Izbor zemljišta za podizanje zasada kajsije – Kajsija je voćna vrsta koja nije probirač kada je u pitanju zemljište. Dobro uspijeva na dubokim, rastresitim, propusnim, umjereno vlažnim i plodnim zemljištima koja u sebi sadrže 2-3 % humusa, 7-10 mg P2O5 i 20-30 mg K2O na 100 gr vazdušno suvog zemljišta.
Najbolje rezultate daje na aluvijalnim zemljištima koja su zastupljena na obalama rijeka. Zahtjevi kajsije prema zemljištu zavise od podloge na kojoj su kalemljene sorte.
Vinogradarska breskva i kajsija zahtjevaju laka i rastresita zemljišta, dok šljiva i džanarika podnose nešto teža i vlažnija zemljišta. Za gajenje kajsije su najpogodnija umjereno laka zemljišta gdje je odnos pijeska i gline 60-65 : 35-40.
Zemljišta koja sadrže više od 60% ukupne gline (glina i prah) su nepovoljna, jer su teška, zbijena i vlažna. Na takvim zemljištima najčešće kajsija slabije rađa, osjetljiva je na mraz i smolotočinu.
Naročito su nepovoljna zemljišta sa plitkim nepropusnim slojem, kod kojih poslije obimnih padavina ili otapanja snijega dolazi do ležanja vode (zabarivanja) sto može dovesti do gušenja korijena, sušenja i propadanja stabla.
Izbor zemljišta i podloga je od velike važnosti
Kada su u pitanju suva i pjeskovita zemljišta kajsija se na njima može uspješno gajiti samo ako se primjenjuje navodnjavanje i veća količina đubriva, naročito organskih. Za gajenje kajsije najpogodnija su zemljišta slabo kisele i neutralne reakcije. Optimalna pH vrijednost je 6,0-7,5.
Kada je riječ o zemljištima koja u sebi sadrže iznad 9% aktivnog kreča ona nisu pogodna za kajsiju jer se javlja hloroza usljed blokiranja pojedinih hranljivih elemenata (gvožđe, magnezijum, mangan). Na krečnim zemljištima kao podloga se može koristiti badem koji relativno dobro podnosi veći sadržaj kreča.
Kada je u pitanju povećani sadržaj soli u zemljištu kajsija ne podnosi zaslanjena zemljišta. Optimalni sadržaj je 0,1-0,3 % a ako je veći 0,5-0,6 % dolazi do sušenja stabla.
Ono o čemu se strogo mora voditi računa jeste da kajsiju NE treba saditi na svježim krčevinama višegodišnjih drvenastih biljaka. Posebno kada je riječ o srodnim voćnim vrstama (kajsija, šljiva, breskva) naročito ako se koristi ista podloga, zbog toga što na takvim mjestima postoji opasnost od zaraze patogenim gljivama (Armillaria mellea, Rosellinia necatrix, Verticillium albo-atrum), bakterijama (Agrobacterium tumefaciens) i parazitnim nematodama.
Suzana Jerkić dipl.ing voćarstva i vinogradarstva