Naslovnica Blog Stranica 2

Paprene cijene prasića pred praznike

Praznici se bliže, a za prasetinu, jednu od omiljenih stavki na trpezi, građani u Srpskoj će morati izdvojiti najmanje deset maraka po kilogramu žive vage, koliko ovih dana košta i jagnjad.

Praseće pečenje neizostavni je dio trpeze za Vaskrs, ali i glavno jelo za Đurđevdan, jednu od najčešćih slava kod Srba, što ovih dana povećava potražnju za svinjama, čiji je fond i dalje desetkovan zbog afričke kuge, koja je proteklih godina opustošila farme.

Predsjednik Udruženja uzgajivača svinja RS Mišo Maljčić kazao je za „Glas“ da cijene prasadi u Evropskoj uniji trenutno rastu, što će se reflektovati i na domaće tržište, jer je zbog hladnoće kasnilo punjenje tovilišta.

“Kako dani budu odmicali, sve teže će biti ispuniti zahtjeve kako tova, tako i pečenjara. Pojava slinavke i šapa u Evropi i uvođenje mjera će vjerovatno uticati na veću potražnju domaćih proizvoda”, rekao je Maljčić.

Dodao je da će prasad kod uzgajivača pred praznike koštati deset maraka po kilogramu žive vage, dok će cijena kod preprodavaca sigurno biti i viša.

“Kilogram žive vage trenutno se kreće između sedam i osam maraka. Kako bi se na vrijeme obezbijedili građani već sada rezervišu prasad za Vaskrs i slave koje predstoje”, rekao je Maljčić.

Kilogram prasećeg pečenja u pečenjari „Carstvo“ u Banjaluci pred praznike će koštati 35 maraka, za tri marke više u odnosu na trenutnu cijenu.

“Narudžbe za pečenje su uveliko počele. Prasad kupujemo i držimo kod sebe te po potrebi koljemo i pečemo. Za čišćenje, pečenje i pregled praseta do 40 kilograma trenutno je potrebno izdvojiti 75 maraka. Međutim, sve više građana naručuje po dva tri kilograma pečenja, odnosno nekoliko ovala mesa. Kilogram prasećeg pečenja u maloprodaji trenutno je 32 marke”, kazali su u ovoj pečenjari.

Za razliku od svinjogojstva, ponuda uzgajivača ovaca nikada nije bila bolja, dok potražnja, kažu, nije na zadovoljavajućem nivou.

Predsjednik Udruženja uzgajivača ovaca i koza RS Milan Ćirić kaže za „Glas“ da jagnjad već neko vrijeme košta deset maraka po kilogramu žive vage te da ne planiraju pretprazničnu korekciju, jer ih gotovo više niko ne kupuje za Božić ili Vaskrs.

“Ponuda nije nikad bila bolja. Taman polovinom aprila jagnjad stiže. Međutim, sada malo ko uzima jagnje od uzgajivača, građani uglavnom odu u pečenjare kupe dva-tri kilograma mesa i to je to”, kazao je Ćirić.

Dodao je da su domaćinstva prije imala mnogo više članova, zbog čega im je i cijelo jagnje bilo malo, a danas se sve svelo na tri-četiri osobe, kojima je puno i oval mesa.

“Glavno tržište nam je FBiH. Bez obzira na to što ne slave Vaskrs i Đurđevdan, zbog prvomajskih praznika dijaspora dolazi kući. Najviše posla svakako imamo tokom jula i avgusta, kada oni počnu dolaziti na godišnji odmor, tada prodamo sve što imamo”, istakao je Ćirić.

Ovčarska proizvodnja, kaže on, već duže vrijeme ide silaznom putanjom, jer je malo ko spreman da se žrtvuje i radi toliko, plus što isplativost nije nikakva.

Zaštita

Milan Ćirić istakao je da posljednjih 30 godina niko nije pokušao da zaštiti domaću proizvodnju osim Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede RS, koje je preduzelo niz mjera.

