Naslovnica Blog Stranica 22

Kako i zašto kompostirati opalo lišće?

Agrosavjet
-
0
Kako i zašto kompostirati opalo lišće?

Listinac je kompost koji se dobiva kompostiranjem opalog lišća. Povećava sadržaj vlage u zemljištu i poboljšava njegovu strukturu, a zreli kompost nosilac je vitalnosti zemljišta.

Jesen je vrijeme kada se mnogi od nas pitaju šta učiniti sa velikom količinom lišća iz voćnjaka i dvorišta. Na žalost, veliki broj ljudi sakupljeno lišće spaljuje i na taj način gubi dragocjenu organsku materiju koja toliko treba zemljištu.

Listinac povećava sadržaj vlage u zemljištu i poboljšava njegovu strukturu. Dovoljno je lišće sakupiti i strpljivo čekati njegovo razlaganje. Sakupljeno lišće može se staviti u namjenske vrtne vreće, posebno napravljeno kompostište za lišće ili ga ostaviti u gomili.

Kako do kvalitetnog listinca?

Prilikom prikupljanja lišća treba obratitit pažnju da se prikuplja zdravo lišće, koje nije zaraženo patogenima i u kojem nema štetočina ili njihovih prezimljujućih formi. Poželjno je prikupljeno lišće prethodno usitniti. Ukoliko je sakupljeno lišće suho, potrebno ga je zaliti vodom i na taj način potaknuti proces kompostiranja. Vlažnom lišću se može dodati zelena trava i manja količina humusa kako bi se ubrzao cijeli proces. Zbog osobine vlažnog lišća da se zgrudva i truli, lišću se mogu dodati i usitnjene grančice, koje će doprinjeti rastresitosti kompostne mase.

Brzina kompostiranja zavisi od vrste drveta

Najbrže se razlaže lišće listopadnog drveća, 1 – 2 godine, dok se iglice crnogoričnih vrsta sporije razlažu, 2 – 3 godine. Sadržaj mineralnih materija u lišću varira u zavisnosti od vrste drveća, tla i klimatskih karakteristika područja. Zbog toga je najbolje koristiti opalo lišće različitih vrsta drveća.

Pročitajte: Zašto lišće opada u jesen: Prirodni ciklus preživljavanja drveća

Listinac koji je odležao jednu godinu se naziva mladi listinac i u njemu su vidljivi ostaci lišća. Ovakav listinac se prvenstveno koristi za malčiranje, a može se korsititi prilikom sadnje stavljanjem u iskopane rupe ili kao đubrivo za travnjake. Veoma dobro se pokazao kao malč u toku zime, jer štiti bijlke od smrzavanja. Ako ga koristimo kao prekrivač za golu zemlju, potrebno ga je u proljeće razgrnuti i omogućiti tlu da se zagrije.

Ukoliko je listinac odležao dvije godine, tada je to zreo listinac i predstavlja visokovrijedno organsko đubrivo. Takav listinac je tamnosmeđe boje, mrvičaste strukture. Koristi se i kao malč, ali i u mješavinama za sađenje rasada, cvijeća ili kao organsko đubrivo.

Listinac od iglica četinara zakiseljava zemljište

Listincu od iglica četinara je potrebno i tri godine da se u potpunosti razloži i ovakav listinac zakiseljava zemljište te se koristi za malčiranje i đubrenje onih kultura koje zahtijevaju kiselo zemljište. Najbolje ga je praviti odvojeno od listinca listopadnih vrsta.

Lišće koje se brzo kompostira su listovi voćnih vrsta, breze, zove, javora, topole, graba, bijelog jasena. Lišće hrasta, bukve, oraha, četinara te lišće prekriveno smolom, je lišće koje se sporo kompostira. Korisno je znati i da, osim lišća hrasta i oraha, lišće kestena i vrbe sadrži mnogo tanina i da zbog toga sporo trune, kao i lišće četinarskih vrsta. Listinac od oraha treba kompostirati samog i koristiti kao malč za suzbijanje korova, ali nikako u povrću jer može inhibirati rast povrća.

Veličina kompostne gomile važna za održavanje temperature i vlažnosti

Širina i visina kompostne gomile trebale bi da budu 1,2 do 1,5 m, a dužina najmanje 1,5 m.

Ukoliko se kompostna masa osuši, potrebno ju je zaliti vodom, ako je prevlažna treba dodati piljevine od listopadnog drveća. Za održavanje temperature i vlažnosti tokom kompostiranja, veoma je važna veličina kompostne gomile.

Manja gomila će se brže isušivati, slabije zagrijavati i time će se usporavati kompostni proces. Obrnuto, ako je gomila veća, brže će se zagrijati i razviti više temperature koje mogu uništiti poželjne mikroorganizme koji obavljaju kompostiranje.

Sazrijevanje listinca je najbrže u ljetnim mjesecima zbog intenzivnog rada mikroorganizama. Ukoliko želimo ubrzati proces formiranja listinca, potrebno je nekoliko puta prevrtati ovu gomilu. Kompostna gomila je inkubator mnogih biohemijskih procesa i razvoja zemljišne flore i faune. Zbog toga je zreli kompost nosilac vitalnosti zemljišta.

Da bi ste utvrdili da je listinac zreo on mora imati tamnosmeđu boju i miris na šumsko tlo.

