Naslovnica Blog Stranica 122

Crna pjegavost lista ruže – Bolest zbog koje ruža slabije cvjeta

Crna pjegavost ruže – Diplocarpon Rosae je gljiva koja napada lišće, što uzrokuje žutilo i osutost, a ponekad napada cvijet i stabljike. Defolijacija uzrokuje da biljka izgleda ogoljena i ćelava i ima sve manje energije za proizvodnju cvijeta.

Ruže su podložne, ako i sve na ovom svijetu, raznim bolestima. Najbitnije je bolesti i štetočine na vrijeme uočiti, a to znači, ruže redovno pregledati sa svih strana. Ruža može imati predivan cvijet, ali pregledajte i lišće, jer ćete na njemu uočiti bolesti i štetočine, najpre.

CRNA PJEGAVOST RUŽE (CRNA TAČKA)

Crna pjegavost ruže (Crna tačka)  je uzrokovana gljivicama, Diplocarpon Rosae. To je jedna od najčešćih bolesti ruža, prepoznatljiva po crnim tačkama na listovima.

Napadnuto lišće vremenom počinje da žuti i opada.

Bolest ne ubija biljke otvoreno, ali s vremenom, gubitak lišća može oslabiti biljke što je čini podložnim drugim stresovima i oštećenjima u toku zime. Bolest je aktivna tokom hladnog i  vlažnog vremena.

Nasuprot tome, ekstremne ljetnje vrućine tokom jula i avgusta će ograničiti razvoj bolesti.

SIMPTOMI I DIJAGNOZA

Crne mrlje, veličine milimetar do jednog centimetra u promjeru, se razvijaju prvo na gornjim površinama lista.

Bolest obično počinje na dnu biljke i napreduje prema gore.

Rjeđe, ljubičasto-crvene mrlje mogu da se  razvijaju na nezrelom drvetu ruže u prvoj godini sadnje.

Ove mrlje  kasnije pocrne i izgledaju kao plikovi.

ŽIVOTNI CIKLUS

Bolest prezimli na oboljelim granama  i zaraženom lišću.

Gljivične spore klijaju u proljeće i šire se  prskanjem vodom.

Gljivične spore na površini lista moraju biti neprekidno vlažne najmanje sedam sati da bi se ruža inficirala.

Kada dođe do  infekcije, gljivice će razviti plodove zvane acervuli u crnoj leziji koji, opet, proizvode spore koje prskaju i šire bolesti.

ŠTA RADITI KAKO BI KONTROLISALI BOLEST CRNE PJEGAVOSTI RUŽE (crna tačka)

  1. Ukloniti oboljelo lišće.

Lišće koje je ispod ruže i na tlu, treba pokupiti i u ništiti.

Da bi se smanjilo prezimljavanje gljive, prikupititi i ukloniti sve lišće sa tla u jesen, staviti malč, i orezati oboljele izdanake pre nego što ruža počne rasti u proljeće.

  1. Pazite da  lišće ruže bude suvo.

Da bi se razvile gljivične spore potrebna je vlažna površina kako bi gljiva  klijala i uzrokovala infekciju.

Dakle, držati lišće  na grmu ruže suvo najviše što možete.

Nemojte zalijevati ružu preko lista, ili ako to učinite, zalijevajte  rano ujutru kako bi se lišće osušilo do noći.

Orezati biljke kako bi se omogućila bolja cirkulaciju zraka i olakšalo sušenje lišća.

  1. Koristite fungicide.

Fungicidi kao zaštita pružaju dobru kontrolu.
Fungicid neće izliječiti zaraženo lišće, no ako se redovno primjenjuje, fungicide će spriječiti infekciju novih listova.

Pesticidi registrovani za upotrebu su (Dithan M-45, Antracol, Baycor, Bayleton special – proverite uvašoj poljoprivrednoj apoteci)

Provjerite oznaku na deklaraciji za kontrolu Crne pjegavosti ruže.

Većinu fungicida treba primjenjivati svakih 7-14 dana.

Prskanje fungicidom treba ponoviti sljedeće

  1. Iznestite/pomjerite biljke.

Možete ograničiti bolesti ruža ako ih presadite i postavite na lokacijama na kojima dobijaju ujutru ili još bolje, sunce preko cijelog dana. To olakšava sušenje lišća.

  1. Zasadite  sorte koje su više tolerantne na  bolesti.

Izbjegavajte visoko osjetljive sorte.

ORGANSKA STRATEGIJA

Strategije 1, 2, 4 i 5 su strogo organski pristup suzbijanju bolesti Crne pjegavost ruže.

