Kako pčelari kažu, od lijeske se meda niko nije najeo. Mada lijesku ne možemo smatrati medonosnom, ona je ipak bez svake sumnje odlična pčelinja biljka. I zaista, pčele vrlo često sleću na nju zbog cvijetnog praha. Kada im je svjež polen najpotrebniji, pčele rado posećuju ovu biljku i to pred kraj zime i u vrijeme prvih naznaka ranog proljeća.
Potrebu pčela za svježim polenom pčelari bi trebalo da iskoriste. Kada je pčelinjak na lokaciji gde ima dosta lijeske, treba ga tu i ostaviti, jer on nije štetan za pčele koje sakupljaju polen koji bi ionako ostao neiskorišćen.
Pčele imaju značajnu korist od lijeske jer su njene rese izuzetno bogat izvor svježeg polena. Zato ga one i sakupljaju užurbano u velikim količinama i odnose u košnice. Sa dolaskom toplijeg vremena, u nižim predkelima pčele započinju sa ranim unosom cvetnog praha s lijeske već u februaru. One mogu da uzimaju prah i kasnije tokom marta, a u planinskim predjelima čak i u aprilu.
Pčele posećuju lijesku tokom čitavog dana, čim prilike za izletanje postanu povoljne. Najviše ih privlače mlađe rese koje se još nisu otvorile, a kako prilaze biljci, onda se okreću i ka starijim resama koje su bledožućkaste boje i koje se lako njišu na vjetru.
Ako je riječ o biljkama na koje do tada nisu sletale, obično ih najviše privlače stare rese na koje i sleću. Na njima se zadržavaju kratko, jer uzimaju samo malo polena koji je ostao na samim krajevima. Tada prelaze na mlade, nedozrele, na koje su i prvobitno krenule. Na mladim resama se nalazi najveći broj pčela, ponekad i po nekoliko na jednoj resi.
Na značaj lijeskinog polena pčelaru ukazuju i same pčele svojim ponašanjem. To je nesumnjivo bogat izvor hrane, zato bi pčelari trebalo da naviknu pčele na lijeskin polen.
Navikavanje, odnosno dresura pčela je jednostavna. Trebalo bi sakupiti samo određenu količinu lijeskinog polena, malo ga namazati šećernim sirupom i ostaviti u blizini pčelinjaka. Ako tada u okolini ne bude bilo povoljnije biljke, one će početi da se spuštaju prvo na namazan polen, jer je slatkast, a potom i na ostalo. Tako će se navići na lijeskin polen, pa će krenuti u potragu za njim po okolini.
U svakom slučaju, polen lijeske je dragocen rani unos preko potreban za razvoj i napredovanje pčelinjih društava u rano proleće koji bi pčelari trebalo da iskoriste. Zato bi trebalo i da umnožavaju ovu veoma korisnu biljku u okruženjusvojih pčelinjaka.