Naslovnica Blog Stranica 6

Žalfija – Najmoćniji prirodni antibiotik

Agrosavjet
-
0
Žalfija – Najmoćniji prirodni antibiotik

Žalfija je jedna od najzdravijih biljaka koju mnogi smatraju najboljim prirodnim antibiotikom i antiseptikom.

Latinsko ime žalfije, „Salvia officinalis“, potiče od reči „salvare“, što znači spasiti ili izlečiti, a u svojim delima navodili su je svi antički pisci koji su se najviše bavili temama iz oblasti medicine.

Rimljani su je još pre 2.000 godina veoma cenili i na razne načine upotrebljavali za lečenje.

Cela biljka je vrlo aromatična i svojstvenog mirisa, a u Srbiji prirodno raste samo u Sićevačkoj klisuri. Od žalfije se koristi isključivo list, a najlekovitiji se dobija kad ona počne cvetati, a to je najčešće u maju.

U prošlosti ljudi su češće koristili moći biljaka, pa je žalfija bila glavni sastojak u smesama za balzamovanje u grobnicama faraona.

Ishrana rasplodne i tovne jaradi

Agrosavjet
-
0
Ishrana rasplodne i tovne jaradi

Preporučuje se da jarad koja se ostavlja za rasplod siše najmanje 2 mjeseca, uz davanje manje količine kvalitetne voluminozne krme (trava, sijeno, sjenaža).

Nakon odbijanja jaradi burag se brzo razvija te u dobi od 3 do 7 mjeseci jarad može konzumirati od 1,0 do 1,5 kg suhe tvari hrane. Poželjno je da rasplodna jarad dobiva više voluminozne suhe ili zelene krme, a manje krepkih krmiva (koncentrata). Za pravilan razvoj tijela i razvoj spolne zrelosti ženska se jarad pušta na pašnjake. Da bi se izbjegle probavne smetnje, prijelaz sa suhe na zelenu krmu mora biti postupan.

Prije paše jaradi se u staji daje manji obrok sijena te na početku paša traje samo jedan do dva sata na dan, a zatim sve dulje. Pravilnom ishranom ženska jarad ranozrelih pasmina do pripusta postiže spolnu zrelost pri tjelesnoj masi od 30 do 35 kg, odnosno u dobi od 7 do 8 mjeseci. Za procjenu spolne zrelosti važniji su tjelesna masa i tjelesni razvoj jaradi nego dob životinje. Muška jarad odabire se za rasplod u dobi od 3 do 4 mjeseca, poželjno je da se odabere i ranije. Drži se u staji i hrani kvalitetnim sijenom i krepkim krmivima. Zbog održavanja kondicije, treba jarad puštati i na pašu. Pravilnim držanjem i ishranom muška jarad sposobna je za rasplod u dobi od 7 do 8 mjeseci, kada postiže tjelesnu masu od 42 do 50 kg.

Pročitajte: Obezrožavanje jaradi

Jarad se tovi, ovisno o tržišnim zahtjevima i proizvodnoj namjeni stada, do težine 8 do 12 kg; 18 do 20 kg ili do 30 kg. Jarad se može toviti uz ishranu mlijekom, mliječnom zamjenom, žitaricama ili krmnom smjesom (koncentratom). Tov mlijekom najskuplji je, ali dobije se meso najbolje kakvoće, svijetle boje i s povoljnom količinom masti.

Jarad se tovi do tjelesne težine 8 do 12 kg, kad je i klaonička iskorištenost trupa najbolja. Tov jaradi mliječnom zamjenom daje dobru kakvoću mesa, slično kao i u tovu mlijekom, a daje povoljnije gospodarske učinke.

Tov krepkim krmivima započinje već u drugom tjednu nakon jarenja kada se jaradi počinje davati sijeno po volji i krmna smjesa. Sa 6 tjedana jarad mora imati prosječno oko 10 kg tjelesne mase. Troškovi ishrane moraju biti što niži, prirast tjelesne mase mora biti što veći, a kvaliteta mesa mora biti što bolja. Stoga uz krmne smjese za tov jaradi treba davati kvalitetnu voluminoznu krmu. Prednost treba dati paši i zelenoj krmi uz potrebnu količinu krmnih smjesa (350 – 650 g na dan). Paša i zelena trava daju se u većoj količini ako se jarad tovi do 30 kg tjelesne mase.

