Naslovnica Blog Stranica 6

Lohmann Brown rekorder u proizvodnji jaja

Agrosavjet
-
0
Lohmann Brown rekorder u proizvodnji jaja

Lohmann Brown jedna od najpoznatijih i najraširenijih pilećih pasmina svijeta i rezultat su dugog rada njemačkih uzgajivača. Ova pasmina koke nosilje pripada liniji lakih hibrida za proizvodnju jaja.

Danas postoje više linija ovih hibrida, a to su hibridi za proizvodnju jaja bijele i obojene ljuske.

  • Laki linijski hibridi za proizvodnju jaja bijele boje ljuske se pored izvanredne nosivosti i dobrog kvaliteta jaja, odlikuju sitnim tijelom, relativno malom potrošnjom hrane i veoma dobrom otpornošću (otpornije su na bolesti od ostalih vrsta kokoši).
  • Laki linijski hibridi za proizvodnju jaja obojene ljuske su u odnosu na prethodno pomenute malo krupniji i teži, snažnije su konstitucije, otporniji i mirnijeg temperamenta.

Proizvodne Karakteristike Lohmann Brown

Lohmann Brown pasmina je malog rast sa tjelesnom težinom koja ne prelazi 2 kilograma, godišnje proizvodi do 300 jaja, uz nisku potrošnju hrane od samo 110 grama dnevno. Intezitet nosivosti od 50% ostvaruje između 23 – 24 nedelje, a vrhunac nošenja jaja ostvaruju između 26 – 30 nedelje starosti  kada je intenzitet nosivosti između 92% i 94%.

Do 68 nedelje starosti po useljenju koke nosilje u proizvodni prostor snesu ukupno 250 do 260 jaja, a do 72 nedelje starosti od 265 do 275 jaja. Što je prosječno od 225 do 236 jaja za 68 nedelja, odnosno 237 do 248 za 72 nedelje starosti jaja po kokoški. Prosječna težina jaja iznosi  64 g.

Pročitajte: Zašto neke kokoške imaju smanjenu nosivost i nose meka ili jaja bez ljuske?

Ukupna izvodljivost (tj. iz koliko jaja će se izleći pilića) kreće se od 81% do 83%, što znači da se po svakoj nosilji dobije do 90 ženskih jednodnevnih pilića. Ukupan utrošak hrane po grlu za vreme gajenja je 8 kg za 20 nedelja i 41, 5 kg u periodu od 21. do 68. nedelje. Procenat uginuća je dosta mali, kako u toku odgajanja tako i u kasnijem toku produkcije jaja kada pilići stasaju u polno zrele jedinke.

Lohmann Brown ne zahtjevaju posebne uvjete gajenja pa su idealne za male površine, vrtove, dvorišta. Uglavnom su braon ili narandžasto-braon boje, vrlo prijateljski, znatiželjne pasmine pa samim tim čine dobre kućne ljubimce i obiteljsku perad koja će svaki dan nositi jaja.

Zašto i kako treba krečiti voće pred zimu?

Agrosavjet
-
0
Zašto i kako treba krečiti voće pred zimu?

Zašto i kako treba krečiti voće – Ćudljiva zima, sa čestim smjenama toplih i izuzetno hladnih dana i noći, zna da bude pogubna za voćke. Na te promjene posebno su osjetljive koštičave vrste – kajsija, šljiva, višnja, trešnja i breskva. Protiv toga nema nekog efikasnog lijeka, ali štete se mogu umanjiti krečenjem debla i ramenih grana.

Poslije jesenjeg plavog prskanja nekim od preparata na bazi bakra, a u cilju smanjenja takozvanog infektivnog potencijala različitih gljiva i bakterija i uništavanja svih razvojnih stadijuma štetočina koje zimu provode u pukotinama kore, debla i ramene grane treba temeljno okrečiti, bolje reći natopiti, da rastvor prodre u svaku pukotinu.