Izvor: agroklub.ba

Savjeti kako da crni luk traje što duže, čak i do šest mjeseci

Agrosavjet
-
0
Savjeti kako da crni luk traje što duže, čak i do šest mjeseci

Većina ljudi se odlučuje da crni luk drži u frižideru, a to je velika greška, jer ne samo da će izgubiti ukus već će se i brzo pokvariti i ubuđaviti.

Džeri Stoun je otkrio jednostavan trik koji će pomoći da crni luk ostane svjež i do pola godine!

Njegov prvi savjet je zaboravite na frižider.

„Ispostavilo se da luk najbolje ‘živi’ na sobnoj temperaturi, i kada ga ohladite, izvlačite svu njegovu vlažnost, i on će se brzo osušiti. Ovo se naravno odnosi na cijeli plod, a ne na isjeckani luk. Druga, i najvažnija stvar je da crni luk najviše voli da bude na tamnom i suvom mjestu, sa dobrom ventilacijom“,  priča Stoun.

Pročitajte: Potapanje luka prije sadnje: Tajna uspješne proizvodnje

Ističe da ga zbog toga ne treba držati u fioci, već ih treba stavit u ostavu sa dobrom ventilacijom.

„Ventilacija je bitna jer uklanja mnogo vlažnosti iz vazduha, što doprinosi tome da crni luk ostane duže svjež. Takođe, nikada ne treba da držite krompir pored luka, jer vlažnost i etilen koji oslobađa luk, ubrzavaju klijanje krompira“, kaže on.

Važno je i pakovanje u kojem ste kupili crni luk

Ukoliko je bio upakovan u plastičnoj kesi, Stoun savjetujeda ga izvučete napolje, jer kako ističe plastične kese podstiču brže buđanje.

Crnom luku je potrebno da „diše“, pa je zato najbolje da ga držite u mrežastoj torbi što će mu omogućiti da duže ostane svjež.

Na kraju, važno je da luk ne bude na direktnoj sunčevoj svetlosti, piše Mirror, prenosi Krstarica.

Šta je zapravo ulje od komine i može li se koristiti u kuvanju

Agrosavjet
-
0
Šta je zapravo ulje od komine i može li se koristiti u kuvanju

Ulje od komine maslina, poznato i kao „pomace“ maslinovo ulje, dobiva se od ostataka masline nakon što se proizvedu prve vrste maslinovog ulja (ekstra djevičansko i djevičansko maslinovo ulje). Ovi ostaci sadrže koštice, ljuske i pulpu masline. Proces proizvodnje ulja od komine maslina uključuje kemijske procese i upotrebu otapala kako bi se izvukle preostale masnoće iz tih ostataka.

Proces proizvodnje ulja od komine maslina

Nakon proizvodnje ekstra djevičanskog i djevičanskog maslinovog ulja, ostatak (komina) se prikuplja. Ovaj ostatak je mješavina krutih dijelova maslina koji su prošli kroz proces hladnog prešanja.
Komina se zatim tretira otapalima, najčešće heksanom, kako bi se izvuklo ulje. Ovo ulje se zatim rafinira kako bi se uklonile nečistoće i otapala.
Ulje dobiveno iz komine maslina nije jestivo u svom sirovom obliku zbog svog okusa i mirisa, pa prolazi kroz proces rafiniranja. Nakon rafiniranja, često se miješa s malom količinom djevičanskog maslinovog ulja kako bi poboljšalo okus i nutritivne vrijednosti.
Ulje od komine maslina sadrži uglavnom mononezasićene masti, poput oleinske kiseline, koja je korisna za zdravlje srca. Međutim, sadržaj polifenola i drugih antioksidansa koji su prisutni u ekstra djevičanskom maslinovom ulju je značajno smanjen zbog procesa rafiniranja i ekstrakcije.

Kontroverze i najnovije spoznaje

Europska unija i druge međunarodne organizacije imaju stroge standarde koji reguliraju kvalitetu i označavanje ulja od komine maslina. Prema pravilima Europske unije, ulje od komine maslina mora biti označeno kao takvo i ne smije se miješati s drugim vrstama maslinovog ulja kako bi se zavarali potrošači. U posljednje vrijeme postoje stroži propisi i standardi u vezi s označavanjem i kontrolom kvalitete ovih ulja.

Pročitajte: Ovo ne smijete raditi s maslinovim uljem na vrućinama

Ulje od komine maslina

– Sastav masnih kiselina: Visok udio mononezasićenih masti (oko 70-80 posto oleinske kiseline) i nizak udio polinezasićenih masti.
– Točka dimljenja: Oko 230°C, što ga čini pogodnim za prženje i pečenje.
– Nutritivni profil: Sadrži manje antioksidansa i polifenola u usporedbi s ekstra djevičanskim maslinovim uljem zbog rafiniranog procesa. Manji sadržaj vitamina E i drugih korisnih spojeva.
– Upotreba: Pogodno za prženje, pečenje i druge kulinarske tehnike koje zahtijevaju visoku temperaturu. Također se koristi u proizvodnji sapuna i kozmetike.

