Naslovnica Blog Stranica 21

Štetočine u uzgoju luka

Agrosavjet
-
0
Štetočine u uzgoju luka

Uzročnici bolesti veće štete pričinjavaju pri tržnom uzgoju luka i češnjaka na većim površinama (Peronospora, Botrytis, Fusarium, Puccinia) a „crvljivost“ lukovičastog povrća se javlja gotovo na svim nezaštićenim gredicama u manjim vrtovima uz okućnice. Odrasli oblici su različite veličine i boje.

Larve su bjelkaste ili svjetlo-žućkaste boje, bez nogu (apodne) i bez vidljive glave (acefalne). Zavisno od vrsta muva tokom sezone razvijaju 1-3 generacije. Na štetnost značajno utiču vremenski uslovi tokom njihove pojave i razvoja, kao i mjere zaštite koje poduzimamo radi suzbijanja.

Već jedna larva uzročnika „crvljivosti“ lukovičastog povrća može uzrokovati štetu, jer se na mjestima oštećenja povećava sekundarna pojava truleži i plijesni (Botrytis, Fusarium). Poštivanje plodoreda i uzgoj što dalje od površina gdje je ranijih sezona bila ta vrsta povrća pomaže radi izbjegavanja jačeg napada.

Najveće su štete na usjevima koji niču u vrijeme početka leta opisanih vrsta štetnika u rano proljeće ili tokom jeseni!

Sigurnu zaštitu pruža uzgoj lukovičastog povrća ispod mreža (paučinastih folija – Agrotekstil) nepropusnih za opisane vrste muava i mušice minera. Istu mjeru moguće je provoditi uglavnom na manjim površinama. Hemijsko suzbijanje je vrlo ograničeno, te se na usjevima koji se planiraju koristiti kao „mladi luk“ mogu koristiti isključivo biljni pripravci dopušteni u ekološkoj proizvodnji. To su npr. azadiraktin ( NeemAzal), dok primjena kemijskih insekticida u „mladom luku“ nije dopuštena.

Pročitajte: ORGANSKI BILJNI PREPARATI protiv bolesti i štetočina – Napravite sami

Pri uzgoju luka izravno iz sjemena moguće je kupiti sjeme tretirano insekticidima koji daju zaštitu od uzročnika crvljivosti. Takođe postiji mogućnost i korištenja zemljišnjih insekticida. Ako postoji mogućnost praćenja leta muha i minera žutim ljepljivim pločama, moguće je u vrijeme odlaganja jaja usjeve lukovičastog povrća prskati jednim od insekticida. (registrirani protiv tripsa a djelotvorni i protiv „crvljivosti“), uz povećani utrošak škropiva (barem 600 lit./ha).

Pred Novu godinu nabavite pelcer ovog cvijeća: Privlači novac

Agrosavjet
-
0
Pred Novu godinu nabavite pelcer ovog cvijeća: Privlači novac

Drvo novca, ili krasula, je biljka koja se smatra magnetom za novac i bogatstvo zbog svojih mesnatih, okruglih listova koji podsjećaju na kovanice.

Lako je za održavanje, zahtijeva povremeno zalivanje i dobar izvor svjetlosti. Iako je mnogima nepoznato, ova biljka može da procvjeta, a njeni cvjetovi simbolizuju ljepotu i obilje.

Da biste podstakli drvo novca da bude zdravo i da procvjeta, preporučuje se prihranjivanje prirodnim sastojcima.

Pročitajte: KRASULA – 3 načina za uspješno rasađivanje

Kalcijum i fosfor su važni za razvoj korijena i novih izdanaka, a ljuske jajeta, bogate kalcijumom, odličan su izbor za organsko đubrenje. Ljuske jajeta sameljite, pomiješajte sa šećerom i zemljom, i time zalijte biljku. Takođe, kora banane može biti dodatni hranljiv sastojak.