“Dovoljno je samo reći da je naše ministarstvo zaslužno za uvođenje uzimanja uzoraka krvi od životinja na granici, što u posljednjih 30 godina uvoznicima niko nije smio ni spomenuti”, kazao je Ćirić, dodajući da bolesti poput slinavke i šapa te afričke kuge dolaze iz inostranstva.

(Glas Srpske)

Mraz prijeti procvjetalim voćkama, od srijede toplije, za vikend i do 20 stepeni

Voćari strahuju od mraza koji bi ovih dana mogao uništiti voćke u cvatu i ugroziti ovogodišnji urod. Noćas je najhladnije bilo u Han Pijesku -8, dok je u Banjaluci izmjereno -2,7 stepena. Još sutra postoji opasnost od jutarnjih mrazeva, a već od srijede slijedi povećanje temperature i prestanak opasnosti, tako da voćari mogu da odahnu, rekao je agrometeorolog Dejan Supić.

Supić je u našem Jutarnjem programu naglasio da voćke mogu podnijeti kratkotrajne jutarnje mrazeve, ali samo ako se temperature ne spuste ispod -2 stepena Celzijusa.

– Sve ispod te granice moglo bi imati katastrofalne posljedice po pupove i cvjetove. U zaštiti nasada primjenjuju se razne metode. Najjednostavnije je zadimljavanje, odnosno paljenje vatre, gdje je na jedan hektar zasada potrebno zapaliti oko 50 vatri, ali ne otvorenih vatri već treba naložiti staro drveće i automobilske gume. Ukoliko je temperatura niža od – 2, tu zadimljavanje ne može pomoći, već se preduzimaju druge mjere kao što su orošavanje i korišćenje amoinokiselina i hormona – navodi Supić.

Kako je rekao, posljednjih godina mraz uništi skoro cijeli rod voća. Naročito su ugrožene breskva, kajsija, nektarina, šljiva, trešnja i višnja. Upozorenje voćarima na mraz važi još sutra.

Pročitajte: Uz ovaj trik zaštitite biljke od mraza za samo nekoliko minuta

– Od sredine sedmice biće sunčano i kako odmiču dani temperature će biti više. Za vikend će biti i do 20 stepeni, a u planinskim krajevima do 15 stepeni Celzijusovih – istakao je Supić.

Supić je istakao da će obilne kiše i poplave proteklih dana uticati na rod poplavljenih usjeva, naročito pšenice i ječma, a takođe i na zaplavljene kulture u staklenicima.

– Te kulture koje su prekrevene muljem, nisu više za konzumaciju- upozorio je Supić.

Zašto je važan plodored i koja biljka se pored koje sadi

Organska poljoprivredna zasniva se na upotrebi rotacije useva.

Ovo podrazumeva izbegavanje uzgoja useva na istom području iz godine u godinu, jer to iscrpljuje zemljište, oslabljuje biljke i smanjuje prinos, a može zakomplikovati postojeći problem s štetočinama i bolestima.

Treba imati na umu i da povrće koje se nalazi u srodnim porodicama biljaka koristi slične hranljive materije, zbog čega treba izbegavati sadati ih zajedno. Zemljištu treba oko tri godine da se „oporavi”, zato je najbolje napraviti višegodišnji plan sadnje i rasporeda biljaka u bašti.

Uz ovu meru može se primeniti i takozvano uparivanje biljaka. Na primer, uz bosiljak odlično uspeva špargla, cvekla, šargarepa, rotkvica, paradajz, repa, ali ne pogoduje krastavac. Kupus dobro raste uz cveklu, celer, nanu, luk, žalfiju, timijan, ali ne i pored jagode ili paradajza.

Krastavci vole da su pored pasulja, kupusa, karfiola, kukuruza, zelene salate, graška i rotkvica, dok teže napreduju kraj aromatičnog bilja, krompira ili paradajza.

Zelena salata dobro podnosi bosiljak, pasulj, cvekla, brokoli, šargarepu, krastavac, beli i crni luk, grašak, rotkvice, spanać, jagode, paradajz, dok ne uspeva najbolje uz kupus, celer i peršun.