Krečenje ima dvostruku ulogu. Bijela boja odbija sunčeve zrake i usporava zagrijavanje debla i ramenih grana i tako odlaže kretanje sokova i početak vegetacije, a time umanjuje štete od jakih proljećnih mrazeva i pucanja kore.

Pročitajte: Krečenje voća – Recept za smješu koja će zaštititi stabla

Do pucanja kore dolazi usljed naglih temperaturnih kolebanja – promjene temperature u kratkom vremenskom periodu. Ovo je naročito izraženo kada poslije niskih temperatura nastupi toplo vrijeme. Topao vazduh i sunce zagrijavaju stablo voćke, sokovi se brže kreću, tkiva ispod kore se naglo šire dok je ona kruta i nema tu sposobnost. Pošto kora nije oklop, već prirodna tvorevina, zbog širenja tkiva ne može da ostane kompaktna, pa puca.

Tačka na deblu iz koje polaze osnovne – ramene grane, naročito je osjetljiva na temperaturne promjene i sklona pucanju. Ovo je još izraženije kada poslije nekoliko toplih dana naglo zahladi, temperatura padne znatno ispod nule, pa se pokrenuti sokovi zamrznu u sprovodnim sudovima i tada i ta tkiva pucaju i odumiru.

Treba napomenuti da raspuknuta kora veoma teško ili gotovo nikako ne zarasta. Pukotine, nastale pucanjem kore, predstavljaju ulazna vrata za mnoge patogene organizme-uzročnike truljenja stabla i propadanja voćki.

Druga uloga krečenja je fitosanitarne prirode, jer se tako uništavaju sve prezimljujuće forme parazita i štetočina, a kreč deluje i repelentno na neku sitnu divljač.

Pročitajte: Spriječite ispiranje kreča sa stabala: Kako produžiti trajanje zaštite u vašem voćnjaku?

Pravo vrijeme za ovaj posao je pozna jesen, prije pojave mrazeva, odnosno, tokom novembra i početkom decembra. Radi se po tihom, lijepom vremenu, u najtoplijem dijelu dana, kada je temperatura iznad nule da se kreč ne bi smrzao i brzo osušio. Prilikom krečenja voćaka važno je da se nanese dobar sloj kreča, kako bi pore kore stabla mogle lijepo da ga upiju, kao i da se ne kreči samo deblo, već i gornji dijelovi, ramene grane, odnosno račve, a to je deo dvadesetak centimetara iznad prvog reda grana.

Sloj kreča, kvalitetno pripremljen i pažljivo nanesen u jesen, trebalo bi da se na voćkama održi do kraja zime, a tada bi valjalo debla ponovo okrečiti, kako bi se spriječile štete od proljećnih mrazeva.

Priprema rastvora za krečenje

Iako se ovaj postupak zove krečenje, rastvor se pravi od više komponenti, jer sâm kreč nije efikasan. Najčešće se priprema rastvor u 20 litara vode. U veliku kantu se ubaci pet kilograma gašenog kreča, 500 g kuhinjske soli, 200 g sumpora u prahu i 200 g plavog kamena i postepeno uliva voda.

Prvo se napravi kompaktna pasta koja se razređuje dok se ne utroši sva voda. Smješa treba da odstoji 24 sata, uz povremeno miješanje. Kreči se tek sutradan, a radi se debljom četkom, ili valjkom za krečenje. Vodi se računa o tome da se ravnomjerno natope sve pukotine na kori i tako „blokiraju“ paraziti i štetočine koji su se tu šćućurili i čekaju proljeće. U toku krečenja boja na stablu izgleda prozračno, jer je vlažna, ali kada se osuši postaje jarkobijela.

Kako uzgajati ren: Tajne sadnje i nevjerovatne ljekovitosti

Agrosavjet
-
0
Kako uzgajati ren: Tajne sadnje i nevjerovatne ljekovitosti

Ren je poznat po svom ljutom ukusu i mnogim ljekovitim svojstvima, jedna je od najotpornijih i najzahvalnijih biljaka za uzgoj.