Najvažniji faktor u razvoju biljke je ljubav. Ako biljku nejgujete s pažnjom i ljubavlju, vjerovatno će stalno rasti i donositi cvjetove, prenosi najzena.

Rukola: Uzgoj, sjetva, njega, berba

Agrosavjet
-
0
Rukola: Uzgoj, sjetva, njega, berba

Rukola je jednogodišnja zeljasta biljka iz familije kupusnjača (Brasiccaeae). Predstavlja izuzetno kvalitetno i ljekovito povrće, bogato vitaminima, mineralnim materijama, vlaknima i antioksidansima.

Nutritivna vrijednost

Kada su u pitanju vitamini najviše sadrži vitamina C (100-200 mg/100g). Takođe, dobar je izvor vitamina grupe B, vitamina A, K i folata. Rukola je bogata esencijalnim mineralima materijama, naročito gvožđem, magnezijumom, kalcijumom, kalijumom, bakrom i fosforom. Sve vrste rukole imaju karakterističan gorak i aromatičan ukus. Gorčina listova povećava se sa starošću biljke, zato je najbolji ukus mladih listova, koji se preporučuju za prehranu.

Rukola u ishrani

Posljednih godina rukola je prepoznata od strane potrošača, te se sve više koristi u ishrani, najčešće kao salata, u kombinaciji sa drugim povrćem, ili kao dodatak jelima za poboljšanje arome i ukusa. Ponekad se priprema kuvana ili blanširana i tom prilikom gubi gorčinu. Za ishranu se koriste pored listova, i cvjetovi i zrelo sjeme. Danas se uzgaja kao kultivisana biljka, i kao takva dosta je krupnija i manje gorka u odnosu na samoniklu biljku.

Uslovi uspijevanja

Rukola ima skromne zahtjeva za toplotom i otporna je na mrazeve, te može da se proizvodi tokom cijele godine. Za vrijeme cvjetanja može da naraste do 60-80 cm. Listovi su eliptični, kod divljih formi su više, a kod kulturnih manje usječeni. Listovi u osnovi stabla formiraju rozetu. Cvjetovi su sitni i po građi tipični za familiju kupusnjača, prljavobijele boje.

Rukola najbolje uspjeva na lakim, pjeskovitim i srednje teškim zemljištima, koja su bogata hranljivim materijama, ali svakako mogu tolerisati širok spektar uslova uspjevanja. Preferira blago kisela zemljišta, sa pH vrijednošću između 6 i 7, mada može uspješno da se gaji i na zemljištima alkalne reakcije, na vlažnim i suvim zemljištima i veoma dobro podnosi sušu. Uglavnom, obrada zemljišta je slična kao i za drugo lisnato povrće. Osnovna obrada se izvodi na dubini od 20 cm, a s obzirom da se proizvodi direktno sjetvom sjemena zahtjeva kvalitetnu dopunsku, odnosno predsjetvenu pripremu zemljišta. Najbolje rezultate daje ukoliko se posije na mjesto koje je dobro osunčano.

Sjetva rukole

Sjetva rukole može da počne rano u proljeće, najčešće u martu, a može sukcesivno, svakih nedjelju dana da se sije do oktobra mjeseca, tako da listovi mogu da se beru i u toku zime. Samo u slučajevima izuzetno jake zime biljke treba zaštititi. Rukola se sije se na razmak redova od 25cm i u redu 3-5cm, pri čemu je potrebno oko 1.5-2kg sjemena po hektaru.

Mjere njege

Od mjera njege treba primjeniti samo redovno zalivanje i suzbijanje korova. Ukoliko se ne radi redovno zalivanje biljaka, dolazi do prijevremenog cvjetanja, što za posljedicu ima pojavu gorkih listova.

Berba rukole

Bere se kada se dobro formira rozeta listova, pri čemu mogu da se beru listovi rozete ili da se čupaju cijele biljke.

