Naslovnica Blog Stranica 349

Kada se odlučiti za podmlađivanje starih voćki, a kada za sadnju novih

Sve voćke nisu jednako pogodne za obnavljanje.

Koštičave voćke teže se podmlađuju od jezgrastih jer im brže odumiru latentni pupoljci pa je obnova krošnje moguća uglavnom iz adventivnih pupoljaka.

Jedna od najdugovječnijih voćaka jeste maslina. Upravo zbog svoje dugovječnosti, obnavljanje krošnje masline u potpunosti je opravdano. Onovljena krošnja za svega nekoliko godina daje puni prirod, dok je iznova posađenoj maslini za to potrebno duže više vremena.

Ako su u voćku umnogome napale bolesti ili štetočine, slabe je kondicije, bolje ju je zamijeniti novom voćkom jer se tako odstranjuje i izvor zaraze. Voćke kalemljene na slabobujnim podlogama bolje je zamijeniti novim jer daju puni prirod za gotovo jednako vrijeme koliko je potrebno za obnavljanje krošnje. Ako se odlučimo za sadnju nove voćke, moćićemo nabaviti novu sortu koju do tada nismo uzgajali, a željeli bismo je imati u svom vrtu.

Iz svega navedenog proizilazi da se za obnavljanje krošnje voćke treba odlučiti ako se radi o nekoj staroj sorti koja se ne može kupiti u rasasdniku. Čak i tada vrijedi razmotriti njeno kalemljenje na neku podlogu i uzgoj nove voćke. Obnavljanje krošnje velikih stabala kalemljenih na sjemenjaku traje nekoliko godina, a za to vrijeme može se usvojiti nova voćka kalemljena na slabo bujnu podlogu.

Literatura/Tehnika cijepljenja i rezidbe voćaka – prof.dr.sc. Tomislav Jemrić

Pročitajte još: Zimska rezidba veoma bitna za rodnost plodova

Sastojci i priprema za izradu svježih kobasica

Kobasica je tradicionalni naziv za prerađevinu mljevenog mesa s dodatkom začina koje se stavlja u tanko prirodno životinjsko crijevo ili sintetičko crijevo.

Ovaj put vam donosimo recept za izradu svježih kobasica

Svinjsko meso tanko isjeći i na 2 kilograma ovog mesa dodati ½ kg sitno isječene slanine. Mesu dodati soli, bibera i vode u kojoj je natopljeni bijeli luk. Onda još jednom sve dobro promiješati, dodajući još ¼ litra čiste vode. Masom puniti crijeva. I ove kobasice moraju se odmah upotrijebiti.

Pročitajte recept za domaće dimljene kobasice:

Domaće dimljene kobasice – Recept, dimljenje i dozrijevanje

Karfiol za zaimu iz tegle, savršeno svježeg ukusa

Karfiol je kupusno povrće vrlo visokog kvaliteta. Za ljudsku ishranu upotrebljava se jako zadebljala cvast, zbijena u glavicu “ružu”, koja ima veliku hranljivu vrijednost i izvanredno prijatan ukus.

Karfiol za zimu treba da je potpuno svjež i bijel. Glavice iskidati na cvjetiće, a u lonac staviti vodu s malo soli i limunovog soka. Kada provri, spustiti karfiol i kuvati ga nekoliko minuta. Izvaditi ga iz vode i metnuti u hladnu vodu da se ohladi. Kada je karfiol hladan, staviti ga na sito da potpuno voda otkaplje. Sada ga staviti u tegle s patent-zatvaračima i naliti kuvanom slanom vodom tako da dobro pokrije karfiol. Tegle zatvoriti i kuvati ih u pari ¾ sata.

Pročitajte: Savjeti za uzgoj karfiola

Zaštita jabuke od mraza

Mrazevi koji se mahom javljaju od oktobra do maja mogu da oštete organe jabuke, a nekad i da ugroze opstanak cijelog stabla.

Prema vremenu pojave, mrazevi mogu da se podjele na: rane (jesenje), zimske i pozne (proljećne).

U našem podneblju najveće štete obično izazivaju pozni mrazevi, pa je borba protiv njih i najznačajnija. Najdjelotvornija zaštita jabuke od mrazeva postiže se pravilnim izborom sorti i položaja za voćnjak.

