Prije rezidbe treba pregledati voćku sa svih strana. Na umu treba imati cilj rezidbe te s njime usporediti stanje voćke.
Treba proučiti strukturu krošnje, odnosno broj i raspored glavnih grana, zatim odrediti mjesta gdje dolazi do zasjenjivanja, ima li polomljenih, oštećenih ili bolesnih grana koje bi rezidbom trebali odstraniti. Potrebno je odrediti snagu rasta na temelju prosječene dužine i debljine jednogodišnjih izbojaka, a zatim procijeniti brojnost i kakvoću rodnih izbojaka. Tako ćemo imati sve potrebene elemente za procjenu vrste i jačine rezidbe.
Rezidba se započinje od vrha krošnje prema osnovi. Tako se nećemo izgubiti u mnoštvu izbojaka i grana jer ćemo imati dobar pregled onoga što smo odstranili i onoga što treba učinti. Pojedine se grane takođe režu od vrha prema osnovi. Sve okomite izbojke na njoj treba odsraniti i u potpunosti da grana ima izgled riblje kosti.
Odmah na početku rezidbe grane treba odabrati njezinu produžnicu i osloboditi je suparničkih izbojaka, ako ih ima. To je postupak izolacije vrhova koji treba obaviti i na središnjoj osi i na svim produžnicama grana. Tako se omogućuje bolja osvijetljenost i razgranjavanje nižih dijelova grane kako bi se spriječilo ogoljavanje. Nakon rezidbe vrha grane obavlja se rezidba donjeg dijela grane i prorjeđuju nepotrebni rodni izbojci i odstranjuju vodopije.
Često će na starijim voćkama bti potrebno izdužene osnovne grane skratiti svođenjem na neku nižu granu kako bi se krošnja “otvorila”. Na isti način se smanjuje i visina voćke.
Pogrešno je samo skratiti sve grane na željenoj visini jer to izaziva tjeranje velikog broja vodopija koje dovode do zasjenjivanja i još većeg izduživanja krošnje uz ogoljavanje nižih dijelova krošnje.
Povremeno je potrebno prekinuti rad i ponovo promotriti voćku sa svih strana kako bi se vidjelo šta je učinjeno, a šta još treba učiniti. Greške koje se pri tome učine neće voćki nanijeti veliko zlo, osim gubitka određene količine priroda.
Izvor: www.agrosavjet.com