U planinskim krajevima ivanjičke opštine sve je više staračkih i samačkih domaćinstava. Ipak, postoje i sela koja odolijevaju tom trendu, u kojima mladi ostaju, a broj rođene djece raste. Među njima je i Planinica, selo u kojem u svakoj kući složno živi više generacija.
U Planinici ima petnaest domaćinstava i više od dvadesetoro djece. U skoro svakoj kući odrasta dvoje ili troje mališana.
Mladi u ovom ivanjičkom selu ostaju na ognjištima svojih roditelja. Dvorišta su ispunjena dječjom igrom i sijmehom, ali i svakodnevnim obavezama u kojima najmlađi, odmalena, pomažu starijima.
„Pomažemo, unosimo pomalo drva, moj brat Strahinja on tamo po polju sa Saškom unosi ljuske…”, priča Stefan iz Planinice.
„Kad je lijepo vrijeme igramo fudbal kad je snijeg sankamo se, a u školu nas voze roditelji, ili nekad autobus, i u školi isto lijepo, ima drugara puno”, dodaje Martin.
Na strmom planinskom terenu žive vrijedni domaćini. Pored gajenja malina, uglavnom se bave stočarstvom i preradom drveta.
Često se druže, oslanjaju jedni na druge i neguju bliske odnose sa komšijama i rođacima.
„Slažemo se, razumijemo se dobro, uvijek tu ima ponekad neka riječ ali većinom svi se slažemo dobro i lijepo je. Ima nas dosta u selu, i radimo sve seoske poslove što treba”, izjavio je Milan Kovačević.
„Imam troje djece, ćerku i dva sina i eto, jedan sin najmlađi je upravo sad na dobrovoljnom služenju vojnog roka. Baš, baš ima, baš je jako selo što se tiče dece”, kaže Draško Dragojlović.
Zahtjevni prilazi domaćinstvima i oštra planinska klima za njih su dio svakodnevice.
Iako žive u znatno težim uslovima nego u Ivanjici, udaljenoj gotovo 40 kilometara, mještani Planinice se ne žale.
Gojko Ćirović kaže: „Struja nam je dobra, asfalt je dobar, e samo seoske puteve, malo tu su mali nedostaci zemljani i tako. Djecu u školu pretežno vozimo, ima i autobus naravno školski, ima sve regularno što kažu”.
Sloga i ljubav prema rodnom kraju u Planinici nisu samo reči. U njima mještani vide svoju budućnost i razlog da ostanu na selu.
Nema komentara