Kako se rasađuje hren
Foto: agrosavjet.com / ren

U našim uslovima ren se razmnožava reznicama. Izuzetno donosi sjeme, ali se ne koristi.

Reznice se dobijaju na sledeći način: korijen rena, star dvije ili više godina, dug oko 30 i debeo 3 – 4 cm polaže se u otvorenu brazdu horizontalno na dubinu od 15 – 20 cm. Tako u svaku drugu ili treću brazdu, da bi se dobilo međuredno rastojanje od oko 70 cm. Iz ovako položenih korijenova sa donje strane se razvijaju žile, sa gornje izdanci koji izbijaju na površinu. Ovo se radi u rano proljeće, kako bi cijele godine ren rastao i do jeseni formirao izdanke debele oko 1 cm, duge 15 – 30 cm.

Tokom vegetacije treba usjev okopavati, prihranjivati, navodnjavati, po potrebi, štititi od bolesti i štetočina.

U jesen, pred nastupanje jačih mrazeva, ren se vadi plugom i ubiraju mladi izdanci. Lišće se krati blizu tjemenog pupoljka (“glave”), a donji kraj odsijeca koso do samog matičnog korijena. Grubom krpom stružu se bočni pupoljci i žile, po cijeloj dužini, a ostavljaju samo 3 – 4 pri dnu i vrhu korijena. Reznice rena mogu da se dobiju i od “glava” korijena koje se javljaju kao otpadak pri industrijskoj preradi.

Pročitajte: DOMAĆI JE NAJBOLJI: Ovako se pripema PRAVI REN!

Glave rena sade se u jesen ili u rano proljeće na rastojanju od npr. 60 x 25cm, na dubini od 5 – 10 cm. Za jednu vegetacionu sezonu svaka “glava” daće po desetak korijenova debljine olovke, koji mogu da se koriste kao reznice. Ovako spremljene reznice spremne su za proljećnu sadnju. Mogu se čuvati u pijesku u trapovima, podrumima ili hladnjačama na temperaturi od 0 – 2 stepena i relativnoj vlažnosti vazduha od 97-98% .

Rasađivanje ili sadnja reznica rena

Rasađivanje ili sadnja reznica rena treba da se obavi u dobro pripremljenom, plodnom zemljištu, rano u proljeće, obično u martu. Zbog toga parcelu za ren treba poorati u jesen, duboko, i zaorati 20 – 30 tona zgorelog stajnjaka po hektaru. Ako se raspolaže pojedinačnim mineralnim đubrivima, onda se u jesen rasturaju fosforna i kalijumova đubriva 500 – 600kg/ha, a u proljeće azotna 250 -300kg/ha. Međutim, obično se mogu nabaviti kompleksna NPK đubriva. Njih treba rasturiti u proljeće pred pripremu zemljišta za sadnju, 600 – 700kg NPK đubriva u odnosu 1:2:2, ukoliko je u jesen unijet stajnjak. Preporučuje se đubrenje zemljišta na osnovu agrohemijske analize parcele na kojoj će biti obavljena sadnja rena.

Ren se sadi u brazde sa rastojanjem 70 x 10cm. U otvorene brazde dubine 15 – 20cm reznice se postavljaju koso, pod uglom od 45 stepeni tako da gornji kraj malo strči napolje. Ukoliko reznice nisu očišćene od pupoljaka i žilica kao što je rečeno, u jesen, onda to treba uraditi pred sadnju. U poslednje vrijeme sadnja se obavlja i vodoravno, polaganjem reznica u brazde duboke 10 – 15 cm. Za jedan hektar rena treba oko 145.000 reznica (sadnica) ili 750 kg, ako odgovaraju traženom kvalitetu – dužina 15-20 cm, debljina 1-2 cm, težina 50-60 grama.

