Zova je samonikla biljka koja raste po ivicama šuma, na zapuštenim parcelama ili uz seoske puteve i ograde. U pitanju je višegodišnji grm ili drvo koje može da naraste tri do deset metara. O njenoj ljekovitoj prirodi i Hipokrat je pisao, a sok od zove nadaleko je poznat.
Od zove se mogu koristiti cvjetovi, zrele bobice, listovi i kora drveta.
Zova daje plavkasto-crne bobice u grozdovima koje se koriste za pravljenje vina, sokova, želea i li džemova. Cvjetovi su sitni, mliječno bijele boje, u obliku cvasti, a pojavljuju se od maja do juna/jula u zavisnosti od vremenskih prilika, dok bobice sazrijevaju tokom septembra.
PROČITAJTE JOŠ: Crna zova atraktivna voćka: Prerada zove u rakiju zovovaču i lakoća uzgoja
Kako se gaji zova?
Riječ je o biljci skromnih zahtjeva, koja može podneti različite uslove, poput lošeg zemljišta ili preterano vlažnih područja. Jedinu stvar koju ne može da podnese je suša. Bobice će se pojaviti već prve godine nakon što ste posadili grm, ali ih ne treba brati sve do treće godine.
Zovu je najbolje posaditi u dobro dreniranu zemlju, a ako je riječ o pjeskovitom tlu treba ga poboljšati dodavanjem nekoliko centimetara organskog materijala.
Ono što je bitno kod zove je unakrsno oprašivanje. Zato je neophodno zasaditi dva ili više kultivara u blizini.
Posadite ih sa razmakom od jednog metra u redu, a između redova treba da bude udaljenost četiri do pet metara. Sadnju je potrebno obaviti u rano proljeće, a nakon sadnje biljke obavezno zaliti.
Kako se njeguje zova?
Nakon što se biljka ukorijenila, potrebno je s vremena na vrijeme ukloniti korov oko nje. Ukoliko se radi sa nekim alatom, treba voditi računa da joj se ne povrjedi korijen, koji ne odlazi puno u dubinu. Može se koristiti malč kako bi se spriječio rast korova.
Što se tiče zalivanja treba imati na umu da zovin žbun morate zalivati svake nedelje u periodu kada nastupe visoke temperature i nema dovoljno kiše.
Prve dvije godine nakon što je zova posađena ne treba je dirati već pustiti da raste i da se razvija. Ne treba je orezivati niti brati bobice. Nakon tog perioda, možete da počnete sa orezivanjem u rano proljeće tako što ćete isjeći i ukloniti sve mrtve grane. Na ovaj način gmovi će se lijepo razvijati i proizvesti mnogo bobica.
Otprilike od sredina avgusta do sredine septembra počinje period zrenja koji traje 5-15 dana i to je vrijeme kada se bobice beru.
Od zove mogu da se pripremaju sokovi, kompoti, džemovi, marmelade, želei, čajevi.
Svježe bobice mogu da se konzumiraju samo u malim količinama jer izazivaju dijareju i povraćanje ali termički obrađeni plodovi mogu da se koriste u neograničenim količinama.
Zova je prava riznica zdravlja, a Hipokrat je govorio da cvijet zove može da zamjeni sve lijekove. Koristi se za prehladu, grip, kašalj, zatvor, alergije, podizanje imuniteta, eleminaciju lošeg holesterola iz organizma, a takođe reguliše probavu i čisti krv.
Ona je od davnina smatrana i zaštitnicom kuće i seoskog imanja. Njen miris tjera pacove, miševe i muve, kao i još mnoge insekte kojima smeta njen miris. Zato je baštovani i voćari rado sade u svojim voćnjacima i zasadima.
Izvor: agromedia