Suncokretovo ulje

– Sastav masnih kiselina: Bogato polinezasićenim mastima (oko 60-70% linolne kiseline) i umjereno mononezasićenim mastima. Sadržaj masnih kiselina može varirati ovisno o vrsti suncokretovog ulja (visok-oleinsko, linolno).
– Točka dimljenja: Oko 225°C (rafinirano ulje), što ga čini pogodnim za prženje i pečenje.
– Nutritivni profil: Sadrži vitamin E (tokopherol), koji djeluje kao antioksidans, no manji je sadržaj drugih korisnih spojeva poput polifenola.
– Upotreba: Često se koristi za prženje, pečenje, roštiljanje i pripremu jela na visokim temperaturama. Popularno je i u pripremi majoneze i umaka.

Kokosovo ulje

– Sastav masnih kiselina: Visok udio zasićenih masti (oko 90%), uglavnom srednjelančanih masnih kiselina kao što su laurinska kiselina.
– Točka dimljenja: Oko 175-200°C (djelomično rafinirano), 177°C (ekstra djevičansko), zbog čega nije idealno za prženje na visokim temperaturama.
– Nutritivni profil: Sadrži antioksidanse i laurinsku kiselinu koja može imati antimikrobne i protuupalne učinke, ali zbog visokog sadržaja zasićenih masti, njegova redovita konzumacija može povećati razinu LDL kolesterola.
– Upotreba: Koristi se u pečenju, pripremi deserta i azijskih jela, te za kozmetičke proizvode. Zbog stabilnosti na srednjim temperaturama pogodno je za kuhanje i pirjanje.

Sojino ulje

– Sastav masnih kiselina: Visok udio polinezasićenih masti (oko 58 posto), uključujući omega-6 masne kiseline, te umjereno mononezasićenih masti.
– Točka dimljenja: Oko 234°C (rafinirano), što ga čini pogodnim za prženje, pečenje i duboko prženje.
– Nutritivni profil: Sadrži vitamin E, fitosterole koji mogu pomoći u snižavanju kolesterola, ali i visoku razinu omega-6 masnih kiselina, što može biti problematično ako se konzumira u prekomjernim količinama.
– Upotreba: Popularno u prženju, pečenju i roštiljanju, te u proizvodnji margarina, majoneze i umaka.

Izvor: maslinar.com

Koje biljke ne treba zalivati da bi preživjele do proljeća?

Agrosavjet
-
0
Koje biljke ne treba zalivati da bi preživjele do proljeća?

Mnoge biljke tokom zime ulaze u fazu mirovanja i zahtijevaju minimalno ili čak potpuno prestanak zalivanja kako bi preživjele do proljeća.

Evo nekoliko biljaka kojima je potreban smanjen ili nikakav unos vode zimi:

Kaktusi i sukulenti – Većina kaktusa i sukulenata dolazi iz sušnih područja gdje su navikli na period bez vode. Tokom zime, kada su temperature niže i svjetlost je slabija, potrebno je gotovo potpuno prestati sa zalivanjem. Suviše vlage tokom zime može prouzrokovati truljenje korijena.

Pročitajte: Za tri biljke kažu da su idealne za stanove, a jedna donosi ogromnu sreću

Zimootporne biljke – Mnoge biljke , poput lavande, ruzmarina i timijana, takođe prestaju sa aktivnim rastom tokom zime. Preporučuje se da se zalivanje ovih biljaka smanji na minimum, posebno ako se gaje napolju, jer su prilagođene hladnijim temperaturama i prirodnim padavinama.

Sobne biljke koje su u periodu mirovanja – Biljke kao što su fikusi, gumeno drvo i sanseverija („mačiji rep“) tokom zime usporavaju rast i mogu biti vrlo osjetljive na višak vode. Preporučuje se da se zalivanje svede na minimum, tek toliko da zemlja ne bude potpuno suva. Zalivanje može biti potrebno jednom mjesečno ili čak rjeđe.

Begonije i kaladijumi – Ove biljke gube svoje listove tokom zime i ulaze u period mirovanja, kada je zalivanje gotovo nepotrebno. Gomolji mogu da prezime u suvom, hladnom prostoru i sa zalivanjem treba početi tek kada se pojave novi izdanci u proljeće.

Krinum i amarilis – Ove lukovice takođe ulaze u fazu mirovanja tokom zime i najbolje je držati ih u suvom i hladnijem prostoru. Zbog viška vlage mogu da istrunu, pa je preporučljivo potpuno ih prestati zalivati dok ne krenu sa rastom u proljeće.

Pelargonije (muškatle) – Ako se pelargonije čuvaju u zatvorenom prostoru tokom zime, zalivanje bi trebalo svijesti na minimum. Zalivajte ih tek toliko da spriječite sušenje, ali izbjegavajte prekomjerno zalivanje koje može izazvati truljenje korijena.

Uopšte, biljke koje tokom zime miruju najbolje je zalivati rijetko i vrlo pažljivo, a zalivanje potpuno obustaviti za one vrste koje su izrazito osjetljive na vlagu, prenosi Stil.

Stajnjak – Njegove vrste i prednosti pojedinih đubriva

Agrosavjet
-
0
Stajnjak – Njegove vrste i prednosti pojedinih đubriva

Moderna poljoprivreda koristi mineralna hraniva kao da je zaboravila na stajnjak i njegove vrste. 

