Mjesto na kojem želimo zasnovati povrtnjak ili, kako bi to naš narod rakao, baštu ili ljetinu, mora biti pažljivo odabrano.
Kako odabrati mjesto za baštu
Trebalo bi da se nalazi u sklopu kompleksa, na osunčanom mjestu, propisno ograđeno. Poželjno je da zemljište ima blagi nagib ili pad, kako bi se obezbijedilo nesmetano ocjeđivanje suvišne vode. Zemljište, treba da je rastresito, nezaraženo korovima i štetnim insektima i nadasve plodno. Za popravku zemljišta koristiti, stajnjak, treset, kompost i malioracione materijale koji popravljaju fizičke osobine zemljišta.
U sklopu ili u neposrednoj blizini bašte, trebao bi se nalaziti izvor vode za zalivanje i pranje. Ako je taj izvor bunar, bilo bi jako dobro kada bi se od njega do bašte, uradili kanali za navodnjavanje natapanjem, kako se ne bi morala nositi voda, sem u onim slučajevima kada se vrši rashlađivanje biljaka pa se navodnjavaju preko lista.
Bunar bi trebao biti bezbijedan, fino, ne kitnjasto ukrašen i da se sa svojom konstukcijom uklapa u cjelinu. Pumpa ili česma se veoma lako uklapaju u cjelinu bašte, prije svega zbog svoje veličine.
Pročitajte: Zašto je ručno zalivanje povrća loše?
Ograda bi trebalo da bude srednja visine, da ne pravi zasjenu usjevu i da bude atraktivna. Najbolje je koristiti prirodne materijale (nisko prošće, šimšir, živu ogradu…), kako bi se sve uklopilo u kompletan ugođaj.
Bilo bi jako poželjno, kada bi se izbjegla upotreba zaštićenog prostora, za gajenje povrća u sklopu dvorišta. Ne bi prijalo opštem utisku.
Povrće je najbolje planirati za sjetvu, sadnju u leje po vrsti, vremenu stasavanja i po visini, vodeći računa o toleranciji povrća. Obavezno između različitih vrsta povrća planirati mjesta za baštensko cvijeće i ljekovito bilje.
Koje vrste gajiti
Posebno se mora voditi računa o povoljnim alelopatskim odnosima u bašti. Povrtnjak mora biti uredan i čist od korova.
U njemu bi trebale biti zastupljene sve vrste sezonskog povrća, kao i povrća od koga se mogu spravljati nacionalni specijaliteti. Tu se prije svega misli na ajvar, pinđur, mljeveni paradajz, začinski suvu papriku, papriku za kišeljenje, feferonke, ren, turšiju i dr.
Svježe povrće bi se na trpezu trebalo iznositi u adekvatnoj ambalaži koja bi opet bila od pripodnoh materijala. Za tu svrhu je najbolje koristiti pletene korpice ili drveno posuđe.
Treba gajiti sorte i hibrida paradajza sa krupnum plodom, do ploda srednje veličine, kao i čeri paradajz. Paradajz sa izrazito krupnim plodovima pored vizuelnog utiska, koji ostavlja na gosta i svoje hranidbene vrijednosti, koristiće se i za pripremu prerađevina.
Pročitajte: Najviše gajene niske sorte i hibridi paradajza krupnih plodova
Plodovi srednje veličine su namijenjeni prevashodno za konzumnu upotrebu, dok čeri paradajz se može koristiti i za mariniranje. Dobro bi bilo gajiti i paradajz žute boje ploda, pa čak i po cijenu zauzimanja mjesta u bašti. Ali on će to nadoknaditi svojom neobičnom bojom i oblicima ploda.
Što se paprike tiče, treba uzgajajati različite sorte i vrste paprika. Njihova upotreba je različita. Bilo u svježem stanju, kao prerađevina ili kao začin.
Krastavac se može uzgajatu i bašti, ali isto tako uspješno i van nje. Nije toliko zahtjevna kultura i može isponiti svaki kutak dvorišta, a može se koristiti i kao zasjena ili hladnjak, za sjednje.
Lukovičasto, korijenasto povrće treba uzgajati u višeredim pantljikama, naizmenično. Tako će najviše doći do izražaja sva ljepota tih povrtarskih kultura. Primjera radi, lukova muva ne podnosi usjev mrkve, a mrkvina usjev luka. Iz tog razloga treba sijati mrkvu pa saditi luk. To je najbolje uraditi u tri reda, naizmjenično.
Krompiru se mora posvetiti dosta pažnje, prevashodno zbog napada zlatice. Jer usjev koji je izložen napadu štetnika ostavlja jako loš uticaj na gosta. Poželjno je između redova krompira, rasaditi ren. To se čini iz razloga što zlatica izbjegava prelazak pored biljaka rena. Ovime se smanjuje napad zalatice na krompir.
Jako su interesantne tikvice. One se mogu gajiti i za potrebe suvenira – tutlići, natege, krbanji…
Pročitajte: Patišon tikvice – Neodoljivog su ukusa ali i izgleda!
Kupusnjače svojim oblikom, bojama krase svaku bašti, pogotovo u proljetnjem i jesenjem periodu. Ukrasni kupus, salate plijene svojim izgledom.
U bašti bi obavezno morali izdvojiti jedan mali prostor za uzgajanje kukuruza. Za takav način gajenja, jako su zahvalni kukuruz šećerac i kokičar, kao i domaći bijeli kukuruz, popularno zvan osmak. Ujedno bi kukuruz mogao poslužiti i kao oslinac za pasulj i boraniju.
Potporni stibovi za pasulj, boraniju, krastavac, trebali bi biti iste veličine i oblika, od prirodnih materijala. Najbolje je da to budu koraći od oljuštenog bagrema.
Đubrenje i zaštita
U ovakvom povrtnjaku, trebalo bi forsirati upotrebu organskih preparata za đubrenje i zaštitu bilja. To je od posebnog značaja, jer je organska proizvodnja trend.
Od đubriva koristiti stajnjake, kao i njihove rastvore za prihranu. Za folijarnu prihranu je jako dobar kokošiji stajnjak, rastvoren u vodi, posle čega je neophodno dobro zaliti biljke.
Polivi se mogu spravljati od luka, bosiljka, žare, rena, nekih vrsta insekata i dr.
Pročitajte: Evo kako da napravite organsko tečno đubrivo: Ovo djeluje kao raketno gorivo za rast svih biljaka!
Međusobnim kombinovanjem ovih biljaka ili njihovih dijelova, u spravljanju preparata ili otopaka, može se postići veoma dobra zaštita usjeva.
Autor: Dušan Despotović, dipl. ing. ratarstva i povrtarstva