Agroportal – Vijesti i savjeti iz poljoprivrede

O principima đubrenja govorimo u sklopu određivanja opšteg stanje zemljišta tj. njegove fizičke, hemijske i biološke osobine.

Cilj đubrenja je postizanje visokih i stabilnih prinosa, poboljšanje kvaliteta proizvoda i podizanje nivoa plodnosti do optimalnog.

Pod optimalnim nivoom plodnosti zemljišta podrazumijeva se onaj sadržaj hranljivih materija u zemljištu pri kojem se, uz ispunjenje ostalih uslova, postižu visoki i stabilni prinosi i proizvodi dobrog kvaliteta. Božidar Plećaš, dipl. inž. poljoprivrede PSS Vršac, navodi da optimalni nivo hranljivih materija nije isti kod svih zemljišta i on zavisi od niza činilaca, a prije svih od:

tipa zemljišta i njegovih fizičkih, hemijskih i bioloških osobina,
klimatskih uslova,
prirode gajenih biljaka,
sistema đubrenja i dr.

Pod pojmom plodnosti zemljišta, u užem smislu riječi, podrazumijeva se njegov sadržaj pristupačnih materija za biljku.

Pročitajte:Izostavili ste jesenje đubrenje? Nadoknadite ga pred proljećnu sjetvu povrća

Pristupačnost hranljivih materija može se posmatrati sa dva aspekta:

Kao hemijska, i ona obuhvata hranljive elemente i njihove oblike koji mogu lako da se usvoje od strane biljaka.
Fizička, koja je uslovljena pokretljivošću elemenata odnosno njihovih jona u zemljištu. Tako, ako se fosforna i kalijumova đubriva primijenjuju po površini zemljišta, fosfor i kalijum neće biti pristupačni za biljke, zbog njihove slabe pokretljivost u zemljištu.

Pristupačnost hranljivih elemenata u zemljištu je od značaja za ishranu biljaka i o njoj svaki proizvođač mora da vodi računa.

Principi đubrenja

Đubrenje određuju:

Opšte stanje zemljišta tj. njegove fizičke, hemijske i biološke osobine. Sadržaj pristupačnih hranljivih materija u zemljištu u velikoj mjeri zavisi od njegovog opšteg stanja, pa otuda i primijenjene količine đubriva, tako da će upotrebljene količine đubriva uvijek biti veće na zemljištima siromašnim u hranljivim elementima.
Klima rejona utiče na osobine zemljišta, pa otuda i na đubrenje. U sušnim rejonima je manje ispiranje hraniva i iznošenje prinosom, pa su u njima doze đubriva koje treba primijeniti manje.
Priroda gajenih biljaka ima takođe velikog uticaja na đubrenje. Tako okopavine i korjenasto – krtolaste biljke dobro reaguju na đubrenje kalijumom, pa su otuda i doze kalijuma za ove biljke nešto veće.

Sve napred iznijeto utiče i na izbor načina primjene đubriva, a oni su najčešće sljedeći:

rasturanje po cijeloj površini i njihovo zaoravanje,
primjena đubriva u vrste,
primjena preko lista-folijarna primjena,
primjena fertirigacijom tj. zajedno sa zalivanjem.

Primjena đubriva zavisi od određenih faktora

Vrijeme primjene đubriva, ističe Plećaš, podešava se prema vrsti đubriva, sistemu obrade i vrsti gajenih biljaka. Nejednako ponašanje azota, fosfora i kalijuma u zemljištu zahtijeva i različit način primjene ovih đubriva.

Joni fosfora i kalijuma u zemljištu iz đubriva prelaze u zemljišni rastvor i brzo se vežu za čvrstu fazu zemljišta, iz koje se pod uticajem različitih faktora oslobađaju i služe kao biljna hrana. Činjenica da se fosfatni i kalijumovi joni vezuju u zemljištu omogućava unošenje fosfornih i kalijumovih đubriva znatno prije kretanja vegetacije, pa čak i na rezervu na duži vremenski period.

Pročitajte:Primjena LJUDSKIH FEKALIJA u svrhe đubrenja biljaka

Đubrenje azotom

Azot se sasvim drugačije ponaša u zemljištu. Biljke ga pretežno usvajaju kao NO3 i NH4 jone. NH4 joni se privremeno vežu za čvrstu fazu zemljišta i procesima nitrifikacije obično prelaze u NO3 jone, koji su u zemljištu pokretljivi. Zbog ovog se vrijeme primjene azotnih đubriva prilagođava prije svega, zahtjevima biljaka i vremenskim uslovima, a fosforna i kalijumovih đubriva stanju i obezbijeđenosti zemljišta u njima.

Iz tih razloga, zaključuje Plećaš, se fosforna i kalijumova đubriva unose u zemljište u osnovnoj obradi ili pred sjetvu. Zbog slabe pokretljivosti fosfornog i kalijumovog jona u zemljišnom profilu, fosforna i kalijumova đubriva zaoravaju se na veću dubinu (20-30 cm).