Naslovnica Blog Stranica 61

Kako da vam orhideja cvjeta tokom cijele godine

Orhideja ne zahtjeva mnogo njege, a jarke boje njenih cvjetova osvjetljavaju čak i najmračniju sobu. Bilo da ste dobili orhideju na poklon ili ste je sami kupili, ako želite da vam traje duže od mjesec dana, koristite ove trikove:

Zalijte orhideju onda kada treba

Kako ćete najbolje primjetiti da vaša biljka vapi za vodom, odnosno da je dehidrirana?

Ako su listovi orhideje beživotni, smežurani i mogu da se saviju prema gore, sve su to znaci dehidracije. Ako je koren bijelo sive boje i naboran, vrijeme je i za akciju zalivanja.

Kada dođe vreme za zalivanje, potopite korenje u vodu, a da voda ne dodiruje listove ili cvjetove, a poslije 20-ak minuta iznesite orhideju napolje da se preostala voda dobro ocijedi.

Vratite orhideju u njenu posudu i, ako je potrebno, nježno obrišite listove vlažnom krpom.

Orhideje vole svijetle prostore, ali ne i direktnu sunčevu svijetlost koja oštećuje listove, pa uvijek imajte na umu ovaj detalj kada pozicionirate svoju omiljenu biljku u stanu.

Isjecite oštećene dijelove biljke

Prije nego što počnete da sječete, dezinfikujte makaze alkoholom. Odsjecite neupotrebljive i već suve korijene i stare cvjetne stabljike.

Ne zaboravite da isječete tačno iznad čvora, jer ako i kada bilo kakva infekcija uđe, čvor će zaustaviti njeno napredovanje.

Ako je neki od listova oštećen, i njega odrežite. Stari listovi oko stabljike mogu izazvati trulež, tako da ne zaboravite ovaj korak kada sječete.

Pametan trik je da prepolovite list, a onda kada dođete do stabljike, lakše ćete ga otkinuti.

Orhideja obično ima puno vazdušnih korena koji se nalaze iznad kontejnera, odnosno odmah ispod listova biljke. Nemojte ih sjeći.

Oživite cvijet uz pomoć crnog čaja

Stavite običnu vrećicu crnog čaja u teglu filtrirane vode i ostavite da odstoji oko pet minuta.

Nakon što se ohladi, stavite koren orhideja u rastvor čaja i ostavite da odstoji u tegli cijeli dan. Uveče izvadite orhideju iz tečnosti, ne bacajte je još i ostavite da se korijenje osuši van tegle. Sljedećeg jutra vratite korijene orhideja u teglu vode za čaj.

Ova tečnost je bogata taninskom kiselinom, koja šalje signal korenovom sistemu da je vrijeme za rast.

Držite se ovog procesa ponavljanja mokrih i suvih ciklusa nekoliko dana i vidjećete veliku razliku u listovima i korenima.

Korijeni će se pretvoriti iz bijelog u zeleno, a listovi će ponovo postati kruti.

Inače, ako poslije ovog postupka namjeravate da presadite orhideju, obavezno koristite mješavinu za orhideje (koja se sastoji od raznih kora) i omogućite protok vazduha za njihovo korijenje jer to sprečava truljenje, piše Informer.

Evo zbog čega nikako ne smijete da podgrijavate spanać

Spanać je jedna od onih nevjerovatno zdravih namirnica koju smo prezirali kao mali, a koju su nas uvijek tjerali da jedemo. Da nije bilo Popaja, možda ga nikada ne bismo ni probali, ali sada kao zreli ljudi, smo vrlo svjesni prednosti i koristi koje ovo povrće ima.

Sadrži velike količine vitamina i minerala, kao što su folna kiselina, vitamin A, B, C, E, gvožđe, mangan i kalijum. Takođe sadrži lutein i zeaksantin i zato je odličan borac i u borbi protiv virusa i zaraza. Ovo povrće se lako priprema i odličan je prilog uz meso i neki drugi izvor proteina, jer se lako vari i jer poboljšava ukus mesa.

Pročitajte: Odmah ćete ga početi jesti – Devet dobrobiti spanaća

Zašto se spanać ne smije podgrijavati?