Flaširanje vina: Proces, vrste boca i značaj pravilnog pakovanja

Agrosavjet
-
0
Flaširanje vina: Proces, vrste boca i značaj pravilnog pakovanja

Vino se prije stavljanja na tržište najčešće flašira, odnosno razliva i zatvara u etiketirane i ukrašene staklene boce. Vino se u veleprodaji često nalazi i u tzv. rinfuzi. Neke vinarije vina flaširaju i kod sebe zadržavaju u bocama određeni broj godina (arhivska vina), pa ih tek onda nude tržištu.

Vrijeme flaširanja i količine određenog vina koje će se flaširati zavise od niza faktora – od trenutnih zahtjeva potrošača i ugovorene prodaje vina, do različitog potrebnog vremena sazrijevanja u podrumu za različita vina.

Pored zahtjeva kvaliteta za određeni tip vina ili vina proizvedenog od grožđa određene sorte, vina prije flaširanja treba provjeriti i po osnovu niza drugih elemenata, a prije svega u pogledu stabilnosti, eventualnog kvarenja i sadržaja njegovih sastojaka koji su propisima ograničeni na određene nivoe. Najveći broj vina prije flaširanja prolazi finalnu filtraciju, a u vino se po potrebi dodaje sumpor dioksid u koncentracijama potrebnim da obezbijedi njegovu dugoročniju stabilnost u boci.

Značaj staklene boce za vino

Boca vina je lijep i na mnogo načina simboličan konačni proizvod dugotrajnih procesa dobijanja i njege grožđa i vina. Staklena boca pokazala se najboljom posudom za dugo čuvanje vina, ali i zgodnom ambalažom za vina u prometu.

Kupac vina značajnu pažnju posvećuje boci vina, etiketama i ukrasima koji se na njoj nalaze, a na njegovu odluku o kupovini određenog vina utiče i način na koji je ono upakovano. Vino se u bocama, prije njihovog otvaranja, može nalaziti godinama, zadržavajući svoj kvalitet i karakteristike.

Tipovi vinskih boca i njihove zapremine

Vina se najčešće flaširaju u neki od tri tradicionalna tipa vinskih boca: bordoska, burgundska i alzaška boca. Tradicionalni tipovi boca za vino u područjima iz kojih potiču korišćeni su za flaširanje vina od grožđa određenih sorti ili za flaširanje određenog tipa vina.

Zapremina standardne boce za vino je 750 ml. Vina se mogu naći i u bocama drugih zapremina, a u red standardnih spadaju:

  • 375 ml (polovina boce),

  • 1,5 litara (magnum),

  • 3 litra (dupli magnum),

  • 6 litara (imperijal).

Grlić vinskih boca od 0,75 do 3 litra zapremine je, zbog upotrebe plutanih čepova standardnih dimenzija, standardizovan.

Proces flaširanja vina

Pod flaširanjem vina podrazumijeva se niz operacija – od pripreme i eventualnog pranja boca, preko razlivanja vina u boce, čepiranja, pa do stavljanja ukrasnih elemenata i etiketa na boce.

Flaširanje vina se može izvesti ručno uz upotrebu jednostavnih uređaja, što se danas sreće samo kod obimom veoma malih proizvodnji vina. Poluautomatski uređaji za razlivanje vina ili čepiranje znatno ubrzavaju proces flaširanja.

Poslije razlivanja vina u boce i zatvaranja boca na ovakvim uređajima vrši se etiketiranje i kapsuliranje vina. Vinske boce se prije punjenja najčešće ispiraju vrelom vodom, nakon čega se ponekad dodatno čiste vodenom parom pod pritiskom.

Nakon dozirnog razlivanja vina bocu treba zatvoriti čepom. Najčešće se koriste plutani čepovi, jer zahvaljujući svom sastavu, pluto u kontaktu sa vinom blago bubri i plutani čep u potpunosti zatvara grlić boce.

Zatvaranjem boce sa vinom sprečava se prodor vazdušnog kiseonika u vino, čime se čuva njegov kvalitet.

Etiketiranje i pakovanje vina

Etiketiranje boce vina vrši se nakon čepiranja, tako što se pored glavne etikete često stavlja i leđna etiketa, te ređe vratna etiketa oko grlića boce.

Boce vina se nakon etiketiranja pakuju u kartonske kutije ili kutije od drugog materijala, i u njima se vina nalaze tokom transporta i skladištenja kod trgovaca.

Pored ruža samo zasadite ovo i nemojte se brinuti štetočina:

Agrosavjet
-
0
Pored ruža samo zasadite ovo i nemojte se brinuti štetočina:

Baštovani savetuju da primenite ovaj trik kako biste zaštitili vaše ruže i kako bi one bujale neverovatno. Ruže su omiljeno cveće među baštovanima i popularne su u mnogim spoljašnjim prostorima.