Za rukolu važi pravilo da što više listovi se beru, to se pospješuje njen rast. Prvo se beru donji listovi, i preporučuju se upotreba makaza, jer se čupanjem može oštetiti stabljika biljke. Gajenje rukole je veoma lako i brzo pristiže za berbu, za oko 40 do 60 dana od sjetve. Prosječan prinos rukole se kreće oko 20-25 t/ha.

Čudni muški reproduktivni sistem: Fosili otkrili misterioznu „vanzemaljsku biljku“

Agrosavjet
-
0
Čudni muški reproduktivni sistem: Fosili otkrili misterioznu „vanzemaljsku biljku“

Biljka koja je živelja pre 47 miliona godina na teritoriji današnje Jute ne liči ni na jedan organizam koji danas živi na planeti Zemlji.

Novootkriveni fosili otkrivaju da vrsta koja je prvi put pronađena 1969. nije član porodice ženšena, kao što su naučnici u početku spekulisali. Umjesto toga, cijela porodica novoimenovanog othniophiton elongatum je izumrla, što sugeriše da je istorija cvijetnih biljaka komplikovanija nego što smo mislili.

Uzorci othniophiton elongatum prvo su iskopani na lokaciji Grin River u Juti, posebno bogatog fosilnog korita koji datira iz perioda eocena. Uopšteno govoreći, paleobotaničari pretpostavljaju da svi biljni fosili koji datiraju s početka kenozoika pre 65 miliona godina moraju biti povezani sa biljkama koje su danas žive, a othniophiton elongatum nije bio izuzetak.

Paleobotaničar koji je prvobitno proučavao otkrivene fosile, Hari Mekginti nazvao ga je oreopanax elongatum – stavljajući ga u rod žbunja „pod kišobranom“ porodice biljaka koja uključuje ženšen, anđeliku i bršljan. Nakon pomnog proučavanja listova, naučnici su pomislili da su to možda složeni listovi, sastavljeni od mnogo manjih listova, poput nekih biljaka iz porodice ženšen. Oreopanax kalapensis je jedan primjer.

Svi ti nalazi i grupisanje su uvažavani dok nije otkriven još jedan set fosila biljaka starih 47 miliona godina. Imao je listove baš kao i fosili iz 1969. ali to nije bilo sve.

„Na novim fosilima se vidi da ima grančicu sa pričvršćenim plodovima i listovima. Obično su odvojeni“, objašnjava paleobotaničar Stiven Mančester iz Prirodnjačkog muzeja Floride.

Mančester i njegove kolege su pokušali da nauče više o oreopanak elongatum-u. Ali što su više analizirali novootkrivene fosile, sve su više shvatali da ta eocenska biljka nema ništa zajedničko sa rodom oreopanax, ili porodicom araliaceae kojoj pripada.

Listovi, direktno pričvršćeni za grančicu, bili su prvi trag. To nisu bili složeni listovi, kako se u početku mislilo, još šezdesetih godina prošlog vijeka. A gledajući bobice, biljka je naučnicima postala još zbunjujuća. Istraživači su otkrili da čudan skup karakteristika prikazanih fosilom uopšte nije odgovarao ni jednoj jedinoj cvijetnoj biljci.

Čudni muški reproduktivni sistem

Proboj u saznanju je stigao sa novom laboratorijom i mikroskopima koji su postavljeni prostorije Prirodnjačkog muzeja. To je omogućilo istraživačima da ispituju biljku mnogo detaljnije.

Mogli su da pogledaju i unutar bobica, da vide sjeme biljke i da razdvoje sitne dijelove cvjetova. Jedno od najčudnijih zapažanja Mančestera i njegovih kolega bilo je to da prašnici biljke – muški deo reproduktivnog sistema – nisu otpali dok su se bobice razvijale.

„Obično ne očekujemo da ćemo to vidjeti sačuvano u ovim vrstama fosila, ali možda smo to prevideli jer naša oprema nije pokupila takav topografski reljef“, kaže Mančester.

