Kako računi za hranu postaju sve veći, a naši novčanici sve tanji, nije ni čudo što tražimo nove načine da hranu održimo jestivom što je duže moguće. Jedna korisnica Reddita po imenu Chris zatražila je savjet o najboljem načinu da jagode ostanu svježe duže vrijeme, piše Express.
Kada u žurbi stavimo vodu za kafu ili čaj, često nam se desi da je se sjetimo tek kada gotovo sva voda nestane. Većina nas samo dolije novu vodu u već proključalu i zakuva kafu.
Sobne biljke dodaju živost i prirodnost svakom prostoru, a među omiljenima je spatifilum, poznat i kao “ženska sreća”. Ovaj cvijet, prema vjerovanju, privlači pozitivnu energiju, ljubav među partnerima i čisti prostor od negativnih vibracija. No, kako bismo osigurali njegovo obilno cvjetanje, evo nekoliko korisnih savjeta:
Osim navedenih savjeta, važno je osigurati spatifilumu adekvatnu temperaturu i vlažnost zraka, te redovno održavati listove čistima. S pravilnom njegom, ovaj elegantni cvijet će uveseljavati vaš dom svojim prekrasnim cvjetovima tokom cijele godinen, piše Agro Savjet.
Jagode je potrebno dobro oprati od pesticida prije upotrebe, a posebno one kupovne.
Jagode se tretiraju pesticidima kako se zaštitile od bolesti i štetočina. Ako kupujete jagode i ne znate kako su tretirane svakako ih je potrebno dobro oprati.
Najbolji način kako oprati jagode je uz pomoć hladne vode, sirćeta ili limunovog soka. Najprije isperite jagode u hladnoj vodi.
Pročitajte: Jagode, špinat i kelj vodeći na popisu voća i povrća s najviše ostataka pesticida
U hladnu vodu dodajte 2 kašikice sirćeta/ocata ili limunovog soka i dodajte jagode. Potopite jagode u vodu s sirćetom ili limunovim sokom. Neka stoje barem 10 minuta. Nakon toga dobro isperite jagode u hladnoj vodi. Otopina sirćeta ili limunovog soka u kombinaciji s vodom trebala bi isprati pesticide s jagoda ili bar smanjiti njihovu koncentraciju. Jagode su spremne za konzumiranje tek kada ih dobro isperete.
I na kraju možete osušiti jagode u kuhinjskoj krpi, papirnatom ručniku ili ostaviti da se same osuše. Jagode su najbolje kada su svježe, možete ih odmah koristiti ili ih spremiti u zamrzivač za kasnije korištenje.
Ako koristite jagode iz vlastitog vrta i niste ih tretirali pesticidima tada je dovoljno jagode oprati u hladnoj vodi. Svakako operite jagode prije konzumacije i isperite s njih sve eventualne nečistoće.
Drvo novca ili krasula, predstavlja simbol obilja i prosperiteta. Njegovi okrugli mesnati listovi asociraju na kovanice, te se smatra da privlači novac. Međutim, iako nije zahtjevno za održavanje, postoje neki koraci koje treba preduzeti kako bi se osiguralo da vaša krasula ostane zdrava i cvjetna.
1. Pravilno zalijevanje: Krasula zahtijeva umjereno zalijevanje, posebno tokom zimskih mjeseci kada je potreba za vodom manja. Prekomjerno zalivanje može dovesti do truljenja korijena, što rezultira propadanjem biljke. Važno je pratiti stanje supstrata i izbjegavati zadržavanje viška vode u saksiji.
2. Prihrana: Da bi krasula bila zdrava i procvjetala, potrebno je obezbijediti joj adekvatnu ishranu. Kalcijum i fosfor su ključni za razvoj korijenja i novih izdanaka, dok azot podstiče zelenilo biljke. Organska prihrana poput praha od jajašca i banane može biti korisna za stimulisanje rasta.
Pročitajte: Krasula – Da li ste znali da ima ova ljekovita svojstva?
