Naslovnica Blog Stranica 21

Kako uzgajati ren: Tajne sadnje i nevjerovatne ljekovitosti

Agrosavjet
-
0
Kako uzgajati ren: Tajne sadnje i nevjerovatne ljekovitosti

Ren je poznat po svom ljutom ukusu i mnogim ljekovitim svojstvima, jedna je od najotpornijih i najzahvalnijih biljaka za uzgoj.

Kako se rasađuje hren
Foto: agrosavjet.com / ren

U našim uslovima ren se razmnožava reznicama. Izuzetno donosi sjeme, ali se ne koristi.

Reznice se dobijaju na sledeći način: korijen rena, star dvije ili više godina, dug oko 30 i debeo 3 – 4 cm polaže se u otvorenu brazdu horizontalno na dubinu od 15 – 20 cm. Tako u svaku drugu ili treću brazdu, da bi se dobilo međuredno rastojanje od oko 70 cm. Iz ovako položenih korijenova sa donje strane se razvijaju žile, sa gornje izdanci koji izbijaju na površinu. Ovo se radi u rano proljeće, kako bi cijele godine ren rastao i do jeseni formirao izdanke debele oko 1 cm, duge 15 – 30 cm.

Tokom vegetacije treba usjev okopavati, prihranjivati, navodnjavati, po potrebi, štititi od bolesti i štetočina.

U jesen, pred nastupanje jačih mrazeva, ren se vadi plugom i ubiraju mladi izdanci. Lišće se krati blizu tjemenog pupoljka (“glave”), a donji kraj odsijeca koso do samog matičnog korijena. Grubom krpom stružu se bočni pupoljci i žile, po cijeloj dužini, a ostavljaju samo 3 – 4 pri dnu i vrhu korijena. Reznice rena mogu da se dobiju i od “glava” korijena koje se javljaju kao otpadak pri industrijskoj preradi.

Pročitajte: DOMAĆI JE NAJBOLJI: Ovako se pripema PRAVI REN!

Glave rena sade se u jesen ili u rano proljeće na rastojanju od npr. 60 x 25cm, na dubini od 5 – 10 cm. Za jednu vegetacionu sezonu svaka “glava” daće po desetak korijenova debljine olovke, koji mogu da se koriste kao reznice. Ovako spremljene reznice spremne su za proljećnu sadnju. Mogu se čuvati u pijesku u trapovima, podrumima ili hladnjačama na temperaturi od 0 – 2 stepena i relativnoj vlažnosti vazduha od 97-98% .

Rasađivanje ili sadnja reznica rena

Rasađivanje ili sadnja reznica rena treba da se obavi u dobro pripremljenom, plodnom zemljištu, rano u proljeće, obično u martu. Zbog toga parcelu za ren treba poorati u jesen, duboko, i zaorati 20 – 30 tona zgorelog stajnjaka po hektaru. Ako se raspolaže pojedinačnim mineralnim đubrivima, onda se u jesen rasturaju fosforna i kalijumova đubriva 500 – 600kg/ha, a u proljeće azotna 250 -300kg/ha. Međutim, obično se mogu nabaviti kompleksna NPK đubriva. Njih treba rasturiti u proljeće pred pripremu zemljišta za sadnju, 600 – 700kg NPK đubriva u odnosu 1:2:2, ukoliko je u jesen unijet stajnjak. Preporučuje se đubrenje zemljišta na osnovu agrohemijske analize parcele na kojoj će biti obavljena sadnja rena.

Ren se sadi u brazde sa rastojanjem 70 x 10cm. U otvorene brazde dubine 15 – 20cm reznice se postavljaju koso, pod uglom od 45 stepeni tako da gornji kraj malo strči napolje. Ukoliko reznice nisu očišćene od pupoljaka i žilica kao što je rečeno, u jesen, onda to treba uraditi pred sadnju. U poslednje vrijeme sadnja se obavlja i vodoravno, polaganjem reznica u brazde duboke 10 – 15 cm. Za jedan hektar rena treba oko 145.000 reznica (sadnica) ili 750 kg, ako odgovaraju traženom kvalitetu – dužina 15-20 cm, debljina 1-2 cm, težina 50-60 grama.