Od fungicida navedenih u Strategiji 3, raspitajte se za odgovarajuće proizvode bogate organskim bakrom ili sumporom.

Savjet plus

Cimet je dobar prirodni preparat koji se može koristiti kao fungicid.

Umiješajte malo cimeta u toploj vodi i ostavite ga na tamnom preko noći.

Procijedite tekućinu kroz filter za kavu i stavite tekućinu u  sprej bocu.

Poprskajte stabljiku sa svih strana  kao i tlo oko biljke.

I pri sadnji možete pomiješati malo cimeta sa zemljom.

PROČITAJTE:

Ruže najbolje rastu pored ovih biljaka!

Kako da zaštitite ruže od invazije insekata

Kako saditi i održavati ruže u vrtu na pravi način

Tehnologija prerade smokve za rakiju

Smokve se na tržištu nude u svježem i u osušenom stanju, u osušenom stanju sadrže znatno više šećera. Osim pekmeza, džemova, slatka, likera, smokva služi i za preradu u rakiju. Plodovi smokve sadrže i razna eterična ulja i druge smolaste materije koje rakiji daju poseban miris i ukus.

Tehnologija prerade smokve u rakiju uključuje:

berba, sušenje plodova
alkoholno vrenje, destilacija
odležavanje, dozrijevanje

Berba, sušenje plodova

Plodove smokve treba brati gotovo svaki dan kako plodovi zriju postepeno, posebno plodove ranih sorti koji se koriste kao svježi. Za plodove smokve karakteristično je da brzo pređu vrijeme od početka zrenja do prezrelosti (oko 2-3 dana). Svaki prezreli plod ranih ljetnih sorti predstavlja gubitak jer se ne može koristiti za sušenje. U prezrelim plodovima dolazi do razmekšavanja, isparavanja vode, te tako do povećanja koncentracije šećera. Plodovi za sušenje beru se sa peteljkom jer se bez peteljke lako kvare. Bitno je da se ne prave oštećenja pokožice da ne dođe do pucanja plodova. Već pri malom oštećenju ploda počinje alkoholno vrenje i takve smokvine plodove napadaju razne plijesni, plodovi se kvare i postaju neupotrebljivi.

Kako pravilno uzgojiti SMOKVU za visok PRINOS

Alkoholno vrenje

Treba znati da visoke koncentracije šećera u komini spriječavaju razvoj i rast kvasaca. Zbog toga je potrebno koncentraciju šećera smanjiti na količinu od oko 10-17% šećera. Zato se nakon stavljanja usitnjenih i izgnječenih plodova u vrionik dodaje na 100 kilograma suhih smokava oko 300-350 litara tople vode, temperature oko 50°C. Tako pripremljenoj komini od smokava, ohlađenoj na temperaturu od oko 22°C dodaje se odgovarajuća prethodno napravljena i razmnožena količina selekcionisane kulture kvasca. Vrenje komine treba provoditi postepeno pri temperaturi od 22 do 24°C.

Destilacija, odležavanje, dozrijevanje

Preporučuje se destilaciju provoditi odmah po završetku vrenja komine, jer bi inače moglo doći do gubitka poželjnih aroma. Za dobar kvalitet destilata potrebno je obaviti dvokratnu destilaciju. Prosječno se od 100 kilogram suhih smokava može očekivati oko 56 litara rakije. Nakon dozrijevanja destilata od najmanje šest sedmica, potrebno je destilat razrijediti vodom na jačinu od oko 45 % alkohola. Ne preporučuje se ohlađivanje rakije na temperaturu ispod 5°C ili držanje u frižideru, jer na nižim temperaturama dolazi do izdvajanja eteričnih ulja, a s njima i pojedinih aroma.

Izvor: pssrs.net

PROČITAJTE:

ČAJ OD LISTOVA SMOKVE: Uspješno rješava OVE zdravstvene probleme! /RECEPT/

Recept za NEVENOVU MAST i za šta je sve dobra

Neven (Calendula officinalis, engl. marigold) je ljekovita biljka, authotona u zemljama Mediterana, a danas rasprostranjena diljem svijeta kao žuto-narančasti cvjetni ukras u cvjetnjaku i na balkonima, te u povrtnjacima gdje svojim mirisom tjera nematode. Povjesno je najprije bila raširena primjena nevenovih latica u staroegipatskim pripravcima za pomlađivanje. Kao i druge biljke proširila se u starom vijeku u Europu, te se već dugo koristi za liječenje ozlijeda kože. Zabilježeno je, primjerice, kako je u Američkom građanskom ratu korišten za obradu otvorenih rana na bojištu.

