Naslovnica Blog Stranica 6

Koliko trebaju biti duboke i široke rupe za sadnju voća?

Mnogi voćari, amateri, muku muče da pogode pravu veličinu rupa. Jedno je sigurno. Rupa ne treba da bude preduboka. Voćkama ne trebaju prevelike, odnosno, preduboke i preširoke rupe. Najbolja dubina je od 50 do 60 centimetara, a širina od 40 do 50 centimetara.

Dublja rupa, problem za kalem

Veće dimenzije nisu potrebne zato što veća dubina znači da se na dno rupe može staviti više lopata stajnjaka i NPK đubriva, što nije loše za sadnicu, ali problem može da predstavlja visina kalema, odnosno, spojnog mjesta.

Ako je nisko, a kalem mora biti minimalno pet centimetara iznad zemlje, voćka može biti posađena plitko, što dovodi do jačeg rasta izdanaka iz spavajućih pupova i slabijeg rasta voćke. Korijen je daleko od hranjljivih materija u vidu stajnjaka i mineralnog đubriva.

Ako je kalem visoko na sadnici, korijen se može spustiti niže, ako je rupa dublja, ali opet mora biti iznad tla. Mnogi voćari kopaju rupe i do 80 centimetara dubine i 60 centimetara širine, što je potpuno bespotrebno jer, osim problema s kalemom, treba mnogo vremena da se takva rupa zatrpa.

Neki voćari malim bagerom kopaju rupe što, takođe, dovodi do teže kontrole dubine rupe i njenog nepravilnijeg oblika, a isto je potrebno više vremena da se sadnica posadi.

Bolje kopati nego bušiti svrdlom

Dakle, dubina 50 do 60 centimetara i širina 40 do 50 sasvim su dovoljne za sadnju jer onda korijen ima dovoljno prostora da se nesmetano razvija. Rupa može biti četvrtasta ili kružna i opet su bolje takve rupe nego da se sade u rupe koje se buše svrdlom. Tako bušene rupe obično su dubine i do metar, ali je korijenu teže da se probija kroz glatke zidove koje svrdlo ostavi za sobom, nego kada se rupa kopa lopatom.

Biljka koristi više energije, a zbog dubine, korijenu su stajnjak i mineralno đubrivo najčešće daleko zbog višeg sloja zemlje koji se stavlja iznad njih.

I da. Najvažnije je da zemlja koja se iskopa bude što više mrvičasta prilikom vraćanja nazad u rupu. Veći busenovi otežavaju razvoj korijena, prenosi Agroklub.

Upotreba solarnih panela u navodnjavanju

Solarna energija dugoročno smanjuje troškove poljoprivredne proizvodnje, povećava održivost i konkurentnost. Solarne elektrane u poljoprivredi su instalacije koje koriste solarnu energiju za proizvodnju električne energije koja se koristi u poljoprivrednim operacijama. Ove elektrane obično koriste solarni panel sistem za prikupljanje sunčeve svetlosti i pretvaranje iste u električnu energiju.

Korišćenje solarnih panela u navodnjavanju predstavlja inovativan pristup koji spaja obnovljivu energiju sa poljoprivrednim procesima, donoseći brojne ekonomske i ekološke benefite. Ova tehnologija omogućava poljoprivrednicima da koriste sunčevu energiju za pogon sistema za navodnjavanje, smanjujući troškove energije i oslanjajući se na čistu i održivu formu snadbjevanja energijom. Solarni paneli pretvaraju sunčevu energiju u električnu energiju putem fotonaponskih ćelija.

Ova električna energija se može koristiti za rad pumpi koje izvlače vodu iz izvora vode (poput bunara, rijeka ili iz dubljih slojeva zemljišta) i distribuiraju je na poljoprivredne parcele kroz sisteme za navodnjavanje. Ovakav sistem omogućava kontinuirano snabdevanje vodom bez potrebe za direktnim priključivanjem na električnu mrežu, što je posebno korisno u ruralnim područjima gde je pristup električnoj energiji ograničen ili nedostupan. Prednosti korišćenja solarnih panela u navodnjavanju su mnogobrojne.

Prvo, smanjuju troškove poljoprivrednicima jer ne zahtjevaju plaćanje računa za električnu energiju. Umesto toga, investicija u solarni sistem može dugoročno rezultirati značajnim uštedama, s obzirom na to da je sunčeva energija besplatna i obnovljiva. Takođe, solarni paneli smanjuju emisiju štetnih gasova i negativan uticaj na životnu sredinu, što doprinosi održivosti poljoprivredne proizvodnje.

