Da biste dobili dobar prinos paradajza i krastavaca, nije obavezno koristiti kupovna hemijska đubriva. Postoji mnoštvo efikasnih i dugotrajno provjerenih recepata na osnovu prirodnih komponenti.

Prihranjivanje narodnim sredstvima smatra se ekološki čistim i bezopasnim, a istovremeno povoljno utiče na rast i razvoj biljaka. Obično takva sredstva koštaju malo, a ponekad su čak i besplatna, što čini ovu vrstu đubriva posebno povoljnom.

Koje narodne metode postoje i kako ih pravilno primeniti za prihranjivanje paradajza i krastavaca?

Prihranjivanje pepelom za krastavce i paradajz

Drveni pepeo je efikasno narodno sredstvo za prihranu paradajza i krastavaca, neprocenjiv izvor kalijuma, kalcijuma, fosfora, magnezijuma i drugih hranjivih materija koje su biljkama neophodne. Osim toga, pepeo alkalizuje zemlju, podstiče brzo razlaganje i apsorpciju organske materije, štiti od bolesti i bori se protiv štetočina.

Sastav pepela i njegova korisna svojstva zavise od biljaka od kojih je dobijen.

Recept za đubrenje paradajza i krastavaca sa rastvorom od drvenog pepela: uzmite 2 šolje pepela i rastvorite ih u 10 litara vode, ostavite smjesu da odstoji 1-2 dana, a zatim hranite biljke pod korijenom, trošeći 0,5 litara sredstva po jednom izdanku. Podhranjivanje se ponavlja svakih 10-14 dana, ukupno 5-6 puta tokom sezone.

Recept za rastvor za folijarnu primenu: rastvorite 300 g pepela u 3 litre vode i kuvajte pola sata, zatim ohladite i ostavite da odstoji 5 sati. Prije prskanja, razredite zapreminu na 10 litara, procijedite, dodajte 40 g tečnog ili domaćeg sapuna i prskajte biljke.

Posipanje pepelom će zaštititi biljke od bolesti i štetočina, oterati puževe iz okoline.

Đubrenje kravljim i pilećim izmetom za krastavce i paradajz

Jednostavno i efikasno đubrivo koje sadrži azot, kalijum, fosfor, kalcijum, magnezijum, bor i druge mikroelemente i učinkovitost mu ništa ne zaostaje za kupovnim mineralnim đubrivima. Pritom se pileći izmet smatra koncentrovanijim i brže delujućim đubrivom.

Recept za pripremu rastvora od pilećeg izmeta: prelijte 1 kg svježeg izmeta sa 10 litara vode i pokrijte posudu folijom ili čvrstim poklopcem, ostavite smsesu da odstoji 3-5 dana, redovno miješajući. Zatim razredite sadržaj vodom u odnosu 1:2 i zalijte biljke pod korijenom sa 0,5-1 litrom tečnosti.

Rastvor pilećeg izmeta se koristi tri puta: na početku vegetacije, tokom cvjetanja i tokom formiranja plodova.

Potrudite se da ne zalivate po listovima kako biste izbjegli opekotine.

Rastvor kravljeg izmeta za prihranu paradajza i krastavaca pripremite prema sljedećem receptu: uzmite 3-4 kg kravljeg đubreta i prelijte vodom do 10 litara, ostavite smjesu da odstoji 10-14 dana, zatim razrijedite 1 l rastvora sa 10 litara vode i prihranite biljke u odnosu 0,5-1 litra po izdanku.

Prihrana kravljim izmetom se vrši 10 dana nakon sadnje rasada na otvoreno zemljište, zatim prije cvjetanja i tokom formiranja plodova.

Pročitajte: Vrste stajnjaka i njihov značaj

Đubrenje krastavaca i paradajza lukovom ljuskom

Lukova ljuska ima nekoliko pozitivnih svojstava. Sadrži kalijum, fosfor, gvožđe i druge elemente, kao i vitamine, aminokiseline i antioksidante. Pripremljena infuzija ne samo da obogaćuje biljke korisnim materijama, već odbija štetočine i spriječava razvoj patogenih mikroorganizama.

Prihrana lukovom ljuskom se primjenjuje nakon cvjetanja, na početku formiranja plodova. Ovim rstvorom se zaliva pod korijenom ili se koristi za folijarnu primjenu. Ponovno unošenje se vrši nakon dvije nedelje.

Recept za rastvor od lukove ljuske: stavite pola litarsku teglu ljušture zdravih lukovica u kantu, prelijte sa 10 litara tople vode i stavite na tamno mjesto 3-5 dana, zatim procijedite rastvor i zalijte biljke pod korijenom.