Jedno od najstarijih organskih đubriva je stajnjak. Godinama prije pojave mineralnih đubriva stajnjakom je održavana i popravljana plodnost zemljišta. O značaju stajnjaka najbolje svjedoče njegove osobine, on je prije svega potpuno đubrivo, jer sadrži sve potrebne elemente za ishranu biljaka.

Pored hraniva sadrži prirodne hormone koje stimuliše rast i razvoj biljaka. Pored ishrane usjeva zahvaljujući visokom sadržaju organske materije, stajnjak održava i povećava opštu plodnost zemljišta popravljajući mu fizičke, hemijske i biološke osobine, što ga čini nezamjenljivim organskim đubrivom za sve vidove biljne proizvodnje.

Pročitajte: Ovo će vas potpuno iznenaditi – Najbolje organsko đubrivo nije kravlji stajnjak, a ni kokošiji

Stajnjak njegove vrste i prednosti pojedinih djubriva

Zemljište koje se redovno đubri stajnjakom (bar svake treće godine) lakše se obrađuje,uz smanjenu potrošnju goriva. Zbog relativno niske koncentracije hraniva, u sistemu intenzivne poljoprivredne proizvodnje  stajnjak je potrebno kombinovati sa odgovarajućom kolićinom mineralnih đubriva, a na osnovu analize zemljišta i potrebe usjeva.

Klasičan stajnjak je smjesa čvrstih i tečnih ekskremenata domaćih životinja izmiješan sa prostirkom, a više ili manje prerađem radom aerobnih mikroorganizama. Stajnjak se može smatrati humusnim i bakterijskim, odnosno kompleksnim đubrivom pored svih marko-elemenata sadrži i mikroelemnte. Stajnjak sadrži aktivne materije kao što je vitaminski B-kompleks.

Dobro spreman stajnjak približno sadrži 35% trajnog humusa.

Hemijski sastav stajnjaka pretežno zavisi od vrste životinja od kojih potiče, jer svaka životinja ne vari hranu jednako i ne uzima jednake količine vode.

Goveđi stajnjak

Ima mnogo vode i teško se zagrijava u procesu vrenja. Sadrži sluzave materije koje povećavaju koherentnost čestica. Mikrobiološka aktivnost ove vrste stajnjaka nije intenzivna,i ako svaki gram sadrži milione bakterija. Goveđi stajnjak djeluje sporo i naziva se „hladnim“ stajnjakom. Pogodan je za korišćenje u gajenju kalifornijskih glista.

Pročitajte: Značaj stajnjaka za uzgoj i kvalitet povrća

Konjski stajnjak

Sadrži manje vode i ima veliki kapacitet za vazduh. Naziva se „toplim“ stajnjakom, brzo djeluje, pa je zato pogodan za hladna i teška zemljišta. Konji slabije usitnjavaju hranu od goveda pa zato u konjskom stajnjaku ima više nesvarene organske materije koja dobro dođe bakterijama za hranu. Zbog većeg sadržaja mikroflore i više nesvarene organske materije procesi razlaganja su intenzivniji nego u goveđem stajnjaku pa dolazi do većeg zagrijavanja prilikom previranja.

Ovčiji stajnjak

Ima povoljna fizička svojstva i povoljan kapacitet za vazduh. Odlikuje se relativno veliki sadržajem azota, vode sadrži manje u poređenju sa stajnjakom drugih domaćih životinja. Mikroflorom je bogatiji od ostalih vrsta pa je zato i vrijedniji.

Svinjski stajnjak

Ima dosta povoljnu strukturu koja zavisi od načina ishrana svinja. Pretežna ishrana kabastom krmom (struktura loša), to je hladan stajnjak, sporo se mineralizuje i male biološke aktivnosti pa se preporučuje prije svega za lakša zemljišta.

Pročitajte: Načini za unošenje stajnjaka u zemljište kod povrtarskih biljaka

Stajnjak peradi

Bogatiji je hranivima nego stajnjak od stoke i spada u koncentrovana đubriva. Najbogatije u hranivima je đubrivo kokoši.

Starost životinja takođe utiče na sastav stajnjaka. Starije i potpuno odrasle životinje hranu koriste  samo za nadoknadu energije kretanje i toplotu, dok mlade životinje troše hranu i za svoj rast, pa je stoga njihov stajnjak siromašniji u mineralnim materijama.

Autor: Savjetodavac za ratarstvo, Dipl.ing.Miodrag Simić

Koje začine koristiti u pripremi mesa za zimnicu

Agrosavjet
-
0
Koje začine koristiti u pripremi mesa za zimnicu

Začine koristimo ne samo da bi dali istančan ukus mesu i mesnim perađevinama već oni imaju blagotvoren uticaj na ljudski oraganizam.

SO KAO NEZAMIJENJLJIV KONZERVANS

Kuhinjska so je izvanredan začin, koji mesu daje pikantan ukus i nezamjenjljiv je konzervans, bez koga se ne bi moglo ni zamisliti čuvanje mesa u prirodnim uslovima. Kao posljedica nedovoljno posloljenog mesa, javljaju se promjene u izgledu i ukusu gotovih proizvoda. To je posebno uočljivo poslije njegovog dimljenja i sušenja. Na preslanoj površini mesa obavezno se javljaju bjeličasti kristali soli.