Ova tehnologija takođe omogućava veću fleksibilnost u planiranju navodnjavanja. Budući da solarni paneli proizvode električnu energiju tokom dana, kada je sunčeva svetlost najjača, poljoprivrednici mogu optimalno rasporediti vreme navodnjavanja kako bi maksimalno iskoristili dostupnu energiju. Ovo može rezultirati efikasnijim korišćenjem vode i boljim prinosima usjeva.

Implementacija solarnih panela u navodnjavanje može takođe doprinijeti ruralnom razvoju, pružajući poljoprivrednicima pristup naprednoj tehnologiji koja poboljšava produktivnost i održivost njihovih operacija. Pored toga, ova tehnologija može privući investitore u poljoprivredni sektor, podstičući ekonomski rast i stvaranje radnih mesta u ruralnim područjima. Uz sve ove koristi, važno je napomenuti da implementacija solarnih panela u navodnjavanje zahtjeva početnu investiciju u opremu i instalaciju.

Međutim, dugoročne uštede i koristi koje pruža ova tehnologija često prevazilaze početne troškove, čineći je atraktivnim izborom za poljoprivrednike.

Kad je riječ o primjeni solarnih panela u poljoprivredi, važan faktor koji direkno utiče na tržišno pozicioniranje je i veća konkurentnost hrane koja je proizvedena pomoću čiste energije.

Iako su solarni paneli u poljoprivredi još u fazi istraživanja, dosadašnji rezultati sugerišu da bi uskoro mogla da bude primijenjena sve više u svim granama poljoprivrede i kako se tehnologija bude razvijala, agrosolari bi mogli da pomognu poljoprivrednicima širom svijeta da proizvode više hrane i energije.

Prihrana i zaštita ozimih žitarica

0

Kod ozimih biljaka postepeno kreće vegetacija i vrijeme je da se obavi prva prihrana biljaka. U proteklih nekoliko dana imamo porast dnevnih temperatura, mada još uvijek imamo niske noćne i jutarnje temperature, praćene mrazom. Poželjno je da se prva prihrana pšenice obavi kada biljke imaju razvijena 3-4 stalna lista i kada se tamperatura vazduha ustabili na oko 10°S, a temperatura zemljišta u zoni korjenovog sistema iznad 5°S.

Prihranu nije dobro obaviti suviše rano i pri niskim temperaturama jer su biljke još u fazi mirovanja. Najbolje izvršiti prema prethodno urađenim analizama i potrebama biljaka za određenim hranjivima i to u više navrata.

Normativi đubriva za prihranu zavise od više faktora: klimatskih uslova, vrste i stanja usjeva, potreba pojedinih sorti, kvaliteta zemljišta i količine koja je data u osnovnom đubrenju.

Za prvu prihranu pošto je zemljište još uvjek hladnije, a biljke nedovoljno razvijene najbolje je primjeniti azotno đubrivo u lako pristupačnom amonijačno-nitratnom obliku, a to je KAN 27% u količini od 150-250 kghha (zavisno od prethodno pomenutih faktora).

Druga prihrana obavlja se u fazi vlatanja mjesec dana nakon prve prihrane, kada su biljke već razvijene i temperature više. Zavisno od stanja i vrste usjeva može se obaviti UREOM sa ostatkom predviđene količine azota za prihranu.

Nakon prve prihrane potrebno je redovno obilaziti usjeve, utvrditi prisustvo bolesti, uskolisnih i širokolisnih korova i štetočina.

Kada je u pitanju zaštita od korova voditi računa o zastupljenosti i vrsti korova, fazama razvoja korova i usjeva, izboru sredstva, dozi primjene i vremenskim usovima. Posebno voditi računa koji herbicid, odnosno aktivnu materiju primjeniti kada je u pitanju zaštita zobi od korova, jer je zob najosjetljivija na pojedine herbicide.

Najveći broj herbicida primjenjuje se kada su dnevne temperature od 5-25 °S, a noćne iznad 5°S. U suprotnom uticaj niskih temperatura na herbicidni tretman može dovesti do fitotoksičnosti biljaka. U zavisnosti od vremena sjetve pšenice i ječma herbicidnu zaštitu najbolje je obaviti u periodu od bokorenja do pojave prvog koljenca, mada se neki herbicidi primjenjuju i do drugog koljenca.

Takođe, u slučaju zajedničke primjene herbicida i fungicida voditi računa o kompatibilnosti preparata, jer u suprotnom može doći do fitotoksičnosti biljaka.