3. Svjetlost: Nedostatak osvjetljenja može negativno uticati na krasulu, uzrokujući gubitak boje i opadanje listova. Obezbedite biljci dovoljno svjetlosti, izbjegavajući prostorije sa nedostatkom prirodnog svjetla.
4. Temperatura: Krasula preferira toplije temperature i ne podnosi niske temperature ispod 10°C. Izlaganje hladnom vazduhu može uzrokovati stres i opadanje listova, stoga je važno izbjegavati izloženost propuhu i temperaturnim šokovima.
5. Rezidba i održavanje: Redovna rezidba starih grana i biljaka može pomoći u očuvanju zdravlja krasule. Odsjecanje starih dijelova podstiče rast novih izdanaka i osigurava atraktivan izgled biljke.
Zaključak: Uz malo pažnje i pravilnu njegu, krasula može biti izuzetno otporna i dekorativna biljka koja donosi pozitivnu energiju i obilje u vaš dom. Prateći navedene savjete, možete osigurati dug i prosperitetan život svog drveta novca, navodi portal Agro Savjet.
Muškatle, poznate po svom raskošnom cvijeću, ukras su svake bašte. Ove biljke brzo rastu, jednostavne su za održavanje, otporne su i što je najvažnije – cvjetaju obilno i neprekidno od proljeća do jeseni.
Dobra stvar je što ne morate biti stručnjak da bi vaša muškatla procvjetala, jer to mogu da urade čak i početnici u baštovanstvu, samo sledite nekoliko savjeta. Stručnjaci iz inicijative Pelargonijum za Evropu (PfE) tačno znaju šta je važno prilikom sadnje i njege, a evo i njihovih savjeta:
Vjerovatno ćete želeti da počnete da sadite na svom balkonu i terasi u prvim danima proljeća, ali budite oprezni jer muškatle ne podnose dobro hladnoću. Bezbijedno ih je saditi samo kada su noći stalno bez mraza, a dnevne temperature su redovno iznad 10°C. Ako jedva čekate, budite spremni da ih zaštitite od povremene hladnoće. Na primjer, kada je spoljna temperatura niska, vaše biljke će se bolje snaći na prozorskoj dasci, postolju na zidu kuće ili ispod pokrivača, nego na balkonskoj ogradi na promaji ili u saksiji na hladnom tlu.
Noću ih možete zaštititi od mraza baštenskom vunom, mjehurićima ili običnom čaršavom. Ako tokom dana ponovo postane veoma hladno, privremeno stavite biljke u zaštićeno zatvoreno područje. Zimske bašte, skladišta ili garaže u kojima nema straha od smrzavanja su pogodna skloništa za hitne slučajeve, a idealno bi bilo i dovoljno prirodnog svjetla.
Pročitajte: Proljeće je, vrijeme je za MUŠKATLE
Bilo da se nalazi na balkonu, saksiji ili visećoj korpi, muškatle se svuda osjećaju kao kod kuće – pod uslovom da imaju dovoljno prostora. Rastojanje između biljaka treba da bude najmanje 20 centimetara, a visina saksije ne smije biti manja od 18 centimetara. Prilikom sadnje koristite visokokvalitetan kompost. Ne zaboravite da stavite sloj drenaže na dno posude kako bi višak vode mogao da iscuri iz posude. Na taj način ćete spriječiti zadržavanje viška vode, što može izazvati trulež korijena.
Muškatle su biljke osjetljive na svjetlost – najbolje se osjećaju na mjestima sa puno svjetlosti, ali dobro se snalaze i na mjestima sa djelimičnom sijenkom. Ukratko, što više sunčeve svjetlosti dobijaju, to obilnije cvjetaju. Ako ste tek počeli sa sadnicama muškatli, kupite dobro razvijene biljke sa puno pupoljaka i gustim lišćem kako biste brzo uživali u puno cvijeća. Muškatle vole vodu, ali ne i stalnu kišu, pa ih stavite pod krov u slučaju da vremenska prognoza predviđa više padavina. Sorte sa krupnim ili duplim cvjetovima posebno vole da budu pod krovom tokom kišnih dana, pa ih zaštitite na vrijeme.