Kod nas su po baštama i vinogradima proširene stare, odomaćene populacije, koje se obično odlikuju velikom otpornošću na zimu, bijelim, veoma ljutim, razgranatim korijenom i sterilnošću cvetova.

LJEKOVITOST

U malim dozama sok rena uništava bakterije dizenterije, salmonele, gnojne bakterije, TBC bacil, mnoge gljivice koje parazitiraju čovjeka i biljke. Ren umanjuje otrovnost hrane zaražene salmonelama. Stimuliše rad organa za varenje – izazivanjem pojačane sekrecije želudačnih i crijevnih žlijezda, žuči i pankreasa. Izaziva povećano lučenje sone kiseline i fermenata. Pojačava rad jetre i žuči koji luče više sokova i povećavaju svarljivost hrane.

Izvor: www.psss.rs / Violeta Veličković dipl.ing.

Odmotana sarma hit među domaćicama, brže se sprema, a jednako je ukusna

Agrosavjet
-
0
Odmotana sarma hit među domaćicama, brže se sprema, a jednako je ukusna

Kad poželite sarmu u ono tužno doba godine kada su zalihe stare sarme nestale iz zamrzivača, a nova još nije ‘smotana’, pokušajte se utješiti s ovim jednostavnim i zasitnim složencem od kupusa i mljevene junetine.

U originalnom receptu koristi se svježi kupus, ali ako više volite poznat okus, slobodno ga zamijenite kiselim kupusom.

U toj varijanti možete izbaciti kopar koji se slatkastim okusom dobro slaže sa svježim kupusom, ali uz kiseli možda i nije potreban, prenosi Radio Sarajevo.

Priprema

Zagrijte rernu na 175 stepeni celzijusa. Namjastite pleh dimenzija 23×33 cm.

Zagrijte jednu kašiku ulja u velikom loncu na srednje jakoj vatri.

Dodajte mljevenu junetinu i luk te pirjajte, miješajući, dok meso ne promijeni boju, a luk ne omekša, oko pet minuta.

Dodajte temeljac, passatu od paradajza, rižu, so i biber, promiješajte i pustite da zakuha.

Poklopite, smanjite vatru, ali ne toliko da prestane krčkati, te kuhajte uz povremeno miješanje 15 do 20 minuta dok riža ne bude kuhana.

Otklopite i sklonite s vatre.

Zagrijte preostale dvije kašike ulja u velikoj tavi na srednje jakoj vatri.

Dodajte kupus, kopar, mljevenu crvenu papriku, so i biber. Kuhajte dok kupus ne omekša, 5 do 7 minuta. Sklonite s vatre. Polovicu kupusa rasporedite na dno pripremljenog pleha. Na vrh stavite pola mesa, a zatim polovicu sira. Ponovite s preostalim kupusom, mesom i sirom.

Pecite oko 25 minuta dok se sir sasvim ne otopi.

Sastojci za odmotanu sarmu

  • 3 kašike ekstra djevičanskog maslinovog ulja, podijeljeno
  • 450 g nemasne mljevene junetine
  • 2 žuta luka, nasjeckana
  • 3 češnja češnjaka, nasjeckana
  • 500 ml goveđeg temeljca
  • 430 ml passate od paradajza
  • 200 g riže
  • so
  • biber
  • ½ kafene kašičice mljevene paprike, podijeljeno
  • 550 g kupusa, nasjeckanog (može i kiseli)
  • 2 kafene kašičice sušenog kopra
  • ¼ kafene kašičice mljevene crvene paprike
  • 335 g nasjeckanog cheddara

Izvor: nezavisne novine

Kako njegovati božićnu zvijezdu – Simbol zimskih praznika

Agrosavjet
-
0
Kako njegovati božićnu zvijezdu – Simbol zimskih praznika

Božićna zvijezda obično krasi domove tokom zimskih praznika

Ovo su najotrovnije biljke za pse

Agrosavjet
-
0
Ovo su najotrovnije biljke za pse

Veterinarski stručnjaci odavno upozoravaju neoprezne vlasnike kućnih ljubimaca zbog supertoksične božićne dekoracije koja usmrćuje njihove pse i mačke. Samo jedna bobica omiljene imele može da usmrti kućnog ljubimca i između života i smrti postoji bukvalno tanka linija, piše NYpost.