Takođe, od lukove ljuske možete pripremiti čaj: litarsku teglu lukove ljuske prelijte sa 1 litrom vruće vode i ostavite da odstoji pola sata, zatim dodajte još 1 litru vode i kuvajte na laganoj vatri 10-12 minuta. Ohladite čaj, procijedite ga i razredite sa vodom (2 l čaja na 10 litara vode). Zalijte biljke sa pola litre tečnosti po biljci.

Mrkva i luk su među najpopularnijim biljaka u vrtu. Baštovani ih vole ne samo zbog izvrsnog ukusa i zdravstvenih koristi, već i zbog jednostavnosti uzgoja: nezahtjevni luk i mrkva rijetko prouzrokuju probleme. Međutim, ponekad čak i oni izazivaju nervozu kod vrtlara.

Ponekad se dogodi da šargarepa odjednom počne da se suši, dok perje luka dobija bijelu boju i lukovice trule. Žetva se topi pred našim očima. A često su neprimjetni insekti poput običnih muva – lukovih muva (Hylemyia antiqua) i mrkvina muva (Psila rosae) – glavni uzrok ovog ozbiljnog problema.

Opasnost od lukove muve

Lukova muva sama po sebi nije opasna za biljke, jer se hrani nektarom i polenom divljeg bilja. Larve su one koje nanose štetu luku, kao i bijelom luku i drugim lukovima. U srednjoj klimatskoj zoni, lukova muva razvija dvije generacije tokom sezone. Prvi let se obično dešava u aprilu i maju, obično u isto vrijeme kada cvjetaju maslačak i trešnja. Druga generacija štetnika leti ljeti, krajem juna i početkom jula.

Odmah nakon leta, ženka lukove muve počinje da polaže jaja. Ona ih postavlja na listove luka ili bijelog luka ili u rupe u zemlji pored ovih biljaka, raspoređujući ih u redove ili manje gomilice. Nakon nekoliko dana, opasne štetočine luka – larve lukove muve – izlaze iz jaja.

One prodru u lukovicu i odmah počinju da se hrane, izgrizajući velike rupe unutar nje. Ponekad larve prelaze sa već pokvarenih lukovica na zdrave, i ciklus se ponavlja. Kao rezultat, luk počinje da truli, listovi mu se suše (na početku se vrhovi požute, a zatim sve lišće) i vene. Takav luk nije pogodan za konzumaciju.

Prisustvo lukove muve na biljkama ukazaće i na neprijatan miris truljenja, koji se posebno oseti kada obrađujete zemlju blizu luka.

Narodni lijekovi protiv lukove muve

Ako ne preduzmete ništa, štetočina će se brzo razmnožiti i može vam oduzeti veći deo budće žetve odnosno berbe. Da biste to spriječili, trebali biste se boriti protiv lukove muve što je ranije moguće, dok je broj štetočina mali. U ovom slučaju, narodni lijekovi mogu vam pomoći da se riješite problema.

Evo nekih od najpopularnijih:

Prah od listova duvana i drveni pepeo – redovno prskajte usjeve(između redova ili brazdi) duvanskim prahom nekoliko puta tokom sezone. Umesto toga, možete koristiti drveni pepo ili napraviti mješavinu duvanskog praha (1 kašika), mljevene paprike (1 kašika) i pepela (1 šolja);

Amonijum hidroksid (amonijak) – efikasan lijek protiv lukove muve. Za pripremu radnog rastvora, razrijedite 3 kašike amonijum hidroksida u 10 litara vode i tom smjesom zalijte luk jednom mesečno (tri puta tokom sezone);

Brezova katran – preporučuje se zalivanje lukovica rastvorom dobijenim od 30 g tečnog sapuna i 1 kašike brezovog katrana, svake dvije nedjelje (najmanje 2-3 puta tokom sezone), koji se rastvaraju u kofici vode.

Ne treba zaboraviti ni na preventivne mjere, koje će vam pomoći da spriječite pojavu lukove muve u vašem vrtu. Među osnovnim preventivnim merama su:

• poštovanje plodoreda;
• rani sejanje i sadnja luka;
• redovno rahljenje zemlje;
• duboko jesenje prekopavanje zemlje;
• dezinfekcija lukovica prije sadnje;
• pravovremeno uklanjanje biljnih ostataka;
• zajednička sadnja luka i šargarepe.

Pročitajte: Lukova muva -Štetnost i način suzbijanja

Šta predstavlja opasnost od mrkvine muve?

Mrkvina muva nanosi značajnu štetu baštovanima kao još jedan predstavnik reda dvokrilaca. Međutim, kako se može zaključiti iz naziva, ova štetočina ne napada luk već šargarepu/mrkvu i druge biljke porodice Apiaceae, kao što su peršun, paštrnak i slično.