„Pravilo je da prašnici otpadaju kako se plod razvija. A ova biljka izgleda neobično po tome što zadržava prašnike i u vreme kada ima zrele plodove sa sjemenkama koje su spremne da se rasprše. To nismo vidjeli ni u čemu savremenom u biljnom svijetu“, rekli su istraživači.

Sledeći korak je bio pokušaj da se ova, kako su je nazvali „vanzemanjska biljka“ uporedi sa biljkama iz kenozoika, takođe na fosilnom zapisu. Međutim, jednostavno nije bilo poznatih biljaka dovoljno sličnih biljci čiji su fosil proučavali.

Čak i tamo gde su se mogle naći sličnosti sa drugim biljkama, bilo je previše razlika da bi se napravila ozbiljna veza.

„Mi ne znamo gde se ova biljka nalazi u odnosu na druge biljke u njihovom carstvu, redovima, porodicama…. Najsličniji je redu cariophillales, ali ima previše razlika”, navode naučnici.

Istraživači su preimenovali izumrlu biljku u othniophitum elongatum – što prevedeno sa grčkog znači „izdužena vanzemaljska biljka“ – i zaključili su da verovatno pripada porodici biljaka koje više ne postoje na Zemlji.

To znači da paleobotaničari imaju novu oblast za proučavanje – kako su se biljke diverzifikovale, prilagodile i promenile i, možda, koje strategije su bile manje ili više efikasne u preživljavanju tokom miliona godina sveta koji se menja.

Istraživanje je objavljeno u časopisu Annals of Botanics.

Izvor: rts.rs

Kako da sačuvate drvo novca do proljeća

Agrosavjet
-
0
Kako da sačuvate drvo novca do proljeća

Zimi se tlo u posudama biljaka suši mnogo sporije nego ljeti. Ako stalno dodajete vodu u mokru podlogu biljke poznate koja privlači novac, ona će postati kisela.

U njemu će se naseliti buđ, a lukovice drva novca će istrunuti. Spolja, to se manifestuje premazom na površini supstrata i žutilom lisnih ploča. Iz posude može doći neprijatan miris.

Kako zaliti drvo novca u hladnoj sezoni

Zalivanje treba da bude rijetko i oskudno. Za taj kratak period, dok je napolju hladno, a grijanje još nije uključeno, bolje je uopšte ne zalivati biljku. Zatim se zalivanje obavlja jedno do dva puta mjesečno.

Pročitajte: Drvo novca gubi listove? Evo i zašto!

Tačna učestalost zavisi od stanja tla u saksiji. Zemljana kugla bi trebalo da se skoro potpuno osuši. Da biste to provjerili, možete zabiti drveni štap za suši u zemlju. Zatim ga izvadite i procijenite stanje podloge, prenosi Krstarica.

Zalivanje treba vršiti samo toplom vodom. Nakon zalivanja, obavezno potpuno uklonite višak vlage iz posude. I bolje je zaliti drvo novca u kadi tako da višak vode slobodno odlazi kroz drenažne rupe u saksiji.

Veličina saksije takođe utiče na učestalost zalivanja. Ako je saksija velika, tlo u njemu će se duže sušiti.

Zimi, biljke zahtijevaju posebno pažljivu njegu, jer su oslabljene i uspavane. U ovom periodu treba se pridržavati pravila – manje je bolje!

Pet savjeta za savršeno uzgojenu BOŽIĆNU PŠENICU

Agrosavjet
-
0
Pet savjeta za savršeno uzgojenu BOŽIĆNU PŠENICU

Božićna pšenica ima i simbolično značenje i predstavlja krug života (smrt i preporod), plodnost, novi život, obnovu života, blagoslov žetve i to šta će vam donijeti nova godina. Pored toga, to je i metafora prosperiteta u novoj godini.

1. Prije sijanja pšenicu je potrebno dobro namočiti u mlakoj vodi te je ostaviti da odstoji preko noći. Nakon toga osušite je na papirnom ubrusu te posijte jer će tako bolje proklijati.