Poznate po tome što simbolizuju romantiku, cvetaju u crvenoj, roze, beloj, žutoj, narandžastoj i drugim bojama. Uprkos svojoj lepoti, ruže su česta meta štetočina i bolesti, zbog čega je važno zaštititi ih kada počnu da cvetaju.

Mravi i puževi poznati su kao predatori ruža, a beli luk se smatra odličnim rešenjem za njihovo odbijanje. Razlog tome je jak miris belog luka, koji ovi insekti i mekušci obično izbegavaju. Štetočine vole da se hrane laticama, lišćem i plodovima, i brzo mogu da unište biljku — ali ako se beli luk posadi u blizini, veruje se da će ih to odbiti. Puževi golaći, vaši, puževi sa kućicom i gusenice spadaju u najopasnije napasti jer obožavaju da grickaju biljke, što dovodi do propadanja useva. Međutim, beli luk, kao i crni i vlašac, odlični su „pratioci“ u bašti, navodi portal „Gardenia“, a prenosi „Miror“.

Pored toga što štiti biljke, beli luk ima i manje poznatu zdravstvenu korist za ruže jer podstiče njihov rast. Takođe može da spreči pojavu crnih pega na lišću zbog svojih antigljivičnih svojstava, a uz to poboljšava i miris ruža. Smatra se da sadnja belog luka pored ruža može pojačati njihov prirodan miris, što je cilj mnogih baštovana koji gaje ovo romantično i živopisno cveće. Beli luk je takođe dobar „komšija“ za voće koje raste u bašti, poput borovnica i jagoda. Osim toga, podstiče rast nevena i kamilice.

Gde je najbolje posaditi beli luk?

Sadnja belog luka u blizini ruža je jednostavna, a čak i ako su već precvetale za tu sezonu, beli luk se može zasaditi u bilo kom trenutku. Stručnjaci za baštovanstvo preporučuju jesen kao idealno vreme za sadnju, jer će beli luk proklijati i prolaziti kroz svoje faze tokom toplih i hladnih sezona. No, vi to možete učiniti i odmah. Možete koristiti i čenove belog luka iz kuhinje – jednostavno odvojite pojedinačne čenove i zasadite ih u zemlju. Najbolje je da ih rasporedite na razmaku i posadite otprilike jedan pedalj od korena grma ruže. Prilikom sadnje, obavezno okrenite šiljasti deo čena nagore. Ubrzo nakon sadnje, beli luk će pustiti zelene izdanke. Ovi izdanci će ostati zeleni u toplijim krajevima, dok će u hladnijim oblastima uvenuti tokom zime. Ipak, nema razloga za brigu – novi izdanci će se pojaviti sa dolaskom proleća.

Izvor: stil

Umijeće sakupljanja ljekovitog bilja: Kada, kako i šta brati?

Agrosavjet
-
0
Umijeće sakupljanja ljekovitog bilja: Kada, kako i šta brati?

Prilikom sakupljanja ljekovitog bilja veoma je važno poznavati ih na terenu i zato je preporučljivo sakupljati samo ono bilje koje dobro poznajete. Sakupljanje treba obaviti što je moguće pažljivije, izbegavajući sakupljanje na kiši i dok ima rose. Kada počnete da sakupljate određenu vrstu, potrebno je ljepše primjerke ostaviti za razmnožavanje. Praksa je da se ostavi jedna desetina zasada, s tim da se naredne godine površina ne eksploatiše, izuzetno je važno vrijeme branja određene vrste, kao i koji dio se bere.

Cvijet

Bere se tokom cvjetanja, a najbolje na samom početku cvjetanja, precvjetale i uvele cvjetove ne treba brati jer nemaju vrijednost. Berba se vrši ručno, pazeći da cvjetne stabljike budu što kraće. Sušenje može biti prirodno ili vještačko, a vrijeme sušenja varira od 3-6 dana. Suvo cvijeće se pakuje u kartonske kutije, bez nabijanja. Velike vreće od slame treba izbegavati jer izazivaju mehanička oštećenja.

List

Najpogodnije vreme za branje listova je početak cvjetanja. Treba izbjegavati branje listova sa veoma mladih biljaka, jer su tada listovi puni vode i siromašni aktivnim materijama. Takođe, ne treba brati listove sa biljaka u punom cvijetu. Sušenje lista je isto što i sušenje cvijeta, a u zavisnosti od vrste i uslova sušenja, vrijeme sušenja je do 8 dana. Pakuje se u kutije, a može biti i u papirnim vrećama.

