Golomrazica kod ozimih usjeva

U našim uslovima usljed golomrazice najčešće dolazi do oštećenja lisne mase što nema značajnijeg uticaja na prinos. Ozimi usjevi u normalnim rokovima sjetve pri dovoljnoj količini vlage i pozitivnim temperaturama, klijaju, niču i razvijaju se sve do bokorenja. Nakon toga, ozimi usjevi su izloženi dejstvu niskih temperatura.

Temperatura

Kada se govori o dejstvu niskih temperatura na ozima strna žita u prirodnim uslovima uglavnom se misli na temperature vazduha iznad površine zemljišta, dok je za prezimljavanje ovih usjeva bitnija temperatura zemljišta na dubini gdje se nalazi čvor bokorenja. Sorte strnih žita koje se kod nas gaje imaju zadovoljavajuću otpornost na niske temperature.

Biljni organi često imaju različit stepen otpornosti, a najotporniji je čvor bokorenja te je kod pojave niskih temperatura i najvažniji dio biljke. U našim uslovima usljed golomrazice najčešće dolazi do oštećenja lisne mase što nema značajnijeg uticaja na prinos.

Ukoliko snižavanje temperature nastupi postepeno ne mora dovesti do trajnog propadanja biljaka. Biljke su oštećene, izgledaju uvelo, ali je sačuvana sposobnost da se regenerišu. Pri brzom i naglom snižavanju temperatura lakše dolazi do uginuća biljaka. Većina sorata strnih žita ukoliko su prošle prvu fazu kaljenja sposobne su da izdrže, bez uginjavanja, temperaturu od -15 do -200 C.

Otpornost biljaka

Sposobnost biljaka da se prilagode niskim temperaturama zavisi od sortnih osobina i mnogih faktora. Na ispoljavanje otpornosti biljaka strnih žita na niske temperature i bolje prezimljavanje može se uticati primjenom određenih agrotehničkih mjera. Veliki značaj ima vrijeme sjetve. Sjetvom u optimalnom roku obezbjeđuju se uslovi za ujednačeno nicanje, dobro ukorjenjavanje i postiže se dobar razvoj biljaka do zime.

Biljke u period niskih temperatura ulaze u dobroj kondiciji, što im povećava sposobnost prezimljavanja. Usjevi iz veoma ranih rokova sjetve su stadijno razvijenije (ulaze u svjetlosni stadijum) usljed čega nastaje smanjenje otpornosti na niske temparature. Takođe, usjevi veoma kasne sjetve mogu imati manju sposobnost prezimljavanja zbog nedovoljne razvijenosti biljaka.

Na zemljištu lošijeg kvaliteta i težeg mehaničkog sastava poslije obilnih padavina ili otapanja snijega može doći do zadržavanja vode u mikrodepresijama. U tom slučaju potrebno je prokopavanjem kanala odvesti vodu sa parcele jer svako duže zadržavanje može dovesti do gušenja i propadanja usjeva.

Pravilna ishrana

U slučaju naizmjeničnog smrzavanja i otapanja zemljišta dolazi do podlubljivanja zemljišta i stvaranja pokorice. Pokoricu je potrebno razbiti lakim drljačama, poprečno na pravac redova. Ovim se ujedno pri rjeđem sklopu podstiče bokorenje usjeva.

Za povećanje otpornosi prema niskim temperaturama i mrazu strnih žita veoma bitna je izbalansirana i pravilna ishrana. Prevelika količina azota u osnovnom, jesenjem đubrenju može izazvati suviše bujan rast biljaka koje se slabije kale, postaju nježnije te lakše stradaju pri niskim temperaturama.

Za povećanje otpornosti biljaka na niske temparature značajna je uloga fosfora i kalijuma unijetih u jesenjem periodu. Prihrana azotom u proljeće na samom početku faze bokorenja predstavlja značajan stimulans biljkama poslije stresnih faktora tokom zime, da nesmetano nastave rast i razviće.

Piše: Radmila NEŠKOVIĆ, dipl.ing.poljop.

(Resor za pružanje stručnih usluga u poljoprivredi RS – PJ Bijeljina)