2. Pšenicu je najbolje sijati na tanjiriću ili u manjoj lončanici. Nemojte štedjeti na sjemenu i prekrijte njime dno posude tako da ne ostane praznog mjesta – čak je poželjno da se sjeme mjestimično preklapa. Zatim je prekrijte još jednim slojem zemlje.

Pročitajte: Šta božićna pšenica simbolizuje

Umjesto zemlje možete upotrijebiti i sloj pamučne vate natopljene vodom i po njoj poslagati zrna pšenice. Vata je praktična jer upija višak tekućine.

3. Pšenicu nemojte držati na mjestu koje je previše blizu grijanja jer bi se mogla osušiti. Najbolje ju je staviti pored prozora, na umjereno toplo i svijetlo mjesto.

4. Prvih nekoliko dana, prije nego što pšenica počne nicati, prekrijte je aluminijskom folijom, koja čuva vlagu. Čim počne puštati zelene izdanke, uklonite foliju i zalijevajte pšenicu umjereno svaki dan. Za zalijevanje tanjirića pšenice potrebna vam je otprilike jedna kašikica vode, a da bi se tekućina ravnomjerno rasporedila, dobro je upotrijebiti bocu s raspršivačem.

5. Kada pšenica naraste, odrežite vrhove tako da budu podjednake visine. Običaj je i vezanje ukrasne trobojne vrpce oko pšenice. Pazite da vrpcu ne stegnete prečvrsto, nego tek toliko da ostane na mjestu.

Izvor: zadovoljna.hr

Kako se suši meso: Svako domaćinstvo ima svoj recept

Agrosavjet
-
0
Kako se suši meso: Svako domaćinstvo ima svoj recept

Neko više voli da ga presuši, neko, pak, voli da ga ostavi živo, a neko ima poseban način na koji loži vatru prilikom sušenja mesa. Bilo kako bilo, svaki pravi domaćin ima dobar i provjeren način kako pravi ovaj preukusan delikates – sušeno meso.

Usvakom slučaju, mi smo se malo raspitali i za vas otkrili kojih se to stavki u ovom poslu morate pridržavati da biste dobili idealno osušeno meso. Sigurni smo da će vam neke stavke biti od naročite koristi.

Svaka porodica ima svoj način pripreme i sušenja mesa nakon svinjokolja. Kako god da se osuši meso ukus će biti odličan, ali određene poslove treba obaviti kako bi sa sigurnošću dobili proizvod vrhunskog kvaliteta.

Higijena sušnice

Higijena je jako bitan faktor u procesu sušenja mesa. Pre svega svi sudovi i sve što dolazi u dodir sa mesom mora biti čisto. Ovo je posebno važno kod sušenja mesa na vazduhu koje se odvija duži vremenski period. Određeni broj bakterija se pojavljuje na ovakvim proizvodima, koje ipak nisu štetne za ljude. Riječ je o sličnim bakterijama koje se pojavljuju na siru, prenosi agromedia.rs

Cijeđenje mesa

Nakon tranžiranja meso mora da se ohladi i ocijedi. Ovo je poželjno da bi se smanjila količina krvi u mesu. Krv se prva kvari i utiče na ukus mesa. Zato je poželjno da što manja količina krvi ostane u mesu.

Odabir pravog komada mesa

Izbor pravog komada mesa zavisi pre svega od samog domaćina. Neki suše samo najkvalitetnije delove, dok ih drugi zamrzavaju ili čuvaju u komadu.

Veličina komada mesa i dužina sušenja

U zavisnosti od toga koliko dugo planirate da sušite ili dimite meso treba odrediti i veličinu “vešalica” kako ih popularno nazivaju. Ukoliko planirate manji broj loženja, meso bi trebalo seći na manje komade. Komade mesa potrebno je seći na istu dužinu i debljinu kako bi svi parčići bili osušeni u isto vrijeme.

Od loženja, debljine i vrste mesa zavisi tekstura mesa nakon sušenja. Rebra i kosti treba skinuti ranije, jer njima nije potrebno veliko izlaganje toploti.

