Ponedjeljak, 24 Juna, 2024
spot_img
NaslovnicaPoljoprivredne graneVoćarstvoAzotna đubriva u voćnjaku se primjenjuju u više navrata

Azotna đubriva u voćnjaku se primjenjuju u više navrata

UKLJUČITE SE U NAŠU VIBER ZAJEDNICU

Azotna đubriva kod većine voćnih vrsta treba podijeliti u četiri obroka. Azot je neophodan za rast i razvoj biljaka. On je gradivni i prinosni element.

Za normalan rast i razviće biljaka neophodna je dovoljna količina azota u zemljištu. Potrebe biljaka za azotom su različite, ali je činjenica da u nedostatku azota one boluju, rastu sporije, niže su, stablo je tanje.

Višak azota u zemljištu za biljku, takođe, predstavlja problem. Ovaj problem se teže uočava, jer ne mora uvijek da izazove morfološke promjene.

Kako azot utiče na rast i razvoj voća?

Azot je neophodan konstitucioni elemenat za sve biljke, pa samim tim i za voćne kulture. Utiče na njen cjelokupan razvoj. Dio je mnogih jedinjenja u biljkama: proteini, hlorofil, enzimi, nukleinske kiseline, aminokiseline, hormoni, pigmenti, vitamini, amini, amidi.

Među neophodnim elementima za rast i razviće biljaka u suvoj organskoj materiji azota ima oko tri puta više nego bilo kog drugog elementa. Jednostavno rečeno azot je gradivni element i ne postoji nijedan proces u biljkama na koji on ne utiče. Veoma je važan jer pored visine prinosa utiče i na kvalitet proizvoda. Zato se za njega kaže da je prinosni element.

Manjak i višak azota u zemljištu

Ukoliko u zemljištu nema dovoljno azota to se odražava na voće, smanjuje se porast, listovi su sitniji žuti ili blijedo-zeleni, dolazi do hloroze, korijen se izdužuje, smanjuje se njegovo grananje, zametanje, prinos i kvalitet plodova.

Suprotno, ako je potrošnja azota suviše velika, dolazi do posljedica kao što su bujniji razvoj biljke, listovi su tamno zelene boje, veoma sočni, koren kraći i deblji, a otpornost voća na zemljišnu sušu je slabija kao i otpornost na bolesti.

Dešava se da se rast produžava do kasne jeseni, mladari ne dozrijevaju dovoljno već ostaju s zelenim i mekanim tkivom, pa lako izmrzavaju. Ujedno se povećava osjetljivost prema bolestima i štetočinama, a dešavaju se i neke fiziološke promjene. Zbog viška azota produžava se vrijeme dozrevanja plodova i skraćuje vrijeme njihovog trajanja.

Azotna đubriva primjeniti u više navrata

Uticaj jedinice azota iz đubriva u povećanju prinosa je značajno veći od uticaja jedinice fosfora i kalijuma. Međutim, pored toga da je važna količina koju biljke usvajaju isto toliko je važno i vrijeme dodavanja azotnih đubriva, tj. njihovo pravovremeno unošenje u zemljište. Prekasno unošenje azotnih đubriva izaziva produženu vegetaciju.

Sa druge strane, azotna đubriva su lako topiva i pokretna, pa dolazi do većih gubitaka ako se sve unese u jesen, jer u tom periodu obično ima dosta padavina. U jesen je važno uneti azotna đubriva zbog intenzivnog rasta korijena. Na proljeće opet počinje intenzivni rast korena, zatim cvjetanje, oplodnja, rast mladara i plodova, pa za rast tih organa treba đubrenjem dodati puno azota.

Početkom ljeta zameću se cvjetni pupoljci za rod u idućoj godini, bujno rastu mladari, plodovi, pa je opet potrebno dosta azota. Prema tome, azotnim đubrivima treba đubriti u više navrata, posebno u jesen, proljeće i početkom ljeta.

Najbolje i najispravnije je da se proizvođači služe preporukom dobijenom nakon ispitanog zemljišta, dok ukoliko to nije bio slučaj azot dodavati u podeljenim obrocima u orijentacionim normama za taj period i stanje zastubljene sorte.

Kod većine voćnih vrsta ukupnu količinu azota treba podijeliti u četiri obroka:

  • Jedna četvrtina od ukupne godišnje količine azotnih đubriva unosi se tokom jesenje obrade nakon berbe plodova.
  • Druga četvrtina dodaje se rano u proljeće, tri do maksimalno četiri nedelje prije cvjetanja.
  • Treća četvrtina dodaje se odmah nakon opadanja latica.
  • Posljednja četvrtina dodaje se sredinom maja mjeseca.

Biljke ravnopravno usvajaju i nitratni i amonijačni jon iz zemljišta, međutim, amonijak predstavlja pogodniji izvor hrane pošto ga biljke mogu direktno ugrađivati u organska jedinjenja i time trošiti manje energije u odnosu na usvojene nitrate koji u biljci moraju prvo da se redukuju do amonijaka, a za njihovu redukciju se troši energija.

U kiseloj sredini biljke više usvajaju nitratni, dok u alkalnoj prednost ima amonijačni oblik.

Pri đubrenju voditi računa o načinu dodavanja hraniva i o površini koju treba đubriti u odnosu na sklop i starost voćaka.

Izvor: poljosfera.rs

PROČITAJTE:

Savjeti za đubrenje mladih voćnjaka

Kako i kojim đubrivom prihraniti voćnjak u jesen!

Evo kako koristiti pepeo za đubrenje voćaka

POVEZANI ČLANCI

NAJNOVIJE VIJESTI