Kod nas su po baštama i vinogradima proširene stare, odomaćene populacije, koje se obično odlikuju velikom otpornošću na zimu, bijelim, veoma ljutim, razgranatim korijenom i sterilnošću cvetova.

LJEKOVITOST

U malim dozama sok rena uništava bakterije dizenterije, salmonele, gnojne bakterije, TBC bacil, mnoge gljivice koje parazitiraju čovjeka i biljke. Ren umanjuje otrovnost hrane zaražene salmonelama. Stimuliše rad organa za varenje – izazivanjem pojačane sekrecije želudačnih i crijevnih žlijezda, žuči i pankreasa. Izaziva povećano lučenje sone kiseline i fermenata. Pojačava rad jetre i žuči koji luče više sokova i povećavaju svarljivost hrane.

Izvor: www.psss.rs / Violeta Veličković dipl.ing.

Odmotana sarma hit među domaćicama, brže se sprema, a jednako je ukusna

Agrosavjet
-
0
Odmotana sarma hit među domaćicama, brže se sprema, a jednako je ukusna

Kad poželite sarmu u ono tužno doba godine kada su zalihe stare sarme nestale iz zamrzivača, a nova još nije ‘smotana’, pokušajte se utješiti s ovim jednostavnim i zasitnim složencem od kupusa i mljevene junetine.

U originalnom receptu koristi se svježi kupus, ali ako više volite poznat okus, slobodno ga zamijenite kiselim kupusom.

U toj varijanti možete izbaciti kopar koji se slatkastim okusom dobro slaže sa svježim kupusom, ali uz kiseli možda i nije potreban, prenosi Radio Sarajevo.

Priprema

Zagrijte rernu na 175 stepeni celzijusa. Namjastite pleh dimenzija 23×33 cm.

Zagrijte jednu kašiku ulja u velikom loncu na srednje jakoj vatri.

Dodajte mljevenu junetinu i luk te pirjajte, miješajući, dok meso ne promijeni boju, a luk ne omekša, oko pet minuta.

Dodajte temeljac, passatu od paradajza, rižu, so i biber, promiješajte i pustite da zakuha.

Poklopite, smanjite vatru, ali ne toliko da prestane krčkati, te kuhajte uz povremeno miješanje 15 do 20 minuta dok riža ne bude kuhana.

Otklopite i sklonite s vatre.

Zagrijte preostale dvije kašike ulja u velikoj tavi na srednje jakoj vatri.

Dodajte kupus, kopar, mljevenu crvenu papriku, so i biber. Kuhajte dok kupus ne omekša, 5 do 7 minuta. Sklonite s vatre. Polovicu kupusa rasporedite na dno pripremljenog pleha. Na vrh stavite pola mesa, a zatim polovicu sira. Ponovite s preostalim kupusom, mesom i sirom.

Pecite oko 25 minuta dok se sir sasvim ne otopi.

Sastojci za odmotanu sarmu

  • 3 kašike ekstra djevičanskog maslinovog ulja, podijeljeno
  • 450 g nemasne mljevene junetine
  • 2 žuta luka, nasjeckana
  • 3 češnja češnjaka, nasjeckana
  • 500 ml goveđeg temeljca
  • 430 ml passate od paradajza
  • 200 g riže
  • so
  • biber
  • ½ kafene kašičice mljevene paprike, podijeljeno
  • 550 g kupusa, nasjeckanog (može i kiseli)
  • 2 kafene kašičice sušenog kopra
  • ¼ kafene kašičice mljevene crvene paprike
  • 335 g nasjeckanog cheddara