Rani (jesenji) mrazevi javljaju se u oktobru i prvoj polovini novembra. Oni nanose manje štete ljetnjim sortama nego poznim zimskim sortama jabuke (greni smit). Da bi se smanjile štete od ranih mrazeva, trebalo bi izbjegavati kasno prihranjivanje azotnim đubrivima i pozno navodnjavanje jabučnjaka, naročito ako se nalazi na niskim položajima (doline potoka i manjih rijeka).

Pročitajte: Jesenji radovi u voćnjaku – Oranje i đubrenje organskim i mineralnim đubrivima

Zimski mrazevi su normalna pojava u našim krajevima. Povoljna je okolnost što se najjači mrazevi javljaju za vrijeme najveće otpornosti organa, u toku zimskog mirovanja jabuke.

Sijanac divlje jabuke i vegetativna podloga A2 su najotpornije podloge prema mrazevima.

Lisni i cvjetni (mješoviti) pupoljci jabuke otporniji su prema zimskim mrazevima nego kod drugih voćaka. Stabla jabuke mogu da prežive srazmjerno obilna oštećenja drveta i kore, ako tvorno tkivo (kambijum) i lisni pupoljci nisu povređeni izmrazavanjem. Kad se lisni pupoljci otvore i počne porast mladara, radom tvornog tkiva se obnavljaju oštećena tkiva. Ako mrazevi odvoje koru jabuke, potrebno je što prije zakucati je ekserima sa širokom glavom i premazati kalemarskim voskom. Jače oštećena stabla jabuke od zimskih mrazeva ne treba orezivati u proljeće, ali zasad bi trebalo obilnije prihraniti azotom, a površinu zemljišta redovno obrađivati i zalivati.

Pozni (proljećni) mrazevi u toku aprila i prve polovine maja mogu da oštete cvjetne pupoljke, cvjetove i zametnute plodove. Cvjetni pupoljci i cvjetovi jabuke osjetljiviji su ako je prije pojave mraza bilo toplo vrijeme. Cvjetovi okrenuti zemlji manje stradaju od poznih mrazeva. Zlatni delišes i greni smit otporniji su prema poznim mrazevima nego druge privredno značajne sorte jabuke.

Radi suzbijanja poznih mrazeva primjenjuju se: posredne, neposredne i naknadne mjere borbe.

Među posrednim mjerama borbe spadaju izbor pogodnih položaja za jabučnjak, izbor otpornih sorati, korišcenje visokog debla i nagrtanje snijega oko voćaka.

Pročitajte: Kako zaštititi šljivu od mraza?

Neposredne (direktne) mjere zaštite jabuke protiv poznih mrazeva su: zamagljivanje, zadimljavanje, orošavanje vještačkom kišom, površinsko navodnjavanje, pokretanje vazduha i zagrijavanje. Ove mjere daju bolje rezultate ako se primjenjuju po tihom, maglovitom i oblačnom vremenu. Među ovim merama najbolju zaštitu pružaju orošavanje i zagrijavanje.

Naknadne mjere podrazumijevaju prskanje biljnim hormonima (giberelini, naftalin sirćetna kiselina) poslije poznog mraza. Na taj način se podstiče obrazovanje ploda jabuke bez oplodenja.

Izvor: dipl. inž. Suzana Jerkić, PSSS Vranje

Vrijeme je za SUVO VOĆE – Koliko je zapravo zdravo?

Voće i povrće su važan dio ishrane, nekome je ovo rutina, a nekome je pak neophodan trud kako bi ove namirnice uključili u ishranu.

Suvo voće bi ovde moglo da pomogne. Slatko je i može neobavezno da se gricka u brojnim situacijama.

Da li je suvo voće zdravo?

Odgovor je da. Bolje jesti voće u bilo kom obliku nego ga ne konzumirati. Takođe, pošto se sušeno voće kondenzuje po težini, ono obezbjeđuje oko 3,5 puta više vlakana i hranljivih materija – objašnjava doktor Shapiro za Real Simple.

Suvo voće je veoma bogat izvor vlakana, kao i antioksidanata, posebno polifenola.