Muškatle mogu da skladište dosta vlage u svojim listovima i stabljikama, tako da nekoliko dana bez vode nije problem. Međutim, potrebno ih je redovno zalivati da bi obilno cvjetale. U veoma toplim ljetnjim danima, dobro je to raditi ujutru i uveče. Kutije za rezervoare i automatski sistemi za navodnjavanje mogu značajno smanjiti potrebe za zalivanjem.
Kod grmolikih biljaka vlaga ponekad ne dopire do tla, čak ni po kišnom vremenu. Da biste saznali da li je vašim biljkama potrebna voda, prstom provjerite vlažnost zemlje u koju su posađene. Ako je toplo i suvo, odmah zalijte biljku. S druge strane, za one koji žive u područjima gdje često pada kiša, stručnjaci preporučuju da ne koriste stalno navodnjavanje jer muškatle ne vole da budu natopljeni vodom. Plus savjet: kišnica ili voda koja odstoji je idealna za zalivanje.
Muškatlama je potrebno puno hranljivih materija. Trebalo bi da počnete da ih đubrite oko četiri do šest nedjelja nakon sadnje. Do tada su hranljive materije iz zemlje često već potrošene, čak i sa prethodno đubrenim kompostom. Za optimalnu ishranu, jednostavno dodajte komercijalno đubrivo za cvijeće u vodu jednom nedjeljno. Alternativno, možete koristiti štapiće za đubrivo. Traju otprilike dva do tri mjeseca.
Pročitajte: Muškatle cvjetaju bez prestanka uz jednu kap ovog elementa!
Ako je pri sadnji korišćeno đubrivo sa sporim oslobađanjem, možete produžiti vrijeme do prvog prihranjivanja. Koliko dugo zavisi, između ostalog, od vrste đubriva i temperature i vlažnosti zemljišta. Od kasnog ljeta nadalje, vašim muškatlama će vjerovatno biti potrebne dodatne hranljive materije, čak i ako ste ih hranili đubrivom sa sporim oslobađanjem. Nedostatak hranljivih materija prepoznajete po tome što više ne cvjetaju kako treba ili im listovi požute, iako je sve ostalo u redu, savjetuje Pelargonijum za Evropu (PfE), a prenosi Tportal.hr
Redovno uklanjanje osušenog cvijeća i listova, kao i odumrlih stabljika, čuva muškatle zdravim i podstiče stvaranje novih cvjetova. Postoje i samočisteće sorte, a najviše ih možete naći među visećim muškatlama. Oni sami bacaju uvenulo cvijeće i obično odmah proizvode nove. Međutim, osušene listove i dalje treba ukloniti ručno.
Muškatle su višegodišnje biljke, pa je preporučljivo prije prvog noćnog mraza biljke isjeći na oko 15 centimetara i premjestiti na svijetlo i hladno mjesto. Zimi im nije potrebno đubrivo ili zalivanje. U proljeće biljke presadite u svjež kompost i stavite na toplije mjesto i uz malo sreće ponovo će niknuti.
Paradajz je biljka koja je veliki potrošač, uzima sve minerale i vitamine iz zemlje, a ako je zemlja siromašna – paradajz neće uspjeti.
Koji? Imam ih desetak, iz raznih krajeva. I još toliko iz regiona. I još toliko iz cijeog svijeta. Vjerovatno oko 40. Različitih. Crveni, roze, braon, zeleni, žuti, slatki, kiselkasti, odimljeni, mesnati, vodenasti,… A postoji ih na hiljade. Koji od njih je vaš?
Najčešći oblik, okruglast, malo spljošten na polovima, podsjećao je na – jabuku. Zato valjda ne postoji dio ove planete u kojem se ikad gajio paradajz da bar jedan njegov varijetet nije dobio ime “jabučar” ili nešto slično tome. Ne, nismo mi izmislili ovo ime, ima ga po cijelom svijetu. U svijetu paradajza koji je prebogat različitim varijetetima, jedno ime za jedan oblik je postalo premalo, pa sad imamo na hiljade imena za različite sorte paradajza koje su u osnovi, po obliku, jabučari.