Prema svemu navedenom veoma je bito da se tretmani izvrše pravovremeno, kako bi se postigao najbolji učinak i smanjili dodatni troškovi.

Pored navedenih mjera neophodan je i monitoring glodara koji znaju napraviti takođe velike štete na usjevima. Potrebno je pregledati da li ima aktivnih rupa od miševa, voluharica i krtica. U slučaju povećane brojnosti u aktivne rupe postavljaju se mamci koji se zatrpavaju zemljom da nebi došli u kontakt sa domaćim životinjama, pticama i divljači.

Posadite mladi krompir u martu i u junu ćete dobiti proizvod koji će vas hraniti do zime

Krompir je većini omiljeno povrće jer je od njega moguće spremiti bezbroj jela, a osim toga, svako će biti preukusno. Oni koji imaju svoje parče zemlje mogu ga i sami posejati i ubirati njegove plodove. A ukoliko želite da celo leto uživate u mladim krompirićima, mart je idealno vreme da ga posadite.

Mladi krompir se obično seje kao krtola. Krtole su poznate i kao semenski krompir i mogu se sejati od ranog proleća pa nadalje. Ključno je da se uverite da je rizik od mraza prošao pre nego što posadite krompir, jer bi to moglo da ugrozi vaš usev.

Mladi krompir možete sejati između marta i aprila, iako to može da varira u zavisnosti od temperature.

Pre sadnje krompira, pripremite svoj povrtnjak i podesite optimalne uslove za uzgoj dodavanjem kvalitetnog komposta u zemlju. Takođe možete dodati specijalno đubrivo za krompir u zemlju kako biste ovom korenu dali podsticaj.

Pročitajte: Kako uzgojiti mladi krompir u plasteniku?

Iskopajte rupu duboku oko osam centimetara gde želite da posadite krompir. Uzmite semenski krompir i isecite ga na komade, pazeći da svaki komad ima najmanje dve klice. Stavite komade krompira na udaljenosti od oko 30 centimetara, sa izbojcima okrenutim nagore, i prekrijte ih slojem zemlje – možda su i dalje ispod nivoa zemlje, ali to je u redu.

Kako izdanci krompira budu rasli, dodavaćete slojeve zemlje da pokrijete izdanke, tako da u ovoj fazi nemojte zakopavati krompir preduboko.

Generalno, mladi krompir je spreman za berbu oko 100 dana nakon što je posejan. Da li je vaš krompir spreman za berbu, možete reći kada mu se cvetovi otvore.

To obično bude u junu ili julu, za one zasađene u martu.

(Stil/agromedia.rs)

Zašto je važno potapati luk prije sadnje? Provjerena metoda za visok prinos

Ova metoda pedsadnje luka pogodna je za jesen i proleće. Moj deda je radio isto i ja se i danas pridržavam njegovih saveta. Namakanje luka u ovom domaćem rastvoru može pomoći u povećanju prinosa i sprečiti bolesti i štetočine da oštete vaše useve.

Cijela tajna odličnih rezultata ove metode leži u antiseptičkim svojstvima soda vode i temperaturi rastvora.

Voda bi trebalo da bude skoro vruća! Najmanje 45 stepeni, najbolje 55-60 stepeni. Ovo će dati najbolji efekat namakanja.

Kako pripremiti rastvor za namakanje?

  • 1 kašičica sode bikarbone
  • 1 litar vrele vode (temperatura 45-60°C).
  • Vrijeme namakanja je 30 minuta.

Kako biste spriječili da se rastvor brzo ohladi, stavite poklopac na posudu i umotajte je u staro ćebe.

Prije namakanja luka potrebno je ukloniti opuštenu gornju ljusku, a ostatak ljuske ostaviti na njoj.

Soda se takođe koristi za zakiseljavanje tla. Može se koristiti umjesto pepela ili dolomita u prahu za uzgoj luka. Rupu za sadnju lagano pospite sodom bikarbonom i odmah posadite luk.

Još jedan savjet za sadnju luka i bogat rod

Još je rano, ali evo mog savjeta kada sadite luk u redove. Moja baka je to radila na ovaj način, a i ja. Uzgajam luk dugi niz godina i uvijek sam imao dobre rezultate koristeći ovu metodu.

Pripremite sve sadnice tako što ćete otopiti tri šolje soli u 10-litarskoj kanti vode.