Međutim, veliki broj ljudi ne zna da se spanać ne smije podgrijavati. Kada se spanać zagrijava, nitrati koji se nalaze u spanaću prelaze u nitrite, koji dalje prelaze u nitrozamine koji mogu biti vrlo štetni , pa čak i kancerogeni po ljudski sistem.
Zato se spanać nikada ne kuva mnogo i dovoljno je samo da ga prokuvate par minuta u ključaloj vodi. Prvo kuvanje spanaća neće dovesti do ogromnog stvaranja nitrozamina, ali svako sljedeće podgrijavanje će povećati tu koncentraciju. Zato spanać uvijek jedite hladan poslije kuvanja i uspjećete da ostanete zdravi i da iskoristite sve korisne sastojke ovog nevjerovatnog povrća.

Ne bacajte čepove od plute, spas su pri kuvanju – Čuvaćete ih kao oči u glavi

Da li i vi bacate čep od vina u kantu? Nakon saznanja koliko vam može pomoći u kuvanju, više to sigurno nikada nećete raditi.

Ovaj mali, neupadljivi predmet može vam biti od koristi čak i nakon što popijete piće. Štaviše, zahvaljujući njemu ćete uštediti više od jedne kuhinjske katastrofe. Od danas, umjesto da ga bacite u kantu, ubacite ga u lonac i vidite šta će se desiti.

Ako još niste znali za ovaj trik, bićete iznenađeni, jer zaista funkcioniše i pravi vam je saveznik u kuhinji.

Pampur će vam pomoći da sačuvate varivo koje vam je zagorilo. Jela koja mogu lako da zagore i zahtjevaju puno miješanja, a posebno kada se radi o kuvanju kupusa, čepovi od vina će vam pomoći u tome.

Pročitajte: Dodajte jedan sastojak u tijesto i vaše pecivo će biti svježe danima: Jeftin je, a većina ga već ima u kuhinji

Budući da je teško stajati pored lonca s varjačom nekoliko sati, kupus se često lijepi za dno, a miris paljevine prožima čitavo jelo. Katastrofa? Ne nužno. Čep za vino će pomoći.

Ako vam se desi da vam zagori varivo, samo ga stavite u drugu posudu (bez zagorenih ostataka, naravno), dodajte čep od vina i prokuvajte. Drvo bi trebalo da apsorbuje miris paljevine, zahvaljujući čemu će našoj čorbi povratiti prvobitni ukus.

Kasnije, potrebno je samo da izvadite čep i uživate u ukusnoj čorbi od kiselog kupusa.

Proces inkubiranja – Optimalni uslovi za različite vrste jaja

Proces inkubiranja – Prije nego što inkubator naselimo jajima treba provjeriti pravilnost njegovog rada. To se odnosi na pravilnost i ispravnost uređaja za temperaturu, vlažnost vazduha i provjetravanje (inkubator se stavlja u pogon 24h prije unosa jaja).

Inkubator se čisti, pere i dezinfikuje sredstvima koja ne škode jajima i pilićima (21ml formalina, 21ml vode, 15-17gr kalijum permanganat se koristi za plinjenje na zapreminu od 1 m3). Nakon pripreme inkubatora vršimo pripremu jaja za inkubaciju: dezinfekciju jaja (rastvorom 1L destilovane Vode + 10ml omnisana + 20ml H2O2), kako ne bi došlo do temperaturnog šoka jaja se postepeno (4-6 h pre početka inkubacije) zagrijavaju na temperaturi 22-23 stepeni Celzijusa u predvaljaonicima.

Pročitajte: Kako spriječiti kokoške da kljucaju jaja?

Proces inkubiranja

Nakon ove pripreme započinje proces inkubiranja. Višeslojni inkubator treba da zadovolji sljedeće uslove:

  • kod kokošijih jaja 1-18 dana, temperatura treba biti 37.6-37.8 C, vlažnost vazduha 60-65%, okretanje jaja 12 puta dnevno i vršimo pregled jaja 6 i 18 dana. Od 19-21 dana temperatura u intervalu 37.5-37.6°C, pri čemu je vlažnost vazduha 75-80%.
  • kod ćurećih jaja od 1-24 dana temperatura treba biti 37.5-37.7 C, vlažnost vazduha 60-65%, 12 okretanja jaja dnevno i pregled jaja vršimo 7 i 16 dana. Za period od 25-28 dana temperatura je 37.3-37.6 C, vlažnost vazduha 60-70%. Temperatura i vlažnost vazduha pri inkubiranju plovčijih jaja je približno ista kao kod ćurećih.
  • pri inkubiranju guščijih jaja od 1-25 dana temperatura je u intervalu 37.5-37.7°C, vlažnost vazduha je 60-65%, 12 okretanja jaja dnevno i pregled jaja obavljamo 12 i 22 dana. Od 26-30 dana temperatura je 37.2-37.5°C, vlažnost vazduha 75-80%. Maksimalna koncentracija ugljen dioksida je 0.3-0.4% u predvaljaonik, a 0.5-0.6% u valjaonik.