Jabučari, najbrojnija grupa varijeteta svih zamislivih boja, ukusa i čvrstine plodova.
Manji, blago izduženi plodovi su dobili ime po drugoj voćki koja je već uveliko bila poznata – šljiva. Šljivari koje smo znali pre 40 i više godina sve više nestaju. Želja da imamo što veće plodove i da iz bašte donosimo sve punije košare su još i prije nego su se pojavili hibridi, popričično smanjile broj posijanih šljivara i danas ih je sve manje.
Treća grupa je pomalo nejasna jer ime su neki plodovi dobijali zbog oblika, a neki zbog veličine. Volovsko srce. U vrijeme kad su imena paradajza nastajala, veliki plodovi su povezivani sa najjačom i najvećom domaćom životinjom, volom ili bikom (pade mi na pamet, možda u Indiji imaju Slonovo srce, valja provjeriti). Vo i bik su oličenja snage i veličine, pa su mnogi veliki plodovi dobijali ime Volovsko srce ili Bikovo srce. Sa druge strane, mnogi plodovi su baš oblika srca iako po veličini spadaju u “normalne”. Većina sorti označenih kao ****-srce su teški oko 200 gr, u prosjeku tek malo veći od jabučara. Ali većinu karakteriše stakast ukus i umjerena količina vode.
I četvrta grupa, često zapostavljena i proglašavana za ukrasne biljke, nejestive, a povremeno i da su GMO proizvedeni u mračnim laboratorijama ukrštanjem riba, pauka i divljeg paradajza (da, upravo tako čuh). U pitanju su čeri paradajzi koji su dobili ime jer po veličini i obliku podsjećaju na trešnju (cherry). Kasnije, otkrivanjem sve većeg i većeg broja varijeteta različitih boja, veličina i oblika, ova grupa je podeljena na više podgrupa, od mini (do 1cm veličine) do velikih čerija (do 5 cm prečnika što se smatra gornjom granicom za veličinu čerija). Ima ih svih boja, od bijelih do crnih, prugastih, duguljastih,..
Tek mali dio svjeta cherry paradajza koji broji vjerovatno par hiljada varijeteta. A ovo su samo osnovne, grube odrednice. Da li vam je sad bar malo jasnije, zašto vam neki stari jabučar koji ste nabavili uopšte ne liči na onaj “vaš stari jabučar” jer je vodenastiji, kiseliji, drugačije boje,… a opet nosi ime jabučar.
Zato, kad sljedeći put potražite neki paradajz iz vašeg detinjstva, potrudite se da opišete boju, veličinu, ukus, da li ima više ili manje vode u sebi,…. Pomoćićete i sebi i onome od koga tražite sjeme.
I ne odustajte od starog paradajza. Sve dok ga neko traži, sve dok ga je bar u jednoj bašti, preživeće.
Prvi paradajz je bio manji i svjetlije boje. Vremenom je napredovala proizvodnja paradajza, što je stvorilo primamljiv plod jarko crvene boje. Izaberite sortu koja vam odgovara i uzgajajte je.
Morate znati ph vrijednost tla u vašoj bašti. Da li je to mjesto sa velikim padavinama, da li imate dovoljno sunca? Kada shvatite kakvo dvorište imate, zapitajte se koja sorta paradajza najbolje uspijeva u tim uslovima, a zatim je pronađite i posadite.
Paradajz voli toplu zemlju. Stoga, posijte ga 8 nedjelja nakon posljednjeg mraza. Ako ste potpuno sigurni da neće biti većih vremenskih kolebanja, tek onda posadite paradajz u bašti. Ova biljka ne voli izlaganje niskim temperaturama.
Paradajzu je potrebna sunčeva svjetlost. Da biste dobili sočne i slatke plodove paradajza, posadite ga na mjesto gde će imati 6 do 8 sati direktne sunčeve svjetlosti.
Pročitajte: Ovako posadite paradajz: Trik da bude otporan na bolesti i rađa kao lud
Zemljište mora biti dobro đubreno visokokvalitetnim organskim đubrivom. Takođe se uvjerite da je tlo dobro drenirano i da ne zadržava višak vlage. Paradajz voli kalcijum i magnezijum, pa se pobrinite da to dobije. Ljuske jaja su idealne kao kompost u zemljištu paradajza, a takođe su i dobra zaštita od puževa.