Bez obzira na to u kojoj su nijansi boje, cvjetove beremo nakon nekoliko sunčanih dana u podne. Za čaj prvo glavice nekoliko dana ostavimo da se prosuše, a tada odvojimo latice i ostavimo ih da se osuše do kraja. Za mast/maslac, macerat ili tinkturu koriste se latice svježih, tek ubranih cvjetova.

Brojni su kozmetički pripravci sa nevenom. Za smanjenje raširenih pora, čišćenje kože te uklanjanje mrlja i prištića pomoći će ispiranje lice u mlakom čaju nevena. Pomoći će upaljenim očima i za ispiranje usta.

Nevenova mast

Neven se najviše cijeni kao lijek za rane, jer djeluje tako da čisti, steže, pobuđuje cirkulaciju i pospješuje rast novog tkiva. Od nevena se radi nevenova mast na bazi svinjske masti, popularan je i maslac na bazi maslaca od kozjeg mlijeka, a unovije vrijeme je popularno koristiti kokosovo ulje.

Sastojci: 200 grama svinjske masti, 3 šake latica nevenovog cvijeta i 40 grama pčelinjeg voska

Priprema: Najjednostavniji je recept da se rastopi bazna masnoća (neslana svinjska mast, kozji maslac ili kokosovo ulje), u količini koliko masti želimo. Kad se zagrije toliko da postane tekuća u nju umiješamo istu masu nasjeckanih svježih nevenovih latica. Lagano miješamo sljedećih 15 minuta, pa ostavimo da na hladnom, pokriveno, odstoji preko noći. Ujutro ponovo zagrijemo tek toliko da se mast otopi pa ocijedimo kroz gazu, a preostale latice u gazi još dobro istisnemo. U dobivenu žutu masnoću dodajte po želji ekstra djevičansko maslinovo ulje i nerafinirani pčelinji vosak. Na veoma laganoj vatri miješajte da se sve dobro rastopi i poveže sljedećih sat vremena, pa odlijte u posudice koje zatvorite i držite na tamnom i hladnom mjestu sljedećih godinu dana.

Ovu mast možete koristiti za mazanje suhe, ispucane i iritirane kože, za podljeve, opekotine i nazebline, istegnute mišiće, ekceme, za masiranje bolnih zglobova.

Čaj od nevenovih latica

Čaj od NEVENA – Lijek za mnoge bolesti

Priprema se tako da 1-2 čajne žlice osušenih ili svježih latica prelijemo sa 1 šalicom vruće vode. Ostavimo da odstoji 5-10 minuta pa procijedimo. Piju se 3-4 šalice dnevno, nezaslađeno, za olakšanje bolova u crijevima i želucu. Mlačnim čajem može se ispirati lice ili oči.

Izvor: dobarživot.net

PROČITAJTE:

Neven – Sjetva u martu, prihod od maja do jeseni

NEVEN: Ruski lijek za alergije

Neven i kadifa PRIRODNI zaštitnici organskog vrta

Kalifornijski trips: Kako ova štetočina ugrožava 140 biljnih vrsta i prenosi opasni virus bronzavosti paradajza

Kalifornijski trips (Frankliniella occidentalis) se ubraja u polifagne štetočine, te napada i oštećuje oko 140 biljnih vrsta, kako gajenih tako i korovskih. Glavne štete pričinjava u zaštićenom prostoru, na plodovima povrća kao što je paprika, potom krastavac a znatno manje na plodovima paradajza. Pored navedenih vrsta oštećuje i kupus, plavi patlidžan,  salatu i druge biljne vrste. Prinosi mogu biti znatno umanjeni, čak i do 70%. Pored direktnih šteta, kvantitativne i kvalitativne prirode, ova štetočina prenosi i vrlo opasan virus bronzavosti paradajza.

Kalifornijski trips
Kalifornijski trips

Tripsi se na biljkama u početku veoma teško uočavaju. Larve i odrasli insekti se hrane sišući biljne sokove sa naličja lista, usljed čega se na licu listova pojavljuju nepravilno razbacane bjeličastožute pjege. One su u početku vrlo sitne, a zatim se povećavaju i međusobno spajaju, zahvatajući čitavu površinu. Takvi listovi se suše, i ostaju viseći na biljaka. Takođe, tripsi se u velikom broju nalaze i u cvjetovima biljaka, gdje se hrane polenom, utičući negativno na oplodnju i formiranje kvalitetnih plodova. Takvi plodovi ostaju sitniji, deformisani i sa nekrotičnim pjegama na površini.

