Zaštita pšenice od bolesti i štetnika počinje pri proizvodnji i doradi sjemena, a završava u skladištu nakon žetve. Sjemenski usjevi moraju biti uspješno zaštićeni od bolesti, napose karantenskih.
Najčešće bolesti na pšenici su:
Bolesti koje napadaju klasove i zrna: (lat. Ophiobolus graminis, lat. Fusarium nivale, lat. Ustilago tritici, lat. Tilletia tritici, lat. Tilletia laevis, lat. Erysiphae graminis, lat. Septoria nodorum)
Bolesti koje napadaju mlade biljke: (lat. Septorium nodorum,lat. Fusarium nivale, lat. Helminthosporum sativum, lat.Pythium sp.)
Bolesti osnove busanja i korijena: (lat. Rhisoctonia solani, lat. Cercosporella herpotrichoides, lat. Fusarium nivale, lat. Fusarium roseum, lat. Pythium sp., lat. Ophyobulus graminis, lat. Basidomicete ssp.)
Bolesti lista, rukavca lista i stabljike:(lat. Heminthosporum gramineum, lat. Erysipae graminis, lat. Septoria tritici, lat. Puccinia triticina, lat. Puccinia graminis).
Pročitajte: Prihrana ozime pšenice
Crna hrđa pšenice
(lat. Pucinia graminis tritici)
Rasprostranjena je u svim uzgojnim područjima svijeta. Često izaziva epidemiju na pšenici. Ova vrsta hrđe je prvenstveno bolest vlati i rukavaca, a u manjoj mjeri zarazi list. Crna hrđa prezimljuje u obliku teleutospora na ostacima poslije žetve.
Mjere zaštite: sjetva otpornih sorata, uništavanje prijelaznog domaćina, duboko zaoravanje žetvenih ostataka.
Pepelnica pšenice
(lat. Erysiphe graminis)
Uništava prosječni prinos pšenice od 6 – 10%.
Simptomi: znaci bolesti uočavaju se već na jesenskom sijevu. Na zaraženom klasu stvara se svijetlo-siva prevlaka najčešće pored glavne nervature lista. Prevlaku sačinjava splet hifa na kojem se razvija obilje spora koje prekrivaju cijelu lisnu masu.
Mjere zaštite: plodored 2 godine, sjetva otpornih sorata, spaljivanje ili zaoravanje žetvenih ostataka, te izbjegavanje gustog sklopa, primjena fungicida.
Izvor: agroportal.hr