Što dublje zakopate sadnicu paradajza – to bolje! Prvo postepeno izlažite sadnice suncu i sakrijte ih sedam do deset dana. Kada se sadnica paradajza navikne na sunce, presadite je. Napravite veliku rupu u koju ćete prvo dodati kompost ili organsko đubrivo, dobro zalijte, a zatim ukopati sadnicu. Cilj ove duboke sadnje je da se obezbijedi da korijeni biljke nisu izloženi tokom bilo kog perioda rasta.
Neko koristi crnu foliju oko biljke paradajza, koja će spriječiti rast korova ali i dodatno sačuvati toplotu oko paradajza. Ova folija će reflektovati sunčeve zrake u plodove, ali će zaštititi biljku od štetočina.
Paradajz voli da ga paze i maze. Redovno ga zalivajte, zatvorite praznine i zaštitite od štetočina. Pored nje obavezno posadite somot koji će ga zaštititi od krompirove zlatice, koja ponekad zna da je napadne.
Obavezno stavite gletericu ili dve pune komposta u rupu u koju ćete posaditi paradajz.
Da, dobro ste čuli. Glava sirove ribe će polako trunuti i tako će otpuštati đubrivo, a paradajz će uzeti sve potrebne minerale.
U rupu u koju ćete posaditi paradajz treba staviti đubrivo na bazi azota. To je ono što paradajz treba da raste i daje im fosfor kada su u fazi cvetanja. Ovako zasađen paradajz neće trebati prihranjivati azotom do cvjetanja.
Trulo lišće će vratiti sve hranljive materije u zemlju i zadržati vlagu unutar rupe u koju ste posadili paradajz. Osim toga, tlo će biti rastresito i paradajz će moći da razvije jake korijene.
To je suvo zlato za svaku baštu. Ako ga imate, obavezno ga koristite prilikom sadnje paradajza.
Snagu i rast biljaka nećemo povećati budemo li biljkama sve servirali, zalijevali svaki dan. Bolje je zaliti jače svakih nekoliko dana, a u međuvremenu neka se malo bori sama. Inače će imati plitko korijenje i neće se sama moći braniti od suše, bolesti i slično. Čim joj omogučimo upijanje hranjiva iz dubine, biljka će biti jača.
Baštovanske tajne uvijek su dobrodošle, pa evo još jedne zbog koje će vam biljke rasti i cvjetati kao nikad prije.
Ako ste početnik u baštovanstvu, možda ne znate koliko su jaja korisna za biljke. Sadrže kalcijum, kao i tragove drugih elemenata, uključujući magnezijum i fosfor, te su zato izvanredna za dodavanje hranljivih materija u tlo i kompost.
Sve što je potrebno da učinite jeste da stavite malo zemlje u posudu i položite sirovo jaje na vrh. Zatim pospite još malo zemlje po vrhu i zakopajte sjeme biljke po vašem izboru. Nakon nekog vremena jaje će početi da se razgrađuje i djelovaće kao prirodno đubrivo.
Ali, ako ne želite da koristite cijelo jaje, ne morate. Umjesto cijelog jajeta možete koristiti i ljuske, koje su takođe bogate kalcijumom, kiseonikom i fosfornom kiselinom – svim esencijalnim materijama koje podstiču rast biljaka.
Već za dan-dva videćete dobrobiti i vaša će biljka izgledati ljepše i zdravije, a vama više neće padati na pamet kupovina skupih vještačkih đubriva – poručuju baštovani.
Ponovo je najezda dosadnih smrdibuba kojih iz godine u godinu, čini se, ima sve više, a evo kako biste mogli da ih se otarasite.
Nalazimo ih na odjeći koja se suši na balkonu, na prozorima, u kuhinji… Mogu se zavući svugdje, ali ima načina kako ih se riješiti ili barem smanjiti njihov dolazak u dom.