Pročitajte: Suvo grožđe je puno kalijuma i magnezijuma

– Budući da je suvo voće koncentrisano (voda je uklonjena), dolazi u malim, gustim pakovanjima koja su veoma bogata šećerom i kalorijama. Pa bi ipak trebalo da pripazimo na količinu jer može da dovede do povećanog unosa šećera i kalorija.

Ističe se da je najvažniji korak pri kupovini čitanje etiketa hranljivih sastojaka i spiskova ostalih sastojaka, jer mnogo suvog voća sadrži dodane šećere u obliku sokova, sirupa ili čak kristalizovanog šećera.

Pročitajte: Ukusni namaz od suvog i jezgrastog voća /RECEPT/

Najzdraviji način konzumiranja suvog voća

– Preporučujem da se obroci ograniče na jednu porciju, isjeckate veće komade sušenog voća i pomiješate sa orašastim plodovima – preporučuje Shapiro.

Kako mandarine čuvaju kožu i oči, i zašto je važno da je jedete što više

Mandarina potiče iz jugoistočne Azije na našim prostorima u šira upotreba počela je od 19. vijeka.
Ovo voće bogato vitaminom C, štiti naš imunitet u sezoni prehlada, a pomaže i u održavanju vitke linije. Uz sve to mandarine imaju karakterističan sladak ukus i mogu poslužiti kao odlična zamjena za nezdrave slatkiše što će organizmu dati brojne benefite.
Ubrzavaju varenje
Pri konzumaciji mandarina ne treba zaboraviti ni na bijele niti koje obavijaju plod sa unutrašnje strane kore. Ako jedete mnogo ugljenih hidrata i masti, taj dio citrusnog voća prepun dijetalnih vlakana pomoći će da se usporen proces varenja zbog teške hrane ubrza, piše portal Hayat.
Čuvaju zdravlje srca
Mandarina je dobar izvor kalijuma, koji snižava krvni pritisak. Ritam otkucaja srca dovodi u ravnotežu i čuva zdravlje kardiovaskularnog sistema.
Podmlađuje kožu
Bogata antioksidantima koji sprečavaju oslobađanje slobodnih radikala i oštećenje kože, mandarina je odlično sredstvo za negu lica. Razgradnjom beta-karotena sintetiše se vitamin A, kome možemo da zahvalimo na baršunastoj koži.
 
Vitamin C stimuliše proizvodnju kolagena, pa doprinosi smanjenju bora.
Smanjuju nivo holesterola
Antioksidanti koji su prisutni u mandarinama pomažu u smanjenju lošeg holesterola i podstiču dobar holesterol. Takođe, mandarine sadrže i vlakna koje pomažu u čišćenju arterija od lošeg holesterola, i održavaju normalan krvni pritisak.
Jačaju imunitet
Budući da su mandarine pune vitamina C, one mogu dati i do 80% potrebnog dnevnog unosa ovog vitamina. Vitamin C u mandarinama je presudan u prevenciji prehlade i od vitalnog je značaja za pravilno funkcionisanje zdravog imunološkog sistema.
Dobre su za oči
Zdravlje očiju održavamo unoseći hranu sa karotenoidima kao i drugim antioksidansima. Mandarine sadrže i vitamin C i karotenoid vitamin A koji pomaže u sprečavanju makularne degeneracije, kao i u drenaži staklastog tijela oka gdje bi pritisak mogao prouzrokovati glaukom.

Krastavci u vodi spremljeni za jedan dan

Mlade, male krastavce (kornišone) poprati vrućom vodom u kojoj treba rastopiti 50 grama stipse, računajući 100 komada krastavaca. Ostaviti krastavce u vodi da se ohlade, a zatim ih raširiti po stolnjaku da se dobro osuše.

U međuvremenu spremiti sljedeću zelen: 2 korijena na kolutove isječene šargarepe, 3 glavice celera, 2-3 češnja bijelog luka, 2-3 glavice na kolutove isječenog crnog luka, nekoliko glavica krupnijeg arpadžika, celerovog lista, uzduž isječenog rena, cvijeta od mirđije, a ko želi da krastavci budu pikantno ljuti može staviti desetak malih ljutih papričica.