LOVOR

Lovor je aromatični list zimzelenog žbuna Sredozemlja. Koristi se u čuvenoj kuvanoj salamuri, jer mesu (posebno mesu divljači) „popravlja“ ukus i aromu.

KORIJANDER

korijander

Zreli i osušeni plodovi prijatnog su mirisa i naljutog, sladunjavog uskusa. Ima veoma široku primjenu (kao začin i lijek) a neizbiježan je sastojak kuvane salamure i dodatak mesnatim kobasicama.

VENJA (KLEKA, BOROVNICA)

Zreli dvogodišnji plod je veličine graška. Bogat je mirisnim etarskim uljem, slatkog i aromatičnog mirisa. Koristi se za spravljanje „kuvane“ salamure i pri dimljenju mesa.

BOSILJAK

suvi bosiljak

U preradi mesa koristi se lišće bosiljka za pravljenje raznih kuvanih salamura, presolca, a ređe i manje i pri dimljenju mesa. Podstiče lučenje stomačnih sokova pa samim tim pospiješuje varenje i podstiče apetit.

RUZMARIN

Zimzeleno šiblje igličastih listova. Upotrebljava se kao začin za meso jaček mirisa ali se dodaje i svinjetini. Zbog intezivnog mirisa, treba ga pažljivo dozirati. Služi i pri dimljenju trajnih mesnih prerađevina. Pomaže varenju, oživljava krvotok i poboljšava apetit.

PELIN

PELIN

Gorko aromatično začinsko bilje. Upotrebljavamo ga štedljivo. Masna jela čini svarljivim i tako poboljšava probavu. Koristi se pri dimljenju suhomesnatih proizvoda i slanine (pančete).

PAPRIKA

Ljuta paprika

Sušena, mljevena ili tucana, slatka ili ljuta parpika obilato se koristi kao začin u industrijskoj i posebno domaćoj preradi mesa.

Mnoge prerađevine kao što su kobasice, kulen, zatim prerađevine od iznutrica, gotovo se ne mogu zamisliti bez ovog začina. Pored izvanrednog pikantrnog ljutog ukusa, mesu i prerađevinama daje lijepu crvenu boju.

BIJELI LUK

bijeli luk

Bijeli luk je jedna od najstarijih uzgajanih biljaka, a došao je sa Blistog istoka. Ima višestruku ulogu u preradi mesa i posebno proizvodnji kobasica. Koristi se kao samljeven, isječen ili scijeđen.

Pored toga što poboljšava ukus djeluje kao antiseptik, pročišćava krvne sudove, i snižava pritisak.

BIBER

biber
Foto: magično bilje

Kada se odlučivalo koji se začini su najviše zastupljeni u preradi mesa, biber bi odnio prevagu sa paprikom. Ovaj najpopularniji začin koristi se u mesnim perarađevinama samljeven. U zrnu je dragocjeni dodatak raznim kuvanim salamurama i pacu, za popravljanje ukusa raznim vrstama mesa.

KIM

Kim je sjeme jednogodišnje biljke, intezivnog mirisa i ukusa. Bogat je magnezijumom. Pored ostalog, služi i kao začin mesnim proizvodima, posebno onim od divljači.

Pročitajte: PRIPREMA MESA ZA DIMLJENJE

Koje cvijeće se sadi u novembru: Veliki jesenji vodič za sadnju

Agrosavjet
-
0
Koje cvijeće se sadi u novembru: Veliki jesenji vodič za sadnju

Kada novembar zakuca na vrata, mnogi vrtlari misle da je vrijeme da spreme svoje alate i sačekaju proljeće. Međutim, ovaj mjesec je savršen za sadnju određenih vrsta cvijeća koje će donijeti boje i radost vašem vrtu kada se priroda ponovo probudi.

Lale (Tulipa)

Lale su pravi simbol proljeća i jedan od omiljenih izbora među vrtlarima. Njihove lukovice sadite u novembru kako biste uživali u živopisnim bojama iduće godine. Da biste ih pravilno posadili, izaberite sunčano mjesto sa dobro dreniranim tlom. Iskopajte rupu duboku 15-20 cm i postavite lukovice sa vrhom prema gore, razmaknute 10-15 cm. Nakon što ih pokrijete zemljom, lagano pritisnite da se osigura čvrstoća.

Narcisi (Narcissus)

Narcisi su izuzetno otporni i lako se gaje, a cvjetaju u proljeće. Njihova otpornost na hladnoću čini ih idealnim za jesenju sadnju. Sadnja se obavlja na sličan način kao i kod lala: iskopajte rupu duboku 15-20 cm na sunčanom ili djelimično sjenovitom mjestu. Lukovice posadite sa vrhom prema gore, na razmaku od 10-15 cm. Pokrijte ih zemljom i zalijte.

Hrizanteme (Chrysanthemum)

Hrizanteme su pravi simbol jeseni i često cvjetaju upravo u novembru. Mogu se saditi u kontejnere i vrtne gredice. Da biste ih posadili, iskopajte rupu dovoljno duboku da stane korijen biljke, postavite biljku u rupu, pokrijte je zemljom, a zatim zalijte. Dodavanje sloja malča pomoći će u zaštiti korijena od hladnoće.