Dobar prinos krompira biće ukoliko je posađen uz bosiljak, pasulj, kupus, zelenu salatu, peršun, grašak, rotkvice, spanać. U skladu sa plodoredom, ne treba ga saditi u blizini drugog povrća iz te porodice kao što je patlidžan, ali ni paradajza jer ih „napadaju” iste bolesti.

Izovor: https://www.dnevnik.rs

Najavljeno zahlađenje moglo bi napraviti štete poljoprivrednicima

Najavljeno zahlađenje i temperature u minusima mogli bi napraviti velike štete poljoprivrednicima koji imaju plasteničku proizvodnju.

Potvrdio je ovo Nedžad Bićo, predsjednik Udruženja poljoprivrednika Federacije BiH.

Dodao je da bi u slučaju značajno nižih temperatura moglo bi biti šteta i u voćarstvu, a što je zabilježeno i prethodnih godina.

Bićo je istakao da će proljetna sjetva kasniti zbog velikih kiša koje su padale prethodnih dana, posebno u područjima u kojim je bilo poplava.

„Posebne probleme poljoprivrednicima pred sjetvu predstavljaju velika poskupljenja đubriva od 30 do 40 posto, ali i poskupljenje sjemena, sadnog materijala i ostalog“, pojasnio je Bićo.

Naveo je da je sjetva trebala početi još krajem marta ali će morati sačekati stabilizaciju vremenskih prilika, što se može očekivati tek u narednih 15-ak dana, prenosi Fena.

Izvor: nezavisne novine

Kada kupujete jaja da li znate kako da prepoznate kvalitet?

Kokošija jaja su jedna od najzastupljenijih namirnica na planeti koja se koriste u svim kuhinjama svijeta. U ljudskoj ishrani upotrebljavaju se već hiljadama godina. Stari Grci su vjerovali da je svijet nastao iz jajeta koje je snijela boginja Eurinoma. Najveći potrošači jaja na svijetu su Meksikanci koji godišnje pojedu 352 komada po glavi stanovnika.

Ljudi su obično šokirani kada saznaju razlike između jaja kupljenih u prodavnici i svježih jaja sa lokalne farme. Razlika prije svega leži u načinu uzgoja kokošaka. I dok je živina na seoskim domaćinstvima uglavnom slobodna i čeprka po dvorištu, jaja koja kupujemo u prodavnicama mahom potiču od kokoška koje se uglavnom drže u kavezima i služe upravo za proizvodnju jaja.

Evo nekoliko važnih razlika između jaja koje kupujemo u marketima, čak i ako imaju oznaku organskog porijekla i onih koje pazarimo direktno od seljaka na farmi.

Postoje brojne studije koje dokazuju da su svježa jaja sa farme imaju brojne nutritivne materije potrebne ljudskom organizmu za razliku od onih kupljenih u prodavnici. Ne samo da imaju manje zasićenih masti i holesterola, već su bogatija omega-3 masnim kiselinama, kao i vitaminima A, D, E i beta-karotenom, zahvaljujući ishrani koka na otvorenom. Ovo su važni nutrijenti kojih mnogim ljudima trenutno nedostaju – nešto sa čime jaja iz prodavnice ne mogu da pomognu!

Većina industrijskih farmi jaja drži kokoške u kavezima i ne pušta ih napolje. Najluđa stvar? Čak i komercijalne kompanije koje koriste oznake „bez kaveza“, „slobodan uzgoj“ ili „vegetarijanska“ i dalje drže svoje kokoške zatvorene. Obično je to marketinška strategija da uvjere potrošače da su njihova jaja slična onima iz slobodnog uzgoja. Jaja koja dolaze sa farme potiču od kokošaka imaju mnogo hektara za lutanje.

Pročitajte: Kako se pravi čaj od ljuski jaja i zašto je dobar za vaše biljke?

Razlika u boji žumanceta je vidljiva golim okom. Jaja kupljena u prodavnici imaju vrlo svijetlo žumance, što rezultira manje intenzivnim ukusom i nutrijentima. Međutim, ako razbijete jaje kupljeno od lokalnog proizvođača vidjećete da ima tamno žuto, gotovo narandžasto žumance koje je puno ukusnije!