Nadzemni dio biljke

Odnosi se na 25-30 cm gornjih dijelova biljke u cvijetu. Kao i kod cvijeća berba se obavlja na početku cvjetanja. U slučajevima većih površina može se kositi srpom ili makazama. Za sušenje i skladištenje važe isti uslovi kao i za prethodne dijelove.

Kora

Uklanja se sa mladih grana i stabljika. Kora koja je stara i napukla nije pogodna za upotrebu. Kora se siječe nožem i oljušti u rano proleće prije cvjetanja. Ako se ne ukloni u proljeće, može se ukloniti u kasnu jesen. Posle skidanja, radi lakšeg sušenja i skladištenja, koru siječemo na uzdužne trake širine 2-3 cm i dužine 10-30 cm. Za razliku od prethodno navedenih biljnih organa, kora se može sušiti na suncu.

Plod

Vrijeme berbe plodova varira, tako da se u nekim slučajevima plod bere zreo, a kod nekih vrsta polu-zreo (nezreo). Većina mesnatih se bere zrela, a većina suvih se bere prije zrenja. Plodovi se mogu sušiti na suncu. Posebnu pažnju treba obratiti na sušenje mesnatih plodova (nara) kako bi se sprečilo kvarenje i propadanje robe.

Sjeme

Bere se kada je potpuno zrelo. Nakon sušenja posebnu pažnju treba obratiti na čuvanje sjemena. Treba ga pakovati u obložene kese ili kutije, jer je većina sjemena privlačna hrana za glodare zbog obično visokog sadržaja masti.

Korijen i rizom

Korijen i rizom su podzemni organi biljaka. Kopaju se u jesen kada opadne lišće. Uz jesen, berba se može obaviti i u rano proleće. U nekim slučajevima, ekstrahuje se u vreme cvjetanja biljke. Prilikom sakupljanja korijena ili lukovica, 30% biljne populacije treba ostaviti netaknuto. U zavisnosti od vremena berbe menja se i hemijski sastav, tako da za iste vrste korijen ubran u proljeće i korijen ubran u jesen mogu imati značajno različit sastav, a samim tim i kvalitet. Nakon vađenja, korijen se čisti od ostataka zemlje, uklanjaju se truli dijelovi i dobro opere. Korijen se može sušiti na suncu, ali za brže sušenje potrebno je prethodno isjeći korijen na uzdužne trake. Treba naglasiti da je nakon uklanjanja korijena potrebno odsjeći glavicu korijena i vratiti je u zemlju kako bi se iz nje razvila nova biljka.

Izvor: pssrs.net

Najbolje domaće đubrivo za jagode: Dodajte jednu kašiku ispod svakog grma

Agrosavjet
-
0
Najbolje domaće đubrivo za jagode: Dodajte jednu kašiku ispod svakog grma

Ako želite da poboljšate rast svojih jagoda koristeći prirodne metode, pripremili smo vam vodič kako da to učinite.

Predstavljamo vam recept za domaće đubrivo za jagode koje nije samo efikasno, već i lako dostupno i jeftino. Probajte ovaj isprobani metod i uživajte u velikim i ukusnim plodovima omiljenog voća.

Mnogi uzgajivači se žale na nedovoljnu žetvu jagoda, iako biljke obilno cvjetaju. Jedan od razloga može da bude nedovoljna oplodnja. Jagode zahtjevaju bogate hranljive materije za rast, koje mogu da im nedostaju nakon nekog vremena provedenog u istom zemljištu. Evo kako da sami napravite domaće đubrivo za jagode.

Potrebno je:

  • 50 g svježeg kvasca (ili 1 kašičica suvog kvasca)
  • 1 litar tople vode
  • 1 kašika šećera

Priprema:

U posudi izmješajte kvasac, šećer i toplu vodu. Ostavite smjesu da odstoji na sobnoj temperaturi jedan dan. Nakon odmora, razrijedite smjesu u razmjeri 1:5 (1 dio dohrane na 5 dijelova vode) i zalijte svaki grm sa pola litre ove mješavine.

Ovo đubrivo je odličan izvor hranljivih materija za vaše jagode, a ako ga pravilno koristite, pružiće vam bogatu i zdravu berbu.

Pored ovog, isprobajte i druga prirodna đubriva za jagode:

Staro đubrivo za hljeb: Prelijte vodom preko starog hljeba i pustite da fermentira. Nakon 6-10 dana, rastvor razblažite vodom u razmjeri 1:10 i koristite ga za zalivanje jagoda.

Infuzija koprive: Sipajte jednu kantu koprive u vodu i pustite da se skuva. Koristite razblaženu tečnost u razmjeri 1:20.

Kiselo mlijeko: Pomiješajte fermentisane mliječne proizvode sa humusom i koristite na jagodama. Pomažu u stvaranju idealnog okruženja za njihov rast.

