Smokva je biljka koja veoma voli svjetlost, najbolje mjesto za nju je južna strana sa punim osvetljenjem. U hladu plodovi ne sazrijevaju i ne otpadaju. Izolovani balkon, gdje nema jakog mraza, pogodan je za uzgoj smokava. Biljku treba zaštititi od propuha.
Smokve nemaju velike zahtjeve prema zemljištu, u divljini rastu na golim stijenama i teškim zemljištima. Međutim, za uzgoj u zatvorenom, zemljište mora biti rastresito, propusno za vodu i vazduh i dovoljno plodno.
Važna stvar je osigurati smokvi period zimskog mirovanja. Listopadna je biljka kojoj opada lišće u jesen te zahtijeva oko dva mjeseca hladnog održavanja. Obično listovi opadaju u novembru – početkom decembra, a do februara počinje nova sezona rasta. Tokom perioda mirovanja, smokvama je potrebna temperatura ne viša od 6-10 °C. Opadanje listova možete podstaći ako smanjite zalivanje i stavite saksiju na hladno mjesto. Biljka bez listova ponekad se drži u podrumu, ali po mogućnosti u svijetloj prostoriji. Zalivanje je rijetko, jednom u 5-10 dana, kada se zemlja počne sušiti.
Pročitajte: Kako se OREZUJE SMOKVA i kakvo je ZEMLJIŠTE potrebno ovoj voćki
Smokve daju dvije berbe godišnje, prvu – na prošlogodišnjim izbojcima, drugu – na izbojcima tekuće godine. Plodovi prve berbe su obično veći, sazrijevaju krajem juna – jula, druge – sitniji su, kod nekih se sorti razlikuju po boji, sazrijevaju u jesen. Biljka dobijena iz reznica daje prvi rod u drugoj godini uzgoja.
Svake godine u rano proljeće, smokve se prebacuju u novu malo veću saksiju sa svježom zemljom i to se radi prije vegetacije. Prihranjivanje počinje tokom perioda rasta, sa početkom bubrenja pupoljaka. Prihrana je potrebna svake dvije sedmice.
U ovom periodu biljci je potrebno redovno zalijevanje mlakom vodom i što je moguće više svjetla.
Ljeti se smokve mogu držati u prostoriji, iznijeti na balkon zaštićen od vjetra.
U zatvorenom prostoru, smokve su pogođene različitim insektima, bijelim mušicama, lisnim všima i paukovim grinjama. Pod jakim pritiskom vode. Pogodini su i različiti prirodni preparati od biljaka kao što su češnjak, luk, ljute paprike, duvan. U krajnjem slučaju mogu se koristiti biološki preparati.