Dodavanje soli i mariniranje mesa

Ovaj korak je veoma važan. Dodavanjem soli dolazi do skupljanja vlakana u mesu i otpuštanja vode što skraćuje proces sušenja. Nekada je meso stajalo usoljeno do nedjelju dana, a poželjno je da to bude i neki duži period, sa povremenim odvajanjem tečnosti. Takođe, ako se meso slaže jedno preko drugog u posudi je potrebno mijenjati raspored. Dakle, onaj komad koji je bilo pri vrhu trebalo bi postaviti na dno.

Pročitajte: Kako pravilno čuvati suvo meso?

Kada se meso složi u posudu, po ukusu dodajte željene začine. Pored soli, može se dodati i crno vino, biber, majčina dušica, nana i druge aromatične biljke. Trebalo bi biti oprezan sa bijelim lukom, jer ako se doda veća količina lako nadvlada sve ostale ukuse.

Sušenje mesa na vazduhu

Neki meso nakon marinade na kratko potope u vodu, kako bi se smanjila količina soli na površini i da bi se ublažio ukus marinade. Bilo da meso ispirate vodom ili ne, pre kačenja u sušnicu, komade mesa potrebno je blago osušiti na vazduhu. Ukoliko nemate uslove, meso zakačite da stoji minimum 12 sati pre loženja vatre, a poželjno je i duže. Od velike je važnosti da temperatura bude niska, kako bi se spriječila mogućnost kvarenja mesa. Pored toplote i vazduha čak i mraz suši meso, jer smanjuje količinu vode u mesu.

Loženje vatre

Idealno je da se meso suši na žaru sa što manje dima. Neki domaćini vatru lože napolje, a u prostoriju sa mesom ubacuju samo žar. Određene sušnice su napravljene tako da vrlo malo dima dolazi do mesa. Dim je itekako potreban za ovaj proces, pre svega zato što daje specifičan ukus mesu. Ipak, velike količine dima mogu biti loše po zdravlje, zato nemojte preterivati.

Najbolji način da se loži je povremeno i to u više navrata. Potrebno je da se meso suši toplotom i na vazduhu. Za sušenje mesa potrebno je odabrati kvalitetno drvo. Recimo ukoliko želite da postignete crvenu boju mesa, najčešće se koristi bukva.

Čuvanje mesa

Savršeno osušeno parče mesa može da stoji van frižidera cijele godine, a da se ne pokvari. Međutim, danas se često meso čuva u hladnjacima. Zato je nakon sušenja i skidanja mesa, potrebno ostaviti ga da se ohladi. Nakon hlađenja meso iseći na komade i spakovati u kese. Papirne kese bolje čuvaju ukus mesa.

Starinsko jelo bez ijedne kapi ulja: Ješće ga i oni koji ne poste

Agrosavjet
-
0
Starinsko jelo bez ijedne kapi ulja: Ješće ga i oni koji ne poste

U toku posta osim kuvanih jela možete da napravite i posnu manastirsku pitu.

Nema šanse da se ukućanima neće svidjeti. Preukusna je i tražiće se zalogaj više.

Posna manastirska pita je jelo koje nikoga ne ostavlja ravnodušnim! Njen ukus prosto osvaja na prvi zalogaj, a toliko je lijepa da sigurno nećete pojesti samo jedno parče. A iskusne domaćice je uvijek prave kada žele da oduševe ukućane ili goste.

Tijesto za pitu:

  • – 600 g brašna
  • – 15-20 gr kvasca
  • – 1 kašičica šećera
  • – 1 kašičica soli
  • – 350 ml vode

Sastojci za fil:

  • – 300 g sočiva
  • – 200 g praziluka
  • – 1 glavica crnog luka
  • – 400 g šampinjona
  • – so
  • – biber
  • – začinska crvena paprika
  • Način pripreme:

U posudu stavite litar i po vode, a potom dodajte 300 g opranog i očišćenog sočiva i kašičicu soli, te ostaviti da se skuva.