Ova prirodna đubriva su odlična alternativa, ne samo da će podržati rast i razvoj vaših jagoda, već će i doprinijeti održivijem načinu uzgoja.

(Zena Blic.rs)

Stručnjak savjetuje šta da uradite kako bi vam povrće imalo najbolji rast i rod

Agrosavjet
-
0
Stručnjak savjetuje šta da uradite kako bi vam povrće imalo najbolji rast i rod

Stručnjak za ekološko baštovanstvo, otkrio je svoj način kako uzgaja povrće i tvrdi da je pravio istu grešku, kao i mnogi koji prvi put kreću.

S toplijim vremenom, sve je više ljudi koji vreme provode u svojim baštama. Nakon zimskih meseci, koji su često hladni i tmurni, proleće donosi sunčane dane, duže svetlosne sate i idealne uslove za rad u bašti, što je savršeno za sadnju novih biljaka, cveća, povrća i voća, kao i za obnovu zelenih površina.

Prema stručnjaku za ekološko baštovanstvo Džejmiju Voltonu, mnogi početnici u gajenju povrća prave uobičajenu grešku koja može sprečiti njihov rod, piše „Ekspres“.

„Najveća greška koju sam napravio kada sam tek počeo da uzgajam povrće bila je potcenjivanje važnosti cveća. Vidim toliko ljudi koji rade istu stvar, ali kada sam počeo da sadim cveće uz povrće, primetio sam brojne prednosti“, rekao je Džejmi.

On zagovara kombinovanu sadnju, tehniku u kojoj se cveće i povrće uzgajaju zajedno kako bi se stvorio uravnoteženiji ekosistem. Određene vrste cveća privlače oprašivače i predatorske insekte koji pomažu u kontroli štetočina i povećavaju prinos useva. Sadnjom cveća uz povrće, baštovani mogu privući korisne insekte poput bubamara, koje prirodno suzbijaju vaši i druge štetočine.

Pored toga, cveće privlači pčele i leptire, što poboljšava oprašivanje i, u krajnjem ishodu, doprinosi većem i zdravijem rodu. „Ne morate da uradite mnogo – čak i sadnja nekoliko cvetova u blizini vašeg povrća može napraviti veliku razliku“, rekao je Džejmi i preporučio tri vrste cveća.

Dragoljub

Prvi na listi su dragoljubi. Ovo živopisno cveće nije samo ukrasno – ono takođe služi kao prirodna zaštita od štetočina.

Kadifa

Zatim je preporučio kadife. Ove omiljene biljke među baštovanima pomažu u odbijanju belih mušica, naročito kada se sade u blizini paradajza i krastavaca. Prema magazinu „Gardener’s World“, kadife treba saditi tek nakon što prođe opasnost od mraza kako bi imale zdrav rast.

Vratić

Na kraju je preporučio obični vratić. Ovaj cvet može koristiti bašti jer privlači grabljive insekte poput bubamara.

Međutim, Džejmi je upozorio da s vratićem treba postupati pažljivo jer je otrovan za kućne ljubimce i može izazvati iritaciju kože.

Izvor: stil

Ovom otopinom zalijevajte krastavce, rodiće duplo više

Agrosavjet
-
0
Ovom otopinom zalijevajte krastavce, rodiće duplo više

Sunčano vrijeme kojeg sve više ima, mami nas da sve više vremena provodimo vani i bavimo se omiljenim aktivnostima na otvorenom.

Jedna od njih svakako je i baštovanstvo. Budimo iskreni – svi bi mi željeli da možemo uzgajati svoju hranu, za koju smo onda sigurni da je zdrava i nešpricana, ali ponekad je problem što nemamo dovoljno prostora tj. zemlje da uzgojimo sve što želimo. I u količinama koje želimo.

Vlasnici malih parcela uvijek se bore: kako posaditi različito voće i povrće na malom komadu zemlje, s dobrim prinosom.

Srećom, postoje razni trikovi koji omogućuju uštedu prostora za uzgoj povrća. Tako u jednom buretu možete uzgojiti onoliko krastavaca koliko na površini od 3 metra, uz puno manje angažmana, a plodove ćete zaštititi od raznih bolesti.

Vrtlari vole i cijene domaće gnojivo za prihranu biljaka iz svog zelenog carstva, a jedno od njih je i ono za bolji prinos i urod krastavaca.

Naime, iskusni vrtlari tvrde da se urod krastavaca može udvostručiti ako se jednom mjesečno zalije ovom otopinom:

Potrebno vam je: 200 grama krede i 10 litara mlake vode.

