Četvrtak, 18 Jula, 2024
spot_img
NaslovnicaPoljoprivredne graneRatarstvoZnačaj i upotreba strnih žitarica u ishrani domaćih životinja

Značaj i upotreba strnih žitarica u ishrani domaćih životinja

UKLJUČITE SE U NAŠU VIBER ZAJEDNICU

U vrijeme velikih poskupljenja i poremećaja tržišta žitarica svi proizvođači teže ekonomičnijim obrocima. Jedna od žitarica koja je ekonomična za proizvodnju i može da pojeftini obrok jeste zob. Zbog velikog sadržaja vlakana koja potiču prije svega od ljuske, zrno zobi sadrži najmanje energije od svih žitarica koje se gaje na područjima sa umjerenom klimom. Zbog toga je za ishranu nepreživara najbolje ljuštiti zob.

Postoje ozime i jare forme zobi kao i dva varijeteta: metličast i zastavičar. Od ukupne proizvodnje ove žitarice, oko 60 – 80% utoši se za ishranu životinja, a manji dio primenjuje se za ishranu ljudi. Glavni nedostatak kultivisane vrste zobi je njegovo otežano ljuštenje, jer je zrno pokriveno spoljašnom tvrdom pljevicom, kao i unutrašnjom, koja je na donjem kraju srasla sa zrnom.

Zob sadrži oko 12% sirovih proteina, a sirove celuloze oko 11%. Za razliku od drugih žita, zrno zobi sadrži glukane koji usporavaju usvajanje proteina i ugljenih hidrata iz organa za varenje, što je nepoželjno, naročito kod mlađih životinja u intezivnom tovu. Međutim, te iste materije poželjne su u ishrani ljudi jer snižavaju nivo holestelora i glukoze u krvi. Količina masti u zrnu zobi je 5%, a one su u značajnom procentu izgrađene od nezasićenih masnih kiselina, što veoma povoljno utiče na sastav mliječne masti i što omogućava dobijanje mekšeg maslaca, koji je tehnološki nepovoljniji za upotrebu.

Pročitajte: Zaštita uskladištenih žitarica

Zob se najviše upotrebljava u ishrani konja, kako zbog ukusa tako i zbog dijetetičkog djelovanja na varenje. Konji hranjeni zobi veoma rijetko obolijevaju od kolika i takozvane prazničke bolesti. Odraslim grlima se daje u zrnu, a ždrijebadima i starijim konjima prekrupljen. U obrocima za konje koji teško rade, 50 % zobi trebalo bi zamijeniti kukuruzom zbog veće koncetracije energije. Može se davati i priplodnim ovcama do 15% u smjesi, jagnjadi do 10% i grlima u početku tova, s tim što sa odmicanjem tova treba smanjiti njegov udio u obroku.

Običan unos najčešće se ne preporučuje za ishranu živine zbog toga što prouzrukuje probleme u varenju hrane. Međutim, pokazalo se da uključivanje zobi u obroke za tovne piliće u količini od 10 -15% doprinosi bržem oporavljanju i smanjenju pojave kljucanja perja i smanjenje kanibalizma. U normalnim situacijama se preporučuje 2% zobi u smješama za tovne piliće uzrasta do 21 dan, odnosno 4% za kategoriju pilića od 21-42 dana uzrasta, dok se za priplodni podmladak starosti do 6 nedelja preporučuje 12%, a za starosnu kategoriju 7-20 nedelja do 16% udijela u smjesi. Komercijalne nosilje trebalo bi da dobijaju do 12% zobi u obroku, a nosilje jaja za priplod do 16%.

Zob se naročito preporučuje u ishrani priplodnog materijala goveda i bikova za priplod. Smatra se da u ishrani bikova povoljno djeluje na spermatogenezu. Količina zobi u smješama za telad je do 15 %, a za tov junadi do 35 %. Zob se može davati i suprasnim krmačama do 25% u obroku, krmačama u laktaciji do 15%, prasadima na sisi do 6%, a prasadima po zalučenju do 10%, te grlima u tovu i priplodu do 15%. Međutim, trebalo bi znati da ovas dovodi do stvaranja mekše masti u odnosu na ječam i kukuruz, zbog čega se dobija slanina lošijeg kvaliteta.

POVEZANI ČLANCI

NAJNOVIJE VIJESTI