Propržite praziluk i jednu glavicu crnog luka u tiganju sa malo vode, a zatim dodajte isjeckane pečurke. Nakon što ispari sav višak vode, dodajte procijeđeno, i u hladnoj vodi oprano, skuvano skočivo. Vrstu i količinu začina dodajte po svom ukusu – so, biber, začinska crvena paprika i sl. Nakon što se sve lijepo ukrčka, ostaviti da se dobijena smjesa prohladi, a za to vrijeme pripremite tijesto.

Pročitajte: Posna štrudla sa rogačem meka kao duša – Recept koji ćete obožavati!

Sipajte u činiju brašno i napravite u sredini udubljenje, te u njega dodajte kvasac i malo vode i jednu kašičicu šećera. Razbijte rukom kvasac i dodajte kašičicu soli. Zatim sipajte oko 300 ml vode i umijesite tijesto na pobrašnjenoj površini. Zamiješeno tijesto podijelite na 10 do 12 manjih loptica.

Loptice lijepo oblikujte, pospite malo brašnom i ostavite da odstoje 15 do 20 minuta. Nakon toga od svake jufke se pravi kora koja se cijela filuje. A potom se slaže ova prelijepa manastirska pita, koja se peče oko 35 minuta na 200 °C.

Izvor: Krstarica/alo.rs

Dubai čokolada nije za svakoga: Evo kako negativno utiče na zdravlje

Agrosavjet
-
0
Dubai čokolada nije za svakoga: Evo kako negativno utiče na zdravlje

Cijeli svijet je već mjesecima unazad lud za popularnom Dubai čokoladom, ali kakve posljedice ona ima na zdravlje?

Popularna čokolada svojim sastojcima – pistaćima, tahinijem i pečenim kadaifom – privukla je veliki broj ljudi. Međutim, njena visoka cijena nije jedini problem vezan za ovaj desert.

Iako privlači pažnju luksuznim izgledom i neodoljivim ukusom, dijetetičarka Merve Bajram upozorava na štetnost ove čokolade.

„Šećer, mast, kofein i drugi sastojci u Dubai čokoladi mogu negativno da utiču na varenje, izazivajući refluks, gasove i grčeve, posebno kod ljudi sa osetljivim digestivnim sistemom“, objašnjava Bajram.

Pročitajte: Pojavila se čokolada sa čvarcima

Dubai čokolada, bogata pistaćima, može biti rizična za ljude alergične na njega. Bajram upozorava:

„Krema od pistaća i tahini od susama mogu izazvati ozbiljne alergijske reakcije, dok gluten u kadaifu predstavlja problem za osobe sa celijakijom ili intolerancijom na gluten. Pečeni kadaif može biti težak za varenje, ali je manje vjerovatno da će izazvati alergiju reakcije“.

Bajram ističe da Dubai čokolada sadrži mnogo šećera, koji brzo podiže nivo glukoze u krvi, stimuliše lučenje insulina, a vremenom može da dovede do insulinske rezistencije i poveća rizik od dijabetesa tipa 2.

Izvor: index.hr

Kanibalizam, griža repova i nervoza svinja!

Agrosavjet
-
0
Kanibalizam, griža repova i nervoza svinja!

Greške u tehnologiji držanja i ishrani mogu da dovedu do poremećaja ponašanja, koji se manifestuju grižom repova, kanibalizmom i nervozom svinja. Posledice su ekonomski gubici i smanjenje profita. Poremećaji se najčešće javljaju kod tovnih svinja, ali mogu da se spreče preventivnih merama.

– Uzrok ovih patoloških stanja ne može se tačno definisati. Smatra se da osim tehnologije držanja i ishrane uticaj ima i genetski faktor. Problemi koji mogu da utiču su gustina naseljenosti, broj hranidbenih mesta, nedovoljan broj pojilica ili slab protok vode, preveliko strujanje vazduha, zagušljivi objekti, nedovoljno izbalansirani obroci sa manjkom sirovog proteina, celuloze ili vlakana – kaže mr Violeta Petrović Lukovović, savetodavac za stočarstvo PSSS Kragujevac.

