Čeri paradajz, u bašti Radmile Race iz Beloševca kod Kragujevca, ove godine je obilno rodio i razgranao se u toj mjeri da su se iz postojećih grana  pojavili novi pelceri. Stručnjaci savjetuju da se pelceri, zaperci  i odlomljene grane svih sorti paradajza, pa i čerija, mogu ožiliti i ponovo posaditi. Ako vrijeme posluži, na otvorenom može da se dočeka i druga berba.

Rasad paradajza može da se dobije i i od grana koje su odlomljenje tokom vegetacije. Prednost ovakvog načina razmnožavanja je što nova biljka ranije cvjeta, a plodovi ranije dozrijevaju. Profesor povrtarstva Ivo Đinović je svojevremeno objasnio način kako razmnožiti paradajz iz pelcera:

– Sadnice iz delova biljke treba staviti u blato u plasteniku. Ko nema tople leje, može pelcer da stavi u  teglu sa vodom na prozor sobe. Posle nedelje dana iz dijela paradajza u blatu ili vodi formiraju se žile i biljka se iz dobijenog rasada dalje normalno razvija u bašti ili plasteniku.

Ovako razmnožen paradajz nema centralni korijen, već će se razviti samo bočne žile, te je najbolje nove biljke položiti. Ukoliko se pravilno zaliva, đubri i njeguje ovaj paradajz će imati istu rodnost i kvalitet, kao i matična biljka sa koje je uzet pelcer. Paradajz iz pelcera će ranije cvjetati u odnosu na biljku koja je nikla iz sjemena.

Vegetacijski ciklus kraći šest nedelja

Radmila Raca  godinama iz hobija gaji čeri i klasičan paradajz na okućnici, na otvorenom, iz kupljenog rasada i ne tretira ih nikakvim pesticidima. Ove godine je dobro rodio, a biljka je kvalitetna i razgranata. Sada već razmišlja da li bi, ako ožili nove biljke, mogla da ima i drugu berbu.

– Obzirom da su u poslednjoj deceniji jeseni tople, a zime nisu hladne, možda bih mogla da započnem novi ciklus u bašti, pogotovu što takve biljke ranije cvjetaju i dozrijevaju. Sa pelcerima bih vegetativni ciklus skratila  za šest nedjelja, koliko treba rasadu iz sjemena da se razvije. Ako ukupna vegetacija traje 120 dana, ostaje dva ipo mjeseca do novog roda. Vrijedi probati – kaže Radmila Raca.

Pelceri se mogu uzimati i kada se kidaju zaperci ili kada izrastu iz postojeće grane. Ožiljeni pelceri su za hobiste jeftiniji način proizvodnje. Preporučuje se da se paradajz iz pelcera gaji na jedno stablo, kako plodovi ne bi bili sitni.

Tekst: Biljana Nenković / dobro jutro

Stručnjak za životni stil otkrio je niz ključnih trikova za voće i povrće, uključujući i onaj koji će spriječiti da vaš krompir prerano proklija.

Jedan korisnik društvene mreže Tik Tok postavio je video snimak u kojem je prikazan niz korisnih savjeta koji će sigurno produžiti vijek trajanja namirnica u ostavi.

„Prodavci povrća vam nikada neće reći ove savjete za skladištenje hrane. Krompir kupljen na veliko se pokvari. Krompir i jabuke su dobri „prijatelji“. Čuvanje zajedno sprečava klijanje krompira“, navodi on.

Čini se da iza ove metode stoji nauka, jer uparivanje njih dvoje usporava njihov proces zrenja.

Tabela za degustaciju kaže da jabuke proizvode etilen, prirodni gas, čije izlaganje „može usporiti ili zaustaviti proces klijanja krompira“.

Takođe, jedan od savjeta je i ne skladištiti krompir u toplom okruženju, a umjesto toga preporučuje se „hladno, suvo i tamno mjesto“.

Međutim, nemojte ih stavljati u frižider jer hladnoća može „potaknuti da se skrob krompira pretvori u šećere, koji mogu postati kancerogeni kada se kuvaju.

I da upozorimo – budući da etilen iz jabuka zapravo može imati suprotan učinak na drugu hranu – posebno na luk, dinju, brokoli i breskve.

Njihova visoka osjetljivost na etilen može ubrzati njihov proces zrenja, što ih čini prije neprikladnim za konzumaciju, prenosi RTCG.

Ukoliko se bavite uzgojem paprike, važno je da znate kako pravilno da berete plodove svoga marljivog rada. Ovo su informacije koje morate usvojiti prije, tokom i nakon berbe te povrtarske kulture.

