Anka i Drago Prtić iz sela Božići kod Kozarske Dubice našli su se u velikom problemu iako su vrijedno radili. Oni su zatrpani tonama bijelog luka, koje su proizveli, a nisu ga prodali.
Prtići su najveći proizvođači bijelog lula u dubičkom kraju. Prije 10 godina opredijelili su se za uzgoj ove vrste povrća, vjerujući da je to najisplativije. S početnih pola dunuma, dogurali su, ove godine, na 15 dunuma, na kojima su proizveli rekordnih pet tona bijelog luka. Ali, nisu se oparili. Čak ni u doba korone, kada je proširena priča da on štiti od zaraze, Prtići nemaju kome prodati bijeli luk. Ubi ih, kažu, uvoz i trgovački apetiti.
– Na veliko cijena je četiri KM po kilogramu, što je duplo manje nego u prodavnicama. Luk nudimo na pijacama i nakupcima, ali teško ide. Nema organizovanog otkupa, niti adekvatnog skladištenja. Pored uvoznog kineskog, egipatskog i albanskog luka, mi koji ovo povrće proizvodimo na našim njivama, ne možemo prodati. To je i žalosno i neshvatljivo – rekla je Anka Prtić.
Da je sto odsto u pravu svjedoče i zvanični podaci. Naime, prema podacima Spoljotrgovinske komore BiH, u prvoj polovini ove godine uvoz bijelog luka iz belog svijeta je udvostručen: od januara do kraja juna u BiH je uvezeno bijelog luka u vrijednosti većoj od od 900.000 KM.