Okidač griže repova kod svinja  su stres, loši higijenski uslovi, velike oscilacije u temperaturi u objektu i mešanje većeg broja legala.  Za promenu ponašanja uticaj ima i dužina odsečenog repa. Preporuka je da kod svih prasadi repovi treba da budu odsečeni na istoj dužini.

Pročitajte: Mjere dezinfekcije u svinjogojstvu

-Najčešće sa grižom repova počinju ženska grla. Klinička slika je različita, od toga da nedostaju manji delovi ili ceo rep, do pojave otvorenih rana na bokovima i u predelu butova. Otvorene rane su opasnost za infekcije, a krvarenje i ukus krvi prouzrokuje pojačanu agresiju svinja. Terapija zavisi od  stepena povrede, a obično su to antibiotski tretmani sprejevima i praškovima – kaže Petrović Luković.

Jedna od preventivnih mera za sprečavanje griže repova je ubacivanje igračaka, lanaca i slame u bokseve. Važan trenutak u sprečavanju ove pojave je rano otkrivanje agresivnih životinja, koje treba odstraniti iz boksa.

Kanibalizam nastaje kada je osim griže repova prisutna i nervoza kod svinja. Hemijski sastav hrane značajno utiče na ovu pojavu.

– Kontaminiranost sirovina mikotoksinima pojačava kliničku sliku nervoze, a česta je pojava da hrana nije prilagođena postojećoj genetici. Tada se pojavljuju nekroze kože na delovima repa, ušiju, rebara, donjim delovima ektremiteta ili trbuha i odatle počinje kanibalizam. U ovim slučajevima životinje odbijaju hranu. Lečenje se sprovodi promenom hrane i izbacivanje kontaminiranih nutrijenatata. Procenat celuloze u obroku ne sme biti manji od 4 odsto, jer će doći do pojačane nervoze i konstantne borbe na hranilici. Zbog nedovoljno vlakana dolazi do prolapsusa rektuma. Bitan je i izbalansiran sadržaj aminokiselina, naročito lizina. Za svinje težine od 15 do 60 kg sadržaj lizina u obroku je od 0,8 do 1 odsto. Jer, nedostatak lizina dovodi do smanjene konzumacije hrane i pojave patoloških stanja – navodi mr Violeta petrović Luković i dodaje:

– Nedostatak gvožđa i nezasićenih masnih kiselina takođe može biti uzrok griže i kanibalizma. Količina soli, mikro i makroelemenata, ostalih aminokiselina i vitamina mora da bude dobro izbalansirana. Prvi znak da u obroku nešto nije u redu je kada svinje počnu da se gomilaju i da se bore oko hrane, i pored ustaljenog raporeda obroka.

Osim izbalansiranih obroka stočari moraju da vode računa o  količini svetlosti u objektu.

– Više svetlosti u objektu, svinje su manje nervozne. Ove životinje inače imaju prirodnu potrebu da stalno nešto žvaću i najčešće se ta pojava ispoljava kroz međusobno griženje repova. Jedan od razloga može da bude i radoznalost svinja, ali tada zbog krvi dolazi do eksalacije i pojave patogenih stanja – kaže Petrović Luković.

Tekst i foto: Biljana Nenković / dobrojutro.co.rs

1...202122...1.012Stranica 21 of 1.012

NAJČITANIJE

POPULARNI POSTOVI

POPULARNE KATEGORIJE

O nama

Naš cilj je omogućiti čitaocima da na jednostavan način dođu do najbitnijih informacija vezanih za poljoprivrednu.

Kontakt: [email protected]

Telefon: +38766112694

PRATITE NAS


Uslovi korištenja
Impressum

© 2021. AGRO SAVJET - Sva prava zadržana.

Created by: MicroMedia