Orah se najčešće uzgaja u obliku piramide. Visina stabla ne bi smjela prelaziti 100–150 cm jer stabla s višim deblom kasnije ulaze u rod. No, ako se orah uzgaja i zbog drva, onda deblo treba biti više kako bi se zadovoljili standardi za drvnu industriju.
Rezidba oraha treba biti minimalna, a provodi se u prvih 5 – 6 godina nakon sadnje kako bi se oblikovala jaka i dobro razgranata krošnja koja će biti dobro osvijetljena sa svih strana. Rezidba oraha obavlja se isključivo u razdoblju mirovanja kako bi se izbjeglo curenje sokova koji ometaju zacijeljivanje rana.
Rezidbu oraha u svrhu oblikovanja krošnje u najbolje je obaviti osljepljivanjem pupova jer jednogodišnji izbojci imaju šuplju srčiku i teško zacjeljuju pa je poželjno izbjegavati rezidbu prije kretanja vegetacije. Izuzetak je skraćivanje sadnice na visinu debla prije prve vegetacije. Neke sorte (Franquette) imaju oštrije uglove grananja pa im se mladice moraju poviti kako bi krošnja bila otvorenija. Osnovne grane s provodnicom moraju zatvarati ugao od 45° jer se tako postiže dobra ravnoteža rasta i rodnosti.
Pročitajte: Rezidba oraha određuje brojnost i kvalitet ploda
Važno je odabrati kvalitetne sadnice koje će se moći dobro oblikovati. One moraju biti dobro razvijene barem do visine 2 m kako bi se moglo oblikovati deblo željene visine. Nakon sadnje, a prije početka vegetacije, sadnice se skraćuju na 1–1.5 m visine debla kojoj se dodaju još i četiri do pet dobro raspoređenih pupova iz kojih će se razviti tri do četiri osnovne grane i provodnica koja se uzgaja iz najvišeg pupa. Pupovi međusobno moraju biti razmaknuti dvadesetak cm kako bi grane krošnje bile čvrste. Stoga ukupna visina skraćivanja ne bi smjela biti manja od 2 m.
Četiri osnovne grane bi u odnosu na strane svijeta morale biti raspoređene na sljedeći način. Prva i najniža osnovna grana mora rasti prema jugozapadu kako bi kasnije štitila deblo od ožeglina i mrazopuca. Druga osnovna grana mora se pružati prema jugoistoku kako ne bi zasjenjivala prvu osnovnu granu. Treća osnovna grana mora se pružati prema sjeverozapadu kako ne bi zasjenjivala ostale grane, a imat će dovoljno svjetla jer je smještena blizu vrha krošnje. Četvrta osnovna grana mora se pružati prema sjeveroistoku kako ne bi zasjenjivala ostale grane, a imat će dovoljno svjetla jer je smještena u vrhu krošnje.
Ako neka mladica i nema željeni smjer rasta, onda je se povijanjem može ispraviti da raste u željenom smjeru. Jedino je važno da raste blizu potrebnog mjesta na voćki i da se povijanjem ne pravi velik luk.
Kad ostavljene mladice narastu 40–50 cm, potrebno ih je poviti tako da zatvaraju ugao od oko 45° u odnosu na provodnicu. To se može učiniti uz pomoć uz pomoć štapova koji se pričvrste u krošnju kako bi držali potreban razmak. Ako mladice za osnovne grane slabo rastu, privremeno ih se može ostaviti u uspravnom položaju kako bi ojačale, a povijanje pod željenim uglom ostavi se za drugu vegetaciju nakon sadnje.