Izvor: nezavisne novine

Kako njegovati božićnu zvijezdu – Simbol zimskih praznika

Agrosavjet
-
0
Kako njegovati božićnu zvijezdu – Simbol zimskih praznika

Božićna zvijezda obično krasi domove tokom zimskih praznika

Ovo su najotrovnije biljke za pse

Agrosavjet
-
0
Ovo su najotrovnije biljke za pse

Veterinarski stručnjaci odavno upozoravaju neoprezne vlasnike kućnih ljubimaca zbog supertoksične božićne dekoracije koja usmrćuje njihove pse i mačke. Samo jedna bobica omiljene imele može da usmrti kućnog ljubimca i između života i smrti postoji bukvalno tanka linija, piše NYpost.

Kućne ljubimce uvijek privuku primamljivi mirisi iz kuhinje, blistavi aranžmani i ukrasi kojima uljepšavamo radne površine i stolove, ali ih neodoljivo privlači i praznično zelenilo koje je obavezan ukras svakog doma.

Imela je jedna od omiljenih prazničnih biljaka miliona ljudi koji uživaju u čaroliji ovog zimzelenog grma sa tradicionalnom ulogom, pogotovo kad je riječ o običaju budućih bračnih parova da stoje ispod imele i razmjene poljupce.

Ipak, i pored čarolije ove tradicije, ne treba zaboraviti na naše ljubimce kojima se ponekad ispred nogu dokotrlja supertoksična bobica ove biljke može izazvati srčani udar, pa i smrt životinje.

Zbog toga je najvažnije da se biljke postave na područja van domašaja mačaka i pasa, uz čestu provjeru područja kako zaostali dio imele ne bi dospio u usta kućnog ljubimca.

Pročitajte: Mogu li psi da jedu začinjenu hranu?

Božićna zvijezda, popularna Poinsettia, nezaobilazni je cvjetni dekor u pretprazničnim i prazničnim danima i postavlja se u domovima i kancelarijama. Većina veterinarskih stručnjaka tvrdi da božićna zvijezda nije fatalna kao imela, ali može izazvati pojačano lučenje slina, bol u stomaku i blagu dijareju, jer ima nizak nivo toksičnosti. Ipak, mnogi kinolozi smatraju da cvjetovi ove biljke predstavljaju prijetnju ako psi dođu u dodir sa njenim bijelim sokom, jer sadrži hemikalije slične onima u deterdžentima za domaćinstvo. Ako pas poliže veliku količinu mliječnog soka božićne zvijezde, on može izazvati povraćanje, pojačano balavljenje, dijareju i iritaciju kože.

Sve uobičajene božićne biljke – božićni kaktus, božićne ruže – kukurijek, pa čak i božićna drvca, mogu izazvati neželjene reakcije u slučaju da ljubimci progutaju neke njihove dijelove. Amarilis, bor, kedar i božikovina su među uobičajenim prazničnim biljkama koje mogu biti opasne, a u nekim slučajevima i veoma otrovne za kućne ljubimce. Ako vlasnik posumnja da je njihov ljubimac bio izložen potencijalno toksičnoj biljci, treba da potraži pomoć veterinara.

Najbolje je da fotografišete biljku kako biste je pokazali ljekaru.

Ako mislite da je vaš ljubimac progutao otrovnu biljku, ne čekajte, već ga odmah odvedite veterinaru ili u kliniku za hitne slučajeve, prenosi Telegraf.

Jesenja zaštita voćnjaka i vinograda: Champ® DP – Vaš saveznik u sigurnom prinosu!

Agrosavjet
-
0
Jesenja zaštita voćnjaka i vinograda: Champ® DP – Vaš saveznik u sigurnom prinosu!

