Činjenica je da u našim kontinentalnim uslovima, kada zaista imamo period mirovanja biljaka kao što je to slučaj ove godine, najniže temperature nastupaju od decembra do marta mjeseca. U januaru mjesecu imali smo jake do umjerene mrazeve. Minimalne temperature su se kretale negdje oko – 17 °C u višim i oko – 10 °C u nižim krajevima Republike Srpske. U tom periodu negdje do kraja januara imali smo formiran sniježni pokrivač koji je zaštitio usjeve od izmrzavanja.
Nakon topljenja sniježnog pokrivača, u februaru, dolazilo je do jačeg spuštanja noćnih temperatura, bilo je golomrazice, koja se odrazila na usjeve. Na nekim lokalitetima došlo je do jačeg izmrzavanja i prorjeđivanja usjeva dok je ponegdje došlo do žućenja lišća, što između ostalog zavisi i od samog genotipa i njegove otpornosti na niske temperature. Uginuće biljaka znači da je došlo do oštećenja ili uništenja čvora bokorenja bilo usled napada mraza ili napada štetnika. Pri niskim temperaturama nadzemni dijelovi se mogu smrznuti, ali ako čvor bokorenja nije oštećen iz njega se razvijaju novi listovi i izdanci. Otpornost na niske temperature zavisi od dubine sjetve, stanja usjeva pred zimu i sortnih svojstava. Većina sorti ozime pšenice mže podnijeti temperature od – 15 °C do – 20 °C kraći vremenski period, ozimi ječam od – 12 °C do – 15 °C. Što je temperatura niža period izlaganja biljaka bi trebao biti kraći.
Često proizvođači žućenje lišća uzrokovano golomrazicom mješaju sa simptomima bolesti. To se obično javlja kod razvijenijih biljaka sa većom i širom lisnom površinom jer dolazi do obrazovanja leda u ćelijama. Po samoj prihrani simptomi žućenja iščezavaju, odnosno stari listovi bivaju zamjenjeni novim. Ove godine su problem pravili i glodari tako da je njihova prosječna brojnost opravdavala primjenu hemijskih mjera suzbijanja.
Strna žita su trenutno u fazi bokorenja, kod ranije sjetve i ranijih sorti ponegdje je već moguć početak faze vlatanja (BBCH 25 – 30). Prva prihrana je već uveliko obavljena sa kretanjem vegetacije. Preporuka je da se u prvoj prihrani daje negdje oko 100 – 200 kg/ha KAN – a za ječam i 150 – 200 kg/ha za pšenicu. Većina poljoprivrednih proizvođača se vezuje za ureu jer sadrži veću količinu N i ima povoljniju cijenu, ali je činjenica da taj N često nije racionalno iskorišten jer od tih 46 % N koji sadrži često je svega 50 % dostupno. Druga prihrana se obavlja u fazi vlatanja i time biljke ulaze u reproduktivno razdoblje. Za drugu prihranu se koristi od 100 – 150 kg/ha KAN – a ili 80 – 100 kg/ha uree.
U ovom periodu je neophodno obratiti pažnju na pojavu korova i pravovremenu primjenu tretmana dok su korovi u početnim fazama rasta.
Od biljnih bolesti uočena je pojava sive pjegavosti lista pšenice (Septoria tritici), ponegdje mrežaste pjegavosti ječma (Pyrenophora teres) . Sa rastom temperature ovi simptomi će se intenzivirati pa o tome takođe treba voditi računa da bi se tretman obavio na vrijeme.
Početkom marta su uočena oštećenja od žitne pijavice (Lema melanopus). Obično pojava bude redukovana niskim temperaturama pa sa rastom temperatura treba očekivati intenzivniju pojavu insekata.
Kada je riječ o jarim strninama, druga polovina februara i prva dekata marta mjeseca je period sjetve jarog ječma i zobi. Vremenski uslovi su pogodovali sjetvi u optimalnom roku. Jara žita su trenutno u fenofazi dva lista (BBCH 12). Inače, jara žita imaju niži prinos od ozimih, ali sjetvom u optimalnom roku i uz intenzivne agrotehničke mjere prinos se može približiti prinosu ozimih strnih žita.
Nema komentara