Jaja iz slobodnog uzgoja su nešto teža od konzumnih jaja iz prodavnica zato što imaju deblju ljusku što smanjuje mogućnost od oštećenja tokom transporta. Koke koje slobodno šetaju po dvorištu daju količinski manje jaja, ali je njihov kvalitet daleko veći u odnosu na ona koja snesu kokoške u kavezima.

Kad je u pitanju organska proizvodnja većina ljudi je prijatno iznenađena kada sazna koliko jaje može biti ukusno kada se uzgaja na način na koji je priroda predvidjela. Prema rezultatima istraživanja državnog Univerziteta u Pensinlvaniji (Penn State) organska jaja imaju više mikronutrijenata od klasičnih jaja. Preciznije imaju tri puta više omega-3 masnih kiselina u odnosu na konvencionalna, 40 odsto više vitamina A i dvostruko više vitamina E. Takođe, u organskim jajima nisu pronađeni tragovi antibiotika koji se koriste u ishrani kokošaka iz konvencionalne proizvodnje, a mogu ostati u jajima do sedam dana.

Pročitajte: Kajgana, kuvana ili pržena jaja? Ovo je najzdraviji način pripreme

Prema podacima američke Uprave za hranu i lekove (FDA) primjećeno je da se pilićima koja se hrane konvencijonalnom hranom posebno u industrijskoj proizvodnji jaja nalazi aditiv koji sadrži tragove vrlo otrovnog aresena. Istraživanje je pokazalo da u organskim jajima nema nijedne od opasnih hemikalija, niti teških metala.

Ukoliko živote u gradu i niste baš u mogućnosti da svakog vikenda odete na selo i kupite jaja direktno od seljaka, kako piše portal „Mali proizvođači hrane u Srbiji“ – treba da obratite pažnju na pečate koji su utisnuti na ljusku jaja, jer vam oni mogu otkriti iz kakve proizvodnje dolaze.

Šta znače oznake na jajima?

Oznaka: 0 – Organska jaja

Kao što smo već naglasili ova jaja su lišena bilo kakvih štetnih hemijskih supstanci, a prilikom uzgoja koka nisu korišćeni hormoni. Žive napolju i hrane se prirodnom hranom. Mana im je što su skuplja u odnosu na obična jaja.

Oznaka 1 – Jaja iz slobodnog uzgoja

Ovim brojem su označena jaja koja su dale koke iz čistih i tradicionalno uvaženih rasa kokošaka. One su puštene da se hrane po sopstvenom nahođenju na osnovu hrane koju nalaze na pašnjaku. Glavna razlika između ove metode i organskog uzgoja je to što je kontrola prehrane ovih kokošaka manja.

Oznaka 2 – Jaja podnog uzgoja

U pitanju su kokoške koje život provode u uzgajivačnicama, a podni uzgoj podrazumijeva određeni prostor za kretanje koka nosilja. Koliko će prostora imati zavisi od same veličine kokošinjca i broja koka. Prisustvo dnevne svjetlostije najčešće ograničeno samim uslovima kokošinjca.

Oznaka 3 – Kavezna jaja

U pitanju su jaja od kokošaka koje čitav svoj život provode u kavezima. Hrane se koncentratom u kojem se često dodaju razni aditivi, hemijske supstance i hormoni, a kako su „stisnute“ često oboljevaju, pa im se daju antibiotici što utiče i na sam kvalitet jaja.

Čudo iz prirode – Ljekovita moć srijemuša i kako ga razlikovati od otrovnog dvojnika

Srijemuš je jedna od moćnih samoniklih biljaka koja obnavlja tijelo od glave do pete.

U narodu poznat kao medvjeđi luk, srijemuš sadrži obilje etarskih ulja, vrijedne minerale, soli, šećer, vitamin C, karotin, bjelančevine, masti i alicin.