S dolaskom jeseni i periodom nakon masovnog opadanja lišća, voćari i vinogradari ulaze u ključnu fazu pripreme za narednu sezonu. Jedna od najvažnijih mjera je zaštita voćnjaka i vinograda preparatima na bazi bakra, koja se preporučuje u jesenje-zimskom periodu, pod uslovom da temperature ne padaju ispod 5°C.

Kompanija Agrimatco d.o.o. preporučuje Champ® DP, kontaktni i preventivni fungicid i baktericid, kao idealno rješenje za ovu fazu zaštite.

Šta čini Champ® DP posebnim?

Glavna aktivna materija ovog preparata je bakar-hidroksid (655 ± 25 g/kg), poznat po svojoj efikasnosti i sigurnosti. Za razliku od drugih bakarnih soli, bakar-hidroksid ima nekoliko ključnih prednosti:

  • Veća efikasnost u zaštiti biljaka.
  • Manja količina potrebna za primjenu, što ga čini ekonomičnijim.
  • Veća sigurnost za biljke i okolinu, zahvaljujući nižem nivou bakra u formulaciji.
  • Otpornost na spiranje kišom, bolja od preparata na bazi bakar-sulfata i bakar-oksihlorida.

Kako i kada koristiti Champ® DP?

Champ® DP dolazi u obliku vododisperzibilnih granula (WG), što olakšava njegovu primjenu. Ovaj preparat može se koristiti do četiri puta godišnje na istoj površini, što omogućava dugotrajnu zaštitu.

Dostupan je u praktičnim pakovanjima od 100 g i 1 kg, što ga čini pogodnim za manje i veće proizvođače.

Zašto je bakar ključan za jesenju zaštitu?

Preparati na bazi bakra, poput Champ® DP-a, imaju kontaktno i preventivno djelovanje koje smanjuje rizik od bolesti, poput bakterijskih infekcija i gljivičnih oboljenja, koje mogu ugroziti prinos naredne sezone.

Naši stručnjaci savjetuju da se ova zaštita planira i sprovodi tokom perioda mirovanja biljaka, kada su temperature iznad 5°C, kako bi se osiguralo optimalno djelovanje preparata.

Za voćare i vinogradare koji teže visokom i kvalitetnom prinosu, Champ® DP je neizostavan saveznik u procesu zaštite biljaka.

Više o ovom preparatu možete naći na zvaničnoj stranici www.agrimatco.ba

Skladištenje krompira: Kako izbjeći bolesti i propadanje krtole

Agrosavjet
-
0
Skladištenje krompira: Kako izbjeći bolesti i propadanje krtole

Krompir je specifična poljoprivredna kultura koja postavlja mnoge uslove za pravilno skladištenje. 

Zašto se krompir mora ispravno skladištiti?

  1. Zato što je krompir kultura s visokim sadržajem vode, pa je zbog toga izložen napadu svih mogućih bolesti.
  2. S druge strane, ne podnosi niske temperature jer dolazi od smrzavanja, a ne podnosi ni visoke, jer tada dolazi do klijanja. U jednom ili drugom slučaju rezultat je isti, tj. oba dovode do velikih gubitaka, često i do potpunog propadanja proizvodnje.
  3. Kao treći problem postavljaju se različiti zahtjevi prema namjeni proizvoda. Na primjer, sjemenski krompir mora se čuvati na konstantno nižim temperaturama od 2-4°C, ali na ovim temperaturama ne smijemo čuvati merkantilni krompir i krompir namijenjen preradi, jer na nižim temperaturama dolazi do redukcije skroba u šećer, pa takav krumpir poprima sladak ukus i loš kvalitet. Da bi se ovo izbjeglo, krumpir za jelo i preradu mora se čuvati na temperaturama od 6-8°C, ali na ovim temperaturama javlja se klijanje.