Prvo i osnovno jeste da zaštitite svoje prozore i balkonska vrata. Ako nemate novca za skupe komarnike koji se ugrađuju na stolariju, uvijek možete kupiti one jeftine mrežice i polijepiti ih na okvire prozora koje često otvarate. Pobrinite se i da nemate nikakvu rupu na prozoru ili vratima, jer su smrdibube kao i komarci, kroz najmanju rupu će se uvući u vaš dom.
Kako biste spriječili njihov ulazak u vašu kuću, poslužite se trikom koji je mnoge iznenadio – žutim papirom. Naime, ove insekte privlači žuta boja, pa u dvorištu vaše kuće ili na balkonu stana polijepite žuti papir na koji će ove dosadne bube dolaziti.
Proizvodnja lubenice na otvorenom i u plastenicima posljednjih nekoliko godina postala je vrlo riskantna.
Proizvođače tako najviše muče bolesti korijenovog sistema koje se razvijaju u sprovodnim snopićima. Tu se u prvom redu misli na Fusarium i Verticilium vrste. Ti uzročnici bolesti su prisutni na gotovo svim tlima, a pogotovo na onima gdje je već uzgajana lubenica i dinja.
Bolest za svoj razvoj traži povoljne uslove, a to je visoka temperatura i visoka vlaga u tlu. Biljke napada u ranoj fazi uzgoja, pa čak i u rasadu. U početku biljka usporeno raste, postupno vene tj. gubi turgor od sredine vriježe prema vrhu, što na kraju može dovesti i do potpunog propadanja nasada. Takvo zemljište više nije preporučljivo za uzgoj lubenice najmanje 4-5 godina.
Pročitajte: Kada i kako posijati sjeme lubenice – Korak po korak vodič za početnike
Upravo su ranije spomenuti problemi natjerali proizvođače lubenice da razmišljaju o kalemljenju, odnosno, kalemljenju lubenice. Za tu svrhu kao podloga pokazala se najprikladnija tikva vrg ili hibridi tikava kao npr. Macis, S1, Emphasis i slične. Razlog zbog čega se kao podloga koristi tikva je taj što ona ima jak korjenov sistem, s vrlo visokom otpornošću na bolesti i nematode. Danas se u nekim zemljama kao Grčka i Italija kalemljenje obavlja na 80 % površina.
A osnovne prednost kalemljenja lubenice na tikvu iznosimo po dolje navedenim stavkama:
Polovicom travnja lubenica se sije u kontejnere s 80 ili 100 rupa ili u neke druge posude od plastike ili stiropora. Nakon 2 – 4 dana sije se podloga tj. tikva u plastičnim kontejnerima promjera 8-12 cm. Tikva je spremna za kelemljenje kad ima razvijena dva kotiledona lista. Prvo se na tikvi oštrim nožem ili rukom odstrani vegetacijski vrh, a zatim se na tom mjestu (između kotiledona) pravi oštrim nožem ili žiletom procjep dužine 1-1,5 cm. Nakon toga se vadi biljka lubenice i odsječe se 1,5 cm ispod kotiledona. Potom se zareže na klin tako da legne u procijep na tikvi. Kada je lubenica stavljena u procjep pričvrsti se posebnom štipalicom za tu namjenu. Ovim postupkom kalemljenje je završeno.
Iako je malo zamršen za objasniti postupak kalemljenja lubenice na tikvu više je nego jednostavan. Međutim, potrebno je voditi računa da se sa kalemljenjem nipošto ne kasni već da se ono obavi 2-3 dana poslije nicanja, odnosno, u fazi razvijenih kotiledona a što je ranije pomno i opisano. I na kraju spomenimo kako iskustva u proizvodnji lubenica pokazuju da berba kalemljenih biljaka počinje oko desetak dana ranije od berbe nekalemljenih. Zar je potrebno još što i nadodati…
Naš cilj je omogućiti čitaocima da na jednostavan način dođu do najbitnijih informacija vezanih za poljoprivrednu.
Kontakt: info@agrosavjet.com
© 2021. AGRO SAVJET - Sva prava zadržana.
Created by: MicroMedia