Kako pripremiti takvu otopinu i kako je koristiti?

Kredu usitnite u mrvice i ulijte u vodu. Miješajte dok ne dobijete mliječno bijelu vodu i ostavite da odstoji 10 minuta. Nakon toga ponovno promiješajte sastav i tom vodom prelijte krastavce, prenosi Espreso.

Još je jedan karakterističan momenat – uzgoj takvih krastavaca pravi je užitak jer nema saginjanja pri branju, niti bilo kakvog drugog potrebnog rada.

Kako uzgajati krastavce u buretu?

Postavite jedno ili više buradi  na svoju parcelu, na sunčanu stranu. Na dno stavite organski otpad: lišće, travu, slamu, korijenje, kore od banana i drugog voća i povrća, grane ili korov. Takođe, koristite gnojivo. Napunite bure. U maju bure do kraja napuniti zemljom, debljine oko 10-15 cm.

Odmah zalijte i posadite sjeme krastavca. Biće potrebno oko 9-10 sjemenki po buretu. Posadite ih na razmak 12-15 cm. Radi uštede topline bure pokrijte najlonom, najbolje crnim, jer crnilo privlači sunčevu toplinu, prenosi uspesnazena.com.

Ili koristite prazne plastične boce. Presadnice će rasti kao kvasac, ako im osigurate optimalnu mikroklimu uz pomoć male posude s vodom u sredini bureta koje ćete puniti vodom po potrebi. Sredinom juna kada je toplo vrijeme možete skinuti najlon. Krastavci će rasti i uvijati se oko bureta. Kako vjetar ne bi oštetio biljku, vreće s krastavcima možete vezati za bure tankom uzicom.

Njega krastavaca nije zahtjevna. Zalijevajte ih s 5-7 l vode jednom u 3-4 dana, ako nema kiše. Iz jednog bureta možete dobiti isti prinos kao iz tri reda u vrtu

A za kraj, donosimo vam i malo o samoj sadnji i uzgoju krastavca i važnim stvarima koje morate znati prije.

Temperatura

Za razvoj na otvorenom potrebna je srednja dnevna temperatura veća od 15 °C, dok je optimalna 25-27 °C. Cvatnja započinje kod temperature 15-17 °C, a oprašivanje se najbolje obavlja na temperaturama 18-21 °C. Od dana zametanja plodova do berbe treba proći 30-40 dana. Brzina rasta pojedinih plodova ovisi o broju plodova na biljci. Vrijeme plodonošenja traje 1,5-2,5 mjeseca.

Voda

Za svoj rast i razvoj treba dosta vlage kako u tlu tako i u zraku. Relativna vlažnost zraka trebala bi biti 85-90 %, što je teško postići u vanjskim uvjetima. Najpovoljnija vlažnost tla je oko 70 % punoga kapaciteta tla za vodu tj. ukupno 90-150 l vode/m2 za dva mjeseca uzgoja. U početku su zalijevanja rjeđa i s manjim količinama vode, a poslije, naročito u vrijeme plodonošenja i berbi, krastavac traži zalijevanje svakih 4-5 dana, ovisno o vrsti tla i uzgoja.

Tlo

Za uzgoj krastavca najbolja su duboka, plodna i rastresita tla bogata organskim tvarima, neutralne ili slabo kisele reakcije (pH 5,5-6,5). Teška, hladna i jako kisela tla ne pogoduju kvalitetnom uzgoju ove kulture, piše Agroklub.

Sjetva i sadnja

Kao glavni usjev sije se krajem aprila, a kao postrni tokom juna. Sije se na većim površinama s pomoću sijačica, a na manjim ručno u redove ili kućice. U redove se sije na 80-100 cm razmaka red od reda i u redu 20-30 cm biljka od biljke.

Kornišoni se siju gušće, a količina sjemena ovisi od gustoće sjetve i iznosi 2-4 kg/ha. Ako se proizvodi rani krastavac, sjetva se obavlja u toplim plastenicima 30-40 dana prije sadnje na stalno mjesto.

Bolji način proizvodnje jest proizvodnja na crnoj polietilenskoj foliji. Tlo ispod folije znatno se brže zagrije, što omogućava brže nicanje i bolji razvoj biljaka. Folija sprečava rast korova, a oblikovani su plodovi čisti, jer se većina nalazi na foliji. Biljke nisu u izravnom dodiru s tlom pa su manje izložene infekciji bolestima koje se nalaze u tlu. Folija za uzgoj krastavaca na većim površinama postavlja se polagačem folije ili ručno. Istovremeno s polaganjem folija mogu se ispod folija postaviti i perforirane cijevi za kasnije navodnjavanje po sistemu kap po kap.