Zumbuli (Hyacinthus)

Zumbuli su poznati po svom divnom mirisu i prekrasnim cvjetovima. Sadnja zumbula u novembru donosi nagradu u obliku raskošnog cvjetanja u proljeće. Iskopajte rupu duboku 15 cm na sunčanim ili djelimično sjenovitim mjestima, a zatim postavite lukovice s vrhom prema gore, razmaknute 10-15 cm. Pokrijte ih zemljom i zalijte.

Dan i noć (Viola tricolor)

Ljubičice dan i noć su otporne na hladnoću i idealne za sadnju u novembru. Njihovi veseli i raznoliki cvjetovi donose radost u vrt tokom zime. Sadnja se vrši na sunčanim ili polusjenovitim mjestima. Iskopajte rupu duboku 10 cm i posadite biljke na razmaku od 15-20 cm, pokrijte zemljom i zalijte.

Ukrasni grašak (Lathyrus odoratus)

Ukrasni grašak je biljka puzavica koja se često sadi u novembru. Njeni mirisni i šareni cvjetovi cvjetaju u proljeće i ljeto, donoseći živopisne boje i miris u vaš vrt. Da biste ga posadili, izaberite sunčana mjesta ili djelimičnu sjenku. Iskopajte rupu duboku 5-10 cm i sjeme posadite na razmaku od 10 cm. Pokrijte ih zemljom i zalijte. Ako joj obezbijedite podršku za rast, dostiže visinu i do dva metra.

Frezije (Freesia)

Frezije su poznate po svom divnom mirisu i šarenilu cvjetova. Sadite ih u novembru kako biste uživali u njihovoj ljepoti sljedeće proljeće. Iskopajte rupu duboku 10 cm na sunčanim mjestima, a zatim postavite lukovice s vrhom prema gore, razmaknute 10 cm. Pokrijte ih zemljom i zalijte.

Asteri (Aster)

Asteri su izdržljive biljke koje cvjetaju kasno u ljeto i jesen, a sadnja u novembru omogućava im da se ukorijene prije zime. Iskopajte rupu dovoljno duboku za korijen. Biljke posadite na razmaku od 30-40 cm, pokrijte zemljom i zalijte.

Puzava ivica (Ajuga reptans)

Puzava ivica je svestrana biljka koja se može saditi u novembru. Ova zimzelena biljka koristi se kao pokrivač tla i može dodati teksturu i boju vašem vrtu. Iskopajte rupu duboku 10 cm i biljke posadite na razmaku od 20-30 cm. Pokrijte zemljom i zalijte.

Morska božikovina (Eryngium)

Morska božikovina je zanimljiva biljka koja se često koristi za ukrašavanje tokom zime. Njeni plavi ili srebrni cvjetovi dodaju živahnost u vrt, dok su njeni listovi otporniji na sušu. Da biste je posadili, iskopajte rupu duboku 15-20 cm na sunčanom mjestu. Biljke posadite na razmaku od 30 cm, pokrijte zemljom i zalijte.

Engleske ruže (Rosa ‘David Austin’)

Engleske ruže, poput David Austinovih engleskih ruža, poznate su po svojoj ljepoti i mirisu. Sadnja ovih ruža u novembru omogućava im da se dobro ukorijene prije zime, što rezultira bogatijim cvjetanjem na proljeće. Iskopajte rupu duboku 30 cm na sunčanom mjestu sa dobro dreniranim tlom. Biljke posadite na razmaku od 60 cm, pokrijte zemljom i zalijte, a na kraju dodajte sloj malča.

Ukrasni luk (Allium)

Ukrasni luk je biljka koja donosi jedinstvene cvjetove u obliku lopti. Da biste ih posadili, izaberite sunčana mjesta i iskopajte rupu duboku 10-15 cm. Lukovice postavite s vrhom prema gore, na razmaku od 20-30 cm, pokrijte zemljom i zalijte.

Kukurijek (Helleborus)

Kukurijek je prelijepa biljka koja cvjeta u proljeće. Sadnja u novembru pomaže kukurijeku da se ukorijeni i donese svoje šarene cvjetove čim proljeće dođe. Iskopajte rupu duboku 15 cm na sjenovitom mjestu i biljke posadite na razmaku od 30-40 cm, pokrijte zemljom i zalijte.

Savjeti za sadnju

Za uspješnu sadnju važno je izabrati pravi položaj za svaku biljku, pripremiti tlo i posaditi biljke pravilno. Većina lukovica voli sunčana mjesta, dok su neke vrste (kao dan i noć) tolerantne na sijenku. Tlo treba da bude dobro drenirano i bogato hranljivim materijama, pa razmislite o dodavanju komposta kako biste poboljšali kvalitet tla. Pratite preporučene dubine sadnje za svaku vrstu; u pravilu, lukovice se sade na dubinu koja je tri puta veća od njihove visine.

Sadnja cvijeća u novembru može donijeti radost i boje vašem vrtu, čak i u hladnim mjesecima. Ove biljke ne samo da će obogatiti vaš prostor, već će vas i podsjetiti na ljepotu proljeća dok se priroda polako budi. Zato iskoristite novembar da pripremite svoj vrt za proljeće, prenosi Zadovoljna.