Kako vidimo, na prvi pogled problem izgleda nerješiv. Međutim, nije tako uspješno skladištenje krompira je ipak moguće. Nauci je pošlo za rukom da ovaj na izgled nerješiv problem riješi na najbolji način. Sada svaka frakcija proizvoda može da se čuva na temperaturama koje joj najbolje odgovaraju i daju najbolji kvalitet proizvoda. Razumije se da u tom slučaju treba poštivati i ostale uslove, kao npr. relativnu vlagu objekta i sl.

Na žalost, sve ovo moguće je postići samo u velikim savremenim skladištima koja su istovremeno dosta skupi građevinski objekti, međutim uz malo truda i poštovanje osnovnih pravila, skladištenje krompira je moguće i u manjim domaćinstvima.

Veliki problem skladištenja krompira predstavljaju bolesti krompira. Koje sve bolesti mogu napasti vaš krompir i kako ih suzbiti pročitajte na linku ispod:

Najčešće bolesti krompira u skladištu: Kako ih prepoznati i spriječiti

Tri biljke koje se obavezno sade u novembru

Agrosavjet
-
0
Tri biljke koje se obavezno sade u novembru

Stručnjaci za baštovanstvo savjetuju da u novembru posadite tri vrste biljaka koje će vam pomoći da imate odličan usjev.

To su luk, ljutika (šalot) i bijeli luk.

Ove tri biljke su jednostavne za uzgoj i daju odlične rezultate ako se pravilno posade u novembru.

Evo koje je pravo vrijeme za njihovu sadnju:

Luk

Luk je veoma svestran i jednostavan za uzgoj, pa se može uzgajati tokom cijele godine. Stručnjaci preporučuju da ga posadite u jesen ili proljeće koristeći male setove umjesto sjemena. Sadite ga u plodno, dobro pripremljeno zemljište koje dobro zadržava vlagu i nalazi se na sunčanoj lokaciji. Razmak između biljaka treba da bude 10-15 cm. Kada luk postigne odgovarajuću veličinu ili kada listovi požute, spreman je za berbu. Ako ga sadite u jesen, biće spreman za berbu već u ljeto, dok će luk posaditi u proljeće biti gotov tek kasnije.

Pročitajte: Sadnja crnog luka u jesen

Ljutika (šarlot)

Ljutika je još jedan koristan usjev, sa blažim ukusom od običnog luka. Sadnja u jesen daje jače biljke, a važno je da se drži u vlažnom, ali dobro dreniranom zemljištu, uz redovno zalivanje kako bi se spriječio rast korova. Kao i luk, ljutika voli sunčane pozicije i plodno tlo bogato organskim materijama. Lukovice treba posaditi na razmak od 15-20 cm, sa 30 cm između redova, i treba ih zaštititi od ptica pokrivačem od vune ili mrežom.

Bijeli luk

Bijeli luk je nezaobilazna namirnica u mnogim jelima, a najbolje je saditi ga u novembru, kada je vrijeme idealno. Posadite lukovice direktno u zemlju ili ih stavite u saksije, posebno ako imate teško zemljište. Tlo treba da bude očišćeno od korova, a kompost dobro pomiješan sa zemljom. Razmak između lukovica treba da bude 15 cm, sa 30 cm između redova. I bijeli luk, kao i ostale biljke, treba zaštititi od ptica. Njega bijelog luka je jednostavna, ali treba redovno zalivati u proljeće i rano leto, dok se količina vode smanjuje kada listovi požute, što znači da lukovice sazrijevaju, prenosi Informer.

Zašto je jesenja obrada zemljišta važna za voćnjake

Agrosavjet
-
0
Zašto je jesenja obrada zemljišta važna za voćnjake

U prve dvije-tri godine nakon sadnje preporučuje se tlo obrađivati kako bi se utjecalo na dublje rasprostiranje korijenja, a nakon toga se tlo zatravi djetelinsko travnom smjesom. Dobro je poznato da su toplija obrađena nego neobrađena tla. To se najbolje vidi u proljeće kada kopni snijeg. Prije snijeg okopni s obrađenih površina nego sa neobrađenih ledina.