Ovja insekat je jedan od najopasnijih štetnih organizama za šargarepu i može uništiti do 60-70% prinosa ako ne preduzmete odgovarajuće mjere. Oštećenje korijenovog povrća se javlja ne samo tokom rasta, već se nastavlja i nakon berbe, u mjestima gdje se skladišti.

U srednjoj klimatskoj zoni, šargarepna muva razvija dvije generacije tokom sezone. Let prve generacije počinje u periodu cvetanja jabuke, dok let ljetnje generacije obično počinje u junu ili julu. Nakon izletanja, ženka odmah počinje da polaže jaja (obično to radi u večernjim satima), smještajući ih blizu posađene mrkve ili na korijenu mrkve.

Izležene larve odmah ulaze u unutrašnjost korijena praveći hodnike, počinju se hraniti. Ovaj proces traje više od tri nedjelje.

Na biljkama oštećenim od šargarepne muve, listovi na početku dobijaju crveno-ljubičastu boju, a zatim požute i suše se. Korijenovi se deformišu, postaju tvrdi, gorči i bezukusni, vidljive su im poprečne pukotine i brojni hodnici. Tokom vremena, oštećena šargarepa počinje da truli.

Narodni lijekovi protiv mrkvine muve

Kako pobediti mrkvinu muvu prije nego što uništi vaš usjev? Na početku možete pokušati da se izborite protiv štetočine korišćenjem narodnih lekova.

Lukom i bijelim lukom – usitnite 300 g lukovica, zatim ih prelijte s 2 litra ključale vode i ostavite da odstoje tokom jednog dana, nakon čega dodajte kantu vode i 30 ml tečnog sapuna. Koristite dobijeni preparat za prskanje biljaka ali i između redova;

Lišćem duvana ili ljuspicama luka – stavite listove duvana ili ljuske luka između redova, jer njihov miris odbija štetočinu;

Stabljikama paradajza – pripremite od njih rastvor. Za to sipajte 4 kg stabljika paradajza sa kantom ključale vode i ostavite da odstoji tokom dva dana. Prije upotrebe dodajte 50 ml tečnog sapuna i prskajte između redova šargarepe ovim sredstvom;

Takođe, u borbi protiv šargarepne muve ne zaboravite na preventivne mjere:

• Prilikom sadnje, odaberite sorte i hibride šargarepe koji su otporni na štetočine, kao što su Vitamin 5, Losinoostrovskaya 13, Nantska 4, Nesravnennaya, Calgary F1, Olympus, Perfection, Flakke;
• Započnite sa sijanjem povrća u najranijem mogućem roku;
• Gredice sa šargarepom postavite na dobro osvijetljena mjesta, po mogućstvu u blizini lukovice;
• Odmah nakon berbe, uklonite izbačene stabljike šargarepe iz bašte, jer njihov miris privlači insekte;
• Tokom ljeta štetočine, postavite zaštitne mreže iznad gredica i prekrite ih agrotekstilom;
• Ne zaboravite na duboko okopavanje zemlje u jesen, nakon žetve.

Navodnjavanje kap po kap je vrlo učinkovit način navodnjavanja povrća. Ovaj sistem omogućava kontrolisanu isporuku vode izravno korijenovom sistemom biljaka putem malih kapaljki ili mikro-mlaznica.

Postoje neki razlozi zašto je ovaj sistem popularan i preporučuje se za navodnjavanje povrća:

1. Ušteda vode: Navodnjavanje kap po kap smanjuje gubitak vode zbog isparavanja i rasipanja. Voda se precizno isporučuje na tlo blizu korijena biljaka, što smanjuje potrebu za velikom količinom vode. Ovaj sistem može rezultovati značajnom uštedom vode u usporedbi s tradicionalnim navodnjavanjem.
2. Smanjenje korova: Kapaljke ili mikro-mlaznice isporučuju vodu izravno na zemlju oko biljaka, minimizirajući vlaženje površine tla. To smanjuje rast korova, jer korovu nedostaje voda koja obično podržava njegov rast. Također, usmjerenost navodnjavanja smanjuje mogućnost da se voda prolije na korovne površine.
3. Precizna kontrola: Kap po kap sistemi omogućavaju preciznu kontrolu nad količinom vode koja se isporučuje biljkama. Možete prilagoditi protok vode i raspored kapaljki prema potrebama svake biljke ili vrste povrća. Ova fleksibilnost omogućava optimalno navodnjavanje i sprječava prekomjerno ili nedovoljno zalijevanje.
4. Sprečavanje bolesti i štetočina: Navodnjavanje kap po kap smanjuje vlažnost lišća i stabljika biljaka, što može smanjiti mogućnost razvoja gljivičnih bolesti. Takođe, smanjuje se rizik od širenja štetočina koji se često razmnožavaju u vlažnim uslovima.
5. Bolji prinos i kvalitet: Precizno navodnjavanje kap po kap osigurava da biljke dobiju pravu količinu vode koja im je potrebna za rast i razvoj. Ovo može rezultovati većim prinosom i boljom kvalitetom povrća.