Ukoliko protrljate bilo koji dio biljke među prstima, osjetićete karakterističan miris bijelog luka.

Ali, kada zagrizete list srijemuša, njegov glavni sastojak alin, pod uticajem kiseonika, pretvara se u alicin koji odlično djeluje na kardiovaskularni sistem i pomaže da krvni sudovi ostanu mladi i elastični.

U isto vrijeme, spriječava da se krv lijepi za krvne sudove.

Upravo je o njegovim ljekovitim dejstvima govorio travar Marko Stevanović u emisiji 150 minuta na Prva TV.

Pročitajte: Pesto od srijemuša: Sos od najzdravije proljećne biljke

„Srijemuš je samonikla jestiva biljka. Po predanju, medvjed kada izađe iz zimskog sna, prvu biljku koju koristi, jeste srijemuš a sve to kako bi očistio svoj organizam. Srijemuš je jedna od najjačih ljekovitih biljaka za čišćenje organizma, jača imuni sistem, otklanja loš holesterol. Ovu biljku možemo da iskoristimo na razne načine“, ističe Marko.

On takođe naglašava da je srijemušu upravo počela sezona i biće ga do sredine maja. Kako dodaje, srijemuš raste u šumovitim predjelima, prija mu humusno zemljište.

„Najčešći oblik konzumacije srijemuša je u vidu salate, i tako je i najbolje da se koristi jer ima mnogo ljekovitih supstanci, od kojih je najljekovitiji alicin, koji nakon dva do tri sata izgubi dva do tri posto svoje ljekovitosti, tako da je najbolje da se iskoristi odmah“, istče marko Stevanović-

Pored toga što čisti organizam od toksina, ima antibakterijsko i antivirusno dejstvo.

Šta sve liječi sremuš?

Srijemuš ublažava glavobolju, usporava proces starenja, štiti od moždanog udara, podiže opštu otpornost organizma.

On takođe olakšava tegobe kod respiratornih bolesti, iskašljavanje i pražnjenje sinusa, pomaže kod gripa i prehlade.

Jača srce i krvne sudove, prevenira kardiovaskularna oboljenja, arteriosklerozu, štiti od infarkta, reguliše krvni pritisak.

Takođe, snižava loš holesterol i masnoće u krvi, čisti krvotok, a smanjuje tegobe kod gastritisa i čira, podstiče lučenje supstanci koje štite sluzokožu želuca, pozitivno djeluje protiv parazita, povoljno utiče na normalizaciju crijevne flore, prevenira bolesti jetre i organa za varenje.

Pročitajte: Srijemuš ili medvjeđi luk – Među najzdravijim, a i dalje je besplatan!

Srijemuš jeste izuzetno ljekovit, ali treba naglasiti i da srijemuš ima svog otrovnog dvojnika, te ako ne kupujete na pijaci, obratite pažnju na to šta berete.

Na livadama i pašnjacima može potkrasti biljka slična njemu – mrazovac, koji je vrlo otrovan.

Mrazovac je opasan, zbog svog sastojka kolhicin, a ne postoji protivotrov. Jedini i vjerovatno najsigurniji metod da ih razlikujete jeste miris.

Listovi medvjeđeg luka, odnosno srijemuša, zašiljenog su vrha, jarko zelene boje i mirišu na bijeli luk.

Ovu biljku smatraju čudom prirode: Liječi i žene i muškarce

Dok nisu postojali lekovi za sve i svašta, narod je najviše verovao u narodnu medicinu. Naše bake ali i majke kunu se u pojedine biljke i kažu da leče mnoge boljke.

Po medicinskom narodnom sistemu lečenja infekcije uha najbolje se leče čuvarkućom, kao i neke druge bolesti očiju, ili kože, dok se kod ženskih problema čuvarkuća meša sa medom.

Čuvarkuće su od davnina naše bake sadile u saksije koje su stavljale na česme ili krovove kuća, kako bi čuvale kuću od groma i svih loših uticaja. Za čuvarkuće je najvažnije da imaju mnogo svetlosti, a zalivanje da bude ređe, jer od previše vlage, odnosno vode mogu istruliti.