U voćnjacima se u jesen treba obaviti obrada tla jer ona ima višestruki korisni učinak:

  • bolje nakupljanje (akumulacija) vlage i njeno bolje čuvanje u tlu;
  • povećava se volumen tla (površinskog sloja često i za 20%), a na taj se način utječe na bolju izmjenu (difuziju) plinova, disanje tla, mikrobiološku aktivnost, vodopropusnost i toplinski režim tla;
  • povećava se aktivacija hranjivih tvari i nakuplja ugljični dioksid disanjem korijenja i mikroorganizama, a nazočnost ugljičnog dioksida djeluje na aktivaciju tekuće faze tla;
  • uništavaju se korovi u voćnjaku;
  • uništava se velik broj štetnika na taj način što se izlažu niskim temperaturama;
  • povećava se vezanje (fiksacija) dušika od strane mikroorganizama;
  • poboljšavaju se uvjeti rasta i rasprostiranje korijenove mreže;
  • naoravanjem tla na korijenje prema deblu štiti se korijenova mreža od utjecaja niskih temperatura, a to je važno, jer je korijenova mreža osjetljivija prema niskim temperaturama od nadzemnog dijela;
  • razoravanjem sredine međurednog prostora, otvara se brazda u koju se skuplja i odvodi suvišna voda;
  • obavi se zaoravanje mineralnih i organskih gnojiva u pravo vrijeme i na veću dubinu tako da se tijekom zime izvrši razgradnja i pretvorba (transformacija) u povoljnijem smjeru itd.

Najpovoljnije je vrijeme za jesensku obradu prije početka učestalih jesenskih kiša. Ovdje treba odmah napomenuti da se obrada ne smije obaviti svake godine do iste dubine, jer takva obrada izaziva nepovoljne promjene, tzv. „bolest tabana pluga“, odnosno smanjenje plodnosti tla. U ratarskoj proizvodnji obavlja se jesensko duboko oranje. I u voćarstvu bi bila vrlo korisna duboka obrada, odnosno duboko oranje tla, ali to uvijek nije moguće iz više razloga. Ti su razlozi općenito poznati, pa ćemo se na njih samo letimično osvrnuti. Voćke kao višegodišnje kulturne biljke razvijaju jaku korijenovu mrežu, koja se prostire u dubinu i širinu ovisno o svojstvima tla, načinu uzdržavanja plodnosti tla, vrsti voćke, podlozi pa i sorti.

Pročitajte: Suzbijanje korova u organskim voćnjacima

Svrha jesenske obrade je da osigura povoljnija fizikalna svojstva tla, a da bi se to postiglo, potrebno je obradu obaviti do što je moguće veće dubine. Međutim, dubina obrade tla ograničena je, odnosno, određena dubinom prostiranja korijenja, koje se obradom ne smije ozlijediti. Općenito se smatra da se obradom ne smije ozlijediti skeletno korijenje debljine olovke (promjera iznad 8 mm), jer se teže obnavlja.

Naime, ratilima se korijenje obično iskida, pa su presjeci nepravilnog oblika, a rane znatno veće nego kad se prerežu oštrim predmetom. Tako velike rane nepravilnog oblika s puno povrijeđenog (nagnječenog) staničja teško zacjeljuju te se na njima u uvjetima vlažnog tla brzo razmnožavaju razne štetne gljivice (truležnice – paraziti). Malo-pomalo se trulež korijenja sve više povećava, gljivice se umnožavaju pa poslije napadaju i zdravo korijenje. Dakle, rane na korijenju mogu poslužiti kao izvor zaraze. Ako se obradom povrijedi deblje korijenje, tada rana sporo ili nikako ne zacijeli, a obnavljanje korijenja izostaje u neposrednoj blizini rane, te se od nje sve više udaljuje.

Izvor: agroportal.hr

Koje ulje je bolje?