Kućne ljubimce uvijek privuku primamljivi mirisi iz kuhinje, blistavi aranžmani i ukrasi kojima uljepšavamo radne površine i stolove, ali ih neodoljivo privlači i praznično zelenilo koje je obavezan ukras svakog doma.

Imela je jedna od omiljenih prazničnih biljaka miliona ljudi koji uživaju u čaroliji ovog zimzelenog grma sa tradicionalnom ulogom, pogotovo kad je riječ o običaju budućih bračnih parova da stoje ispod imele i razmjene poljupce.

Ipak, i pored čarolije ove tradicije, ne treba zaboraviti na naše ljubimce kojima se ponekad ispred nogu dokotrlja supertoksična bobica ove biljke može izazvati srčani udar, pa i smrt životinje.

Zbog toga je najvažnije da se biljke postave na područja van domašaja mačaka i pasa, uz čestu provjeru područja kako zaostali dio imele ne bi dospio u usta kućnog ljubimca.

Pročitajte: Mogu li psi da jedu začinjenu hranu?

Božićna zvijezda, popularna Poinsettia, nezaobilazni je cvjetni dekor u pretprazničnim i prazničnim danima i postavlja se u domovima i kancelarijama. Većina veterinarskih stručnjaka tvrdi da božićna zvijezda nije fatalna kao imela, ali može izazvati pojačano lučenje slina, bol u stomaku i blagu dijareju, jer ima nizak nivo toksičnosti. Ipak, mnogi kinolozi smatraju da cvjetovi ove biljke predstavljaju prijetnju ako psi dođu u dodir sa njenim bijelim sokom, jer sadrži hemikalije slične onima u deterdžentima za domaćinstvo. Ako pas poliže veliku količinu mliječnog soka božićne zvijezde, on može izazvati povraćanje, pojačano balavljenje, dijareju i iritaciju kože.

Sve uobičajene božićne biljke – božićni kaktus, božićne ruže – kukurijek, pa čak i božićna drvca, mogu izazvati neželjene reakcije u slučaju da ljubimci progutaju neke njihove dijelove. Amarilis, bor, kedar i božikovina su među uobičajenim prazničnim biljkama koje mogu biti opasne, a u nekim slučajevima i veoma otrovne za kućne ljubimce. Ako vlasnik posumnja da je njihov ljubimac bio izložen potencijalno toksičnoj biljci, treba da potraži pomoć veterinara.

Najbolje je da fotografišete biljku kako biste je pokazali ljekaru.

Ako mislite da je vaš ljubimac progutao otrovnu biljku, ne čekajte, već ga odmah odvedite veterinaru ili u kliniku za hitne slučajeve, prenosi Telegraf.

Jesenja zaštita voćnjaka i vinograda: Champ® DP – Vaš saveznik u sigurnom prinosu!

Agrosavjet
-
0
Jesenja zaštita voćnjaka i vinograda: Champ® DP – Vaš saveznik u sigurnom prinosu!

S dolaskom jeseni i periodom nakon masovnog opadanja lišća, voćari i vinogradari ulaze u ključnu fazu pripreme za narednu sezonu. Jedna od najvažnijih mjera je zaštita voćnjaka i vinograda preparatima na bazi bakra, koja se preporučuje u jesenje-zimskom periodu, pod uslovom da temperature ne padaju ispod 5°C.

Kompanija Agrimatco d.o.o. preporučuje Champ® DP, kontaktni i preventivni fungicid i baktericid, kao idealno rješenje za ovu fazu zaštite.