Kosta Šumar pčelar koji se bavi vještačkom oplodnjom pčela

Agrosavjet
-
0
Kosta Šumar pčelar koji se bavi vještačkom oplodnjom pčela

Kosta Šumar pčelar koji je boravio u Češkoj na obuci za vještačku oplodnju pčelinjih matica, čime se planira baviti u narednim sezonama.

-To će uticati na poboljšanje pčelinje proizvodnje, kako kod mene tako i u cijeloj BiH. Radiću na očuvanju i uzgoju Apis mellifera carnica pčele. To je medonosna pčela koja je oduvijek bila zastupljena na našim područjima – rekao je Šumar.

On kaže da je riječ o najboljoj pčeli prema svim karakteristika za ovo područje. Šumar je magistar na Poljoprivredno-prehrambenom fakultetu u Sarajevu i kaže da niko do sada nije radio njegovu temu magistarskog rada koja se odnosi na vještačku oplodnju matica i da je jedini pčelar koji će se baviti time.

On priča da se njegove košnice nalaze u podnožju planine Romanija, u selu Podmjedenik koje je 17 kilometara udaljeno od Pala, te da proizvodnju planira podići na viši nivo. Šumar ističe da ima 100 košnica i da čuva tradiciju svoga djeda.

-Pčelarstvom i proizvodnjom meda počeo sam se baviti iz hobija, a poslije je to preraslo u veliku ljubav. Sadašnjim kapacitetom možemo pokriti trenutnu potražnju na kućnom pragu, koja iznosi od 600 kila do tone – navodi Šumar.

Osim meda, Kosta proizvodi i matičnu mliječ, propolis, pergu, vosak, sve visoke ljekovitosti.

Pročitajte: 14 zabluda o medu u koje se već godinama vjeruje

-Matičnu mliječ i pergu rijetko ko proizvodi, pogotovo mlađi pčelari. Nije zahtjevno, ima posla, ali mnogo volim da radim. Otac i brat mi pomažu tokom vrcanja meda koji se nekada dešavao u avgustu i septembru, a sada ima više paša, pa se vrca od aprila pa nadalje. Svaka godina kod pčelara je različita i ne može se porediti sa prethodnom – objašnjava Šumar.

Postoje razne vrste meda – bagrem, livadski, šumski, razni cvjetni medovi, sve što je zastupljeno u Republici Srpskoj i BiH, kaže Šumar i dodaje da jedan od kvalitetnijih koji pravi jeste šumski. Šumar navodi da bi na Palama teško ko od mladih prihvatio život na selu, ali kada se gleda neka šira slika – krajnje je vrijeme da se okrenu svi zdravom seoskom životu. On naglašava da se sva pomoć pčelara ostvaruje u vidu subvencija preko Udruženja pčelara Pale, opštine Pale, Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Republike Srpske, ali da treba jača podrška i motivacija.

Prema njegovim riječima, sem pomenute podrške doneseni su i novi zakoni kojima se pomažu mladi u poljoprivredi, što je veliki napredak i od velike je pomoći za poljoprivrednike.

-Jačom podrškom i motivacijom svaki poljoprivrednik unaprijediće proizvodnju – poručuje Šumar i ističe da poljoprivredna proizvodnja iziskuje disciplinu, motivaciju i obavlja se svakodnevno, a ne periodično. Šumar je član Mreže mladih preduzetnika i učestvovao je na Konferenciji mladih agropreduzetnika koja je održana u Obudovcu.

On smatra da se tu mladim poljoprivrednicima pruža podrška, razmjenjuju iskustva, znanja, ali i promovišu vlastiti proizvodi iz svih krajeva Republike Srpske i šire.

Šumar poziva sve da kupuju domaće, radi razvoja poljoprivrede, a mladim poljoprivrednicima poručuje da ne napuštaju svoju zemlju.

Izvor: pssrs.net

Recept za KISELI KARFIOL: Ova biljka jača imunitet, čisti krvne sudove, ukus božanstven

Agrosavjet
-
0
Recept za KISELI KARFIOL: Ova biljka jača imunitet, čisti krvne sudove, ukus božanstven

Karfiol spada u red najzdravijeg povrća, ali i u ono koje prečesto zaboravljamo. Nepravedno zanemaren, karfiol je vrijedan dar prirode koji se može pripremiti na bezbroj načina, ali jedan od najpopularnijih svakako je kiseli karfiol u zimnici.

Ovo povrće, inače, u 100 grama ima samo 25 kalorija, što ga čini niskokaloričnom namirnicom, a karfiol će vam biti od velike koristi bili na dijeti ili ne.

U 100 grama on ima samo pet grama ugljenih hidrata, skoro zanemarljivu količinu masti, a obiluje mikronutrijentima poput vitamina iz B kompleksa i vitamina C, fitohemikalijama, proteinima i vlaknima. Tu su i brojni minerali: kalijum, fosfor, selen i mnogi drugi.

Karfiol ima snažno antioksidativno dejstvo, zbog čega je on odlično sredstvo za prevenciju mnogih oboljenja.

Pročitajte: Turšija od karfiola bez sterilizacije

Naučna istraživanja su pokazala da redovno konzumiranje ovog povrća može da smanji upale i sačuva kardiovaskularno zdravlje, kao i da pomać u detoksikaciji, smanji rizik od srčanog i moždanog udara, reguliše nivo holesterola u krvi…

Sastojci:

  • -1 velika glavica karfiola (oko 2 kilograma) ili dvije manje
  • -3 litra vode
  • -3 decilitra sirćeta
  • -10 kašika šećera
  • -3 kašike soli
  • -1 kesica vinobrana

Priprema

Dobro operite karfiol, pa ga podelite na cvjetiće i stavite da odstoji 10 minuta u hladnoj vodi.