Za sjetvu na većim površinama koriste se pneumatske jednoredne sijačice koje u jednom prohodu buše rupe i siju po 3-4 sjemenke na podešeni razmak od 30 cm i na dubinu 2 cm. Za sjetvu 1 ha takvim načinom sjetve potrebno je 1,5-1,8 kg sjemena, čime se u berbi osigurava sklop od 4-6 biljaka/m2. Da bi se ubrzala proizvodnja, nakon sjetve čitava se površina može prekriti folijom od netkanih sintetskih materijala, a jednoj od njih komercijalni je naziv Agryl. To je paučinasta poluprozirna tanka folija propusna za svjetlo, zrak i vodu, iznimno dobrog toplinskog djelovanja. Folija je fizička prepreka za napad štetočina. Postavlja se odmah nakon sjetve, a ostaje na usjevu do početka cvatnje.

Najsigurniji način proizvodnje, kojim se ostvaruju najveći prinosi, uzgoj je na armaturi. Zbog bolje prozračnosti biljaka na armaturi, manji su problemi s bolestima, plodovi su čisti, a berba lakša.

Za armaturu se koriste stubovi visoki 2 m, povezani žicom na koju se veže konopac ili se između stupaca razapne plastična mreža po kojoj se uspinje biljka, a ukopaju se tako da im je vrh 150-180 cm iznad tla. Na donjem dijelu stabljike potrebno je redovito zakidati zaperke. Uz redove je također poželjno postaviti cijevi za navodnjavanje te redovito, 2-3 puta tjedno navodnjavati. I u uzgoju na armaturi može se primijeniti polietilenska folija, a kad se biljke razviju, tlo se može pokriti slamom, prenosi Jutarnji.

NADA za poljoprivredu: Naučno otkriće zbog kojeg će se manje koristiti vještačka đubriva!

Agrosavjet
-
0
NADA za poljoprivredu: Naučno otkriće zbog kojeg će se manje koristiti vještačka đubriva!

Naučnici iz Velike Britanije otkrili su biološki mehanizam koji omogućava korenju biljaka da postane ,,privlačnije” mikroorganizmima iz zemljišta. Ovo otkriće, koje je napravio istraživački tim sa Centrom Džon Ines u Norviču, otvara mogućnost uzgoja useva kojima nisu potrebna veštačka đubriva u toj meri – posebno nitrati i fosfati.

„Sada možemo da razmišljamo o razvoju nove vrste poljoprivrede koja je ekološki prihvatljivija i manje zavisi od veštačkih đubriva“, izjavila je dr Mirijam Šarpantje, koja je predvodila istraživanje.

Prekomerna upotreba đubriva predstavlja ozbiljan ekološki problem – doprinosi degradaciji zemljišta i zagađuje reke, jer višak hranljivih materija podstiče širenje algi koje ugrožavaju ribe i druge vodene organizme.

Otkriće britanskih naučnika pokazuje kako biljke mogu efikasnije da crpe hranljive materije iz tla uz pomoć korisnih mikroorganizama. Osnovu ovog procesa čini prirodni fenomen poznat kao endosimbioza, gde dva organizma žive u međusobno korisnoj zajednici – u ovom slučaju, biljke i mikroorganizmi u zemljištu.

U prirodi, mnoge biljke već koriste ovu saradnju da bi preživele u siromašnim zemljištima. Međutim, u intenzivnoj poljoprivredi veštačka đubriva remete ovu prirodnu ravnotežu.

Tim dr Šarpantje otkrio je mutaciju u biljci Medicago truncatula (jednoj vrsti mahunarke), koja poboljšava saradnju korena sa bakterijama i gljivicama koje obezbeđuju azot i fosfor. Najvažnije je da ista genetska promena daje pozitivne rezultate i kod pšenice na pravim poljima, što otvara mogućnost uzgoja sorti koje koriste mikroorganizme za ishranu, smanjujući potrebu za veštačkim đubrivima.

„Važno je da ova osobina dolazi iz sorte pšenice koja nije genetski modifikovana (non-GMO)“, naglasila je Šarpantje. To znači da se nove sorte mogu razvijati pomoću klasičnog ukrštanja, bez GMO tehnologije.

Ovo otkriće izazvalo je veliko interesovanje jer bi moglo da omogući korišćenje prirodnih mikroorganizama kao zamenu za veštačka đubriva – posebno kod velikih, strateški važnih kultura poput pšenice. Kako je Šarpantje rekla, njihov rad ima „ogroman potencijal za unapređenje održive poljoprivrede“.