Pročitajte: Prihrana paradajza i paprike kroz sistem kap po kap

Međutim, treba napomenuti da je svaka situacija specifična i da postoji više faktora koji mogu uticati na odabir odgovarajućeg sistema navodnjavanja, kao što su vrsta tla, klimatski uslovi, vrsta povrća i dostupnost vode.

Plamenjača krompira je ozbiljna bolest koju je teško organski suzbiti kada se razvije. Ekološki poljoprivrednici bi trebalo da koriste dostupne strategije za smanjenje rizika od pojave ove zaraze. Ovo su mjere zaštite koje se mogu preduzeti.

Plamenjaču krompira uzrokuje patogen Phytophthora infestans. Za razvoj su pogodni visoka vlažnost, rosa i umjerena temperatura do 15-26 stepeni Celzijusovih. Kada su spoljni uslovi povoljni, bolest se jako brzo širi i pustoši polja u roku od 3 nedjelje. Najviše utiče na lišće krompira.

Smanjenje rizika od pojave plamenjače

U većini područja ovaj patogen je parazit koji može da preživi samo u živom biljnom tkivu. Stoga je uništavanje živih domaćina patogena, odnosno biljaka na kojima je primijećena ova bolest, važna strategija kontrole.

Takođe, važan je i izbor lokacije gdje se krompir sadi. Bitno je da polja ili bašte budu sa dobrim kretanjem vazduha i dobro dreniranim tlom. Nikako ne treba biljke krompira saditi u sijenci drveća ili građevina (važi za urbane bašte).

Na smanjenje rizika od pojave plamenjače može da utiče i način sadnje. Preporuka je da se krompir sadi u široke redove orjentisane ka strani odakle najčešće duvaju vjetrovi kako bi se prilagodili kretanju vazduha i kako bi se smanjila vlažnost lišća. U istraživanjima Evropske unije (Leifert i Wilcockson 2005) upravo ovaj način je smanjio rizik od pojave patogena plamenjače. Pored toga, sadnja mješovitog sjemenskog materijala otpornih i osetljivih sorti može da smanji obim bolesti.

Visoko nagrtanje (zagrtanje) krompira i nagrtanje više puta kako bi se spriječio nastanak rupa u brdašcima zemlje može da smanji kretanje spora plamenjače u tlu do gomolja.

Što se tiče đubrenja krompira, preporuka je da se ne dodaje previše azota, jer biljke sa visokim nivoom azota proizvode manje krtola, a daju veliku, bujnu lisnu masu. Ona se polako suši nakon vlaženja, što povećava rizik od infekcije plamenjačom. Pored toga, biljno tkivo je mnogo osetljivije na infekcije.

Korov treba redovno uklanjati, jer on ometa protok vazduha na polju ili u bašti.

Uništavanje zaraženih biljaka i susjeda

Uništavanje prvih oboljelih biljaka na polju može da zaustavi ili uspori napredak bolesti na ostatak njive. Od infekcije biljke patogenom do razvoja simptoma potrebno je otprilike tri dana do jedne nedjelje. U to periodu dolazi do zaraze na susjednim biljkama. Praktično, kada se vide znaci zaraze, to znači da su zaražene i susjedne biljke. Kao rezultat toga, mnoge naizgled zdrave biljke moraju da budu uništene kako bi se spasio prinos, a preporuka je da se unište sve biljke u radijusu od 10 m² od biljaka koje su prve pokazale siptome.

Preparati na bazi bakra

Upotreba preparata na bazi bakra može efikasno da kontroliše ili da uspori širenje plamenjače. Ovi preparati nemaju „povratnu“ aktivnost i zbog toga ih je potrebno nanijeti na sve biljne površine prije infekcije. To uključuje i donju stranu lišča. Kompostni čajevi i drugi preparati koji nisu na bazi bakra mogu da imaju određenu efikasnost u borbi protiv plamenjače krompira.

Napomena: Pre nanošenja bilog kog proizvoda na bazi bakra obavezno pročitajte etiketu kako biste bili sigurni da je proizvod namenjen za usjev na koji želite da ga primijenite.