Za presolac u duboku šerpu sipajte tri litra vode, sirće, šećer i so, skuhajte, pa ostavite da se hladi.

Za to vrijeme, sipajte vodu u drugu šerpu, posolite i ostavite da proključa, pa ubacite karfiol i kuhajte oko tri minuta. Potom izvadite cvjetiće karfiola i vratite ih u hladnu vodu na minut-dva. Zatim procijedite i redajte cvjetiće u sterilisane tegle.

U presolac sipajte 1 kesicu vinobrana (oko 5 grama), dobro promiješajte, pa time prelijte cvjetiće karfiola.

Zatvorite tegle i vaš kiseli karfiol je spreman.

Zašto lišće opada u jesen: Prirodni ciklus preživljavanja drveća

Agrosavjet
-
0
Zašto lišće opada u jesen: Prirodni ciklus preživljavanja drveća

Svake jeseni, pejzaži se transformišu u prizore bogatih boja, kada se zeleno lišće polako pretvara u živopisne nijanse crvene, žute i smeđe, prije nego što u potpunosti opadne. Ovaj prirodni fenomen nije samo vizuelna promjena već ključni proces pomoću kojeg se drveće prilagođava hladnijim mjesecima i omogućava sebi preživljavanje. Ali zašto zapravo lišće opada i koja je uloga ovog procesa?

Mehanizam opadanja lišća

Tokom jeseni, kako dani postaju kraći, a temperature padaju, drveće počinje da se priprema za zimu. Ovo smanjenje svjetlosti uzrokuje pad u fotosintezi – procesu kojim biljke proizvode energiju pomoću sunčeve svjetlosti. Lišće, koje u toplijim mesecima služi kao fabrika hrane, postaje energetski nepraktično za održavanje, pa biljka povlači hranljive materije iz lišća natrag u stabljiku i korijen, čuvajući zalihe za proljeće.

U ovoj fazi, aktivira se hormon etilen, dok apscizinska kiselina inicira proces razdvajanja lista od grane. Kada se formira sloj ćelija između lista i stabljike, list pada, sprječavajući dalji gubitak vode kroz isparavanje, što je posebno važno tokom zime kada biljka ne može lako nadoknaditi izgubljenu vodu.

Smanjenje gubitka vode i zaštita biljke

Opadanjem lišća drveće sprječava gubitak vode. Naime, lišće isparava vodu kroz sitne pore (stome), a zimi, kada voda iz tla postaje manje dostupna zbog mraza i niskih temperatura, biljka ne može lako nadoknaditi isparenu vodu. Bez lišća, drvo štedi vlagu i smanjuje rizik od sušenja tokom zime.

Pored toga, lišće može biti oštećeno jakim zimskim vjetrovima i snijegom. Kada je krošnja ogoljena, smanjuje se vjerovatnoća lomljenja grana zbog nakupljenog snijega, čime se biljka štiti od fizičkih oštećenja.

Pročitajte: Zašto lišće mijenja boju na jesen

Koje vrste drveća gube lišće, a koje ga zadržavaju?

  • Listopadno drveće: Drveće kao što su javor, breza, hrast, i jasen, gubi lišće u jesen. Ove vrste, poznate kao listopadne, dizajnirane su tako da se prilagode sezonskim promjenama i pripreme se za zimu bez lišća, čime čuvaju energiju i vodu.
  • Četinari: S druge strane, četinari poput bora, smreke i jele zadržavaju svoje iglice tokom zime. Iglice imaju deblju zaštitnu kutikulu koja smanjuje gubitak vode i omogućava im da prežive hladne uslove bez potrebe za odbacivanjem. Četinari su prilagođeni da isparavaju manje vode, čime su u stanju da sačuvaju svoje iglice i nastave fotosintezu čak i tokom zime.

Priprema za proljeće

Tokom jeseni, kako biljka povlači hranljive tvari iz lišća natrag u svoje centralne dijelove, ona gradi zalihe koje će joj biti potrebne za novi rast kada dođe proljeće. Na taj način, drveće ne samo da preživljava zimu već i osigurava zdrav rast i bujanje krošnji u toplijem dijelu godine.

Opadanje lišća u jesen nije samo prirodan ciklus već i vitalni mehanizam preživljavanja drveća u promjenjivim uslovima. Svaka vrsta ima svoj način prilagođavanja, a fenomen jeseni još jednom pokazuje koliko je priroda u svojoj suštini sofisticirana i prilagodljiva.

1...212223...1.009Stranica 22 of 1.009

NAJČITANIJE

POPULARNI POSTOVI

POPULARNE KATEGORIJE

O nama

Naš cilj je omogućiti čitaocima da na jednostavan način dođu do najbitnijih informacija vezanih za poljoprivrednu.

Kontakt: [email protected]

Telefon: +38766112694

PRATITE NAS


Uslovi korištenja
Impressum

© 2021. AGRO SAVJET - Sva prava zadržana.

Created by: MicroMedia