U plavičastim ili bijelim, sitnim zrncima nalazi se čak šezdesetak ulja i masnih kiselina koji se koriste u ishrani. Mak spada u najstarije gajene biljke – bio je poznat još u kamenom i bronzanom dobu, staroj Grčkoj, Rimu i Egiptu. To je ne samo uljana, već i vrlo važna ljekovita biljka, ali se kod nas sve rjeđe gaji. U nekim vojvođanskim selima bašte su nekada bile veliki, a danas su mali, izuzetak.
U pozno proljeće ih krase pink-ružičasti cvjetovi maka. Istina, oni se sve rjeđe šepure na većem prostoru čak i na okućnicama i malim porodičnim gazdinstvima, bez obzira što su vojvođanski rezanci sa makom, kao specijalitet regiona, dospjeli i u pjesmu. Baštovani koji ga siju, gaje ga isključivo za sopstvene potrebe. Zbog opijumskih svojstava proizvodnja na većim površinama je ograničena, mora se prijaviti.
U sićušnoj sjemenki maka puno ulja i masnih kiselina
Proizvodnja nije teška, ali zahtjeva puno živog rada. Procjena je da se u Srbiji gaji na 1.000 hektara, a prinos nije veći od 1.500 kilograma po hektaru. U zavisnosti od klimatskih uslova gaji se kao ozimi i jari usjev. Ozimi se sije u oktobru, a jari kada i jara žita. Vrlo je osjetljiv na niske temperature. Već na minus šest stepeni izmrzava.
U Srbiji nema registrovanih sorti, prve tri se očekuju već više godina i nikako da dospiju na sortnu listu Srbije. Gaje se dva tipa – plavi i bijeli, a podjelu je sačinila boja sjemenki. U sjemenu se nalazi 50-60 raznih ulja i masnih kiselina, među kojima preovlađuju oleinska, stearinska, linolna i palmitinska, koje su veoma korisne u ishrani. Iz suvih čaura se dobijaju morfijum i drugi alkaloidi za potrebe farmaceutske industrije.
Dobro uspjeva na nezakorovljenom, strukturnom zemljištu koje nije izloženo vjetru, a ne odgovaraju mu ni slana i teška tla. Mora se gajiti u plodoredu i na isto mjesto dolazi tek poslije tri-četiri godine. Dobri predusjevi su grahorica i rano povrće, a on je dobar predusjev samo za strnine jer, kako kažu paori, zagađuje zemljište i poslije njega se ne mogu sijati okopavine.
Pročitajte: Sigurno niste znali da je MAK baš toliko zdrav – Evo kako ga možete konzumirati
Oktobar – mjesec sjetve ozimog maka
Mak dobro reaguje na stajnjak i treba ga unijeti pred duboko oranje, a uz njega i 40-60 kilograma po hektaru azota, 50-60 fosfora i 30-40 kg kalijuma. Poslije oranja parcelu valja dobro pripremiti, kultivirati u više navrata da bi se uništio korov i napravila sitnomrvičasta „postelja“ za sjeme koje je izuzetno sitno, i, ako ne postoje precizne sijačice, prije sjetve ga treba pomiješati s pjeskom.
Oktobar je vrijeme za sjetvu ozimog maka, a kada će se to raditi zavisi od vremena. Kada se očekuje blaža zima bolje je ovaj posao odložiti za kraj mjeseca. Sije se širokoredno na međuredni razmak 50-60 centimetara. Najbolje je da po kvadratnom metru bude 10-12 biljaka. Za hektar je potrebno četiri-pet kilograma sjemena.
Poslije sjetve parcelu treba povaljati da bi sitno sjeme što bolje došlo u kontakt s zemljom, a poslije nicanja ga valja motikom malo prorijediti. U proljeće se proređuje tako da se na svakih 15-20 cm ostavi po jedna biljka. Žanje se u vrijeme tehničke zrelosti, odnosno kad čaure mijenjaju boju od plavičastozelene u sivkastu.
Mak napada više parazita prouzrokovača bolesti. Od najvećeg značaja su prouzrokovači plamenjače, crne pjegavosti i bakterijske uvelosti maka, te je neophodno da se od njih zaštiti kao i ostalo povrće. Korovi se uništavaju mehanički jer za njega ne postoji dovoljno selektivan herbicid.
Višestruko koristan, a anatemisan bez dokaza
Ko još može odoljeti sočnoj i hrskavoj vrućoj makovnjači, koja je upravo izašla iz bakine kuhinje? Ovaj stari, pomalo zaboravljeni začin, je neizostavni dio štrudle, ali se često koristi i za slatke rezance, kao i kolače u kombinaciji s tamnom čokoladom i domaćim džemom. Prijatne arome i ukusa, njegov „zrnasti“ sastav je upravo ono što domaćim delicijama daje upečatljivu notu, koju rijetko koji savremeni dodatak može da postigne.
Osim što predstavlja osnovu za gastronomski užitak, ova biljka je veoma zdrava i zastupljena je u gotovo svim kuhinjama svijeta. Najstariji zapisi o njegovoj upotrebi potiču iz Mesopotamije, gdje je korišćen u medicinske svrhe. Neuki ga povezuju s opijatima, međutim, sjeme najboljeg kvaliteta se vadi kada je mak sazreo i čaure se osušile, a opijum se dobija prije nego što čaure sazru, znači, dok su zelene i pune lateksa, a dok je sjeme tek počelo da raste.
Ove malene crne sjemenke prečnika manjeg od milimetra, kojih u gram stane 3300 komada, izuzetno su bogate nezasićenim masnim kiselinama. Omega šest masna kiselina može da uspori razvoj multiple skleroze, zaštiti kardiovaskularni sistem, reguliše krvni pritisak i zgrušavanje krvi. Djelotvorna je i u liječenju kožnih obolenja. U sitnom zrnu nalazi se mnoštvo minerala, naročito joda, mangana, magnezijuma, cinka, kalijuma i bakra.