Šta čini Champ® DP posebnim?

Glavna aktivna materija ovog preparata je bakar-hidroksid (655 ± 25 g/kg), poznat po svojoj efikasnosti i sigurnosti. Za razliku od drugih bakarnih soli, bakar-hidroksid ima nekoliko ključnih prednosti:

  • Veća efikasnost u zaštiti biljaka.
  • Manja količina potrebna za primjenu, što ga čini ekonomičnijim.
  • Veća sigurnost za biljke i okolinu, zahvaljujući nižem nivou bakra u formulaciji.
  • Otpornost na spiranje kišom, bolja od preparata na bazi bakar-sulfata i bakar-oksihlorida.

Kako i kada koristiti Champ® DP?

Champ® DP dolazi u obliku vododisperzibilnih granula (WG), što olakšava njegovu primjenu. Ovaj preparat može se koristiti do četiri puta godišnje na istoj površini, što omogućava dugotrajnu zaštitu.

Dostupan je u praktičnim pakovanjima od 100 g i 1 kg, što ga čini pogodnim za manje i veće proizvođače.

Zašto je bakar ključan za jesenju zaštitu?

Preparati na bazi bakra, poput Champ® DP-a, imaju kontaktno i preventivno djelovanje koje smanjuje rizik od bolesti, poput bakterijskih infekcija i gljivičnih oboljenja, koje mogu ugroziti prinos naredne sezone.

Naši stručnjaci savjetuju da se ova zaštita planira i sprovodi tokom perioda mirovanja biljaka, kada su temperature iznad 5°C, kako bi se osiguralo optimalno djelovanje preparata.

Za voćare i vinogradare koji teže visokom i kvalitetnom prinosu, Champ® DP je neizostavan saveznik u procesu zaštite biljaka.

Više o ovom preparatu možete naći na zvaničnoj stranici www.agrimatco.ba

Skladištenje krompira: Kako izbjeći bolesti i propadanje krtole

Agrosavjet
-
0
Skladištenje krompira: Kako izbjeći bolesti i propadanje krtole

Krompir je specifična poljoprivredna kultura koja postavlja mnoge uslove za pravilno skladištenje. 

Zašto se krompir mora ispravno skladištiti?

  1. Zato što je krompir kultura s visokim sadržajem vode, pa je zbog toga izložen napadu svih mogućih bolesti.
  2. S druge strane, ne podnosi niske temperature jer dolazi od smrzavanja, a ne podnosi ni visoke, jer tada dolazi do klijanja. U jednom ili drugom slučaju rezultat je isti, tj. oba dovode do velikih gubitaka, često i do potpunog propadanja proizvodnje.
  3. Kao treći problem postavljaju se različiti zahtjevi prema namjeni proizvoda. Na primjer, sjemenski krompir mora se čuvati na konstantno nižim temperaturama od 2-4°C, ali na ovim temperaturama ne smijemo čuvati merkantilni krompir i krompir namijenjen preradi, jer na nižim temperaturama dolazi do redukcije skroba u šećer, pa takav krumpir poprima sladak ukus i loš kvalitet. Da bi se ovo izbjeglo, krumpir za jelo i preradu mora se čuvati na temperaturama od 6-8°C, ali na ovim temperaturama javlja se klijanje.

Kako vidimo, na prvi pogled problem izgleda nerješiv. Međutim, nije tako uspješno skladištenje krompira je ipak moguće. Nauci je pošlo za rukom da ovaj na izgled nerješiv problem riješi na najbolji način. Sada svaka frakcija proizvoda može da se čuva na temperaturama koje joj najbolje odgovaraju i daju najbolji kvalitet proizvoda. Razumije se da u tom slučaju treba poštivati i ostale uslove, kao npr. relativnu vlagu objekta i sl.