U teglu ređati krastavce, a između krastavaca šarati ovom spremljenom zeleni, i kad se tegla napuni do grlića, preliti sve rastvorom sirćetne esencije spremljene na ovaj način: u šrerpu staviti 5 litara vode, šaku soli, krupnog bibera, te sve prokuvati, dići sa šporeta i dodati 100 grama esencije, pa ostaviti da se ohladi. U mlako sirće dodati 1 kašiku sjemena bijele slačice i naliti teglu s krastavcima pa odmah povezati celofanom. Na kraj šporeta staviti crijep a a na njega teglu sa krastavcima.

Pročitajte: Prijedlog za zimnicu: Kiseli krastavci iz tegle /VIDEO/

Pažljivo teglu okretati da se sa svih strana zagrije. Na svakoj strani će izbijati iskrice, a po tome će se vidjeti da su ove strane bile blizu vatre. Kada je tegla potpuno topla, prestati sa loženjem vatre, ali teglu ostaviti na šporetu dok se ne ohladi. Teglu ostaviti sa ostalom zimnicim.

Priprema tla i sadnja živice

Sadnja formalnih živica obavlja se u nizu, tj. živica se sadi u jarke na odgovarajući razmak.

Razmak između sadnica zavisi od vrste biljke koju sadimo, a za visoke ograde on iznosi oko 50 cm, dok za sadnju niskih živica (patuljaste vrste) je oko 25-30 cm. Prije sadnje vrlo je važno dobro pripremiti tlo u koje se vrši sadnja, a zatim se prema planu sadnje iskopa jarak 50 x 50 cm, odgovarajuće dužine. Dno jarka se dobro razrahli i popravi dodavanjem komposta i treseta.

U većini slučajeva živice se sade u jedan red. Na taj način biljke dobivaju više svijetla i uopšteno imaju više uslova za rast u odnosu na dvoredne živice. Priprema tla za sadnju neformalnih živica je kao kod pojedinačne sadnje grmlja, tj. sastoji se od kopanja jama odgovarajućih dimenzija (oko 60 x 50 cm), odlaganja i popravljanja iskopane zemlje dodavanjem komposta i treseta.

Pročitatje: Sadnja i uzgoj vatrenog grma

Sadnja kontejniranih sadnica se obavlja tokom čitave godine, baliranih sadnica u proljeće i jesen, a sadnica golog korijena u razdoblju mirovanja biljaka.

Kod proljetne sadnje obvezno se provodi orezivanje biljaka. Kod jesenje sadnje ovaj nužni povratni rez na 1/3 visine, koji služi jačanju izboja, provodi se tek idućeg proljeća. Kod konifera (u slobodnoj sadnji) nema nikakvog prikraćivanja.

Kad se izvrše sve pripreme, može se započeti sa sadnjom. Kod formalnih živica biljke se postave na odgovarajući razmak pa se jarci dopola zaspu pripremljenim supstratom (zemlja, treset i kompost). Tlo se lagano zbije oko sadnice i opet zaspe ostatkom zemlje. To sve se još jednom dobro zbije i zalije vodom.

Sadnja neformalnih živica odvija se po istom postupku, ali ne u jarak, nego u pripremljene rupe za sadnju.

Kiseliš, slaniš i slatkiš – Tri neodoljiva recepeta sa lukom

Luk je jedna od najstarijih povrtarskih kultura i karakterišu ga aromatični miris i snažan ukus. Bez obzira na to da li započinjete pripremu jela dinstanjem jedne glavice za nešto jednostavno, ili ga koristite za pravljenje komplikovanijih jela, bez luka je nemoguće zamisliti kuvanje!

Većina jela bez njega bi ukusom bila prazna bez obzira na to što prilikom rezanja mnoge tjera na plač te ostavlja jak miris nakon konzumiranja. Osim u gastronomiji, omiljen je i u prirodnoj medicini, a njegova ljekovitost poznata je svima.