Kalifornijski trips je veoma sitan, do 1,5 mm, izdužen i ima dva para prozirnih krila obraslih resicama, a na prednjem dijelu vratnog štita ima dvije izdužene čekinje. Boja tijela odraslih insekata varira od svijetlomrke do žute boje u toku ljeta. Larve su još dosta sitnije, bez krila i svjetlije. Jaja su prozirna, bisernobijela i vrlo sitna, veličine svega 0,2 mm i ne mogu se vidjeti golim okom.

Mjere suzbijanja. Od izuzetnog značaja je, sprovođenjem preventivnih mjera borbe, spriječiti dolijetanje i naseljavanje biljaka ovom štetočinom. Prije svega potrebno je postavljanje insekticidnih mreža na otvore zaštićenog prostora. Takođe, manjoj brojnosti štetočine u zaštićenom prostoru, doprinosi sprovođenje fitosanitarnih mjera, koje prije svega podrazumjevaju uklanjanje biljnih ostataka nakon završetka ciklusa proizvodnje, dezinfekciju zemljišta, a od ostalih preventivnih agrotehničkih mjera pravilna obrada zemljišta, i sadnja isključivo zdravog sadnog materijala.

Uspješna zaštita i uništavanje tripsa, zavisi od blagovremenog uočavanja njihovog prisustva, te je preporuka da se nakon rasađivanja biljnih vrsta, postave plave ljepljive ploče i da se redovno vrši pregled biljaka. Postavljene ploče se pregledaju jednom sedmično, a po potrebi i češće, a kada se ustanovi prisustvo štetočine potrebno je početi njihovo suzbijanje. Utvrđivanjem prisustva kalifornijskog tripsa, uništavanje se sprovodi hemijskim i biološkim mjerama borbe.

Kalifornijski trips je izuzetno opasna štetočina, koja brzo razvija rezistentnost na insekticide, pa je potrebna posebna pažnja pri hemijskom suzbijanju. Pravovremena upotreba hemijskih preparata je bitna za uspješnu zaštitu, nekim od insekticida, na bazi: malationa, abamektina, alfa-cipermetrina i ostali preparati registrovani za suzbijanje tripsa. Međutim, zbog skrivenog načina života, i brzog nastajanja rezistentnosti hemijsko suzbijanje ne daju uvijek dobre rezultate, te često dovodi do prenamnožavanja ove štetočine.

Da bi se izbjegla ova pojava, preporučuje se biološko suzbijanje predatorskim grinjama, i korisnim insektima, koji svojom ishranom održavaju brojnost tripsa na tolerantnom nivou.

Otkrivena palma koja cvjetaja pod zemljom

Naučnici Kraljevskih botaničkih vrtova (RBG), Kew i partnera otkrili su novu vrstu palme i nazvali ju Pinanga subterranea, a njezino ime dolazi od latinske riječi za podzemlje. 

Naučnici su na Borneu opisali rijedak slučaj podzemnog cvjetanja otkrivši novu vrstu palmi. Naučnici Kraljevskih botaničkih vrtova (RBG), Kew i partnera otkrili su novu vrstu palme i nazvali ju Pinanga subterranea, a njezino ime dolazi od latinske riječi za podzemlje.

Vrsta je dobro poznata mještanima tropskog otoka Borneo u jugoistočnoj Aziji, koji vole grickati njezin jarkocrveni, slatki i sočni plod. Biljku su otkrili naučnici koji su opisali oko 300 različitih vrsta palmi na otoku. „Proučavam palme 30 godina i zadivljen sam kako nas i dalje iznenađuju“, rekao je William Baker, viši voditelj istraživanja u Tree of Life pri RBG Kew. Neočekivano otkriće „Ovo neočekivano otkriće postavlja mnogo više pitanja nego što daje odgovora. Što oprašuje palmu? Kako oprašivač pronalazi cvijeće ispod zemlje? Kako je ovaj fenomen evoluirao i čime će nas palme sljedeće iznenaditi?“ Pinanga subterranea pridružuje se više od 2500 vrsta palmi poznatih znanosti, od kojih čak polovici prijeti izumiranje, javlja Hina.

