Prugasti smrdljivac – Štetočina peršuna ali i drugih biljaka!

MORFOLOGIJA I RASPROSTRANJENOST

Tijelo je crvene boje i u obliku štita, dužine 8-12 mm. Na gornjoj strani izražene su mu okomite tamnije pruge, dok su s donje strane umjesto pruga vidljive okruglaste mrlje.

Glava im je sićušna s antenama koje su sastavljene od pet segmenata. Noge mogu biti crne kao u podvrste G. lineatum italicum, ili crvene kao što ima G. lineatum lineatum.

Usta su prilagođena za sisanje, hrani se polenom i biljnim sokovima.

Zahvaljujući tamno crvenoj boji odašilju znak predatorima da nisu jestivi a kako bi se obranili otpuštaju i neugodne mirise zbog čega su dobili ime.

Mužjaci i ženke se teško razlikuju na prvi pogled. Ženka započinje polagati jajašca u proljeće skupljena u manjim skupinama na listovima i stabljikama i larve (ličinke) se izliježu nakon 7-10 dana.

Na njih možemo naići sve od jula do okotobra.

One se također hrane biljnim sokovima no ponekad i drugim insektima.

Imaju vidljive linije po tijelu no nemaju izraženu crvenu boju.

Prugasti smrdljivac rasprostranjen je na području središnje i južne Evrope te u Maloj Aziji. Često se nađe pojedinačno ili u manjim skupinama na biljkama iz porodice štitarki (Apiaceae) – komorač, divlja mrkva, kopar, anis, a često vole da se hrane na biljkama peršuna.

Nalazimo ih u dvorištima i na vrtovima. Iako se hrani biljnim materijalom uglavnom se ne smatra štetočinom.

ŠTETNOST I SUZBIJANJE

Međutim, ako je njihov broj veliki i ako prelazi prag štetnosti mogu se suzbijati hemijskim putem sa preparatima na bazi dimetoata i malationa…

Budući da se ova štetočina hrani sisanjem biljnih sokva, sitemični peparati će bolje djelovati.

G. lineatum se najčešće hrani sisanjem sokova iz sjemena biljaka kao što su anis, peršun, suncokret ali i drugim biljkama , te na taj način smanjuje plodnost tih biljaka.

Dakle ovj insekt se smatra opasnom štetočinom kod kultura koje se gaje za proizvodnju sjemena (anis, peršun…)