Pomiješajte ova rastvor, stavite sve lukovice koje želite da posadite u njega i ostavite da se namače 1-2 dana za najbolje rezultate.

Umjesto da prospete rastvor vode i soli, prelijte ga po zemlji prije sadnje ili zemlju pospite kuhinjskom solju. To će sprečiti pojavu lukove muve i drugih parazita tokom vegetacije. Radi se o sterilizaciji tla prije sadnje.

Kako ubrzati rast luka i povećati odbranu

Ako imate problema sa nematodama (valjkastim crvima), ljudi u našem selu će luk potopiti u razblaženom rastvoru 2% kalijum permanganata 10-20 minuta pre sadnje.

Steriliše i štiti seme od bolesti koje se mogu pojaviti u zemljištu, a djeluje i stimulativno.

Ako kalijum permanganat nije dostupan, potopite seme barem u vodu (temperatura 20-25 °C) pre sadnje.

Sjemenke povrća sadrže hemikalije koje sprečavaju klijanje, a one se ispiru namakanjem, uzrokujući da sjeme nabubri i počne brzo klijati.

Sjeme luka potopimo 30-60 sati prije sadnje, a zatim pustimo da se osuše oko 1 sat.

Izvor: https://www.krstarica.com

Sjetva u martu: Šta sijati u zatvorenom prostoru?

Mart je idealno vrijeme za započinjanje sjetve mnogih biljaka koje će kasnije krasiti vaše bašte. Ako do sada niste započeli s pripremom rasada, sada je pravi trenutak da se posvetite sjetvi kultura koje ćete presaditi na otvoreno u maju.

Povrće za sjetvu:

Među biljkama koje se u martu mogu sijati u zatvorenom prostoru su:

  • Paradajz
  • Paprika
  • Patlidžan
  • Krastavci
  • Tikvice
  • Prokulice
  • Kupus
  • Raštika
  • Brokula
  • Cvjetača
  • Bamija
  • Lubenica
  • Dinja

Začinsko bilje:

  • Bosiljak
  • Origano

Početak proljeća savršena je prilika da uz malo truda i pažnje osigurate bogatu i raznoliku berbu u nadolazećim mjesecima! 🌱

Sezona je mladog luka: Zašto biste ga trebali uvrstiti u svoju ishranu

Mladi luk je bogat hranjivim tvarima te sadrži brojne vitamine i minerale.

Budući da je započela sezona mladog luka, poželjno bi bilo da što prije uvrstite u svoju svakodnevnu ishranu.

Dok se u Kini i nekim drugim azijskim zemljama češće koristi u kuhanim jelima, mladi luk u našim krajevima obično se servira kao salata.

Jestivi su i zeleni lisnati dio i bijela lukovica, a obično je blaži od običnog luka.

Pomaže kod prehlade i gripe

Budući da ima antibakterijska i antivirusna svojstva, odličan je za liječenje virusnih infekcija i infekcija gripe. Takođe, smanjuje višak sluzi i bori se protiv zimske hladnoće.

Pomaže kod probave

Mladi luk možete redovno konzumirati kako biste ubrzali probavu ako patite od ekstremnih problema s probavom sistemom kao što su gastritis, zatvor i drugi poremećaji.

Liječi natečena crijeva i zbog vlakana čini vaš probavni sistem vrlo aktivnim. Osobe koje imaju problema s probavom trebale bi dva puta dnevno konzumirati između 20 i 30 grama mladog luka, jednom ujutro i naveče.

Snižava nivo šećera u krvi

Spojevi sumpora prisutni u zelenom luku smanjuju nivo šećera u krvi povećanjem nivoa inzulina. Inzulin je neophodan za prenos šećera iz krvotoka u tjelesne stanice.

Dobar je za vaše oči

Osim karotenoida kao što su lutein i zeaksantin, zeleni luk sadrži vitamin A, koji igra vitalnu ulogu u održavanju normalnog vida i održavanju vaših očiju zdravim i jakim. Takođe, bore se protiv makularne degeneracije, stanja koje rezultira gubitkom vida te štite oči od upala.

Održava vaše srce zdravim

Vitamin C pomaže u snižavanju visokog holesterola i krvnog pritiska u tijelu, što smanjuje rizik od srčanih bolesti. Spojevi sumpora prisutni u ovom luku takođe pomažu u smanjenju rizika od koronarnih bolesti srca.

Jača imunitet

Budući da sadrže vitamine C i A, jačaju imunološki sistem i štite od infekcija. Takođe, kao bogat izvor vitamina C, štite tjelesno tkivo od oštećenja i upala djelujući kao antioksidans.