Činjenica je da su svojstva luka svestrana i vrlo snažna, zbog čega se može uvrstiti među najzdravije namirnice svijeta. Smatra se da potiče iz Azije. Bio je jedna od rijetkih namirnica koja se nije kvarila tokom zime, zbog čega je odmah osvojio značajno mjesto u prehrani. Kako se širio drugim kontinentima, postao je nezamjenjiv i u drugim kulturama te izuzetno popularan u medicinskim krugovima, gdje se koristio za liječenje niza bolesti. Egipćani su ga poštovali te su smatrali da njegov sferni oblik i koncentrični krugovi predstavljaju vječnost.

Grci su ga često konzumirali jer su vjerovali da čisti krv od toksina, što je danas potvrđeno mnogim studijama, kao i njegova druga ljekovita djelovanja. Sirovi luk sadrži 40 kalorija na 100 grama, sastoji se od 89 odsto vode, devet odsto ugljikohidrata, 1,7 odsto vlakana, te minimalne količine proteina i masti.

Osim njegovih dobrobiti za zdravlje, luk je apsolutno neizostavan dodatak velikom broju kulinarskih delicija, ali ponekad može zaigrati sjajnu glavnu ulogu u jelima.

Ukiseljeni luk – napravite danas, jedite sutra

Ovo je jedan od najsvestranijih dodataka koje možete imati, dodaje teksturu, boju i ukus jelima, dodaje slatke note koje odlično podignu svako jelo i može se staviti u gotovo sve – od salata, umaka i topinga za sendviče do pizze ili kao dodatak finom komadu mesa. Ukusan je, lagan, zdrav te se brzo pravi i može da traje danima u frižideru.

Za razliku od sirovog luka, ukiseljeni luk je puno blaži, bez one prepoznatljive oštrine i mirisa sirove verzije. Još jedna divna stvar kod ljubičastog luka je ta što nam je dostupan cijelu godinu, tako da možete uživati u njemu kad god to poželite.

Za jednu teglu srednje veličine brzo ukiseljenog ljubičastog luka trebaće vam:

Sastojci:

1 srednji ljubičasti luk

2 dcl vode

1 dcl bijelog (alkoholnog) sirćeta

1 dcl jabučnog sirćeta

1 i po kašičica soli

1 kašičica šećera

nekoliko zrna pimenta (all spice)

Postupak:

Prvo očistite ljubičasti luk pa ga zatim isijecite na tanke kolutove, a potom kolutove luka razdvojite. U manjem lončiću vodu dovedite do vrenja, dodajte sirće, so, šećer i piment te kratko kuvajte na laganoj vatri dok se so i šećer ne rastope. Odmah prelijte luk, zatvorite teglu te lagano protresite. Teglicu odložite u frižider ili na hladno mjesto da odstoji preko noći, mada ga možete koristiti već poslije sat-dva stajanja.

Savjet plus:

Ovako pripremljen kiseli luk u frižideru može stajati nekoliko sedmica. Nakon što pojedete sav luk, preostalu tekućinu možete iskoristiti za pripremu salata.

Marmelada od luka

Iako pojam marmelada najčešće asocira na slatke i voćne namaze, marmelada od luka veoma je ukusan dodatak slanim jelima. Priprema je jednostavna, a jednom pripremljena marmelada može se kombinovati s mnogo jela.

Ona ukusom nije veoma intenzivna, već, naprotiv, lagano slatka i blaga. Umjesto šećera najbolje je koristiti med i prirodno slatku jabuku.

Sastojci za dvije teglice:

1 jabuka

1 kg smeđeg luka

1 grančica timijana

1 grančica mažurana

2 kašike meda

200 ml crnog vina

30 ml jabučnog sirćeta

1 kašičica soli

Postupak:

Luk i jabuku narežite na male komade te ih dodajte u manji lonac. U isti lonac takođe dodajte timijan, mažuran i med te stavite na srednje jaku vatru. Kada smjesa prokuva još 15 minuta lagano pirjati, pa deglazirati sirćetom i vinom. Nastavitie pirjati na laganoj vatri oko 30 minuta dok većina tekućine ne ispari. Pred kraj dodajte so i izvadite začine. Usitnite štapnim mikserom i pohranite u teglu. Marmeladu je potrebno potrošiti u roku od 10 dana. Obavezno se čuva u frižideru, pazeći da su teglice dobro zatvorene. U protivnom se mogu pasterizovati, odnosno pohraniti u vruće sterilizovane tegle te se tako pohranjena marmelada može čuvati 6-12 mjeseci u hladnom i suvom prostoru.