Pripremni radovi za sjetvu i sjetva kukuruza

0

Najaktuelniji radovi trenutno su pripreme za sjetvu kukuruza. Bilo je dovoljno vremena da se za sjetvu poljoprivredni proizvođači kvalitetno pripreme. Čim su vremenski uslovi dozvoljavali trebalo je već odavno obaviti zatvaranje zimske brazde kako bi se spriječio gubitak vlage koja se tokom zime akumulirala u zemljištu.

To je dakle prva operacija sa kojom se kreće nakon duboke obrade zemljišta i ona treba da obezbijedi ravnomjerno sušenje i zagrijavanje zemljišta do predsjetvene pripreme. Obzirom da se zatvaranje zimske brazde obavlja tanjiračama, mada može i teškim drljačama, prije tanjiranja je neophodno dati svu količinu NPK đubriva u jednakom omjeru svih neophodnih hraniva, ukoliko jedan dio nije bačen prije oranja. Orjentaciono se dodaje 400 – 500 kg/ha, ali je naravno uvijek preporuka da se kreće od analize zemljišta. Predsjetvenu pripremu zemljišta bi trebalo obaviti desetak dana prije sjetve.

Sjetva je najvažnija agrotehnička mjera kada je riječ o bilo kojoj biljnoj vrsti. Sjetva kukuruza u Republici Srpskoj počinje od 10. aprila i traje do 10. maja. Naravno, sjetvu uvijek diktiraju vremenski uslovi.

U ravničarskim krajevima sa sjetvom se kreće oko 10. aprila sjetvom hibrida kasnijih grupa zrenja 500, 600 i 700. Oko 20. aprila je optimalan period za sjetvu hibrida 300, 400 i 500 grupa zrenja. U brdskim područjima, sjetva se obavlja posle 20. aprila.

Ova godina je hladnija pa ne bi trebalo žuriti sa sjetvom. Zemljište je još uvijek hladno i temperature na dubini od 5 cm su na granici sa minimalnom temperaturom od 10°C kada se može sijati kukuruz. U ovom slučaju za nicanje kukuruza bi trebao neki period od dvije sedmice do 20 dana, imajući u vidu i vlažnost zemljišta. Sa porastom temperatura skraćuje se period klijanja i nicanja. Od sredine marta je došlo do porasta srednjih dnevnih temperatura vazduha, a intenzivnije padavine u navedenom periodu su obnovile rezerve vlage u zemljištu. I sami poljoprivredni proizvođači će više morati pratiti prognoze Hidrometeorolškog zavoda prilikom provođenja agrotehničkih mjera.

Pravilo koje važi za kukuruz, a koje se stalno ponavlja je da sjemenu treba „tvrda postelja, a mek pokrivač“. Najčešća greška je predubok sjetveni sloj, sjeme ostaje bez tvrde podloge, a samim tim bez kontakta sa vlagom. Temperatura zemljišta, sadržaj vlage, ali i sam kvalitet pripreme zemljišta utiču i na dubinu sjetve. U slučaju povoljne vlažnosti dubina sjetve je 4 do 5 cm, ako je zemljište suvlje ide dublja sjetva 6 do 7 cm. Dakle za sjetvu je poželjno što toplije zemljište sa dovoljno vlage.

Značajan činilac prinosa je svakako optimalan sklop biljaka. Uobičajeni razmak između redova je 70 cm, dok se gustina sjetve reguliše shodno FAO grupi zrenja i namjeni hibrida. Raniji hibridi se uvijek siju u gušćem sklopu, manje su lisne površine, tanje stabljike, dok se kasniji hibridi kao robusniji siju u rjeđem sklopu. Proizvođači sjemena daju preporuke za sjetvu određenog hibrida kojih se treba pridržavati.

Pri izboru hibrida treba voditi računa o namjeni i načinu korištenja, ali i o dužini vegetacije u koju se hibrid treba uklopiti u dio godine bez mraza. Naravno, bitno je voditi računa o visini prinosa, otpornosti prema polijeganju (lomljenju stabljike), otpornosti prema bolestima i štetočinama.