Prije berbe

Tehnološka zrelost/ fiziološka zrelost

U kojoj fazi zrelosti ćete brati papriku zavisi prvenstveno od njene dalje upotrebe. Ukoliko je namijenjena za potrošnju u svježem stanju plodovi se beru u fazi tehnološke zrelosti. Tehnološku zrelost paprike odlikuje puna veličina ploda, plodovi imaju glatku površinu i veću otpornost na pritisak. Vrlo je bitno obratiti pažnju da plod paprike nije prerano ubran jer tada lako gubi vodu i dobija smežuran izgled.

Pročitajte: Efikasno navodnjavanje paprike – Savjeti za maksimalan prinos

Ukoliko se nakon berbe paprika suši ili prerađuje u određene svrhe, bere se u fazi fiziološke zrelosti. U tom slučaju semenke ploda su skroz razvijene, a boja ploda postaje crvene, roze ili narandžaste nijanse.

NE branju poslije kiše

Izbjegavajte berbu paprike nakon padavina jer će se javiti kasnije problem prilikom skladištenja. Naime, na taj način dolazi do javljanja optimalnih uslova za širenje bolesti. Ova povrtarska kultura se na početku bere na nedelju dana, a u „jeku“ berbe na 2, 3 dana.

Tokom berbe

Berite papriku pažljivo

Naravno ukoliko je u pitanju veća parcela pod paprikom vrši se jednofazna berba kombajnima, ako su pak male površine u pitanju pribegava se ručnoj berbi u tri navrata. Umjesto berbe rukama bolje rešenje bi ipak bilo rezanje plodova nožem ili makazama kako bi se izbegla oštećenja koja će smanjiti njenu tržišnu vrijednost. Krti lastari paprike su lako lomljivi tako da o tome naročito treba voditi računa.

Oberite i oštećene plodove

Deformirani plodovi kojima je umanjena tržišna vrednost takođe ne smeju ostati na biljci jer se njihovom berbom poboljšava plodonošenje.

Nakon berbe

Čuvajte plodove nakon berbe

Obrane plodove paprike bi, ukoliko je sunčan dan, trebalo skloniti što prije sa sunca. Naime, najduže sat vremena mogu biti izložene sunčevim zracima jer nakon tog perioda dolazi do pojave ožegotina. U pitanju su vrlo osetljivi plodovi koji se lako kvare te ih odmah nakon izvršene berbe treba pripremiti za dalji plasman.

Pakovanje paprike i sušenje

Plodovi paprike se pakuju u otvorene letvarice, mrežaste vrećice ili kartonske kutije. Pazite kada ih pakujete da ne oštetite pokožicu, jer ovo dovodi do pojave truleži. Paprika se suši samo kada su plodovi zreli, ali i ne prezreli.

Izvor: agromedia.rs

Vrijeme vađenja krompira zavisi od klimatskih uslova i sorte. Krompir se vadi u fiziološkoj zrelosti, a u našim uslovima to je polovina avgusta i septembar. Sa vađenjem krompira je najbolje započeti kada je vrijeme sunčano i suvo, zbog lakše obrade, čišćenja i transporta krompira, pri čemu treba paziti da ne dođe do oštećenja pokožice i prevelikog izlaganja suncu uslijed čega dolazi do pojave ožegotina. Pokožica treba da je čvrsta i da se ne ljušti.

Da bi vađenje bilo uspješno i ne ometano, a izvađene krtole mogle da se čuvaju duži period tokom skladištenja potrebno je prethodno obaviti uništavanje cime. Uništavnje cime može se obaviti na dva načina:

1. mehanički (košenjem ili trupiranjem)
2. hemijski (desikacijom)

Hemijski se to obavlja regitrovanim preparatima na bazi piraflufen-etila i drugih. Nakon uništavanja cime krompir treba da ostane u zemlji najmanje 14-20 dana i tek nakon tog perioda pristupa se njegovom vađenju.

Tokom vađenja posebno se mora paziti da nebi došlo do mehaničkog oštećenja tokom vađenja, utovara, transporta i istovara krompira. Isto tako voditi računa o oštećenim krtolama i krtolama koje je zahvatila trulež da se prilikom kupljenja odbace i ne mješaju sa zdravim krtolama.

Kartola nakon vađenja sadrži dosta vode zbog čega je podložna ošećenju ili procesu klijanja ukoliko se ne izvrši pravilno skladištenje. Skladište treba da bude suvo, sa nižom temperaturom od 4-8 °S da nebi došlo do klijanja krompira. Optimalna vlažnost vazduha u skladištima je od 92-95%.

Kada se krompir sa njive doveze u skladište potrebno je da prođe period adaptacije koji traje 2-3 nedelje, na temperaturi 10-15°S da rane koje su nastale tokom vađenja zarastu kako nebi došlo do prodora parazita u krtolu. Na ovaj način postiže se sigurnije i dugotrajnije čuvanje kao i zaštita od bolesti uskladištenog krompira.

Poštovanjem svih mjera tokom proizvodnje, vađenja i skladištenja možemo očekivati dobar kvalitet konzumnog krompira.