Pohovani kolutići luka

Sočni, a hrskavi pohovani kolutići luka i u našim su restoranima postali pravi hit, posebno kada se radi o jelima pripremljenim na brzi način. Dobro pohovani kolutići luka ne smiju biti gnjecavi. Iznutra su mekani, a pohovani je dio hrskav, bez viška masnoće u kojoj je pečen. Upravo ovi kolutići prženi u dubokom ulju genijalna su grickalica uz omiljeno piće.

Sastojci:

2 veće glavice crnog luka

krupna morska so

ulje za prženje

Smjesa za pohovanje:

150 g pšeničnog brašna

3 pune kašike palente

1 kašičica slatke aleve paprike

1 kašičica bijelog luka u prahu

2 dl hladnog piva

3 jajeta

Suva poh-masa:

1 kašika palente

1 kašika pšeničnog brašna

2 kašike prezli

pola kašike vegete

Postupak:

Smjesa za pohovanje: U činiju sipajte umućena žumanca, brašno, palentu, alevu papriku i bijeli luk u prahu. Treba miješati kašičicom za ručno mućenje i postepeno dodavati pivo dok se ne dobije masa, nešto gušća od one za palačinke. Malo posolite i pobiberite, zatim smjesi dodajte prethodno umućena bjelanca i lagano promiješajte. Suva poh-smjesa: Pomiješati palentu, brašno, prezle i vegetu.

Isjeckajte glavicu luka na šire kriške/kolutove. Odvojite slojeve i oformite pojedinačne kolutove. Umakati, jedan po jedan kolut u brašno, pa u tečnu smjesu za pohovanje, a zatim u suvu smjesu i slagati ih na poslužavnik. Kada su svi kolutovi luka namočeni i uvaljani, treba ih pržiti uz okretanje u dubokom i dobro zagrijanom ulju na tihoj vatri dva-tri minuta, dok ne porumene. Vadite ih na papirni ubrus, koji će upiti suvišnu masnoću i pospite krupnom solju.

Koji su to korisni korovi i za šta se koriste

0

Korovi pored štetnih, mogu imati i korisne osobine. Neke korovske vrste mogu se koristiti u ishrani ljudi, domaćih životinja, spravljanju napitaka, kao sirovine za farmaceutsku industriju, zelenišno đubrivo, u protiverozione svrhe, kao pčelinja paša itd.

KAO HRANJLJIVE I LJEKOVITE BILJKE

Koriste se neki korovi koji sadrže dosta vitamina C, karotina, čak i više od gajenih biljaka: Urtica dioica L., Rumex crispus L., Rumex acetosa L., Taraxacum officinale Web., naročito u mlađem stadijumu. Ove vrste koriste se često u ishrani ljudi kao salate ili za spravljanje različitih jela.

KOROVI KAO KRME BILJKE

Za takve svrhe koriste se za ispašu na strništima, vrste kao: Amaranthus retroflexus L., Chenopodium sp., Portulaca oleracea L., Bylderdikia convolvus (L.), Rumex crispus L., itd.

ZA PRIPREMANJE ČAJEVA I VITAMINSKIH NAPITAKA

Za ovakve namjene koriste se vrste poput: Rosa sp., Thymus serppilum L., Matricaria chamomilla L., Mentha piperita, Mentha arvensis L.

KAO LJEKOVITE BILJKE

Ljekovita svojstva u narodnoj medicini imaju sljedeće vrste: Achilea millefolium L., Salvia officinalis L., Sambucus ebulus L., Valeriana officinalis, Tusilago farfara L., Matricaria chamomilla L.,

ZAŠTITEN FUNKCIE OD EROZIJE

Protiv eolske i vodne erozije koriste se brojne višegodišnje vrste iz fam. Poaceae kao zubača – Cynodon dactylon L. koja veže zemljište svojim korijenovim sistemom i na taj način spriječe njegovo odnošenje bilo vodom ili vjetrom.

KAO PROSTIRKA ZA ŽIVOTINJE

Pteridium aquilinum (K) Kuhn., se u nekim krajevima koristi sušena kao prostirka u stajama.