Proizvodnja špinata u zaštićenom prostoru najčešće se obavlja u zimskom periodu i dolazi kao predkultura za ranu povrtarsku proizvodnju. Isto tako, špinat se može proizvoditi kao i zelenišno đubrivo, ali u tom slučaju obavlja se gusta sjetva.

Prva agrotehnička mjera je podrivanje ili oranje, pa zatim frezanje i usitnjavanje zemljišta. Usitnjavanje se obavlja dok se ne postigne mrvičasta struktura zemljišta veličine frakcija od 0,5 do 3 milimetra. Jako je važno da zemljište bude rastresito i bez krupnih frakcija, da bi sjeme bilo najbolje raspoređeno, a samim ti i sklop biljaka bio optimalan.

Poslije usitnjavanja zemljišta, ako je to potrebno, izvršiti ravnanje površine. Ravna površine omogućava sjetvu na istoj dubini koja se kasnije ogleda u ujednačenom nicanju biljaka. Ujednačeno nicanje i porast biljaka omogućava ravnomjernu primjenu zaštite, prihrane i osigurava jednak prinos biljaka. Isto tako, na ravnom površini bolje se stvara i održava zaštitni filc poslije primjene herbicida.

Sjetva špinata se može izvoditi na više načina:

1. ručnim nasijavanjem,
2. sadnja pomoću ručnih sijačica ili
3. sadnjom pomoćnu pneumatskih sijačica

Sadnja ručnom sijačicom se izvodi u redove, a razmak između redova zavisi od načina uzgoja i hibrida. Međuredni razmak se kreće od 10 do 25 centimetara, dok redi razmak bi trebao biti od 2 do 5 centimetara. Ručna sijačica je konstrujisana na principu slobodnog pada sjemena tako da nije u mogućnosi da precizno rasporedi sjeme. Dubina sadnje je od 2 do 3 centimetra. Ovdje je vrlo bitno, već napomenuto, ravnanje zemljišta. Na ravnoj površini imamo ujednačenu dubinu sijanja, a poslije i nicanje biljaka.

Pročitajte: Odlični savjeti za đubrenje špinata i blitve

Poslije završene sjetve vrši se navodnjavanje sa manjom normom npr. 8-12 litara po metru kvadratnom. Poslije navodnjavanja dolazi do dodatnog ravnanja i slijeganja zemljišta i stvara se površina gdje je učinkovitost herbicida maksimalna. Isto tako, razlog manje norme je taj što se sjeme nalazi plitko u zemljištu.

Poslije prvog navodnjavanja vrši se primjena herbicida na bazi s-metolaklor koji radi na principu zaustavljanja klijanja uskolisnih i manjeg broja širokolisnih jednogodišnjih korova. Iako se radi o zimskoj proizvodnji povrća provjetravanje plastenika je obavezno. Provjetravanjem se reguliše vlažnost vazduha koja je u kombinaciji sa povišenom temperaturom stvara idealne uslove za razvoj bolesti.

Plan zaštite špinata zavisi od vremenskih uslova, ali u suštini, zimska proizvodnja ne zahtjeva posebne tretmana. Sam plan se obleda u preventimnom tretiranju fungicidima na bazi bakra, i po potrebi insekticidima. Isto tako, uzgojem otpornih hibrida, zaštita se svodi na minimum.

Pročitajte: Moringa – Superdrvo čiji listovi imaju 25 puta više željeza od špinata

Prihrana špinata obavlja se azornim đubrivima u količini od 150 kg/ha, najčešće jednom u toku sezone. Pošto se radi o lisnatom povrću, mora se voditi računa o količini primjene đubriva, jer prekomjerne doze dovode do nakupljanja nitrata/nitrita u samim listovima.

Korišćenjem lutrasila period proizvodnje možemo skratiti za 7 do 10 dana. Preporuka je da lutrasil postavljamo na nosače čime se stvara vazdušni prostor koji moženo brže zagrijati ili rashladiti u zavisnisti od potrebe.

Povrtne kulture uzgajamo direktnom sjetvom na gredice ili sadnjom rasada na otvorenom čim nam to klimatske prilike dozvole. U našim se uslovima na ovaj način najčešće uzgajaju paprika, paradajz, patlidžan, salata i gotovo sve kupusnjače. Sadnja rasada osigurava nam raniju proizvodnju na otvorenom, bolji izbor ujednačenih i zdravih biljaka te ujednačen rast i dospijevanje u berbu.

Bez obzira radi li se o proizvodnji rasada tzv. “golog„ korijena, o rasadu u tzv. tresetnim kockama ili o presadnicama iz plastičnih i stiroporskih kontejnera, važno je uvijek koristiti deklarisano sjeme i sterilni supstrat. U novije vrijeme na tržištu se nalazi veliki izbor sterilnih supstrata za uzgoj presadnica već pripremljenih za sadnju. Većina tih supstrata sadrži i potrebna hranjiva za uzgoj biljaka do presađivanja.

Pročitajte: Kako prepoznati kvalitetan rasad?

Kad ste izabrali i nabavili sjeme željenih vrsta, pripremili odgovarajući supstrat za sjetvu i posijali sjeme. Važno je osigurati optimalmu vlagu, temperaturu i svjetlo. Optimalni uslovi omogući će dobar razvoj biljaka. No zbog visoke relativne vlage zraka koju rasad trebaja u početnim fazama rasta javljaju se i različite biljne bolesti. Kod svih bolesti u klijalištima neobično je važno suzbijati ih preventivno odnosno ne dozvoliti da se pojave. U proizvodnji rasada vrlo čest problem predstavljaju bolesti polijeganja. Glavni uzročnici ove bolesti su patogene gljivice iz roda Pythium i Phytophtora. Gljivice iz ovog roda preferiraju niže temperature pa se javljaju na početku vegetacije. Njihova patogenost ovisi o mnogobrojnim čimbenicima, kao što su temperatura, svjetlo, vlaga, pH vrijednosti tla, prisutnost drugih mikroorganizama i dr.

Pročitajte: Zašto dolazi do poleganja rasada i kako to spriječiti?

Paradajz napada više vrsta roda Pythium na mjestu na kojem biljke izlaze iz zemlje. Uzrokujući propadanje biljaka u zoni korijenovog vrata. Na krastavcima, dinjama, lubenicama vrste roda Pythium napadaju klice izazivajući palež. Obično do toga dolazi kada temperature nakon sjetve padnu na 15°C uz obilje vlage. U takvim nepovoljnim uslovima za klijanje i nicanje parazit se lako naseljava uzrokujući prorjeđenost usjeva. Na salati, endiviji i radiču Pythium i Phytohptora vrste mogu napadati mlade biljke uzrokujući polijeganje,. No često se pojavljuju i na odraslim biljkama u obliku rubnog crvenila i venuća vanjskih listova. Napadnute biljke prestaju rasti, a rozeta ostaje manja.

Osim patogenih gljivica iz roda Pythium i Phytphtora bolesti polijeganja rasada imaju više različitih uzročnika. Mogu se pojaviti već dok su biljke u fazi prva dva neprava lista (kotiledoni). Simptomi se obično pojavljuju na korijenovom vratu i za nekoliko sati mogu se proširiti na veći dio rasada.

Izvor: agroportal.hr