Na žalost, sve ovo moguće je postići samo u velikim savremenim skladištima koja su istovremeno dosta skupi građevinski objekti, međutim uz malo truda i poštovanje osnovnih pravila, skladištenje krompira je moguće i u manjim domaćinstvima.

Veliki problem skladištenja krompira predstavljaju bolesti krompira. Koje sve bolesti mogu napasti vaš krompir i kako ih suzbiti pročitajte na linku ispod:

Najčešće bolesti krompira u skladištu: Kako ih prepoznati i spriječiti

Tri biljke koje se obavezno sade u novembru

Agrosavjet
-
0
Tri biljke koje se obavezno sade u novembru

Stručnjaci za baštovanstvo savjetuju da u novembru posadite tri vrste biljaka koje će vam pomoći da imate odličan usjev.

To su luk, ljutika (šalot) i bijeli luk.

Ove tri biljke su jednostavne za uzgoj i daju odlične rezultate ako se pravilno posade u novembru.

Evo koje je pravo vrijeme za njihovu sadnju:

Luk

Luk je veoma svestran i jednostavan za uzgoj, pa se može uzgajati tokom cijele godine. Stručnjaci preporučuju da ga posadite u jesen ili proljeće koristeći male setove umjesto sjemena. Sadite ga u plodno, dobro pripremljeno zemljište koje dobro zadržava vlagu i nalazi se na sunčanoj lokaciji. Razmak između biljaka treba da bude 10-15 cm. Kada luk postigne odgovarajuću veličinu ili kada listovi požute, spreman je za berbu. Ako ga sadite u jesen, biće spreman za berbu već u ljeto, dok će luk posaditi u proljeće biti gotov tek kasnije.

Pročitajte: Sadnja crnog luka u jesen

Ljutika (šarlot)

Ljutika je još jedan koristan usjev, sa blažim ukusom od običnog luka. Sadnja u jesen daje jače biljke, a važno je da se drži u vlažnom, ali dobro dreniranom zemljištu, uz redovno zalivanje kako bi se spriječio rast korova. Kao i luk, ljutika voli sunčane pozicije i plodno tlo bogato organskim materijama. Lukovice treba posaditi na razmak od 15-20 cm, sa 30 cm između redova, i treba ih zaštititi od ptica pokrivačem od vune ili mrežom.

Bijeli luk

Bijeli luk je nezaobilazna namirnica u mnogim jelima, a najbolje je saditi ga u novembru, kada je vrijeme idealno. Posadite lukovice direktno u zemlju ili ih stavite u saksije, posebno ako imate teško zemljište. Tlo treba da bude očišćeno od korova, a kompost dobro pomiješan sa zemljom. Razmak između lukovica treba da bude 15 cm, sa 30 cm između redova. I bijeli luk, kao i ostale biljke, treba zaštititi od ptica. Njega bijelog luka je jednostavna, ali treba redovno zalivati u proljeće i rano leto, dok se količina vode smanjuje kada listovi požute, što znači da lukovice sazrijevaju, prenosi Informer.

Zašto je jesenja obrada zemljišta važna za voćnjake

Agrosavjet
-
0
Zašto je jesenja obrada zemljišta važna za voćnjake

U prve dvije-tri godine nakon sadnje preporučuje se tlo obrađivati kako bi se utjecalo na dublje rasprostiranje korijenja, a nakon toga se tlo zatravi djetelinsko travnom smjesom. Dobro je poznato da su toplija obrađena nego neobrađena tla. To se najbolje vidi u proljeće kada kopni snijeg. Prije snijeg okopni s obrađenih površina nego sa neobrađenih ledina.