Izvor: The Guardian  / agromedia.rs

Visibaba je ljekovita biljka

Agrosavjet
-
0
Visibaba je ljekovita biljka

O visibabi kao ljekovitoj biljci ima vrlo malo podataka. U broju stručnog časopisa Ljekovite biljke izišao je opširan članak o visibabi, na kojeg se ovdje oslanjamo, kao i na podatke ruskih stručnjaka.

Visibaba je višegodišnja zeljasta biljka koja se razvija iz lukovice. Stabljika je visoka do 20 cm i završava jednim visećim cvijetom. Listovi su duguljasti, plavozeleni, cijelog ruba, a razvijaju se istovremeno s cvjetovima. Visibaba obično cvjeta od veljače do ožujka, a ponekad se cvjetovi probijaju kroz snijeg i suho lišće već u siječnju. Cvjetanje traje od dva do tri tjedna.

Zvonoliki vjenčić cvijeta tvore latice raspoređene u dva kruga. Listovi unutarnjeg kruga ocvjeća su zelenkasti i kraći od vanjskog kruga ocvjeća. Vanjske latice su duguljaste i posve bijele, a unutrašnje su kraće, sa zelenom pjegom na vrhu. Cvijet je na stapci pognut poput stare bake, pa odatle vjerojatno potječe naš narodni naziv visibaba. Plod je žutozeleni tobolac s nekoliko sjemenki koji dozrijeva u travnju i svibnju. Sjemenke su duguljaste, zelene, a raznose ih mravi (mirmekohorija).

Visibaba raste u prozračnim listopadnim šumama i živicama, na livadama, uz potoke i vrbike, česta je u šikarama. Može se naći u velikom mnoštvu, od nizina do brdskih predjela. Visibabe su zbog atraktivnih cvjetova vrlo omiljene proljetnice pa se prenose i u vrtove. Postoje brojni varijeteti vrste. Odgovaraju joj različita staništa.

Visibaba pčelama daje obilje peludi i nektara za rani proljetni razvoj legla pa je i po tome značajna biljka. U ljekovite svrhe koriste se lukovice i lišće visibabe. Lukovice se iskapaju u početku cvjetanja, očiste se od zemlje i korjenčića i zatim operu pod mlazom hladne vode i obrišu. Odmah se upotrebljavaju za pripremu tinkture ili masti.

Listovi se beru od početka cvjetanja do stvaranja sjemena jer tada sadrže najviše ljekovitih tvari. Listovi se suše na hladnom, sjenovitom i prozračnom mjestu. Čuvaju se u papirnatim vrećicama na suhom, tamnom i hladnom mjestu.

Svi dijelovi visibabe sadrže otrovne alkaloide. Najzastupljeniji alkaloid je galantamin kojega najviše ima u lukovicama. Galantamin je vrlo otrovan i uzrokuje povraćanje. S druge strane on je u malim količinama vrlo ljekovit. Po tome je  visibaba i otrovna i ljekovita biljka.

Visibaba se može koristiti u liječenju mnogih bolesti. Nalazi primjenu u narodnoj i službenoj medicini. Primjenjuje se izvana i iznutra, najčešće lokalno. Upotrebljava se za liječenje kožnih bolesti, bolesti kostiju i zglobova, gljivičnih infekcija, neuralgija i drugih bolesti i to u obliku masti, tinktura i kupki. Mast se priređuje na specifičan način iz svježih lukovica.

Mašću se mažu oboljela mjesta u slučaju neuralgije, išijasa, vratobolje, križobolje, spondiloze i osteoartritisa. Tinktura se pravi od listova i svježih lukovica. Koristi se kod gljivičnih infekcija kože i noktiju, svraba, čira, akni, rana i bolova u zglobovima. U kupke od listova namaču se noge u svrhu liječenja gljivičnih infekcija. Značajno je da je alkaloid galantamin važan sastojak lijekova protiv staračke demencije, Alzheimerove bolesti, dječje i cerebralne paralize i drugih živčanih bolesti. Uz to, istražuje se djelovanje galantamina na stanice raka.

Autor: Marija Glavaš

Izvor: Časopis Hrvatske Šume

1...567...1.012Stranica 6 of 1.012

NAJČITANIJE

POPULARNI POSTOVI

POPULARNE KATEGORIJE

O nama

Naš cilj je omogućiti čitaocima da na jednostavan način dođu do najbitnijih informacija vezanih za poljoprivrednu.

Kontakt: [email protected]

Telefon: +38766112694

PRATITE NAS


Uslovi korištenja
Impressum

© 2021. AGRO SAVJET - Sva prava zadržana.

Created by: MicroMedia