Palma se može pronaći razasuta po prašumama zapadnog Bornea, prelazeći državne granice od Sarawaka u Maleziji do Kalimantana u Indoneziji. Prije naučnog opisa, biljka je imala ime u najmanje tri lokalna jezika: Pinang Tanah, Pinang Pipit, Muring Pelandok i Tudong Pelandok. Previđena vrsta Unatoč tome što je dobro poznata ljudima s Bornea, naučna zajednica potpuno je previdjela vrstu to je istaknulo potrebu za užom suradnjom s domorodačkim zajednicama.

Naučnike je na prisutnost biljke prvi upozorio koautor studije Paul Chai, malezijski botaničar i imenjak vrste palme Pinanga chaiana. Prvi put se susreo s palmom 1997. dok je čistio gusto lišće koje je okruživalo mladu palmu kako bi je bolje snimio. Bilo je nekoliko biljaka, ali samo jedna s plodovima.

Naučnici iz Kewa Benedikt Kuhnhauser, Peter Petoe i William Baker ponovno su posjetili rezervat za divlje životinje Lanjak Entimau u 2018. i prikupili nekoliko primjeraka palme za naučno istraživanje. Zamalo ostala “neugledna sadnica“ „Bez dojave našeg malezijskog kolege dr. Paula Chaia, vjerojatno bismo ovu uzbudljivu novu vrstu zamijenili za neuglednu sadnicu palme i prošli bismo pokraj nje“, rekao je Kuhnhauser. „Umjesto toga, naučno smo opisali nevjerojatno rijedak slučaj geoflorije, a to je podzemno cvjetanje i prvi poznati primjer te vrste u cijeloj obitelji palmi. T

o je doista otkriće koje se događa jednom u životu.“ Većina cvjetnica razvila se tako da svoje cvjetove i plodove razvijaju iznad zemlje, što pomaže olakšati oprašivanje i raspršivanje sjemenja. No, postoji mali podskup biljaka koji je evoluirao do cvjetanja i plodova pod zemljom, uočen u 171 vrsti, 89 rodova i 33 biljne porodice.

Studija je objavljena u časopisu PALMS – Journal of the International Palm Society.

Izvor: blijesak.info

Kako neutralisati miris bijelog luka

Jak miris bijelog luka može ostati na rukama, koži i u ustima dugo nakon konzumiranja. Ako vam ovaj miris smeta, evo nekoliko savjeta kako ga neutralisati:

Limunov sok

Limunov sok može pomoći da se neutrališe miris bijelog luka zbog njegovih kiselih svojstava. Jednostavno iscijedite malo limunovog soka na ruke, trljajte ruke jednu o drugu i isperite vodom. Možete takođe konzumirati nekoliko kapi limunovog soka kako biste neutralisali miris bijelog luka u ustima.

Sirće

Sirće je takođe kiselina i može pomoći u neutralisanju mirisa bijelog luka. Uzmite malu količinu sirćeta i trljajte po rukama, pa isperite vodom. Možete takođe pomiješati sirće sa malo vode i ispirati usta kako biste neutralisali miris bijelog luka.

Soda bikarbona

Soda bikarbona ima svojstva koja mogu apsorbovati mirise, pa može pomoći da se neutrališe miris bijelog luka. Pomiješajte malo sode bikarbone sa vodom i trljajte ruke, pa isperite vodom. Soda bikarbona se takođe može koristiti za pranje zuba kako bi se neutralisao miris bijelog luka u ustima.

Pročitajte: Bijeli luk rizičan za ove četiri grupe ljudi

Peršun

Peršun ima prirodna svojstva koja mogu pomoći u neutralizaciji mirisa bijelog luka. Jedite malo svježeg peršuna nakon konzumiranja bijelog luka ili stavite nekoliko grančica peršuna na tanjir pored jela sa bijelim lukom.

Maslinovo ulje

Maslinovo ulje ima prirodna svojstva koja mogu pomoći u neutralizaciji mirisa bijelog luka. Utrljajte malo maslinovog ulja na ruke, pa isperite vodom.

Ovi savjeti mogu pomoći u neutralizaciji mirisa bijelog luka, ali neće ga u potpunosti ukloniti. Ako želite da izbjegnete jak miris ove namirnice, možete koristiti suplemente bijelog luka u kapsulama ili ulju, ili konzumirati ga u manjim količinama.

Da li ste probali SLATKO OD RUŽA? Evo kako da napravite ovu neobičnu poslasticu

Ruža važi za najljepši cvijet, i često za nju kažu da je „kraljica među cvjetovima“. Iako su kozmetički preparati na bazi ove biljke veoma popularni i dan-danas, tradicija pripremanja slatka i soka od ruže je gotovo pala u zaborav. Slatko od ruža je neobična poslastica koja oduševljava svojim ukusom.