Srđan Zafirović dipl.ing.stočarstva

Uzgojem dobija na stotine glavica luka svake godine: ‘Evo kako ga posijati već ovaj mjesec‘

Novinar, vrtlar i bloger Drew Swainston kaže kako uzgoj iz sjemena u zatvorenom prostoru može zahtijevati dodatno vrijeme i trud, ali se isplati.

Luk je nezaobilazna namirnica u gotovo svakom kućanstvu: nalazi se u većini jela, a može se jesti i sirov, kao prilog, u salatama… Novinar i vrtlar Drew Swainston, koji stoji iza bloga Perennial Nerd, tvrdi da je luk vrlo jednostavan za uzgoj, čak i za one koji tek počinju uzgajati povrće.

„Postoje različiti načini za uzgoj koji ne zahtijevaju mnogo održavanja, ali postoje stvarne prednosti koje sam otkrio iz sadnje sjemena luka. Uzgajao sam luk dugi niz godina za kuvare, u vrtovima u kojima sam radio, a nastavljam ga uzgajati na svojoj okućnici. Uvijek sam težio uzgoju luka iz sjemena, počevši od zatvorenog prostora u prvim mjesecima godine, iako možete posaditi sjeme luka i izravno u zemlju“, napisao je Swainston za H&G, gdje je pojasnio kako se i kada luk uzgaja iz sjemena.

Zašto uzgajati luk iz sjemena?

„Uzgoj luka iz sjemena nije težak proces“, smatra Swainston. Prema njegovom iskustvu, jedna od glavnih prednosti uzgoja luka iz sjemena je ta da dobivene lukovice obično budu veće, a ujedno je manja vjerovatnoća da će propasti po vrućem vremenu. S druge trane, potrebno je malo više vremena i truda, ali vrijedi pokušati i vidjeti kakvi se rezultati mogu postići.

Kada sijati luk u zatvorenom prostoru?

Sjetva sjemena luka u prosincu rezervirana je za one koji žele velike lukovice, a uključuje topli staklenik i adekvatno svjetlo.

„Sjeme luka može se sijati u zatvorenom prostoru od sredine do kasne zime, u siječnju ili veljači. Uvijek sam bio sretan što sam kao profesionalni vrtlar imao grijani staklenik, gdje sam počeo sijati sjeme luka u siječnju. Ako imate luksuz toplog okruženja i rasvjetu koja je upaljena 12 sati dnevno, sjeme luka možete posaditi u siječnju. Inače je možda najbolje pričekati veljaču te upotrijebiti propagator, specijalni uređaj za poticanje rasta i klijanja biljaka, ili iskoristiti toplinu sunčevih zraka na prozorskoj dasci. Sadnice luka trebale bi snažno klijati ako možete osigurati stalnu temperaturu od 10-15°C“, savjetuje.

Kada saditi sjeme luka na otvorenom?

Sjeme luka može se sijati izravno na otvorenom nakon što se tlo zagrije i bude obradivo u proljeće. No, ne preporučuje se sijati sjeme u hladno ili mokro tlo. Korištenje pokrivača tla može pomoći u zagrijavanju tla prije sjetve.

Kada saditi luk iz sjemena?

Za presađivanje presadnica luka u povrtnjak najbolje je pričekati da prođu mrazevi. Idealno vrijeme za sadnju luka bilo bi u periodu od sredine do kasnog proljeća. Sadnice bi trebale biti visoke 15 do 20 centimetara. Neki uzgajivači orezuju korijen i stabljiku svojih sadnica prilikom presađivanja, smatrajući kako će time dobiti jače sadnice i veće lukovice.