Agrosavjet
-
0
Koje ulje je bolje?

Kako bismo dobili što kvalitetnije maslinovo ulje, pravilo je da se ubrani plodovi odmah, ili što prije, a najkasnije u roku od 48 sati prerade. Ubrane masline se stavljaju u plastične rešetkaste košare, ne veće zapremnine od 20 kilograma, u sloju ne većem od 15 centimetara, koje se tijekom sunčanog dana prekriju kako bismo spriječili prijevremenu oksidaciju.

Kratko skladištenje

Često nije moguće ubrane plodove isti dan prenijeti do uljare i preraditi, pa ih treba na kratko uskladištiti. To se radi u gajbama, plodove treba svaki dan protresti, ali nikako duže od tri dana. Ni u kojem slučaju, želimo li dobiti ekstra djevičansko maslinovo ulje plodove ne treba držati u vrećama, a posebno ne u mrežastim vrećama, u moru, slanoj vodi ili na betonu.

Pročitajte: Šta je zapravo ulje od komine i može li se koristiti u kuvanju

Koje je bolje

Još uvijek postoji dilema maslinara i ljubitelja ulja koje je ulje bolje – vrjednije, ukusnije, slađe, pikantnije, gorče, a naročito trgovački unosnije – ono od zelenih ili crnih maslina. Još uvijek se u preradi maslina primjenjuju dva sustava i to starinski ili tradicionalni prešanjem i moderni kontinuirani centrifugalni način. I jedan i drugi način, ako se pravilno radi, omogućuju proizvodnju ulja hladnim postupkom vrlo visoke kakvoće. Moderne uljare mogu preraditi i do 5000 kilograma ploda masline na sat, rade u dvije ili tri faze, s dodavanjem vode prilikom prerade ili bez dodatka vode uz korištenje separatora, koji odstranjuje sve nečistoće iz ulja.

Izvor: maslinar.com

Zimske cvijetnice koje uspijevaju i na snijegu!

Agrosavjet
-
0
Zimske cvijetnice koje uspijevaju i na snijegu!

Vaša bašta ne mora da bude gola i pusta kada dođe zima. Postoji zimsko cveće koje se lako može uzgajati tokom hladnih meseci, a vašoj bašti će dodati život i boju. Nemojte odustati od baštovanstva tokom zimskih meseci. Vesela zimska bašta vredna je truda. Izdvojili smo za vas nekoliko najizdržljivijih, najsjajnijih cvetova koje možete dodati u vašu zimsku baštu.

Japanska kamelija

Kada se posadi u proleće, japanska kamelija daje velike, svetle bele, ružičaste ili crvene cvetove koji traju od oktobra do sredine marta. Ovom grmlju je potrebno blago kiselo, dobro drenirajuće zemljište na mestu koje štiti biljku od zimskih vetrova. Delimična do puna senka je najbolja, kao i zalivanje svake dve nedelje tokom perioda suvog vremena.

Nažalost, biljke japanske kamelije su zimi podložne plamenjači na laticama. Lisne uši i paukove grinje takođe mogu predstavljati problem, pa s vremena na vreme proveravajte donju stranu listova vaše biljke da biste rano uočili i lečili zaraze.

Zimsko cveće – visibaba

Ovaj nežni cvet je prilično jednostavan za gajenje. Kada se lukovice posade u jesen, u kasnu zimu cvetaju sitni beli cvetovi sa unutrašnjim zelenim laticama koje padaju preko stabljike. Visibabe se mogu uzgajati i kao sobne biljke.

Posadite ih u glinenu zemlju koja je obogažena organskom materijom. Uverite se da su izložene punom suncu ili delimičnoj senci. Pošto visibabe svu potrebnu vlagu dobijaju od kiše i otopljenog snega, zalivanje nije potrebno. Nema poznatih štetočina ili bolesti koje muče biljku tokom hladnih zimskih meseci.