Sprečava želučane komplikacije

Mladi luk učinkovit je prirodni lijek za liječenje probavnih problema i sprečavanje dijareje, mučnine i drugih želučanih komplikacija. Osim toga, pomažu u poboljšanju vašeg apetita.

Pomaže u izgradnji zdravlja kostiju

Jedenjem tri glavice mladog luka svaki dan, naše tijelo dobiva dovoljno vitamina K za cijeli dan, blagotvorno kod gastrointestinalnih problema. Ovaj vitamin je važan za zgrušavanje krvi, ali i za zdravlje kostiju, a istraživanje izričito povezuje luk sa smanjenim rizikom od osteoporoze, prenosi Klix.ba.

Ne bacajte grane nakon orezivanja! Napravite prirodnu rustičnu ogradu

Orezivanje voćaka je neizostavan dio održavanja zdravog voćnjaka, ali umjesto da orezane grane završe kao otpad, zašto ih ne biste iskoristili za izradu prirodne, rustične ograde? Ova ekološka praksa ne samo da smanjuje otpad, već i dodaje autentičan izgled vašoj bašti ili voćnjaku. Evo kako da to uradite!

Priprema materijala

  1. Odabir grana: Birajte čvrste, zdrave grane. Deblje grane poslužiće kao stubovi, dok će tanje grane biti savršene za pletenje ili popunjavanje prostora.
  2. Čišćenje grana: Uklonite lišće, izbojke i suvišne grančice. Ako su grane svježe, ostavite ih nekoliko dana da se prosuše.

Postavljanje ograde

  1. Postavljanje stubova: Zabodite deblje grane u zemlju na razmaku od 1 do 1,5 metar. Ukoliko nemate dovoljno debelih grana, možete koristiti stare drvene ili metalne stubove.
  2. Pletenje ograde: Tanje grane ispreplićite između stubova, naizmjenično ih provlačeći s prednje i zadnje strane. Na taj način ograda će biti stabilnija i izdržljivija.
  3. Učvršćivanje: Po potrebi, grane dodatno vežite kanapom ili žicom. Donji dio ograde možete zatrpati zemljom ili malčem za dodatnu stabilnost.

Zaštita i dugotrajnost

Da bi ograda duže trajala, možete je premazati lanenim uljem ili prirodnim sredstvima za zaštitu drveta. Tako će biti otpornija na vlagu i vremenske uslove.

Prirodna ljepota i funkcionalnost

Ovakva ograda nije samo funkcionalna već i vizuelno privlačna. Možete pored nje posaditi penjačice poput graška, pasulja ili ukrasnih biljaka koje će je dodatno oplemeniti.

Iskoristite resurse koje već imate i pretvorite orezane grane u korisnu, prirodnu ogradu koja će vašem prostoru dati jedinstven izgled i priču o održivosti.

Krompir duel: Prednosti i mane crvenog i bijelog krompira

Svi ih jedemo, svi ih volimo, ali rijetko razmišljamo o tome koju vrstu odabrati – crveni ili bijeli krompir?

Na prvi pogled izgledaju slično, no postoje razlike koje mogu uticati na njihovu hranjivu vrijednost i učinak na zdravlje.

Crveni krimpir prepoznatljiv je po svojoj crvenkastoj koži, koja sadrži veliku količinu antioksidansa, ponajviše zahvaljujući pigmentima zvanim antocijanini. Ovi antioksidansi pomažu tijelu u borbi protiv slobodnih radikala i smanjuju oksidativni stres, čime doprinose smanjenju rizika od hroničnih bolesti.

Jedna od njegovih prednosti je niži glihemijski indeks, što znači da sporije podiže nivo šećera u krvi u poređenju s bijelim krompirom. To ga čini boljim izborom za dijabetičare i osobe koje žele stabilizovati nivo energije i izbjeći nagle skokove šećera u krvi.

Bijeli krompir ima svjetliju kožu i mekšu teksturu, što ga čini idealnim za pire krompir i složence. Sadrži više skroba, što znači da ima viši glihemijski indeks i brže otpušta energiju u krvotok.

Zahvaljujući većem udjelu skroba, bijeli krompir pruža dugotrajan osjećaj sitosti. Takođe je bogat određenim mineralima, posebno željezom i kalcijumom. Željezo igra ključnu ulogu u stvaranju crvenih krvnih stanica i prenosu kisika kroz tijelo, dok kalcijum doprinosi zdravlju kostiju i zuba.