„Da budem iskren, to je nešto što sam radio kada sam uzgajao poriluk, ali ne i kada sam uzgajao luk. I svejedno sam uspio dobiti bogatu žetvu i veliki luk. Međutim, možda bi se isplatilo isprobati s nekim sadnicama kako biste mogli usporediti rezultate“, rekao je Drew Swainston.

Bijeli sljez – Siguran i efikasan saveznik u borbi protiv kašlja

Bijeli sljez – Ovo je biljka koje se vjerovatno svi sjećamo iz ranog detinjstva, kada su nam mame pri svakog spomenu bolnog grla ili početka kašlja davale čaj ili sirup od bijelog sljeza za kašalj, za djecu.

Bijeli sljez je jedna od rijetkih biljaka , koja je potpuno bezbjedna i za odojčad, pa se koristi za bebe stare tek nekoliko dana, obično kao čaj ili u vidu sirupa za kašalj.

Kašalj i prehlada

Suva usta

Koje vitamine davati živini?

Kao i svim domaćim životinjama i živini su neophodni vitamini za normalno funkcionisanje, dobro zdravlje i proizvodnju.

Kada govorimo o živinarskoj proizvodnji, obično je to intenzivna proizvodnja gde je stres obavezan pratilac živine. Zbog tog stresnog stanja najčešće dolazi do nedostatka vitamina, takozvane hipovitaminoze.

Hipovitaminozu, tj nedovoljnu količinu vitamina u organizmu živine, izaziva nepravilna ishrana, nepravilna njega i držanje živine, neodgovarajuće osvetljene i zagrijavanje, prevelika gustina naseljenosti, prisustvo štetnih gasova u objektu i nedovoljna ventilacija.

Da bi se sve ovo izbjeglo u ishrani živine se koriste potpune smješe i vitaminski premiksi za svaku kategoriju živine posebna smješa i premiksi. Taj nedostatak se naročito odnosi na vitamine A, D, B2 i B12, koje živina dobija koristeći u ishrani razne premikse, a u uobičajenim hranivima ih nema u dovoljnim količinama. Zato se u intenzivnoj živinarskoj proizvodnji isključivo koriste industrijski proizvedene smješe sa preciznim procentom hranljivih materija za svaku kategoriju živine posebno, uz odgovarajući miris i ukus.

Nedostatak vitamina u hrani izaziva u organizmu živine čitav niz poremećaja i bolesti, a ako takvo stanje duže potraje, dolazi i do uginuća.

Strogo uzev, vitamini ne spadaju u grupu hranljivih sastojaka, ali su ipak neophodni za život, razvitak i razmnožavanje životinja.

Vitamin A

Neophodan je za pravilno odvijanje životnih procesa u organizmu, a poseban značaj ima za pravilno funkcionisanje organa za varenje i disanje i čula vida.

Međutim životinjski organizam nije u stanju da sam spravi vitamin A, već ga dobija iz hrane. Ovaj vitamin sadrže hraniva životinjskog porijekla, dok se u hranivima biljnog porijekla nalazi samo njegov provitamin – karotin, koji se u organizmu životinje pretvara u vitamin A.

Vitamin D

Omogućava organizmu da pravilno iskorišćava mineralne sastojke – kalcijum i fosfor. Kao posljedica nedostataka ovog vitamina kod mladih grla javlja se bolest rahitis (krivljenje kostiju), a kod nosilja pojava nošenja jaja bez ljuske. U težim slučajevima nedostatak vitamina D dovodi i do uginuća.

Ovaj vitamin se javlja u više raznih oblika, od kojih su za živinu najvažniji D3 i D2.

Vitamin D3 nalazi se u hranivima životinjskog porijekla (ribljem ulju, mlijeku), a D2 u biljnoj hrani i kvascu.

Primijećeno je da pod uticajem sunčevih zraka neke materije u koži životinja dobijaju svojstva vitamina D.

Vitamin E

Važan je za pravilan razvitak i rast podmlatka, a potpomaže i razmnožavanje živine. Kao posljedica nedostatka ovog vitamina kod pilića se javlja bolest poznata pod imenom – ludilo pilića, a nosilje nose jaja s malim procentom izvođenja.

Ovaj vitamin se nalazi naročito u svježim zelenim hranivima, a sadrže ga i neka biljna ulja.

Vitamin K

Ovaj vitamin utiče na zgrušavanje krvi. Kao posljedica nedostatka ovog vitamina kod podmlatka se javlja potkožno krvarenje.

