Ratarski usjevi koje možemo koristiti u proizvodnji biomase

Ratarski usjevi koje možemo koristiti u proizvodnji biomase
Ratarski usjevi nakon žetve na njivama ostvljaju velike količine žetvenih ostataka, i više od 50% ukupnog prinosa biomase.

Najzastupljeniji ratarski usjevi u proizvodnji biomase

Biomasa kao obnovljivi izvor energije kod nas se nedovoljno koristi, iako ga ima dovoljno. To je najstariji izvor energije koji u savremenom svijetu predstavlja mogućnost zamjene za fosilna goriva u proizvodnji toplotne i električne energije.

Većina biljaka koje su definisane kao energetski usjevi koriste se u ishrani ljudi i domaćih životinja i za sada njihovo gajenje i korišćenje za proizvodnju bioenergije ne ugrožava ukupnu proizvodnju hrane. Koji ratarski usjevi su najzastupljeniji u proizvodnji biomase saznajemo od Milice Popadić, savjetodavce za ratarstvo PSSS ,,Poljosavet” doo Loznica.

Pročitajte:PROCJENA KVALITETA SIJENA
Da bi se obezbjedila sigurnost u snabdijevanju neophodnim energentima kako u svijetu, tako i kod nas, istraživanja se usmjeravaju na iznalaženje najracionalnijih načina korišćenja obnovljivih izvora energije.

Sam naziv obnovljivi (trajni) izvori energije ukazuje na činjenicu da se energija proizvodi u srazmjeri sa brzinom obnavljanja u prirodi i zato se sve više koriste posljednjih godina.

Izdvajaju se tri generacije bio-goriva

Poslije berbe glavnog proizvoda, prije svega zrna, na njivama ostaju velike količine žetvenih ostataka, koje kod nekih vrsta čine i više od 50% ukupnog prinosa biomase (suncokret, kukuruz, uljana repica, soja). Kao izvorima bioenergije prednost treba dati žetvenim ostacima koji sadrže više celuloze i ulja (slama soje).

Vegetativni ostaci koji ostaju nakon žetve kukuruza smatraju se najrasprostranjenijim i najperspektivnijim izvorom ligno-celulozne biomase koja se upotrebljava za proizvodnju bio-etanola.

Veća energetska dobit od kukuruza selekcijama se može postići povećanjem produkcije biomase kukuruza, povećanjem tolerantnosti biljaka na veću gustinu usjeva, povećanjem bočnog grananja, povećanjem kvaliteta zrna i strukture ćelija u zelenim tkivima, većom otpornošću na bolesti, štetočine i stresove, a prije svega na sušu.

Pročitajte:Zelenišno đubrenje u organskoj proizvodnji
Pored kukuruza i soja ima značajno mjesto u proizvodnji biomase. Da bi se dobila veća energetska dobit od soje oplemenjivanjem se ide u pravcu proizvodnje veće biomase da bi se dobilo što više žetvenih ostataka.

Pored toga važno je i povećanje prinosa ulja po hektaru i stvaranje sorti koje bi više odgovarale industrijskoj preradi za proizvodnju tehničkih ulja. Na taj način se ne bi smanjivale površine u proizvodnji soje za ishranu ljudi i životinja.

Prednost soje je i u tome što usvaja atmosferski azot i ne zahtjeva dodatna đubrenja azotom za razliku od kukuruza.

Pročitajte:Krompir silaža – Iskoristite neutrošeni krompir za ishranu stoke
Proizvodnja bio-gasa, bio-etanola, bio-dizela, bio-briketa i bio-peleta iz biljnih sirovina može se odvijati ne samo u velikim industrijskim pogonima već i u postrojenjima manjeg kapaciteta koja su pokretna i pogodna za farmere.

Pored toga i balirana biomasa može biti značajan izvor energije. Balirana suva nadzemna masa energetskih usjeva i žetvenih ostataka može se koristiti i kao čvsto gorivo za sagorjevanje u kotlovima.

Foto izvor: Foto: AgroSavjet
Podjeli:

Nema komentara

Ostavi komentar

Obavezna polja su označena *