Ono što ratari trebaju imati u vidu je da bez visokorodnih hibrida nema ni visokog prinosa, ali je činjenica da se i bez odgovarajuće tehnologije proizvodnje, bez obzira na sam hibrid, ne može očekivati zadovoljavajući prinos. Prema tome, agrotehnika i sortiment su ravnopravni činioci prinosa.

U pogledu vremenskih prilika za sjetvu, značajno je istaći da ako se nastavi duži period hladnog i kišovitog vremena, npr. do polovine aprila ne preporučuje se sjetva hibrida FAO grupe 600 i 700, osim ako nisu namjenjeni za silažu.

U poslednje vrijeme se, zbog sušnog i toplog ljeta, čak praktikuje sjetva hibrida 300 i 400 već oko 10. aprila, opet zavisno od vremenskih prilika, da bi se izbjegle visoke temperature u periodu oplodnje kukuruza.

Prirodne metode zaštite krastavaca

Sa sve većim izazovima u poljoprivredi, poput klimatskih promjena i otpornosti štetočina na hemijske preparate, sve više poljoprivrednika prelazi na prirodne metode zaštite krastavaca. Biološke mjere u plastenicima i na otvorenom značajno doprinose zdravlju biljaka i kvalitetu plodova, uz smanjenu upotrebu pesticida.

Biološki pristup podrazumijeva korišćenje prirodnih neprijatelja štetočina, korisnih mikroorganizama i mehaničkih metoda kontrole.

Prirodne metode zaštite krastavaca

  1. Korisni insekti – Primjena prirodnih predatora kao što su Amblyseius swirskii i Encarsia formosa pomaže u kontroli tripsa i bijele leptiraste vaši.
  2. Biološki preparati – Sredstva na bazi korisnih bakterija (Bacillus subtilis) i gljivica (Trichoderma spp.) štite biljke od pepelnice i truleži.
  3. Biljke rezervoari – Određene biljne vrste služe kao prirodna zaštita, privlačeći korisne insekte koji suzbijaju štetočine.
  4. Zamke i fizičke barijere – Žute i plave ljepljive ploče su efikasne u hvatanju insekata, dok zaštitne mreže sprječavaju njihov prodor u zasad.

Pročitajte: Kako izbjeći „loše komšije“ u bašti: Ove 3 biljke koje ne bi trebalo da UZGAJATE PORED KRASTAVACA, uništićete rod očas posla

Prevencija bolesti bez upotrebe hemije

Krastavac je osjetljiv na različite bolesti, poput pepelnice (Oidium), virusa krastavca (CGMMV) i virusa nove Delhi (ToLCNDV). Savremene sorte kao što su Metric, Belako, Aurelius i Siriana imaju bolju otpornost na ove patogene, što značajno smanjuje potrebu za hemijskom zaštitom.

Zašto biološke metode umjesto hemijskih?

  1. Smanjen rizik od hemijskih ostataka – Plodovi su zdraviji i bezbjedniji za upotrebu.
  2. Očuvanje prirodne ravnoteže – Podsticanje korisnih organizama doprinosi održivom uzgoju.
  3. Veća tržišna vrijednost – Organski uzgajani krastavci postižu bolje cijene na tržištu.

Primjena prirodnih metoda zaštite u uzgoju krastavaca predstavlja dugoročno isplativ pristup koji čuva prinos i poboljšava kvalitet proizvoda. Sa sve većim zahtjevima tržišta za zdravijom hranom, biološke mjere postaju ključni dio savremene poljoprivrede.

Sorte luka za proljetnu sadnju

Najbolje vrijeme za proljetnu sadnju luka je mjesec februar i mart. U ovom razdoblju se najviše sade sorte luka Holandski žuti i Centurion, ali i „crvena„ sorta Ptujski crveni. 