Crveni krompir sadrži više dijetalnih vlakana koja potiču probavu, sprečavaju zatvor i pomažu u regulaciji apetita. Zahvaljujući tome, dulje pruža osjećaj sitosti, što može pomoći u kontroli tjelesne težine.

Bijeli krompir ima nešto manje vlakana, ali je bogatiji rezistentnim skrobom, koji djeluje slično vlaknima i pozitivno utiče na crijevnu mikrofloru. Rezistentni škrob služi kao hrana dobrim bakterijama u crijevima, što pomaže održavanju zdravog probavnog sistema.

Razlika u kalorijama između crvenog i bijelog krompira nije velika:

  • Crveni krompir – prosječno 151 kalorija po porciji
  • Bijeli krompir – prosječno 159 kalorija po porciji

Iako je ta razlika minimalna, može biti važna za one koji paze na unos kalorija. Bijeli krompir zbog višeg udjela škroba daje brzu energiju, što može biti korisno za sportiste i osobe kojima je potreban brzi izvor energije. S druge strane, crveni krompir postupnije oslobađa energiju, što pomaže u stabilizaciji nivoa šećera u krvi.

Sadržaj vitamina i minerala

Obje vrste krompira bogate su vitaminom C, koji jača imunitet i doprinosi zdravlju kože. Ali, postoje određene razlike. Crveni krompir sadrži više vitamina B6, koji podržava metabolizam proteina i zdravlje živčanog sistema. Bijeli krompir ima više željeza i kalcijuma, što ga čini boljim izborom za osobe s manjkom željeza, vegetarijance ili one koji žele poboljšati zdravlje kostiju.

Koji krompir odabrati?

Crveni krompir bolji je izbor za:

  • Osobe koje žele unositi više antioksidansa
  • One koji žele stabilizovati nivo šećera u krvi
  • One koji žele više vlakana za zdravu probavu i duži osjećaj sitosti
  • One koji paze na unos kalorija

Bijeli krompir pogodniji je za:

  • Osobe kojima je potreban veći unos željeza i kalcijuma
  • One koji žele brzi izvor energije
  • One koji preferiraju mekšu, kremastu teksturu za pire i složence

U konačnici, oba su krompira hranjiva i zdrava opcija – važno je prilagoditi izbor ličnim prehrambenim potrebama i preferencijama, piše City Magazine, a prenose Večernji list.

Proljećna berba s rizikom: Srijemuš i njegov smrtonosni dvojnik

Mrazovac je opasan, zbog svog sastojka kolhicin, a posledice trovanja mogu biti kobne.

Srijemuš ili šumski luk je divlja biljka koja raste najčešće u močvarnim šumama, a njena sezona je početak proljeća.

Uskoro će pijace biti pune ovog ljekovitog i jestivog bilja. Izuzetno je bogat vitaminom C, a sjajna je za proljećno čišćenje, odnosno detoksikaciju krvi, crijeva i želuca.

Ima antibakterijska, antibiotska i antiseptička svojstva, a smatra se da je ljekovitiji od crnog i bijelog luka.

Djelotvoran je kod problema sa želucem i crijevima, dijareje, nadimanja i grčeva, a izvrstan je i za čišćenje crijeva.

Ima listove kao đurđevak i naraste otprilike od 20 do 40 cm, poseduje uspravnu i tanku lukovicu bele ili žućkaste boje.

Pročitajte: Srijemuš (medvjeđi luk) i mrazovac, pouzdani i nepouzdani znaci raspoznavanja

U proljeće iz lukovice izrastu najčešće dva duguljasta, eliptična tamnozelena lista koji su sjajni, a pri dnu se sužavaju u dugu peteljku.

Tokom berbe srijemuša, uglavnom se sakupljaju listovi za pripremu salate, priloga ili raznih pita, dok se bjeličasta lukovica koristi i kao pikantan začin.

Međutim, ova biljka slična bijelom luku ima i otrovnog dvojnika, te ako ne kupujete na pijaci, obratite pažnju na to šta berete.

Na livadama i pašnjacima može potkrasti biljka slična njemu – mrazovac, koji je vrlo otrovan. 

Mrazovac je opasan, zbog svog sastojka kolhicin, a ne postoji protivotrov. Jedini i vjerovatno najsigurniji metod da ih razlikujete jeste miris.

Listovi medveđeg luka, odnosno srijemuša, zašiljenog su vrha, jarko zelene boje i mirišu na bijeli luk.

Preuzeto sa: b92