Mak sadrži i vitamine grupe B, oksalatne kiseline i amorfne alkaloide. Uz fermente, oni poboljšavaju rad organa za varenje. Minerali i vitamini ublažavaju razdražljivost i stres, a podstiču dobro raspoloženje. Upućeni tvrde da je i prava raznica antioksidanasa, koje organizam štite od upala i malignih oboljenja.
Od sjemena maka proizvodi se i jestivo ulje, koje se dobija hladnim presovanjem sirovog sjemena. Sjemenke maka, cijele ili mljevene, mogu se naći na policama svake trgovine hrane. Čuvaju se na tamnom i suvom mjestu do datuma označenog na pakovanju.
Minerali i vitamini maka u brojkama
Energetski sadržaj 100 g sjemenki maka iznosi 533kcal odnosno 2231kJ. Od toga je 45 procenata masti, 24 ugljenih-hidrata i 18 posto proteina. U 100 gr sjemenki maka ima: tiamina 0,85 mg , piridoskina 0,4 mg, a dobar je izvor folne kiseline (35 µg), riboflavina (0,2 mg), i vitamina E (1,1mg). Od minerala mak je izvrstan izvor mangana (6,8 mg), bakra (1,6 mg), kalcijuma (1448 mg), fosfora (849 mg), magnezijuma (331 mg), gvožđa (9,4 mg) i cinka (10,2 mg), 10 g dijetalnih vlakana, 30,8 g nezasićenih masnih kiselina a od toga 30,5 g linolne kiseline i 89 g fitosterola.
Linolna kiselina je esencijalna omega 6 masna kiselina koju naš organizam ne može sintetizovati. Nalazi se u ćelijskim membranama biljaka gdje učestvuje u njihovoj izgradnji, podstiče resorpciju i transport vitamina A, D, E i K, topljivih u masti. Naučna istraživanja upućuju na to da može učestvovati u procesu usporavanja razvoja multiple skleroze. Takođe može pomoći u zaštiti kardiovaskularnog sistema, regulisanja krvnog pritiska i zgrušavanja krvi. Često se primjenjuje za liječenje kožnih oboljenja i upalnih procesa.
Pročitajte: Sadnja malina u jesen – Određivanje redova i razmaka
Oleinska kiselina je mononezasićena masna kiselina koja pripada grupi omega 9. Ova kiselina nije esencijalna i ljudski organizam je može djelimično sintetisati. Istraživanja naučnika sa Univerziteta Nortvestern otkrivaju da oleinska kiselina može učestvovati u usporavanju pojave raka djelovanjem na nivou gena. Takođe štiti karadiovaskularni sistem od oštećenja. Mak sadrži i omega 3 masne kiseline, koje podižu imunitet i čuvaju organizam od bolesti. Ugljeni hidrati iz ove biljke daju energiju.
Ulje od maka dobra zamjena za maslinovo
Mak se može koristiti i za opuštanje mišića, protiv bolova, za iskašljavanje i liječenje grčeva u stomaku. Minerali i vitamini maka ublažuju razdražljivost, stres, podstiču koncentraciju i raspoloženje. U narodnoj medicini mak se koristio za dobijanje opijuma koji su ljekari koristili za umirivanje bolova, ali su ga na žalost i mnogi zloupotrebljavali.
Od sjemena maka proizvodi se izvanredno ulje, koje je dobra zamjena za maslinovo. Jestivo je, a dobija se hladnim presovanjem sirovog sjemena. Mak koji se prodaje u radnjama ne sadrži alkaloide jer je sjeme osušeno.
Iz ugla proizvođača – Mak se isplati više od drugih vrsta
Gazdinstvo Lasla i Irene Kalmar iz Bačke Topole uz ostale ratarske vrste na nepunih šest hektara proizvodi i mak. Inače, ova biljka se na većim površinama tradicionalno gaji na sjeveru Bačke. Stara izreka koja kaže da – maka ima kuća svaka, sada baš i ne važi, ali porodica Kalmar ne odustaje od njegove proizvodnje. Nedavno su dobili i pojačanje, mlađi sin je odlučio da nastavi porodičnu tradiciju, kao što je to učinio njegov otac, pa će cvijet maka još dugi niz godina uljepšavati njihov posjed, a sjemenkama, upakovanim u štrudle, će se sladiti mnogi. Pošto se proizvodnja i površine kontrolišu ova porodica svake godine redovno prijavljuje sve njive na kojime žele da gaje mak.
Pročitajte: Koliki treba biti razmak među voćem u amaterskim zasadima?
Ovi paori mak siju s jeseni, obično u drugoj polovini oktobra, kada posiju pšenicu. Opredijelili su se za sortu „plavi dunav“ koji rodi i tonu po hektaru. Kako priča gospođa Irena, oko maka nema puno posla. Poslije sjetve treba ga njegovati kao i druge kulture, špartati, ručno okopavati i prorjeđivati, a i od bolesti štititi jer ga najviše napada peronospora, odnosno plamenjača. Najlepša slika sa njiva pod makom je kada biljke procvjetaju.
Njihovo iskustvo je pokazalo da je za sjetvu potrebno oko dva kilograma maka po hektaru, ali ga kada nikne treba prorjeđivati okopavanjem motikom ili pročupavanjem, jer sitno sjeme ne može baš najpreciznije da se posije s odgovarajućim razmakom, čak i korišćenjem najpreciznijih modernih sijačica za sitnija sjemena.