Sadnja  luka se obavlja što ranije u proljeće, čim to vremenske prilike dozvole. Rana sadnja pogoduje dobrom rastu biljaka, formiranju glavica i izbjegavanju oboljenja i štetočinja koji dovode do umanjenja uroda. Sadnja se, zavisno od područja, najčešće obavlja tokom februara, marta ali i početkom aprila. Za sadnju je najbolje upotrijebiti srednje krupne lučice. Sitnije lučice će dati manje glavice, a krupne lučice češće formiraju cvijet. Ako je tlo siromašno sa hranjivima, prilikom obrade u tlo se dodaje organsko đubrivo.

Razmak sadnje luka

Lučice luka se sade na pripremljene gredice u redove razmaka 25 cm – 30 cm. Razmak posađenih lučica u redu treba biti 8 cm – 10 cm. Sade se po veličini ujednačene lučice promjera 1.5 cm – 2 cm. Za proizvodnju se koriste neproklijale lučice, a sadnja se obavlja na dubinu 3 cm – 4 cm. Luk se ne smije saditi preduboko jer to može uticati na razvoj lukovica.

Savjetuje se nakon sadnje tlo prekriti slojem malča kako bi se zadržala postojeća vlažnost i spriječio razvoj korova. Jednim kilogramom srednje krupnih lučica moguće je zasaditi površinu 12 m– 15 m2. Ako želite da vam luk što prije nikne onda veče prije sadnje lučice luka potopite u vodu. Ovo će omogućiti lukovicama da upiju vlagu prije nego što ih posadite u zemlju, a bez vlage one jednostavno neće početi da klijaju.

Pročitajte: Izbor lokacije za uzgoj luka

Koju sortu luka odabrati za sadnju?

U poljoprivrednim apotekama se može pronaći nekoliko različitih sorti luka za sadnju u ovom razdoblju. Koju sortu odabrati, najčešće ovisi od vlastitih želja, ali i od zahtjeva tržišta. Ipak, kako bih vam olakšali izbor odgovarajuće sorte predložićemo vam osnovne karakteristike najčešćih sorti luka koje se sade u ovom periodu.

Sorte luka za proljetnu sadnju

Holandski žuti (Stuttgarter)

Sorta luka koja se najviše uzgaja na našim prostorima. Sorta koja se odlikuje čvrstim plosnatim glavicama, slamnatožute boje, s dobro zatvorenim vrhom. Unutrašnjost glavice je bijele boje a prosječna težina glavica iznosi 80-100 grama. Sorta se odlikuje umjerenom ljutinom. Navedena sorta se svakako preporučuje za sadnju u ovom periodu. Dobro spremljene glavice mogu se koristiti duži vremenski period.

Izborak

Specifičan po krupnijim lučicama u odnosu na druge sorte. Uglavnom se uzgaja  za korištenje u formi pera ili mladog luka. Sadnja je od početka do kraja jeseni ili krajem zime do početka proljeća. Često ga zovu i luk salatar jer se koristi u salatama ili kao mladi luk.

Pročitajte: Štetočine u uzgoju luka

Ptujski crveni

Najpoznatija „crvena“ sorta luka i srednje kasna je sorta. Glavica je plosnatog oblika s crveno-smeđim ovojnim ljuskama i crvenkastim mesnatim slojevima. Ljutog okusa i odlično se skladišti. Sadrži puno askorbinske kiseline, koja širi žile i otapa kolesterol. Primjeren je prije svega za gulaš i umake, ali i kao dodatak raznim salatama od povrća. Možemo ga uzgajati iz sjemena i iz lukovice koja često nije crvenkasta; tek kasnije meso dobije crvenu boju.

Centurion F1

Srednje rana sorta okruglasto plosnatih lukovica žutosmeđih ovojnih listova dobre čvrstoće. Unutrašnjost lukovice je žućkasto bijela, a okus je blago ljut. Sadržaj suhe tvari je oko 12%. Dobre je skladišne sposobnosti. Centurion dospijeva oko tjedan dana ranije u odnosu na ostale sorte okruglog oblika. Odlična kombinacija ranog dozrijevanja i visokog uroda. Sorta Centurion je visoke otpornosti na cvatnju.