Ima ga dosta u svježim zelenim hranivima, a  nalazi se i u nekim hranivima životinjskog porijekla.

Vitamin B

Vitamin B je zajedničko ime za čitav niz materija sličnih osobina i djelovanja na životinjski organizam, pa se zato obično govori o vitaminima B kompleksa.

Od vitamina iz ove grupe za živinu su od većeg značaja: vitamin B1, B2 (zove se još i riboflavina), pantotenska kiselina, nikotinska kiselina, holin, i vitamin B12.

Vitamini B kompleksa nalaze u manjoj ili većoj količini u većini hraniva biljnog i životinjskog porijekla.

U nedostatku pojedinih vitamina iz ove grupe, u organizmu živine dolazi do raznih poremećaja: poremećaj ravnoteže, zapaljenje kože, uginuće zametka u jajima, zaistajanje podmlatka u porastu u razviću itd.

Radovi u pčelinjaku tokom zime

Zima je vrijeme mirovanja za pčele, ali i dalje postoje određeni poslovi koje pčelari trebaju obaviti kako bi osigurali dobro stanje svojih košnica.

pčelarska oprema

Kako pčele vole mir, obezbjeđivanje mira na pčelinjaku predstavlja zajedničku karakteristiku tokom zimskih mjeseci. Ovaj period je pogodan za popravke starih i oštećenih košnica, pravljenje ramova ili uklanjanje starog saća u starim kako bi se zamijenilo sa novim kao i izrada novih košnica. Sve su to bitni faktori dobrog prezimljavanja i dobre pripreme za narednu pčelarsku godinu.

Ono što je karakteristično za mjesec januar u većini krajeva jeste pojava sniježnog prekrivača koji može zatrpati košnice. Snijeg može da bude koristan, pogotovo ako je rastresit, ima funkciju izolatora, štiti od niskih temperatura i vjetrova, tako da pčele u košnicama prekrivenim snijegom manje troše hrane.

Pročitajte: Ishrana pčela tokom zime

Međutim prilikom njegovog topljenja može doći do pojave leda na ulazu u košnice, koji se mora redovno čistiti kako ne bi došlo do njegovog potpunog zatvaranja što može dovesti do uginuća pčelinjeg društva. Pčelar može takođe preduzeti mjere kako bi košnice izolovao od hladnoće, dodavanjem dodatnih slojeva izolacije ili postavljanjem vjetro-prpousnih ograda oko košnica.

U toku zime moguća je pojava miševa i poljskih glodara, da tražeći povoljno stanište za prezimljavanje kao i izvor hrane naprave veliku štetu u pčelinjaku. Ovi glodari se hrane saćem, medom, cvijetnim prahom kao i pčelama koje na niskim temperaturama nisu sposobne da se odbrane.

Pročitajte: Kako tokom zime provjeriti da li je u košnici sve u redu, a pri tome ne uznemiriti pčele

Zbog svih ovih mogućih opasnosti kontrola pčelinjaka i tokom zime treba da bude redovna, najčešće se obavlja kontrola zujanja. Ravnomjerno i tiho zujanje je siguran znak da je u košnici sve u redu, tako kada se kucne u košnicu zujanje se pojača, a zatim umiri što nam pokazuje da je sa društvom sve u redu, ukoliko se zujanje nastavi ili naglo prekine košnicu treba pregledati.

Iako zbog niskih temperatura košnice nije preporučnjivo otvarati u ovom periodu, ukoliko se primijeti da nešto sa pčelama nije u redu, treba otvoriti i pregledati društvo. Ako se prilikom otvaranja primjeti da su društva stradala košnice treba odmah očistiti i izprazniti, ako je društvo zdravo treba očistiti podnjaču i presložiti ramove te one sa medom primaći klubetu.

U ovom periodu matica polako počinje da polaže jaja, čime se odrđeni broj radilica aktivira na ishrani legla, pa se i javlja veća potreba za polenom i medom. Kako se povećava potrošnja hrane, stvara se i veća količina vodene pare pa treba povesti računa oko ventilacije same košnice.

Prihrana pčela pogačama u ovom period takođe nije karakteristična, osim ako se ne radi o slabijim društvima kojim je to neophodno da pržive zimu i bolje se razviju na proljeće.

Ukoliko postoji potreba za spajanjem društva zbog gubitka matice, to treba obaviti u toploj prostoriji ako su spoljašnje temperature previše niske.