Jedan od glavnih uzroka za ovo je i to što se ruže slabije gaje, pogotovo one od kojih se spravlja ova poslastica. Tradicija nalaže da se za slatko koriste „majske ruže“, poznate i kao „đulberšećerke“, odnosno „ruže kupusarke“. Ove ruže se ne kaleme, sitnije su, latice su im mekše i razbarušene, gotovo nalik na karanfil. Uz to, mirišu mnogo jače i opojnije.

Pročitajte: Čaj od ruže opušta i uspavljuje

Slatko od ruža

Za svakih 60 g latica potrebno vam je litar vode, kilogram šećera i sok od jednog limuna ili kesica limuntusa.

Za početak, odvojte latice od ostatka cvijeta. Stavite ih u cjediljku i kratko isperite hladnom vodom. Uzimajte po prstohvat latica, pa ih isijecite na 2-3 dijela. Ovako isječene latice treba ubaciti u proključalu vodu i kuvati 15 minuta na srednjoj temperaturi. Nemojte se zabrinuti – u momentu dodavanja ruža u vodu, poprimiće ružan izgled, i postati gotovo zelene.

Poslije 15 minuta kuvanja, dodaje se šećer, a potom i sok od limuna ili limuntus. Tada će smješa opet poprimiti privlačnu boju rubina. Slatko se dalje ukuvava, dok ne poprimi željenu gustinu. Nakon sklanjanja sa vatre, vrelo slatko sipajte u vrele tegle, a potom ih zatvorite i prevrnite naopačke. Na taj način će visoka temperatura ubiti mikroorganizme i slatko će moći duže da se očuva.

Slatko od ruža na stolu će zasigurno obradovati svakog gosta u vašem domu.

Pročitajte: Sirup od ruže je odličan za čuvanje zravlja srca i nerava

Recept za prihranu sobnih biljaka: Cvjetaće bolje nego ikad

Sve što vam je potrebno su dva sastojka koja već imate kod kuće

Alergija na polen će sada biti malo lakša: Stručnjak otkriva trik za ublažavanje simptoma

Alergija na polen je jedna od najzastupljenijih kada krene lijepo vreme.

Veliki broj ljudi ima problem sa tim, a glavni simptomi su zapušen nos, suzne oči, ali i kijanje i bol u grlu.

Navodi se da je gotovo kod trećine ova alergija toliko jaka da zahtijeva potpunu promjenu načina života tokom proljeća i ljeta.

Ministarstvo zabranjuje rad stočnih pijaca u Bijeljini

Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Republike Srpske do danas je zaprimilo prijave o potvrđenom prisustvu bolesti afričke kuge svinja na devet imanja, na području Grada Bijeljina.

Na četiri imanja, na osnovu sumnje, izvršeno je uzorkovanje i rezultate čekamo u toku dana.

Afrička kuga svinja je bolest koju širi čovjek, za razliku od klasične kuge svinja koju šire životinje. Iz tog razloga apel vlasnicima životinja da pojačaju biosigurnosne mjere na svojim imanjima, ograniče kretanja, zatvore dvorišta, obavezno postavljanje dezbarijera.

Svaku promjena na životinji i uginuće obavezno treba prijaviti nadležnom veterinarskom inspektoru ili veterinaru kako bi epizootiološka služba moga provesti epizootiološko izviđanje.

Sve službe su na terenu, u gradu Bijeljina je formiran Lokalni krizni centar koji je dobio sve instrukcije za postupanje u cilju sprečavanja pojave i širenja bolesti. Određeno je mjesto za neškodljivo uklanjanje životinja.

Od svih učesnika u sprovođenju naloženih mjera očekuje se brza reakcija i odgovorno ponašanje u cilju suzbijanja širenja bolesti.

U toku dana Ministarstvo će donijeti rješenje o zabrani održavanja sajmova, izložbi i stočnih pijaca na teritoriji Grada Bijeljina u cilju sprovođenja mjera na suzbijanju širenja zarazne bolesti afričke kuge svinja.

Još jednom ponavljamo, da nema  mjesta panici, svako treba da je odgovoran u sprovođenju mjera iz svoje nadležnosti, službe pustiti da rade svoj posao po propisanim procedurama, a vlasnici da prijavljuju uginuća i da budu odgovorni prema sebi, a tako i okolini. Neodgovorno ponašanje vlasnika samo doprinosi širenju bolesti.