U voćnjacima se u jesen treba obaviti obrada tla jer ona ima višestruki korisni učinak:

  • bolje nakupljanje (akumulacija) vlage i njeno bolje čuvanje u tlu;
  • povećava se volumen tla (površinskog sloja često i za 20%), a na taj se način utječe na bolju izmjenu (difuziju) plinova, disanje tla, mikrobiološku aktivnost, vodopropusnost i toplinski režim tla;
  • povećava se aktivacija hranjivih tvari i nakuplja ugljični dioksid disanjem korijenja i mikroorganizama, a nazočnost ugljičnog dioksida djeluje na aktivaciju tekuće faze tla;
  • uništavaju se korovi u voćnjaku;
  • uništava se velik broj štetnika na taj način što se izlažu niskim temperaturama;
  • povećava se vezanje (fiksacija) dušika od strane mikroorganizama;
  • poboljšavaju se uvjeti rasta i rasprostiranje korijenove mreže;
  • naoravanjem tla na korijenje prema deblu štiti se korijenova mreža od utjecaja niskih temperatura, a to je važno, jer je korijenova mreža osjetljivija prema niskim temperaturama od nadzemnog dijela;
  • razoravanjem sredine međurednog prostora, otvara se brazda u koju se skuplja i odvodi suvišna voda;
  • obavi se zaoravanje mineralnih i organskih gnojiva u pravo vrijeme i na veću dubinu tako da se tijekom zime izvrši razgradnja i pretvorba (transformacija) u povoljnijem smjeru itd.

Najpovoljnije je vrijeme za jesensku obradu prije početka učestalih jesenskih kiša. Ovdje treba odmah napomenuti da se obrada ne smije obaviti svake godine do iste dubine, jer takva obrada izaziva nepovoljne promjene, tzv. „bolest tabana pluga“, odnosno smanjenje plodnosti tla. U ratarskoj proizvodnji obavlja se jesensko duboko oranje. I u voćarstvu bi bila vrlo korisna duboka obrada, odnosno duboko oranje tla, ali to uvijek nije moguće iz više razloga. Ti su razlozi općenito poznati, pa ćemo se na njih samo letimično osvrnuti. Voćke kao višegodišnje kulturne biljke razvijaju jaku korijenovu mrežu, koja se prostire u dubinu i širinu ovisno o svojstvima tla, načinu uzdržavanja plodnosti tla, vrsti voćke, podlozi pa i sorti.

Pročitajte: Suzbijanje korova u organskim voćnjacima

Svrha jesenske obrade je da osigura povoljnija fizikalna svojstva tla, a da bi se to postiglo, potrebno je obradu obaviti do što je moguće veće dubine. Međutim, dubina obrade tla ograničena je, odnosno, određena dubinom prostiranja korijenja, koje se obradom ne smije ozlijediti. Općenito se smatra da se obradom ne smije ozlijediti skeletno korijenje debljine olovke (promjera iznad 8 mm), jer se teže obnavlja.

Naime, ratilima se korijenje obično iskida, pa su presjeci nepravilnog oblika, a rane znatno veće nego kad se prerežu oštrim predmetom. Tako velike rane nepravilnog oblika s puno povrijeđenog (nagnječenog) staničja teško zacjeljuju te se na njima u uvjetima vlažnog tla brzo razmnožavaju razne štetne gljivice (truležnice – paraziti). Malo-pomalo se trulež korijenja sve više povećava, gljivice se umnožavaju pa poslije napadaju i zdravo korijenje. Dakle, rane na korijenju mogu poslužiti kao izvor zaraze. Ako se obradom povrijedi deblje korijenje, tada rana sporo ili nikako ne zacijeli, a obnavljanje korijenja izostaje u neposrednoj blizini rane, te se od nje sve više udaljuje.

Izvor: agroportal.hr

1...567...995Stranica 6 of 995

NAJČITANIJE

POPULARNI POSTOVI

POPULARNE KATEGORIJE

O nama

Naš cilj je omogućiti čitaocima da na jednostavan način dođu do najbitnijih informacija vezanih za poljoprivrednu.

Kontakt: [email protected]

Telefon: +38766112694

PRATITE NAS


Uslovi korištenja
Impressum

© 2021. AGRO SAVJET - Sva prava zadržana.

Created by: MicroMedia