Kada uspiješno prezime, pčelinja društva će po svom prirodnom nagonu, u borbi za opstanak i produženje vrste, početi da se obnavljaju prilivom mladih pčela radilica koje se izvode iz prvog legla.

Da li je bezbijedno jesti luk i krompir kada proklijaju?

Nema dobrog ručka bez luka, to zna svaka domaćica. Tako kažu i profesionalci koji tvrde da luk poboljšava ukus različitih jela.

Ali šta kada ove namirnice proklijaju? Da li je bezbijedno konzumirati crni ili bijeli luk koji je proklijao?

Osnovni razlog klijanja luka je prisustvo vlage, pa nije neuobičajeno da proklija. Kada primijetite zelene izdanke na bijelom ili crnom luku, važno je znati da su i dalje jestivi. Iako se ukus može malo promijeniti kada proklijaju, klice nisu toksične i neće vam naškoditi, pa ih slobodno možete konzumirati.

Klice mogu biti gorke, posebno ako jedete sirovi luk, pa ih jednostavno odsijecite. Ako nema znakova truljenja ili plijesni, kako crni, tako i bijeli luk su bezbijedni za konzumiranje.

Kako da produžite svježinu luka?

Kako biste produžili svježinu luka, važno je čuvati ih pod određenim uslovima. U suprotnosti sa čestim vjerovanjem, čuvanje luka u frižideru nije preporučljivo.

Najvažnije je osigurati da mjesto gdje čuvate luk nema puno svjetlosti i vlage kako bi se spriječilo klijanje. Takođe, važno je održavati konstantnu temperaturu na tom mjestu. Preporučuje se čuvanje luka na mračnom, hladnom i suvom mjestu.

Da li je bezbijedno jesti krompir kada proklija?

Krtola sa koje ste skinuli klice, puna je solanina koji može da izazove dijareju i povraćanje

Nemojte jesti proklijali krompir! Krtola sa koje ste skinuli klice, puna je solanina koji može da izazove dijareju i povraćanje.

Sigurno vam se već dogodilo da je krompir koji ste kupili u prodavnici već sljedećeg dana proklijao. Mnogi zanemare klice, doseku ih, i krompir koriste za kuvanje obroka. Postoje brojne negativne posljedice koje ovaj potez može da izazove.

Proklijali krompir sadrži veliku količinu solanina, blago toksične materije koja kod ljudi izaziva glavobolje, dijareju i povraćanja.

Važno je dobro pogledte krompir prije nego što počneta da ga spremate. Da li ima klice i da li naboran i mekan? Ako jeste, onda vjerovatno sadrži veliku količinu solanina i nije bezbijedan za konzumiranje.

Pročitajte: Nemojte bacati: Proklijali bijeli luk, superlijek koji ubija 14 vrsta ćelija raka

Međutim, ako je i dalje tvrd, ima svoju formu i tek poneku klicu, onda se može iskoristiti. Odsijecite zelene dijelove i one na kojima su klice i zatim ga dobro operite prije pripreme.

Zašto ovaj cvijet ženama donosi sreću

Spathiphyllum, poznatiji kao ženska sreća, biljka je iz porodice Araceae i potiče iz tropskih šuma Srednje i Južne Amerike i Jugoistočne Azije. Poznata je po svojim lijepim listovima i nježnim bijelim duguljastim cvjetovima, piše portal citymagazine.si.

Spathiphyllum je stekao reputaciju biljke koja unosi sreću i sklad u dom. Smatra se simbolom ljubavi i mira u mnogim kulturama, što ga čini uobičajenim darom u posebnim prilikama.

Njeno ime je “ženska sreća” dolazi od vjerovanja da je dar ove biljke neudatoj ženi donosi sreću u ljubavnom životu dok udatim ženama donosi sretan i skladan brak. Kaže se da spathiphyllum donosi sreću i ženama koje žele potomstvo.

Feng šui, drevna kineska vještina balansiranja energije, preporučuje postavljanje ove biljke u prostorije koje želimo da ispunimo pozitivnim vibracijama. Jednostavan je za održavanje, najbolje uspijeva na svijetlim, ali sjenovitim mjestima. Osim lijepog izgleda i jednostavnog održavanja, prednost ove biljke je i što pročišćava vazduh u prostoriji.