Plavi patlidžan je porijeklom iz Azije, tačnije iz istočne Indije gdje i danas postoji mnoštvo divljih formi. U naše krajeve je donesen iz Turske. U mnogim zemljama plavi patlidžan ima široku primjenu u kulinarstvu za spremanje raznovrsnih jela, dok je kod nas njegova upotreba dosta skromnih razmjera. Više o osobinama i uslovima uspijevanja plavog patlidžana pročitajte u nastavku teksta.
Gaji se zbog plodova koji se u ishrani koriste samo kao prerađeni, kuvani ili pečeni, nikada svježi. Plavi patlidžan se ne ističe bogatstvom hranljivih sastojaka. Kalorična i vitaminska vrijednost mu je prilično niska.
Botaničke osobine
Plavi patlidžan je jednogodišnja zeljasta biljka iz porodice Solanaceae. Korijenov sistem je dobro razvijen i dostiže dužinu do 90 sm. Veći dio korijena rasprostire se u površinskom sloju od 20 do 40 sm.
Stablo je čvrsto, razgranato, sa uspravnim ili položenim listovima. Može da dostigne visinu do 150 sm. U vršnom dijelu stablo je zeljasto, ljubičaste boje, glatko ili maljavo, dok je pri osnovi drvenasto.
Pročitajte: Patlidžan možete gajiti i u saksiji na balkonu
List je krupan, ovalan, eliptičan ili srcast, uvijek sa šiljatim vrhom. Centralni nerv je debeo, jak i često sa izraženim bodljama na naličju. Cvjetovi su dvopolni, razmješteni pojedinačno ili zajedno po nekoliko cvjetova s bijelom ili ljubičastom napola sraslom krunicom.
Plavi patlidžan je fakultativno samooplodna biljka. Procenat stranooplodnje nekad iznosi i 40%. Plod je bobica različite veličine, od 20 g do 2 kg. Po obliku plodovi mogu biti jajoliki, izduženo ovalni, okrugli, kruškoliki, cilindrični. Po boji su bijeli, crvenkasti, svijetlo ili tamno ljubičasti u tehnološkoj zrelosti i svijetlo braon i smeđi u botaničkoj zrelosti.
Sjeme je sitno, glatko i bubrežastog oblika, svijetlomrke boje. U jednom gramu ima prosječno 250 sjemenki. Na hladnom i suvom mjestu može da sačuva klijavost 5-7 godina.
Uslovi uspijevanja
Po svojim zahtjevima u pogledu klime i zemljišta plavi patlidžan se ne razlikuje bitno od paprike i paradajza. Može se gajiti samo u rejonima sa bezmraznim periodom dužim od 4 mjeseca. Sjeme niče na temperaturama iznad 14°C. Optimalna temperatura za razvoj biljaka je 25-28°C. Biljke ne mogu da izdrže niže temperature od 4°C.
Zemljište za gajenje plavog patlidžana bi trebalo da bude plodno, bogato humusom, strukturno i sa mogućnošću navodnjavanja. Najbolji prinosi se ostvaruju na blago kiselim i neutralnim zemljištima (pH 6,7-7,2), dobro nađubrenim stajskim zgorelim đubrivom.
Plavi patlidžan je osjetljiv na uzastopno gajenje na istom terenu, tako da bi ga trebalo gajiti na istoj parceli tek poslije 5-6 godina. Dobri predusjevi za ovu povrtarsku kulturu su žitarice i leguminoze.
Pročitajte: Pravilna prihrana plavog patlidžana – Spriječite opadanje cvjetova
Sortiment
Kod nas je sortiment plavog patlidžana dosta siromašan. Najzastupljenija je sorta domaći srednje dugi koja se gaji na oko 90% površina. Odlikuje se ovalnim oblikom ploda, težine 0,7-1,2 kg i izvanrednog je potencijala rodnosti. Biljka izraste do 70 sm, ima 3-4 grane sa krupnim listovima. Stasava 120-125 dana od nicanja.
Od ostalih stranih sorti koje se proizvode u našem okruženju trebalo bi spomenuti plovdiv 43 i delikates. Danas se u svijetu masovno gaje i hibridi plavog patlidžana. Na našem tržištu najčešće su prisutni: solara, murena i ova.
Navodi se u knjizi Gajenje povrća – Centar za povrtarstvo Smederevska Palanka – Autori: Mr Živomir Miladinović; Dr Milan Damjanović; Dipl.inž.Stevan Brkić; Dr Živoslav Marković; Dr Dušan Stevanović; Mr Tatjana Sretenović – Rajičić; Mr Boguljub Zečević; Mr Radiša Đorđević; Mr Dragoljub Čorokalo; Dipl. inž. Ljiljana Stanković; Mr Milan Zdravković; Mr Jasmina Zdravković; Dr Nebojša Marinković; Dr Mirjana Mijatović; Mr Aleksa obradović; Dipl.inž. Milivoje Starčević; Dipl.inž. Branislav Milić; Dipl.inž. Vesna Todorović.