.

KARFIOL

Za one koji žele da uzgajaju karfiol (Brassica oleracea), najsjajnije bijele sorte su najbolje za sadnju u januaru, najbolje u stakleniku. Krafiolu su potrebne stalne hladne temperature, plus bogato, vlažno tlo ispunjeno đubrivom. Ovim kupusnjačama je u hladnoj sezoni takođe potrebno mnogo svjetlosti da bi razvili slojeve lišća kako bi zaštitili glavicu.

Posadite ga na sunčanom mjestu, dok je još relativno svježe, što će omogućiti stabilan rast. Dodavanje stajnjaka daje biljkama podsticaj pri sadnji, a malčiranje održava tlo hladnim i vlažnim. Uzgajajte ga zajedno sa brokolijem, a prostor popunite rotkvicama i cveklom. Berba ide na tri-četiri mjeseca, u zavisnosti od sorte, kada su glavice pune i čvrste.

BATAT

Ukusnija, hranljivija alternativa klasičnom krompiru? Slatki krompir, batat (Ipomoea batatas) je i mnogo više od toga, a jedna je od najboljih povrtarskih kultura koju možete posaditi u januaru. Bilo da se odlučite za crvenokožne, ili mekše narandžaste američke tipove, početak nove godine je ključan za to da znate kako da uzgajate slatki krompir – zato nemojte odlagati.

Proizvodnja rasada ranog povrća u toplim lejama je široko zastupljena prvenstveno jer je reč o metodi koja je dostupna i malim i velikim povrtarima. Za yagrijavanje se koristi biološko izvor energije kao što su svjež (nezgoreli) stajnjak, slama i plijeva, a mogu i topla voda i električna energija. Članak smo posvetili pripremi tople leje sa stajnjakom.

Tople leje mogu biti ukopane ili nadzemne, jednostrane ili dvostrane. Nadzemne su lakše za rukovanje i jednostavnije. Ipak, njihov nedostatak u odnosu na ukopane je povećan utrošak stajnjaka za oko 30 odsto.

Klasična topla leja ima dužinu 4 metra i širinu 1,5 metar. Leju treba postaviti u pravcu istok-zapad, po dužini.

Elementi tople leje

Pokrivni deo za toplu leju, koji je napravljen od rama i drvenog okvira, zastakljen prozorskim staklima debljine 2 mm, veličine obično 150x100cm, a može se pokriti i plastičnom folijom jednoslojnom ili dvoslojnom (praktičnije je i jeftinije).

Ram uokviruje toplu leju i na njega se oslanjaju prozori. Ramovi se prave od dasaka širine 20-30 cm i debljine 3-4 cm, a za ukopane se mogu upotrijebiti oble gredice prečnika 12-15 cm. Veliku pažnju treba obratiti na položaj daske koja se postavlja sa sjeverne strane. Ona treba da bude nešto viša od daske koja se postavlja suprotno, sa južne strane, čime se obezbijeđuje oticanje kiše niz prozor i bolja osunčanost leje.

Pročitajte: Dezinfekcija supstrata za dobar uspjeh

Zemlja za tople leje je posebno pripremljena u smislu hranljivih materija, fizičkih svojstava, kao i dezinfekcije zemljišta, što sve zajedno pruža optimalne uslove za razvoj biljaka. Miješanje zemlje i dobro zgorelog stajnjaka vrši se u odnosu 1:1. U ovaj supstrat može da se doda i 10-15% pijeska.

Najvažniji element je, naravno, svjež stajnjak sa kojim se topla leja grije.

Priprema stajnjaka za grijanje leje

Pripremanje stajnjaka za yagrijavanje tople leje počinje desetak dana pred podizanje tople leje i to tako što se stajnjak slaže u formu za zagrevanje pored mjesta gde će biti tople leje. Tom prilikom se miješa sa slamom i plijevom u odnosu 1:1 i ako je suv povremeno se kvasi toplom vodom.

Poslijee nekoliko dana gomila se upali i počne jako da se puši. Takav stajnjak se slaže u trap ili se koristi za površinske leje.

Ovako napravljena mješavina dugo zgorijeva, odnosno griju leju, jer sadrži mnogo celuloze iz slame, tako da se eliminiše nedostatak kratkog trajanja zgorevanja i grijanja goveđeg stajnjaka. Na ovaj način produžava se vrijeme grijajanja sa 32 na 60 dana, računajući 15 °C kao donju granicu potrebne toplote u supstratu.

Postupak punjenja tople leje

Na samoj površini zemlje (ili na dnu trapa, ako je leja ukopana) ređa se kukuruzovina ili neki drugi biljni materijal u tankom sloju, koji će služiti za odvođenje viška vode i da se ne gubi toplota.

Preko ovog sloja ređa se stajnjak. Slaganje stajnjaka u leji vrši se u ravnomjernom sloju potrebne debljine (obično 50-70 cm), poslije čega se gaženjem sabija. Debljina sloja stajnjaka zavisi od toga kakva je klima u određenom periodu, da li se leja podiže u toku zime ili ranog proleća i koliko će dugo biljke biti u njoj. Sloj stajnjaka koji služi za grijejanje mora da bude za 50 santimetara duži i širi od rama leje, kako bi se obezbijedilo dobro grejanje ivičnih dijelova leje.

Sledeći korak je rasturanje gašenog ili negašenog kreča po površini da bi se povećala bazičnost, odnosno smanjila kiselost sredine, te se pečurke u leji sa rasadom neće pojaviti.

Preko složenog stajnjaka postavlja se ram, nasipa se zemlja, obavlja sjetva i sve zatvara.

Najvažnija preventivna mjera za zdrav rasad je redovno provetravanje toplih leja, kako ne bi došlo do pojave parazita koji izazivaju polijeganje rasada.

Izvor: Dipl.ing Gordana Rehak, PSSS Šabac