Kukurek

Upečatljivi beli cvetovi su ono što možete očekivati od kukureka. Ova atraktivna biljka dobro funkcioniše kao granična biljka, ali takođe uspeva kada se uzgaja u žardinjerama. Možete očekivati da će cvetati u vreme Božića ako je cvet zasađen u jesen.

Kukurek najbolje uspeva u dobro dreniranom zemljištu koje je bogato organskom materijom. Dajte biljci delimičnu, duboku senku i zalijte toplom vodom iz slavine u danima bez mraza. Gljivična bolest može biti problem, zato nemojte zalivati previše. Pošto su listovi i koren kukureka otrovni, obratite posebnu pažnju ukoliko imate kućne ljubimce.

Zimski jasmin

Zimski jasmin daje atraktivne žute cvetove u obliku levka u januaru ili februaru, ukoliko su posađene prethodne jeseni. Grm, koji odlično izgleda uz zid vašeg doma ili šupe, takođe se može uzgajati kao loza uz rešetku ili pergolu.

Zimski jasmin uspeva u svim tipovima zemljišta, sve dok se zemljište dobro drenira. Za razliku od drugih biljaka, zimskom jasminu je potrebno zalivanje tokom cele zime. Zemlja treba da bude vlažna, pa zalijte biljku kad god ustanovite da je površina suva.

Biljka zahteva sunce ili delimičnu senku. Orezivanje se preporučuje kako biljka raste, inače će grm imati neuredan izgled. Iako je zimski jasmin otporan na bolesti, mogu ga pogoditi određene štetočine.

Zimsko cveće – kukurjak

Ako tražite biljku koja nije zahtevna za održavanje i kako biste dodali boju svom kamenom vrtu ili terasi u februaru, posadite kukurjak. Ova višegodišnja biljka voli da pokaže svoje jarko žute cvetove u obliku čaše i raskošne zelene listove. Cvetanje traje dugo i može se u njemu uživati do kasnog proleća, kada će ući u fazu mirovanja.

Alkalna tla koja dobro dreniraju, dopunjena organskom materijom, najbolja su za kukurjak. Postavite biljku na mesto koje dobija puno sunca do delimične senke i vodu tokom perioda suvog vremena. Imajte na umu da je ova biljka otrovna.

Inače, kukurjak po svom izgledu podseća na kukurek, pa odatle slično ime. U Srbiji je oba biljka sve ređa i spada u grupu krajnje ugroženih vrsta.

Erica carnea (Zimski šešir)

Nisko rastući žbun, ova biljka može pokrivač tla ili u podignutim lejama. Iako možete da postavite u saksije, ona se mora držati napolju, jer ne podosi dobro kućne uslove. Posadite zimski šešir krajem leta ili početkom jeseni da biste uživali u njenim jarko ružičastim zvonastim cvetovima tokom januara.

Kada sadite ovu biljku, uverite se da je zemljište kiselo, dobro drenirano i dopunjeno organskom materijom. Da bi biljka dostigla svoj puni potencijal, potrebna je lokacija sa punom sunčevom svetlošću ili u delimičnoj senci. Zalivanje je potrebno samo zimi, u sušnim periodima. Insekti su retko problem za zimsko vrelo, a gljivične bolesti su problem samo ako se zemljište ne drenira dobro.

Izvor: Weekand / preuzeto sa: agromedia.rs

1...202122...1.009Stranica 21 of 1.009

NAJČITANIJE

POPULARNI POSTOVI

POPULARNE KATEGORIJE

O nama

Naš cilj je omogućiti čitaocima da na jednostavan način dođu do najbitnijih informacija vezanih za poljoprivrednu.

Kontakt: [email protected]

Telefon: +38766112694

PRATITE NAS


Uslovi korištenja
Impressum

© 2021. AGRO SAVJET - Sva prava zadržana.

Created by: MicroMedia